Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-423/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Sandre Atruković Kunšt univ.spec.iur., kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Gabriele Topić Kordej i Suzane Radaković, kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZT, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po pun. Ani Šutalo, odvjetnici iz Valpova, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, zastupan po pun. Ivici Mazalin, odvjetniku iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P- 455/2022-11 od 8. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P-455/2022-11 od 8. prosinca 2022.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određena protiv tužiteljice po prijedlogu tuženika, rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu br. Ovr-2149/18-2 od 20.11.2018. te je tuženiku dosuđen parnični trošak (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22- - dalje: ZPP), te predlaže presudu suda prvog preinačiti u smislu žalbenih navoda. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP , a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Također nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer suprotno žalbenim navodima pobijana presuda sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama i okolnostima . Suprotno žalbenim navodima, presuda je obrazložena u skladu s odredbom čl. 338. st.

4. ZPP.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe koja je određena rješenjem o ovrsi povodom ovršnog prijedloga tuženika kao ovrhovoditelja protiv tužiteljice kao ovršenice.

6. Prvostupanjski sud je, u bitnome, utvrdio:

- da je tužiteljica iz ovršnog postupka rješenjem upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog povrede prava na dom,

- da je ovrha određena na nekretnini tužiteljice kao založne dužnice, a radi naplate novčane tražbine u visini 14.812,96 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. te naknade troškova ovršnog postupka,

- da je novčana tražbina potječe iz Ugovora o kreditu br. [broj kredita] od 3. svibnja 2004. koji je tuženik zaključio s kćeri tužiteljice radi kupnje osobnog vozila,

- da je kao založni dužnik u predmetnom ugovoru navedena tuženica koja je pristala na zasnivanje i upis založnog prava, u korist tuženika, na njenom suvlasničkom dijelu nekretnine koja je predmetom ovrhe.

7. Prvostupanjski sud temelji svoju odluku na zaključku da je tužiteljica pristala da se za osiguranje kredita koji je podigla njezina kćerka založi njezina nekretnina (čl. 7. i 8. predmetnog ugovora), te da je sukladno čl. 9. navedenog ugovora, tužiteljica je kao založna dužnica dala suglasnost ovrhovoditelju da u slučaju neisplate predmetnoga kredita ovrhovoditelj može na temelju ugovora zatražiti provedbu ovrhe na predmetnoj nekretnini radi prisilne naplate bilo koje od tražbina ovrhovoditelja po ugovornom modelu i to odmah po njenoj dospjelosti nakon otkaza ugovora o kreditu.

8. Tužiteljica u žalbi ponavlja navode iznesene tijekom prvostupanjskog postupka pozivajući se na pravo na dom.

9. U konkretnom slučaju, založno pravo na nekretninama tužiteljice ovršenika upisano je na temelju pristanka tužiteljice (čl. 7. ugovora o kreditu) i njezine suglasnosti (čl. 8. ugovora o kreditu) da se radi osiguranja novčane tražbine može neposredno predložiti i provesti ovrha (klauzula exequendi). Iz navedenog proizlazi da je zasnovao dobrovoljno založno pravo na predmetnoj nekretnini za koju tužiteljica tvrdi da predstavlja njezin dom.

10. U situaciji u kojoj je radi osiguranja predmetne tražbine, na temelju dobrovoljne raspoložbe ovršenika (kao založnog dužnika) ovdje tužiteljice, u zemljišnu knjigu upisano založno pravo u korist ovrhovoditelja ovdje tuženik, preostaje zaključiti da je tužiteljica dobrovoljno pristala osigurati predmetni kredit svojom nekretninom te je bila svjesna postojanja mogućnosti provedbe prisilne naplate-ovrhe na toj nekretnini u slučaju neispunjenja obveza po Ugovoru o kreditu. Stoga se tužiteljica ne može s uspjehom pozivati na pravo na dom niti je takav prigovor od utjecaja na predmet spora u konkretnim okolnostima.

11. Test razmjernosti miješanja u pravo ovršenika, na dom je pravni test koji se primjenjuje u slučajevima ovrhe na nekretninama radi naplate dospjele tražbine ovrhovoditelja. Test se temelji na ocjeni da li je miješanje u pravo ovršenika na dom opravdano i razmjerno legitimnom cilju namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja.

12. Kada je založno pravo na predmetnoj nekretnini, u konkretnom slučaju, bilo dobrovoljno zasnovano na temelju pravnog posla sklopljenog između ovrhovoditelja, ovdje tuženika i ovršenika, ovdje tužiteljice, tada tužiteljica niti u postupku prisilne naplate, a niti u tužbi radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, s uspjehom isticati prigovor prava na dom (tako i u Odluci Europskog suda za ljudska prava Frlin protiv Republike Hrvatske - Zahtjev broj: 2545/2014 od 20. rujna 2016.). Zato da u predmetnom slučaju, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, nije bilo niti potrebno provoditi test razmjernosti.

13. Odluka o parničnom trošku je također pravilna i zakonita kako u osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i u visini (čl. 155. ZPP) te uz pravilnu primjenu Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14. 118/14, 107/15, 37/22) koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku.

14. Slijedom svega iznesenog i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 10. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur.