REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kžzd-72/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac, kao predsjednice vijeća, te Jasne Smiljanić i Marijana Garca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Tomislava Zorića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene DĐ, zbog kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom, iz članka 117. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženice, izjavljene po branitelju odvjetniku Ivanu Jelaviću, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kzd-331/2020-61 od 15. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optužene DĐ kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kzd-331/2020- 61 od 15. veljače 2024., činjenično i pravno opisano izrekom te presude, optužena DĐ proglašena je krivom da je počinila kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom, opisano u članku 117. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 117. stavak 2. KZ/11. Temeljem članka 117. stavka 2. KZ/11 optuženoj DĐ izrečena je kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 56. u svezi članka 64. KZ/11 prema optuženoj DĐ primijenjena je uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom na rok kušnje od 2 (dvije) godine.

2. Temeljem članka 58. KZ/11 upozorena je optužena da je dužna surađivati sa Uredom probacije jer u protivnom ova uvjetna osuda može biti opozvana i samo iz toga razloga.

3. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 1. – 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.

– odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. - dalje u tekstu: ZKP) optuženoj je naloženo namiriti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura, troškove branitelja po službenoj dužnosti odvj. Krešimira Martića u iznosu 373,27 eura, te troškove provedenih vještačenja po vještacima dr. Davora Majera 387,55 eura i vještaka dr. Hrvoja Brkića 331,28 eura.

4. Protiv presude žalbu je podnijela optužena DĐ po branitelju Ivanu Jelaviću, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Županijski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati pred drugog raspravnog suca, podredno presudu preinači i oslobodi optuženicu.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

7. Žalba optužene nije osnovana.

8. Žaliteljica ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći da je pobijana presuda nerazumljiva, te da nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, jer da se radi o jasnoj proturječnosti između utvrđenja suda i sadržaja isprave ili iskaza. Branitelj navodi da je predao sudu dokaz o tome da je na temelju usmenog rješenja nadležnog Centra za socijalnu skrb došlo do oduzimanja mlt. djece optuženici i to upravo zbog ugriza na nozi djeteta, te da je sukladno odredbama Obiteljskog zakona pokrenut sudski postupak, u kojem je na temelju vještačenja Podobnik / Škevin sud odredio da će djeca živjeti sa ocem.

9. Nastavno, žaliteljica drži da je učinjena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka, jer da je prvostupanjski sud temeljio svoja utvrđenja na provedenom vještačenju, kojim je nedvojbeno utvrđeno da je optuženica počinila kazneno djelo. Ističe da je tijekom dokaznog postupka provedeno stomatološko vještačenje i dopuna vještačenja, a kojim nalazom je utvrđeno kako se ne može sa stopostotnom sigurnošću utvrditi da je upravo optuženica počinila kazneno djelo u čemu žaliteljica vidi novu proturječnost između utvrđenja prvostupanjskog suda, da je sukladno provedenom vještačenju nedvojbeno utvrđeno da je upravo optuženica počinila kazneno djelo i to vještaci nisu niti napisali, niti usmeno iskazali na raspravi pa se stoga radi o dvojbenom vještačenju, a i odlučnoj činjenici koja je pogrešna i o kojoj ovisi odluka suda.

10. Suprotno stavu žaliteljice, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a, jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja utvrđenja dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Materijalna dokumentacija u odnosu na rješenje nadležnog Centra za socijalnu skrb, kao i odluka Građanskog suda u odnosu na oduzimanje mlt. djece od majke i dodjeljivanje djece ocu nije odlučna činjenica u ovom kaznenom postupku, relevantnom za utvrđivanje odgovornosti optužene, odnosno za njezinu ekskulpaciju.

12. Odluke Centra za socijalnu skrb, kao i odluke Građanskog suda, podliježu odredbama upravnog, kao i građanskog postupka pa samim time opisane činjenice koje ističe žaliteljica nisu odlučne u ovom kaznenom postupku.

13. U odnosu na subjektivno obilježje kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 2. KZ/11, oblik krivnje, valja istaći da bi se radilo o kaznenom djelu tjelesne ozljede, počinitelj mora postupati sa namjerom, izravnom ili neizravnom, a potrebno je i oštećenje tjelesnog integriteta.

14. Budući da je optužena bila svjesna svog djela, htjela njegovo počinjenje, to je postupala sa izravnom namjerom, jer je bila svjesna da kao posljedica ugriza nastaje tjelesna ozljeda, a osim toga je htjela kazniti oštećenu jer nije željela spavati pa samim time ovakvo postupanje ne može se podvesti pod oblik krivnje svjesnog nehaja, a niti ne upućuje na zaključak da ne predstavlja obilježje kaznenog djela tjelesne ozljede, zbog izostanka subjektivnog obilježja, kako to želi nametnuti žaliteljica.

15. Postupanje optužene nikako se ne može opravdati lakomislenošću, za koju tezu se zalaže žaliteljica, a sve u cilju vlastite ekskulpacije i izostanka bitnih obilježja kaznenog djela, odnosno oblika krivnje.

16. Slijedom iznijetog, prvostupanjski sud je utvrdio kako objektivna, tako i subjektivna obilježja kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. KZ/11, za koja je optužena proglašena krivom, te nisu počinjene opisane bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a.

17. U odnosu na žalbeni prigovor nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj ističe da činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda o odlučnim činjenicama su za sada dovedena u sumnju.

18. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da je optužena počinila kazneno djelo, a da pogrešna utvrđenja proizlaze iz prihvaćanja kao istinitih iskaza svjedoka UĐ, IĐ, KĐ, zaposlenica [obrt] i voditeljice tzv. "sigurne kuće [obrt]. Žaliteljica opisuje da je dehumanizirano postupanje [obrt] koje je zbog navodnog ugriza usmenim rješenjem oduzelo mlt. djecu (od kojih je mlađe bilo dojeno) optuženici i predalo ocu, nasilniku i alkoholičaru, konačno je nadležno Ministarstvo utvrdilo da je rješenje nezakonito, a zbog čega je u tijeku i postupak pred Ustavnim sudom. Žaliteljica drži da takvi svjedoci nisu niti nepristrani, niti neovisni, niti objektivni i njihov iskaz treba razmotriti s krajnjim podozrenjem.

19. Međutim, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je upravo optužena počinila kazneno djelo pod uvjetima i na način kako je to opisano u izreci prvostupanjske presude.

20. Naime, iz iskaza oštećenog mlt. djeteta nedvojbeno proizlazi da ju je majka ugrizla za potkoljenicu, a što je u suglasju sa nalazom i mišljenjem sudskomedicinskih vještaka dr. Davora Majera i dr. Hrvoja Brkića, vještaka stomatologa, a iz kojeg nalaza proizlazi da navedene ozljede koje je zadobila mlt. SĐ nisu mogle nastati ugrizom brata starog 2 godine, već se radi o ugrizu odrasle osobe. To što vještaci nisu sa stopostotnom sigurnošću utvrdili da je to upravo učinila optužena DĐ zbog nezadovoljavajuće kvalitete nalaza, fotografije, odnosno dokaza, ne isključuje optuženu kao počinitelja.

21. Upravo kada se cijene navedeni dokazi u njihovoj ukupnosti i u međusobnoj povezanosti sa iskazom oštećene, da ju je ugrizla majka jer nije htjela zaspati, te iskaz djelatnice Centra za socijalnu skrb kojoj je mlt. oštećena rekla tko ju je ozlijedio kada je djelatnica Centra skinula mlt. odjeću i vidjela ozljedu, a s tim u vezi nalaz i mišljenje vještaka iz kojeg proizlazi da se radi o ugrizu odrasle osobe, to se obrana optužene ukazuje nelogičnom i neuvjerljivom, te ju je pravilno prvostupanjski sud otklonio da je oštećenu ugrizao mlađi brat, kako je navela optuženica.

22. Odluke Centra za socijalnu skrb, te odluke o građanskom postupku, vezane za skrb djece i povjeravanje djece ocu, različit je objekt zaštite, a niti ne predstavljaju objektivna obilježja kaznenog djela pa samim time, unatoč nepravednom postupanju po stavu žaliteljice, ovaj drugostupanjski sud se ne može upuštati u ocjenu pravednosti i zakonitosti odluka donijetih u upravnom i građanskom postupku.

23. Slijedom iznijetog, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, te je prvostupanjski sud za svoja utvrđenja dao uvjerljive i logične razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

24. U odnosu na odluku o kazni, za koju žaliteljica drži da je prestroga, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je pravilno cijenio okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne, te olakotnim cijenio dosadašnju neosuđivanost, a kao otegotno da je optužena, kako bi izbjegla vlastitu kaznenu odgovornost, teretila sina starog nepune dvije godine, a olakotnim je cijenio okolnost proteka pet godina od počinjenja kaznenog djela.

25. Po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, pravilno su utvrđene sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne, te će se upravo ovako izrečenom kaznom zatvora u trajanju 6 mjeseci, te na temelju članka 56. u svezi sa člankom 64. KZ/11 primijenjenom uvjetnom osudom sa zaštitnim nadzorom, kojom se određuje da se kazna zatvora u trajanju 6 mjeseci neće izvršiti ako u roku provjeravanja dvije godine optužena ne počini novo kazneno djelo, te temeljem članka 58. KZ/11 dužna je surađivati sa Uredom probacije, jer će u protivnom uvjetna osuda biti opozvana, ostvariti će se sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, te utjecati kako na optuženu, tako i na druge, da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te nema mjesta blažem kažnjavanju.

26. U odnosu na odluku o troškovima kaznenog postupka, kojom je na temelju članka 148. stavak 1. u svezi sa člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1. do 6. ZKP-a optužena dužna namiriti troškove kaznenog postupka, shodno kongentnoj odredbi članka 148. stavak 6. ZKP-a, ako se okolnosti lošeg imovnog stanja utvrde nakon donošenja odluke o troškovima, te ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optužene i osoba koje je dužna uzdržavati, predsjednik vijeća može na zahtjev optuženice posebnim rješenjem osloboditi optuženu dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.

27. Ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, ovaj drugostupanjski nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni povrede zakona na štetu optuženika, pa je valjalo na temelju članka 482. ZKP-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 10. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Gordana Mihela Grahovac