REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

P-992/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnik NZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, Zelinska 4, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Grada Vukjovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik JZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 05. studenog 2024. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 10. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., Ulica grada Vukovara 282, 10 000 Zagreb, OIB: 22694857747 da tužitelju, Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Heinzova 4, 10 000 Zagreb, OIB: 29743547503, isplati iznos od 4.545,09 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 21.12.2021. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.''.

II/ Nalaže se tužitelju u roku od 8 dana nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 10. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

III/ Odbija se djelomično zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 97,96 € sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo kako je dana 29.08.2021. oko 16,45 sati, u mjestu [adresa], na raskrižju Ulice Brižak i Ulice Rudinica, došlo do prometne nezgode koju je prouzročio osiguranik tuženika OZ, upravljajući pod utjecajem alkohola u koncentraciji od 0,51 g/kg, vozilom reg. oznake [registarska oznaka] (osiguranim kod tuženika policom autoosiguranja broj 08118112116) na način da se kretao Ulicom Brižak te je dolaskom do raskrižja s Ulicom Rudinica (radi se o cestama iste važnosti), započeo s radnjom skretanja udesno, a da pritom nije propustio vozilo reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala EZ i koje je zadržavali smjer kretanja (koje vozilo je bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja broj 020708348542, oznaka police u sustavu: 440008348542) te je došlo do sudara dvaju vozila. Protiv osiguranika tuženika je pokrenut odgovarajući prekršajni postupak. U predmetnom štetnom događaju na osobnom vozilu reg. oznake [registarska oznaka], vlasništvo obrta UGOSTITELJSTVO I TRGOVINA FJAKA, vl. HZ, [adresa], 21 405 Milna, nastala je materijalna šteta. Tužitelj je zaprimio odštetni zahtjev oštećenog te je sklopljena izvansudska nagodba. Tužitelj je dana 20.12.2021. na ime naknade materijalne (totalne) štete na vozilu osiguraniku isplatio iznos od 34.245,00 kn. Za nastanak predmetnog štetnog događaja isključivo je odgovoran osiguranik tuženika koji je, kršenjem propisa o sigurnosti prometa na cestama, prouzročio predmetni štetni događaj i štetu. Budući da je tužitelj po primitku odštetnog zahtjeva nadoknadio materijalnu štetu na vozilu oštećenom, stekao je pravo regresno potraživati od tuženika kao osiguratelja štetnika iznos isplaćen oštećenom u predmetnoj nezgodi, uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate i troškove.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao aktivnu i pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, visinu štete te činjenicu isplate iste, dok je osporio odgovornosti svog osiguranika za nastanak štetnog događaj čime je posljedično osporio i osnov tužbenog zahtjeva. Navodi da je do štetnog događaja došlo jer se osiguranik tužitelja nije držao desne strane kolničke trake kojom se kretao tako da je njegovo vozilo prelazilo preko središnje linije koja razdvaja kolničke trake, odnosno kretalo se kolničkom trakom na koju je osiguranik tuženika izvršio radnju skretanja, radi čega je došlo do kontakta s vozilom osiguranika tuženika koje je poduzimalo dopuštenu radnju skretanja udesno. Također je naveo kako je Prekršajni sud u Splitu donijelo oslobađajuću presudu protiv osiguranika tuženika.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu i to: ispis stranice Hrvatskog ureda za osiguranje za Provjeru osiguranja (list 4-5 spisa), Policu za automobilska osiguranja (list 6 spisa), prijavu štete (list 8-9 spisa), potvrdu MUP-a (list 10-11 spisa), presliku vozačke i prometne dozvole (list 12-15 spisa), podaci o prometnoj nezgodi (list 16 spisa), ponudu (list 17-20 spisa), zahtjev za dopunski izvid štete (list 21 spisa), nagodbu (list 22 spisa), Izvid štete (list 23-25 spisa), obračun totalne štete (list 26-27 spisa), potvrda o izvršenoj transakciji (list 28 spisa), regresni zahtjev (list 29 spisa), Odgovor (list 30 spisa), zamolba za dostavu dokumentacije (list 31 spisa), Opći uvjeti za osiguranje od automobilskog kaska (list 32-39 spisa), fotografije (list 40-104 spisa), presuda Općinskog prekršajnog suda u Splitu (list 120- 127 spisa), prijava i zahtjev za naknadu štete (list 128-131 spisa), situacijski plan (list 132 spisa), saslušao je svjedoke OZ (list 173-174 spisa) i EZ (list 184-185 spisa), pribavio spis MUP-a (list 146-159 spisa), prekršajni spis Općinskog prekršajnog suda u Splitu poslovni broj Pp-2373/2022, proveo je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Igor Jakoplić (list 194-200 spisa).

4. Provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) te je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. U ovoj pravnoj stvari tužitelj potražuje isplatu regresnog duga za naknadu materijalne štete isplaćene oštećenom obrtu Ugostiteljstvo i trgovina Fjaka vlasnika HZ iz [adresa], koja je nastala na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] u predmetnoj prometnoj nesreći.

6. Prema odredbi članka 963. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu ZOO) isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu (zakonska subrogacija).

7. Između stranka nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, visinu štete te činjenica isplate iste, dok je sporna odgovornosti tuženikova osiguranika za nastanak štetnog događaj.

8. Iz Zapisnika o očevidu razvidno je da je isti sastavljen 01. studenog 2021. povodom prometne nesreće koja se dogodila u mjestu [adresa]. Isti očevid je započeo 29.08.2021. u 19:30, a završio u 20:32 te su ga obavili policijski službenici UZ koji je izašao na mjesto događaja. U istom je utvrđeno kako u prometnoj nesreći nije bilo ozlijeđenih osoba, da je dolaskom na mjesto događaja utvrđeno kako su oba vozila nakon prometne nesreće uklonjena s kolnika. Utvrđeno je bilo kako mjesto događaja do dolaska policijskih službenika za vršenje očevida nije osiguravano, da se mjesto događaja dogodila na kolniku s oba smjera, i to na križanju T-križanje koje je nepregledno, da je cesta sužena, da je bila suha i čista, da širina kolnika ulice Rudinica iznosi 3,9 m, a ulice Brižak 10,00 m (mjereno od sjecišta ul. Rudinica-Brižak u smjeru sjevera), da nema javne rasvjete, da horizontalne signalizacije nema, da je vertikalna signalizacija dobra, a da za regulaciju prometa vrijede pravila prometa. Nadalje, da je stanje prometa bilo rijetko, vremenske prilike: sunčano i da je bio dan. Također je utvrđeno kako je OZ ima 0,51 g/kg koncentracije alkohola i da je protiv njega podnesen obvezni prekršajni nalog. Isto tako sastavljen je situacijski plan.

9. Iz Obveznog prekršajnog naloga razvidno je da je isti podnesen protiv OZ jer je 29.08.2021 u 16,45 sati u mjestu [adresa] kao vozač vozila M1 marke Renault registarske oznake [registarska oznaka], upravljao vozilom u smjeru zapada te da je ulaskom u križanje s ulicom Rudinica gdje su ceste iste važnosti u susretu s drugim vozilom, iako je bio dužan, nije propustio vozilo koje je nailazilo s njegove desne strane. Tom prilikom uslijed nepoštivanja prednosti prolaska, prednjim lijevim dijelom vozila udario je u prednji lijevi dio osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka] kojim je ulicom Rudinica iz smjera sjever u smjeru juga upravljala EZ, čime je počinio prekršaj iz čl. 57. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kažnjiv po članku 57. stavku 7. istog zakona uz primjenu čl. 293. st. 2. istog zakona.

10. Uvidom u presudu Prekršajnog suda u Zagrebu Pp-2373/22 od 30. lipnja 2022. sud je oslobodio optužbe da je OZ počinio ranije navedeni prekršaj. U istoj presudi navedeno je kako iz činjeničnog opisa djela koje se okrivljeniku stavlja ne teret pobijanim obveznim prekršajnim nalogom ne proizlaze njegova zakonom propisana obilježja jer nepoštivanje prednosti prolaska uslijed kojeg je došlo do kontakta u vidu udarca između označenih vozila bez nastupanja posljedice ne može biti smisao navedene zakonske odredbe i da je smisao predmetnog prekršaja da je uslijed nepoštivanja prednosti prolaska između vozila nastala posljedica, odnosno u konkretnom slučaju da je izazvana prometna nesreća u kojoj ima ozlijeđenih osoba. Kako u prometnoj nesreći nije došlo do ozlijeđenih osoba tako u činjeničnom opisu djela nisu sadržana sva bitna obilježja prekršaja.

11. Radi utvrđenja sporne činjenice dinamike nastanka štetnog događaja odnosno utvrđenja odgovornosti za štetni događaj sud je saslušao sudionike prometne nesreće.

12. U svojem iskazu OZ je naveo kako je on vozio cestom koja je dolazila na raskrižje koje je izgledalo kao slovo T. Skretao je sa svoje ceste desno na cestu koja je bila u odnosu na njegovu cestu okomita. Držao se svog traka te se popeo i izašao u desni trak te ceste na koju se priključivao. U trenutku kada se popeo na taj desni trak njega je udarilo vozilo koje se vozilo po toj cesti i to u lijevu stranu njegova automobila sa svojom lijevom stranom. To vozilo je ušlo u njegovu traku u koju se on priključivao. Vozilo ga je lupilo u njegov lijevi prednji dio te je bilo oštećeno svjetlo digla se malo hauba i oštetio se lijevi blatobran i naprijed branici. Naveo je da on ranije odnosno prije ovog udarca nije mogao vidjeti vozilo koje ga je udarilo odnosno nije ga mogao vidjeti ni prilikom dolaska do raskrižja niti prilikom ulaska u raskrižje. Njegova cesta i cesta s koje je došlo vozilo koje ga je udarilo iste su po važnosti nigdje ne postoji trokut ili bilo kakav znak signalizacija obveznog zaustavljanja odnosno prednosti. Te ceste su široke toliko da se dva vozila mogu bez problema mimoići. Ne zna koliko je točno bilo udaljeno mjesto sudara od njegova samog ulaska u raskrižje, no možda je prošao dva, tri ili četiri metra, ali sad nije siguran, no pretpostavlja da do sudara ne bi došlo da se suprotno vozilo držalo svoje strane kretanja i nije prešlo na njegovu stranu. Naveo je kako na ovim cestama ne postoji po sredini crta koja razdvaja smjerove kretanja.

13. U svojem iskazu pred Općinskim sudom u Splitu, Stalna služba Supetar EZ je navela kako se vozila ulicom Rudinica kada joj je dolazeći s lijeve strane put prepriječio automobil gospodina OZ i kako je došlo do nezgode. Ulica Rudinica nije široka ulica, odnosno uža je od normalnih cesta i ona je vozila svojom desnom stranom koliko je to moguće i nastavljala je put odnosno zadržavala je smjer kretanja, dok joj je gospodin OZ oduzeo prednost obzirom da je on skretao u desno. Nakon nezgode policija je napravila izvješće, rekli su da ceste nisu označene, no izmjerili su širinu ceste i napravili izvješća. Gospodinu OZ je hitna stavila ovratnik i oboje su puhali alkotest i zna da je gospodin OZ imao nešto alkohola u krvi, dok ona nije imala. Ona se obratila Eurohercu da joj naknadi štetu, no rekli su joj da se snađe jer da gospodin OZ nije imao puno alkohola pa bi suđenje bilo dugotrajno, a pitanje je koliko bi joj priznali pa je aktivirala svoje kasko kod Triglav osiguranja i šteta joj je isplaćena.

14. U svojim iskazima svjedoci različito vide što je uzrok predmetne prometne nesreće, stoga je sud, a obzirom da iz iskaza svjedoka nije mogao u potpunosti utvrditi odgovornost i dinamiku nastanka štetnog događaja proveo dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Igoru Jakopliću.

15. Iz nalaza i mišljenja vještaka Jakoplića proizlazi kako se prometna nezgoda dogodila na nepravilnom trokrakom raskrižju bez ikakve signalizacije. Na kolniku nije bilo izvedene razdjelne crte, tako da se svaki sudionik morao kretati uz svoj desni rub kolnika. Osiguranik tužitelja se s vozilom VOLKSWAGEN kretao kroz raskrižje od sjevera prema jugu, a vozilo osiguranika tuženika RENAULT s namjerom skretanja u desno od istoka prema sjeveru. Preglednost je na mjestu nezgode između smjerova nailaska sudionika nezgode prema raskrižju bila vrlo loša, ograničena visokim suhozidom i zelenim raslinjem smještenim skroz do ruba kolnika u sjeveroistočnom dijelu raskrižja. Preglednost je iznosila oko 11 metara. Mjesto sudara je određeno tragom kočenja, kako je prometne policije pretpostavila desnog kotača vozila RENAULT. Na fotografijama prometne policije su vidljive pozicije vozila odmah nakon nezgode kad još vozilo osiguranika tužitelja nije bilo pomaknuto radi omogućavanja odvijanja prometa. Prema nastalim oštećenjima nađenim na vozilima kao i prema ucrtanim smjerovima vožnje vozila prije nezgode, slijedi da su uzdužne osi vozila u trenutku sudara mogle biti položene pod kutom od oko 150° i da je do kontakta došlo između prednjih lijevih uglova vozila, tijekom kretanja vozila kroz nepregledan zavoj na samom ulazu u raskrižje [adresa] i [adresa] u [adresa] na otoku Braču. Vozilo osiguranika tužitelja VOLKSWAGEN je u trenutku sudara imalo brzinu od oko 31 km/h, a neposredno prije nezgode se kretalo brzinom od oko 36 km/h. Vozilo osiguranika tuženika RENAULT je u trenutku sudara kretalo brzinom od 5 m/h, a neposredno prije sudara se moglo kretati brzinom od oko 10 km/h. Vještak je zaključio kako prednost prolaska kroz raskrižje nije u neposrednoj uzročno posljedičnoj vezi s nastankom sudara jer se smjerovi kretanja vozila kroz raskrižje uopće nisu sjekli, pa da je kolnik bio dovoljno širok, svaki sudionik bi prošao nesmetano kroz raskrižje svojom polovinom kolnika. U konkretnoj situaciji je na mjestu sudara kolnik preuzak za normalno mimoilaženje vozila, jer ukupna širina oba vozila zajedno s vanjskim ogledalima premašuje širinu od 3,70 metara, pa ako tome dodamo tri sigurnosna bočna razmaka širine od sveukupno minimalno 0,80 metara, slijedi da mimoilaženje u normalnom kretanju, bez prethodnog zaustavljanja vozila i izmicanja jednog od vozila na prikladnu površinu nije moguće. U konkretnom slučaju bi, da su se vozači uspjeli prethodno zaustaviti, mimoilaženje obavili tako da se vozilo osiguranika tuženika pomakne unazad i da drugo vozilo prođe kroz raskrižje prema jugu, čime bi se oslobodio kolnik prema sjeveru. Duljina preglednosti je iznosila sveukupno 11 metara. Brzinu kretanja je svaki vozač trebao prilagoditi tako da može zaustaviti svoje vozilo na polovini duljine puta preglednosti odnosno na duljini puta od 11/2= 5,5 metara. Slijedi da su se vozači trebali kretati brzinom od najviše 19 km/h. Kako je osiguranik tužitelja s vozilom VOLKSWAGEN u raskrižje ušao bitno većom brzinom od 19 km/h, možemo zaključiti da nije ostvario uvjete za mimoilaženje odnosno prethodno zaustavljanje vozila na svojoj polovini duljine puta preglednosti i da je do mjesta sudara morao utrošiti i dio puta preglednosti pripadajući osiguraniku tuženika, pa je dakle uzrok nezgode neprimjerena brzina ulaska vozila osiguranika tužitelja prema suženju na kolniku koje se nalazi na nepreglednom mjestu na ulazu u raskrižje. Osim toga, vozilo osiguranika tuženika RENAULT je zamišljenu spojnu crtu prelaskom koje se može smatrati da je vozilo ušlo u raskrižje prešlo za oko 5 metara prije mjesta sudara. Kako je nailazak vozila u susret vozač uočio kad se nalazio na oko 2,3 metra ispred mjesta sudara, slijedi da u trenutku ulaska u raskrižje još nije mogao uočiti da bi neko vozilo morao propuštati, dalje se trebao kretati sporo i oprezno jer mimoilaženje nije bilo izvedivo, a upravo tako se i kretao. Dakle, vještak je zaključio kako je uzrok nezgode bila neprilagođena brzina kretanja vozila osiguranika tužitelja VOLKSWAGEN lošoj preglednosti koja je bila ostvariva na duljini puta od oko 11 metara. Redoslijed prolaska vozila kroz raskrižje nije od važnosti jer se smjerovi kretanja vozila u raskrižju uopće nisu sjekli pa da je kolnik bio dovoljno širok do sudara uopće ne bi došlo, a i vozač vozila osiguranika tuženika RENAULT je nailazak vozila osiguranika tužitelja mogao uočiti tek nakon što je već ušao u raskrižje. Brzinu kretanja je svaki vozač trebao prilagoditi tako da može zaustaviti svoje vozilo na polovini duljine puta preglednosti odnosno na duljini puta od 5,5 metara, a primjerena brzina za takvu duljinu zaustavnog puta iznosi 19 km/h. Kako se vozilo osiguranika tuženika kretalo prije nezgode brzinom od oko 10 km/h, slijedi da vozač nije uzrokovao nezgodu niti ju je mogao izbjeći.

16. Tužitelj je na nalaz i mišljenje imao prigovor pa se vještak na ročištu dana 05. studenog 2024. očitovao na iste navodeći kako kolnik na mjestu sudara nije bio dovoljno širok za mimoilaženje dva vozila, da su se vozila mogla zaobići na način da su se prvo vozila zaustavila i da bi odmah nakon toga vozači mogli donijeti odluku koje vozilo ima prikladno mjesto odnosno prikladan način za izmicanje. U konkretnom slučaju vještak je naveo kako smatra da je prvo vozilo osiguranika tužitelja Volkswagen trebalo izaći iz raskrižja i osloboditi sjeverni prilazni kolnik raskrižju čime bi vozilo osiguranika tuženika Renault moglo nastaviti kretanje prema sjeveru. Vozila nisu mogla proći kroz raskrižje istovremeno. Vozilo osiguranika tužitelja Volkswagen je imalo prednost prolaska kroz raskrižje obzirom na prometna pravila i obzirom na potrebu mimoilaženja. Vozilo Renault kad je došao na početak ulaska u raskrižje vozač nije mogao vidjeti nailazak vozila tužitelja Volkswagen i nije mu preostalo ništa drugo nego da započne s radnjom, ulaska u raskrižje i da nije došlo do sudara uspio bi stati u svojih 5,5 metara. Kada se dolazi na raskrižje sa cestom sa prednošću vozač koji skreće prednosnom cestom mora se kretati takvom brzinom da da dovoljno vremena drugom vozaču koji nema prednost da ga uoči i da ga propusti, a ako je već započeo radnju uključenja da ju dovrši. Brzina prilaska po cesti s prednošću prolaska ovisi o konkretno o konfiguraciji ceste i raskrižja, naročito o preglednosti, a osim toga o klizavosti kolnika, vidljivosti itd. Ovdje je problem što je cesta bila preuska. Ovdje pravilo prednosti prolaska kroz raskrižje odnosno konkretno pravilo desne strane nije od primarne važnosti jer se u načelu putanje kretanja vozila uopće nisu sjekle niti bi se sjekle da je kolnik bio dovoljno širok. Prema utvrđenju policije na tom dijelu ceste dopuštena je brzina od 50 km/h s time da nije definirano gdje je postavljen taj prometni znak ograničenja brzine, a smatra da zakonska odredba za ceste u naselju se ne bi trebala primijeniti jer uz kolnik nema kuća. Brzina kretanja vozila su izračunate na stranici 5. pisanog nalaza i mišljenja gdje je navedeno da je vozilo osiguranika tužitelja Volkswagen u trenutku sudara imalo brzinu od 31 km/h a vozilo osiguranika tuženika Renault 5 km/h. Prije nezgode se vozila o osiguranika tužitelja moglo kretati brzinom od najviše 36 km/h a vozilo osiguranika tuženika od 10 km/h. Vozilo osiguranika tužitelja Volkswagen u slučaju da je kolnik dovoljno širok mogao je proći kroz raskrižje bez propuštanja i jednog drugog sudionika u prometu, a to ovdje nije slučaj jer tu nije bilo dovoljno široka cesta. Vozilo s lijeve strane nije imalo prednost prolaska. Napominje da Volkswagen koji nailazi drugom vozilu s desne strane je imao prednost prolaska kroz raskrižje ako se radi o klasičnom slučaju, no međutim tu je problem preuzak kolnik u samoj točki mimoilaženja te je stoga to vozilo trebalo usporiti jer je cesta u tom dijelu bila uska. Napominje da se u ovom slučaju vozači oba vozila morali biti svjesni da dolaze na raskrižje, a iz fotografije 2 u nalazu i mišljenju koja prikazuje smjer kretanja vozila osiguranika tužitelja je vidljivo da se nailazi na raskrižje. Naveo je da je vozač vozila osiguranika tuženika vozila Renault mogao lakše percipirati da ulazi u raskrižje.

17. Tuženik nije imao nikakvih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, dok je tužitelj nakon što se vještak očitovao na prigovore i pitanja, predložio da se provode novo prometno vještačenje obzirom da smatra kako vještak nije dogovorio na sva pitanja tužitelja, odnosno otklonio sve prigovore tužitelja, a odnosno razjasnio mogućnosti mimoilaženja i prednosti prolaska sukladno prometnim pravilima.

18. Suprotno navodima tužitelja sud je cijenio kako je vještak u svojem očitovanju u cijelosti argumentirano otklonio sve istaknute prigovore tužitelja te je ustrajao u cijelosti kod danog nalaza i mišljenja. Prema mišljenju suda vještak je u cijelosti razjasnio mogućnost mimolaženja i prednost prolaska sukladno prometnim pravilima. Sukladno tome sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka te obrazložena očitovanja vještaka dana na ročištu, a obzirom da je cijenio da su ista izrađen u skladu s pravilima znanosti i struke te da je vještak svoje mišljenje iznio savjesno i argumentirano, a temeljem dostupne dokumentacije. Sukladno navedenom sud nije provodio novo prometno vještačenje na iste okolnosti jer provođenje novog vještačenje na iste okolnosti prema mišljenju suda nije svrsishodno, a posebno se pri tome vodio činjenicom da je sud dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova.

19. Slijedom ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio kako je do prometne nesreće došlo na nepravilnom trokrakom raskrižju [adresa] i [adresa] u [adresa] na otoku Braču bez ikakve signalizacije, da na kolniku nije bilo izvedene razdjelne crte, da se osiguranik tužitelja kretao s vozilom VOLKSWAGEN kroz raskrižje od sjevera prema jugu, a vozilo osiguranika tuženika RENAULT s namjerom skretanja u desno od istoka prema sjeveru. Uvidom u fotografije i Zapisnik o očevidu sačinjen od strane MUP-a razvidno je kako je do sudara došlo na dijelu raskrižja gdje je kolnik širok 3,9 m (ulica Rudinica). Preglednost je na mjestu nezgode između smjerova nailaska sudionika nezgode prema raskrižju bila vrlo loša jer je ista bila ograničena visokim suhozidom i zelenim raslinjem smještenim skroz do ruba kolnika u sjeveroistočnom dijelu raskrižja. Preglednost je iznosila oko 11 metara. Nadalje, utvrđeno je kako su uzdužne osi vozila u trenutku sudara mogle biti položene pod kutom od oko 150° i da je do kontakta došlo između prednjih lijevih uglova vozila, tijekom kretanja vozila kroz nepregledan zavoj na samom ulazu u raskrižje ulice Brižak i Rudinica. Vozilo osiguranika tužitelja VOLKSWAGEN je u trenutku sudara imalo brzinu od oko 31 km/h, a neposredno prije nezgode se kretalo brzinom od oko 36 km/h. Vozilo osiguranika tuženika RENAULT je u trenutku sudara kretalo brzinom od 5 m/h, a neposredno prije sudara se moglo kretati brzinom od oko 10 km/h. Sud je prihvatio mišljenje vještaka kako je u konkretnoj situaciji na mjestu sudara kolnik preuzak za normalno mimoilaženje vozila, jer ukupna širina oba vozila zajedno s vanjskim ogledalima premašuje širinu od 3,70 metara, pa ako tome dodaju tri sigurnosna bočna razmaka širine od sveukupno minimalno 0,80 metara, slijedi da mimoilaženje u normalnom kretanju, bez prethodnog zaustavljanja vozila i izmicanja jednog od vozila na prikladnu površinu nije moguće. Duljina preglednosti je iznosila sveukupno 11 metara. Brzinu kretanja je svaki vozač trebao prilagoditi tako da može zaustaviti svoje vozilo na polovini duljine puta preglednosti odnosno na duljini puta od 5,5 metara, a primjerena brzina za takvu duljinu zaustavnog puta iznosi 19 km/h.

20. Naime, članak 57. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, dalje u tekstu: ZSPC) propisuje da na raskrižju cesta iste važnosti ili u susretu s drugim vozilom vozač je dužan propustiti vozilo koje nailazi s njegove desne strane.

21. Članak 58. st. 1. ZSPC propisuje kako vozač koji se približava raskrižju mora voziti s povećanim oprezom koji odgovara prometnim uvjetima na raskrižju.

22. Slijedom navedenog ovaj je sud utvrdio kako je vozač osiguranika tuženika vozila Renault prilikom dolaska do predmetnog raskrižja nije mogao uočiti vozilo osiguranika tužitelja VOLKSWAGEN odnosno vozilo koje mu dolazi s desne strane. Isti je vozio brzinom od 10 km/h što je primjerena brzina za ulazak u raskrižje s povećanim oprezom. Iz nalaza i mišljenja vještak razvidno je kako vozač vozila Renault mogao uočiti vozilo Volkswagen tek nakon ulaska u raskrižje te da je vozilo Renault prešlo zamišljenu crtu ulaska u raskrižje oko 5 metara prije mjesta sudara, a da je vozač vozila Renault mogao uočiti nailazak vozila Volkswagen u susret na oko 2,3 metra ispred mjesta sudara. Dakle, u trenutku ulaska vozila Renault u raskrižje isto vozilo nije moglo vidjeti da mu s desne strane dolazi u susret vozilo Volkswagen, pa ga isti nije ni mogao propustiti sukladno čl. 57. st. 1. ZSPC-a. Međutim valja napomenuti da kako se vozilo Renault ulaskom u raskrižje kretalo brzinom od 10 km/h, što upućuje na činjenicu da je vozač primijenio povećani oprez prilikom ulaska u raskrižje.

23. Nadalje, valja napomenuti kako je iz nalaz i mišljenja utvrđeno kako su se oba vozila kretala dopuštenom brzinom kretanja. Renault se prije sudara kretao brzinom od 10 km/h, a vozio Volkswagen brzinom od 36 km/h, dok je dopuštena brzina prema utvrđenju policijskih službenika iznosila 50 km/h. Međutim unatoč tome valja napomenuti da je sukladno čl. 58. st. 1. ZSPC-a i vozač vozila VOLKSWAGEN prilikom približavanja raskrižju bio dužan voziti s povećanim oprezom tim više što je raskrižje kojem se približavao bilo nepregledno odnosno suhozid i raslinje su zaklanjali kolnik po kojem se kretalo vozilo Renault, dakle unatoč tome što se vozilo Volkswagen kretalo s desne strane vozila Renault, vozač je bio dužan prilagoditi svoju brzinu prilikom dolaska raskrižju posebice imajući na umu kako se radi o kolniku koji je širine od 3,9 m pa ne onemogućava normalno zaobilaženje vozila. Ovdje valja napomenuti kako vozilo Renault ulaskom u raskrižje i skretanjem u desno nije sjecalo putanju kretanja vozila Volkswagen pa sud u cijelosti prihvaća mišljenje vještaka kako pravilo prednost prolaska kroz raskrižje odnosno pravilo desne strane nije u neposrednoj uzročno posljedičnoj vezi s nastankom sudara jer se smjerovi kretanja vozila kroz raskrižje uopće nisu sjekli, već da je uzrok nesreće bilo kretanje vozila VOLKSWAGEN koje je u raskrižje ušao bitno većom brzinom od 19 km/h, čime nije ostvario uvjete za normalno mimoilaženje odnosno da je uzrok nezgode neprimjerena brzina ulaska vozila osiguranika tužitelja prema suženju na kolniku koje se nalazi na nepreglednom mjestu na ulazu u raskrižje.

24. Nadalje, valja napomenuti kako sukladno čl. 199. ZSPC-a vozač vozila kategorije B ne smije upravljati vozilom na cesti niti početi upravljati vozilom ako je pod utjecajem droga ili lijekova ili ako u krvi ima alkohola iznad 0,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka. U odnosu na vozača Renaulta utvrđeno je kako je isti bio pod utjecajem alkohola te je imao 0,51 g/kg, što je za 0,01 g/kg više od dopuštene razine, no međutim tijekom postupka nije dokazao da bi isto bilo od utjecaja za nastanak štetnog događaja.

25. Slijedom utvrđenog, a primjenom čl. 1045. st. 1. ZOO-a, sud je utvrdio kako je osiguranik tužitelja odgovoran za nastanak nezgode, slijedom čega je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučio kao pod točkom I/ izreke ove presude.

26. Odluku o parničnom trošku sud je donio sukladno čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 164. ZPP-a, prema vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja radnje te sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika («Narodne Novine», broj 138/23; dalje: Tarifa). Kako je tužitelj izgubio spor dužan je naknaditi tuženiku trošak i to troška odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 € (Tbr. 8. u svezi s Tbr. 7. i Tbr 50. Tarife), trošak podneska od 14.06.2024. u iznosu od 200,00 € (Tbr. 8. u svezi s Tbr. 7. i Tbr 50. Tarife) te trošak zastupanja na ročištima dana 11.10.2023., 16.01.2024. i 05.11.2024. svaki u iznosu od 200,00 € (Tbr. 9/1 i Tbr. 50 Tarife) što ukupno iznosi 1.000,00 €, a što uz trošak PDV-a prema Tbr. 46. Tarife iznosi 1.250,00 €, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana donošenja presude do isplate, sukladno čl. 151. ZPP-a. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a, za ostale odnosi jer se radi o troškovima postupka (tako i u odluci VSRH Rev-1114/23 od 04.06.2024.). Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II/ izreke ove presude.

27. Sud je odbio tuženika za trošak podneska od 12.02.2024. obzirom da uvidom u spis nije utvrdio da bi isti podneska bio dostavljen u ovom predmetu, a niti je tuženik dokazao da je imao isti trošak, kao i trošak sudske dostave u iznosu od 35,46 € obzirom da tuženik nije dokazao da je imao isti trošak u ovom predmetu. Slijedom navedeno odlučeno je kao pod točkom III/ izreke ove presude.

U Zagrebu 10. prosinca 2024. godine

S u d a c:

mr. sc. Maja Josipović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od osam dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. Tužitelju po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženiku po pun.