Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split,Gundulićeva29a

Poslovni broj: Kž-158/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ED, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, poslovnog broja K- 455/2019-62 od 19. rujna 2023., u sjednici održanoj 10. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Pazinu pobijanom presudom, na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11- pročišćeni tekst, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22– dalje u tekstu: ZKP/08-22), stavio je izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Puli-Pola poslovnog broja K-701/2018-2 od 13. prosinca 2018. Potom je na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08-22 oslobodio optužbe optuženog ED da bi počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11.

1.1. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/09-22 oštećena JD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] s imovinskopravnim zahtjevom radi isplate iznosa od 3.318,07 eura (tritisućetristoosamnaest eura i sedam centi)/25.000,00 (dvadesetpettisuća) kuna upućena je u parnicu.

1.2. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08-22 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08-22 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, u visini koja će biti određena posebnim rješenjem na temelju članka 148. stavka 4. ZKP/08-22.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu podnio je optuženi ED po branitelju Davoru Štorgi, odvjetniku u Puli, u kojem se podupiru zaključci prvostupanjskog suda u pobijanoj presudi i predlaže da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana. Ujedno je u odgovoru na žalbu zatraženo da se optuženika i njegovog branitelja obavijesti o sjednici vijeća na kojoj će se odlučivati o žalbi.

4. Prije održavanja sjednice vijeća, u suglasju s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11-pročišćeni tekst, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22 i 36/24– dalje u tekstu: ZKP/08) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je po obavljenom uvidu vratilo ovom sudu na nadležno postupanje.

4.1. Na sjednicu vijeća nisu pristupili uredno obaviještena Županijska državna odvjetnica u Splitu, niti koji od njezinih zamjenika, branitelj optuženog ED, Davor Štorga, odvjetnik u Puli, a nije pristupio ni optuženik, za kojeg se obavijest o sjednici vijeća vratio ovom sudu neuručen s naznakama kako taj optuženik "obaviješten, nije predigao pošiljku". Stoga je sjednica vijeća održana u izočnosti uredno obaviještenih, a nedošlih stranaka, kao i u odsutnosti optuženika jer je iz neuručene obavijesti osnovano zaključiti kako je optuženik promijenio boravište ili stan, a o čemu nije obavijestio sud, a sve u suglasju s člankom 475. stavak stavak stavak 3. ZKP/08.

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

6. Kako državni odvjetnik prvostupanjsku pobija presudu samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, tako je tu presudu valjalo prvo ispitati po službenoj dužnosti prema članku 476. stavku 1. točkama 1. i 2. ZKP/08, međutim ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju povredu zakona koja je propisana tom odredbom.

7. Obrazlažući žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik u žalbi iznosi detaljnu analizu provedenih dokaza, a posebno iskaza oštećene JD, sve u cilju potkrijepe žalbenih navoda kako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Tako upirući na vjerodostojnost iskaza oštećenice državni odvjetnik u žalbi navodi kako je svjedokinja oštećena "jedini akter događaja pored optuženika, propisano upozorena na dužnost kazivanja istine" i da je jasno iskazala kako joj je optuženik prijetio, što su potvrdile svjedokinje LD i FD, koje o tome "imaju saznanja po pokazivanju oštećenice". Nadalje, u prilog zaključku o vjerodostojnosti iskaza oštećenice državni odvjetnik nalazi i u tome što je navedena "istu večer policiji podnijela kaznenu prijavu zbog te prijetnje".

7.1. Za donošenje presude kojom se optuženik proglašava krivim, treba biti dokazana njegova krivnja izvan svake sumnje i odlučne činjenice trebaju biti utvrđene s potpunom izvjesnošću. Kada postoje proturječni dokazi, a što i jest u ovom slučaju, s jedne strane iskaz oštećenice, a s druge strane obrana optuženika, sud je dužan ocijeniti vjerodostojnost tih dokaza. Prvostupanjski sud pravilno je zaključio kako iskaz oštećene JD nije vjerodostojan, bez obzira što su njezine sestre, svjedokinje LD i FD, potvrdile kako im se sestra, to jest, oštećenica potužila kako joj je optuženik prijetio i što je ubrzo po inkriminiranom događaju oštećenica prijavila optuženika za kazneno djelo prijetnje nadležnoj policijskoj postaji.

7.2. Naime, oštećena JD iskazala je, između ostalog, kako inkriminirane prigode nije dozvolila optuženiku da izvadi kokoši iz vozila što ga je očito naljutilo jer da je uzeo tepih iz vozila s kojim ju je udario, a potom da je uzeo ručku auto dizalice i s tim je udarao, ali da od tih udaraca nije imala vidljive ozljede. Oštećenica je iskazala da ju je okrivljenik udarao po bedru, a tek naknadno, nakon upita sutkinje koja je vodila raspravu, iskazala je kako ju je optuženik ručkom auto dizalice udario po donjem dijelu leđa. Pred državnim odvjetnikom, tijekom provođenja dokazne radnje, oštećenica je iskazala kako ju je optuženik pokušao udariti, ali da u tome nije uspio jer mu je izmicala. Sve ovo upućuje na nedosljednost, a time i neuvjerljivost iskaza oštećene jer da ju je optuženik doista udarao, i uslijed proteka vremena od ozljeđivanja do davanja iskaza na sudu, itekako bi se sjećala cjelokupnog događaja te bi zasigurno sa sigurnošću mogla reći na kojem dijelu tijela je zadobila udarce. Osim toga, da je optuženik doista udario oštećenicu, a kako to ona navodi na raspravi šipkom auto dizalice, koji predmet je objektivno podoban da nanese ozbiljne ozlijede, oštećenica bi zadobila barem neke vidljive ozljede pa je doista životno nelogično da od udarca ručkom auto dizalice nije imala ozljede.

7.3. Pri ocjeni vjerodostojnosti iskaza oštećenice prvostupanjski sud ispravno je uzeo u obzir i to da je oštećenica, o navodnim prijetnjama optuženika, izvijestila svoje sestre LD i ČD, ali tek nakon više od mjesec dana od inkriminiranog događaja, a da joj je optuženik doista prijetio i udarao je, zasigurno bi odmah o tome izvjestila svoje sestre. I konačno, iz iskaza sasvim nepristranih svjedoka E i MD, poznanika i optuženika i oštećenice, proizlazi kako je inače oštećenica znala verbalno napadati optuženika, u kojim situacijama bi optuženik bio miran i ne bi odgovarao na njezine provokacije. Dakle, kako iskaz oštećenice, koji je u pogledu okolnosti je li je optuženik udario ili ju je samo pokušavao udariti, a ako je već udario je li je udario u donji dio leđa ili u bedra, nedosljedan i dovodi u ozbiljnu sumnju njegovu vjerodostojnost, onda je upitno je li oštećenica istinito svjedočila i u pogledu prijetnji koje bi joj optuženik izrekao te iste prigode.

7.4. Žalitelj zanemaruje kako je u kaznenom postupku potrebno da sud na temelju izvedenih dokaza bez ikakve dvojbe utvrdi da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen. Taj najviši dokazni standard označava potrebu da optuženikova krivnja mora biti pouzdana, sigurna i ne smije ostavljati nikakvu dvojbu, čak niti najmanju sumnju koja dovodi u pitanje njegovu osudu. Zato za osudu moraju biti izvedeni dokazi koji jasno, nedvojbeno upućuju na jedini mogući zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen. Stoga je prvostupanjski sud, u situaciji kada optuženik negira počinjenje kaznenog djela, a iskaz oštećenice je nedosljedan i nelogičan, što upućuje na njegovu nevjerodostojnost, a nema drugih svjedoka koji bi bili prisutni inkriminiranom događaju, pravilno dvojbu o odlučnoj činjenici je li optuženik prijetio oštećenici ili nije prijetio, riješio u korist optuženika i potom ga je sasvim ispravno oslobodio optužbe na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08-22.

8. Budući da državni odvjetnik navodima žalbe nije doveo u pitanje pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju povredu zakona na koju pazi po službenoj dužnosti prema članku 476. stavku 1. točkama 1. i 2. ZKP/08, to je tu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu sukladno članku 482. ZKP/08.

Split, 10. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj