Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-881/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, mr.sc. Iris Gović Penić, predsjednika vijeća, Sanja Joka Umićević, suca izvjestitelja i člana vijeća, te Ines Kovačević, člana vijeća, pravnoj stvari tužiteljice AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Petru Petriniću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Mirara d.o.o., Rijeka, Fužinska 39, OIB: 49298925983, zastupanog po članu uprave ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a ovaj po punomoćnicima SR, Krešimiru Bagiću i Matteu Manarinu, odvjetnicima u Odvjetničkom uredu Gregović u Rijeci, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-2952/2021-42 od 22. srpnja 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 10. prosinca 2024. godine,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-2952/2021-42 od 22. srpnja 2024. godine u točki I, II, III, VI i VII izreke te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.

II O trošku žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I Utvrđuje se da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 12. veljače 2021. godine tuženika Mirara d.o.o., Rijeka, Fužinska 39, OIB: 49298925983, nije dopuštena.

II Utvrđuje se da nije prestao radni odnos između tužiteljice AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kod tuženika Mirara d.o.o., Rijeka, Fužinska 39, OIB: 49298925983, dana 17. veljače 2021. godine.

III Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici iznos u visini od 1.269,63 eura bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 16. ožujka 2021. godine po stopi od 5,75% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koja se određuje na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i koja teče: • od dana 16. ožujka 2021. na iznos od 386,75 eura bruto pa sve do isplate,

• od dana 16. travnja 2021. na iznos od 882,88 eura bruto pa sve do isplate. IV Odbija se tužbeni zahtjev, u dijelu, za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima u točki III izreke.

V Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

«Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici iznos u visini od 110,33 eura neto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 15. ožujka 2021. godine po stopi od 5,75% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koja se određuje na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koja teče: • od dana 16. ožujka 2021. na iznos od 47,28 eura neto pa do isplate

• od dana 16. travnja 2021. na iznos od 63,04 eura neto pa do isplate.« VI Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.500,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja (22. srpnja 2024.) pa do isplate, po stopi nastaloj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka odbija kao neosnovan.

VII Zahtjev tuženika za naknadu troška ovog postupka odbija se u cijelosti, kao neosnovan."

2. Protiv dijela te presude pod točkom I, II, II, VI i VII izreke presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22.- dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traže trošak žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je nedopuštena odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 12. veljače 2021. godine koju je tuženik dao tužiteljici, utvrđenje da nije prestao radni odnos tužiteljice kod tuženika 17. veljače 2021. godine te nalaganje tuženiku platiti tužiteljici iznos od 1.269.63 eura bruto na ime naknade plaće.

5. Iz do sada provedenog postupka proizlazilo bi da su tužiteljica i tuženik zaključili Ugovor o radu na određeno vrijeme 30. studenog 2020. godine (na vrijeme od 4. siječnja 2021. do 3. travnja 2021. godine) radi obavljanja poslova na radnom mjestu "voditelj kupaca" s tim da je tužiteljica započela s radom 4. siječnja 2021. godine; da je tuženik kao poslodavac dana 5. veljače 2021. godine ponudio tužiteljici sporazumni prestanak ugovora o radu; da između stranaka nije sklopljen sporazum o prestanku ugovora o radu jer tužiteljica nije prihvatila taj sporazum; da je tuženik 12. veljače 2021. godine donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici zbog teških povreda obveza iz radnog odnosa te u obrazloženju te odluke navodi da je ista postupala suprotno nalozima i uputstvima poslodavca, unosila pogrešne podatke u bazu podataka, odbijala samostalno obavljati poslove te prije zasnivanja radnog odnosa nije obavijestila poslodavca o svom zdravstvenom stanju koje joj otežava uredski rad za računalom odnosno konkretno da je grubom nepažnjom izazvala niz problema sa isporukom prevoditeljskih projekata za važnog klijenta poslodavca [obrt] iz [obrt] te nakon što je pogreška tužiteljice otkrivena ista je opomenuta, upozorena na važnost ispravnog unosa u bazu ali je utvrđeno da je ona to isto ponovila tj. da je unosom pogrešnih podataka o projektu izazvala kašnjenje s isporukom te je stoga poslodavac zabranio daljnji unos projekata u bazu, da je time poslodavcu počinjena šteta; da je tužiteljica odbijala samostalno obavljati ugovoreni rad (premda je zaposlena na temelju kvalifikacije izvrsnog poznavanja engleskog jezika u govoru i pismu), u više navrata pokazala je nedovoljno poznavanje tog jezika jer je za sastavljanje svake poruke tražila pomoć kolega da je kad je počela raditi prošla osnovnu obuku prva tri tjedna te je trebala osobno obavljati preuzeti posao ali je svojim nesamostalnim radom pokazala da nije dorasla tome; da pri zapošljavanju nije obavijestila poslodavca da ima zdravstvene probleme zbog kojih joj uredski rad za računalom predstavalja problem.

6. Također iz provedenog postupka proizlazi da je protiv odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 12. veljače 2021. godine tužiteljica kao radnica izjavila zahtjev za zaštitu prava o kojem tuženik kao poslodavac nije odlučio. Tužiteljica, protivno žalbenim navodima tuženika nije prekludirana u podnošenju tužbe u ovom predmetu jer je odluku o otkazu ugovora o radu zaprimila 17. veljače 2021. godine te 2. ožujka 2021. godine je podnijela zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik zaprimio 5. ožujka 2021. a tužiteljica je tužbu podnijela 2. travnja 2021. godine te je sukladno naprijed navedenom postupila prema odredbi čl. 133. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19. - dalje ZR).

7. Iz provedenog postupka proizlazi da je tužiteljica 8. veljače 2021. godine otvorila bolovanje te se potom više nije vraćala na radno mjesto.

8. Prvostupanjski sud prihvatio je dio tužbenog zahtjeva tužiteljice te utvrdio nedopuštenom odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 12. veljače 2021. godine, utvrdio da tužiteljici nije prestao radni odnos 17. veljače 2021. godine kod tuženika te naložio tuženiku tužiteljici naknaditi plaću u iznosu od 1.269,63 eura bruto a to stoga što prvostupanjski sud smatra da je tuženik već u vrijeme kada je tužiteljici ponudio sporazumni prestanak ugovora o radu (5. veljače 2021. godine) bio upoznat sa svim okolnostima i razlozima na kojima je kasnije temeljio predmetnu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici pa da u situaciji kada radnik počini takve povrede obveza iz radnog odnosa da se formira jasan stav o nemogućnosti daljnjeg nastavka radnog odnosa, tada taj poslodavac ne nudi radniku sporazumni prestanak ugovora o radu već ustraje kod svoje pozicije da su njihovi odnosi zbog osobito teških povreda radnih obveza počinjenih od strane radnika trajno poremećeni te da tu svoju pravnu poziciju kanalizira donošenjem jedine logične odluke tj. odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu te da tuženik nakon sastavljanja prijedloga sporazuma o prestanku ugovora o radu nije utvrdio postojanje nikakvih drugih okolnosti koje bi se mogle cijeniti kao tužiteljičine osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa te koje bi samostalno dovele do zaključka da nastavak radnog odnosa nije moguć, da zbog toga tužitelj nije dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz Ugovora o radu tužiteljici tj. tu pretpostavku nije dokazao u okolnostima kad je svoju odluku temeljio na istim poznatim mu razlozima koji su neposredno prije toga bili povod da tužiteljici ponudi sporazumni prestanak radnog odnosa.

9. Prema odredbi čl. 116. st. 1. ZR poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

10. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja prvostupanjski sud pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je u dijelu prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice te utvrdio nedopuštenom odluku o otkazu ugovora o radu kao i da nije prestao radni odnos 17. veljače 2021. tužiteljici kod tuženika (te naložio tuženiku tužiteljici naknaditi plaću) a to stoga jer prvostupanjski sud polazi od pogrešnog stajališta da u situaciji kada poslodavac smatra da je radnik počinio neke teške povrede obveze iz radnog odnosa tada poslodavac treba radniku dati izvanredni otkaz ugovora o radu a ne nuditi mu sporazumni prestanak ugovora o radu te da je samo iz tog razloga u konkretnoj situaciji nedopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici a to stoga jer je u ovome predmetu poslodavac 5. veljače 2021. godine ponudio tužiteljici sporazumni prestanak ugovora o radu (na koju tužiteljica nije pristala) da bi nakon toga tuženik kao poslodavac 12. veljače 2021. godine donio predmetnu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

11. Naime, sporazumni prestanak ugovora o radu (koji u smislu čl. 113. ZR mora biti zaključen u pisanom obliku) predstavlja suglasnu volju radnika i poslodavca za prestankom ugovora o radu. U konkretnom slučaju obzirom među strankama (jer tužiteljica na to nije pristala) nije došlo do prestanka radnog odnosa tužiteljice temeljem sporazuma o prestanku ugovora o radu sukladno čl. 113. ZR, tuženik je bio ovlašten donijeti odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljice (ovdje je tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici), te okolnost da je prethodno tužiteljici tuženik ponudio sporazumni prestanak ugovora o radu sama po sebi ne utječe na dopuštenost tj. nedopuštenost odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu niti u situaciji kada se radi o istom činjeničnom supstratu tj. o istim povredama zbog kojih je tuženik kao poslodavac, nezadovoljan radom tužiteljice, najprije joj ponudio sporazumni prestanak ugovora o radu.

12. S obzirom na to da prvostupanjski sud nije utvrđivao činjenično stanje koje je odlučno za ocjenu opravdanosti razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici 12. veljače 2021. godine, činjenično stanje u ovom predmetu ostalo je nepotpuno utvrđeno te žalitelj osnovano ukazuje na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

13. Stoga je valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca (čl. 370. ZPP i čl. 371. ZPP).

14. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud na pouzdan i nedvojben način raspraviti i utvrditi činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva te će tek nakon toga biti u mogućnosti ocjenom izvedenih dokaza u skladu s čl. 8. ZPP donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom sporu.

15. O trošku žalbe odlučeno je temeljem čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 10. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

mr.sc. Iris Gović Penić