REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-675/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao izvjestiteljice i članice vijeća, te Berislava Devčića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sandri Fridrih, odvjetnici iz Siska, protiv tuženika [trgovačko društvo], [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri d.o.o. iz Zagreba, kao punomoćnicima, radi ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: P-198/2022-10 od 5. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika [trgovačko društvo] djelomično se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: P- 198/2022-10 od 5. prosinca 2022., u točki I., II., III. i VI. izreke, kao i u dijelu odluke o troškovima postupka (točka VII. izreke).
II. Žalba tuženika [trgovačko društvo] djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se preinačava presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: P-198/2022-10 od 5. prosinca 2022., u točki IV. izreke, i sudi: 1. Nalaže se tuženiku [trgovačko društvo], [osobni identifikacijski broj], da tužitelju LP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 2.460,91 eura (18.541,72 kn), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom, i to na iznos od:
6,83 eura (51,48 kn) od 01.11.2008.
8,22 eura (61,96 kn) od 01.01.2009.
10,12 eura (76,28 kn) od 01.02.2009.
11,08 eura (83,50 kn) od 01.03.2009.
8,81 eura (66,36 kn) od 01.04.2009.
8,48 eura (63,87 kn) od 01.05.2009.
4,91 eura (36,99 kn) od 01.06.2009.
1,77 eura (13,34 kn) od 01.07.2009.
2,87 eura (21,60 kn) od 01.08.2009.
5,19 eura (39,14 kn) od 01.09.2009.
3,87 eura (29,13 kn) od 01.10.2009.
2,57 eura (19,39 kn) od 01.11.2009.
5,54 eura (41,77 kn) od 01.12.2009.
8,36 eura (62,97 kn) od 01.01.2010.
11,32 eura (85,29 kn) od 01.02.2010.
10,54 eura (79,43 kn) od 01.03.2010.
15,53 eura (117,01 kn) od 01.04.2010.
14,25 eura (107,33 kn) od 01.05.2010.
16,75 eura (126,23 kn) od 01.06.2010.
30,88 eura (232,66 kn) od 01.07.2010.
27,66 eura (208,44 kn) od 01.08.2010.
39,72 eura (299,30 kn) od 01.09.2010 .
33,36 eura (251,37 kn) od 01.10.2010.
28,58 eura (215,33 kn) od 01.11.2010.
43,13 eura (324,95 kn) od 01.12.2010.
(392,73 kn) 52,12 eura od 01.01.2011.
45,60 eura (343,59 kn) od 01.02.2011.
46,56 eura (350,79 kn) od 01.03.2011.
41,87 eura (315,50 kn) od 01.04.2011.
43,32 eura (326,40 kn) od 01.05.2011.
59,25 eura (446,40 kn) od 01.06.2011.
61,49 eura (463,26 kn) od 01.07.2011.
79,11 eura (596,08 kn) od 01.08.2011.
72,71 eura (547,86 kn) od 01.09.2011.
62,74 eura (472,73 kn) od 01.10.2011.
62,48 eura (470,77 kn) od 01.11.2011.
61,39 eura (462,56 kn) od 01.12.2011.
65,01 eura (489,84 kn) od 01.01.2012.
69,00 eura (519,87 kn) od 01.02.2012.
69,12 eura (520,76 kn) od 01.03.2012.
66,61 eura (501,89 kn) od 01.04.2012.
67,63 eura (509,55 kn) od 01.05.2012.
69,12 eura (520,82 kn) od 01.06.2012.
67,51 eura (508,68 kn) od 01.07.2012.
67,65 eura (509,72 kn) od 01.08.2012.
66,16 eura (498,52 kn) od 01.09.2012.
63,41 eura (477,80 kn) od 01.10.2012.
66,77 eura (503,06 kn) od 01.11.2012.
67,99 eura (512,24 kn) od 01.12.2012.
67,50 eura (508,57 kn) od 01.01.2013.
62,60 eura (471,68 kn) od 01.02.2013.
66,00 eura (497,25 kn) od 01.03.2013.
66,77 eura (503,10 kn) od 01.04.2013.
65,25 eura (491,62 kn) od 01.05.2013.
60,74 eura (457,62 kn) od 01.06.2013.
57,93 eura (436,51 kn) od 01.07.2013.
60,42 eura (455,22 kn) od 01.08.2013.
62,13 eura (468,12 kn) od 01.09.2013.
35,58 eura (268,08 kn) od 01.10.2013.
od dospijeća do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope NBH koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanom za 5 % poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
2. Tužitelj LP odbija se s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi: „Nalaže se tuženiku [trgovačko društvo], [osobni identifikacijski broj], da tužitelju LP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 1.647,83 eura (12.415,56 kn), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom, i to na iznos od:
232,96 kn / 30,92 eura od 01.10.2013.
482,91 kn / 64,09 eura od 01.11.2013.
491,02 kn / 65,17 eura od 01.12.2013.
497,66 kn / 66,05 eura od 01.01.2014.
510,32 kn / 67,73 eura od 01.02.2014.
523,59 kn / 69,49 eura od 01.03.2014.
516,78 kn / 68,59 eura od 01.04.2014.
503,54 kn / 66,83 eura od 01.05.2014.
497,56 kn / 66,04 eura od 01.06.2014.
500,18 kn / 66,39 eura od 01.07.2014.
516,85 kn / 68,60 eura od 01.08.2014.
533,87 kn / 70,86 eura od 01.09.2014.
532,36 kn / 70,66 eura od 01.10.2014.
540,91 kn / 71,79 eura od 01.11.2014.
553,19 kn / 73,42 eura od 01.12.2014.
548,19 kn / 72,76 eura od 01.01.2015.
555,15 kn / 73,68 eura od 01.02.2015.
555,14 kn / 73,68 eura od 01.03.2015.
555,14 kn / 73,68 eura od 01.04.2015.
555,14 kn / 73,68 eura od 01.05.2015.
555,14 kn / 73,68 eura od 01.06.2015.
555,14 kn / 73,68 eura od 01.07.2015.
555,14 kn / 73,68 eura od 01.08.2015.
555,14 kn / 73,68 eura od 01.09.2015.
od dospijeća do 31. prosinca 2007. po stopi koju propisuje Uredba o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope NBH koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanom za 5 % poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“
III. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 105,76 eura, u roku od 15 dana, dok se tuženik odbija s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51404627-5102423920, koji su dana 20. svibnja 2005. sklopili tužitelj GP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnik kredita, s jedne strane i tuženik [trgovačko društvo], [osobni identifikacijski broj], kao kreditor, u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 7,99% godišnje.
II. Nalaže se tuženiku [trgovačko društvo], [osobni identifikacijski broj], da tužitelju GP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 5.019,63 kn / 666,22 Eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom, i to na iznos od:
- 93,65 kn / 12,43 Eur od 01.06.2009.
- 91,69 kn / 12,17 Eur od 01.07.2009.
- 89,98 kn / 11,94 Eur od 01.08.2009.
- 90,00 kn / 11,95 Eur od 01.09.2009.
- 90,58 kn / 12,02 Eur od 01.10.2009.
- 89,56 kn / 11,89 Eur od 01.11.2009.
- 88,59 kn / 11,76 Eur od 01.12.2009.
- 89,39 kn / 11,86 Eur od 01.01.2010.
- 90,06 kn / 11,95 Eur od 01.02.2010.
- 90,81 kn / 12,05 Eur od 01.03.2010.
- 90,01 kn / 11,95 Eur od 01.04.2010.
- 91,50 kn / 12,14 Eur od 01.05.2010.
- 90,48 kn / 12,01 Eur od 01.06.2010.
- 90,97 kn / 12,07 Eur od 01.07.2010.
- 96,08 kn /12,75 Eur od 01.08.2010.
- 94,19 kn / 12,50 Eur od 01.09.2010.
- 98,37 kn / 13,06 Eur od 01.10.2010.
- 95,23 kn / 12,64 Eur od 01.11.2010.
- 92,77 kn / 12,31 Eur od 01.12.2010.
- 97,80 kn / 12,98 Eur od 01.01.2011.
- 100,56 kn / 13,35 Eur od 01.02.2011.
- 97,35 kn / 12,92 Eur od 01.03.2011.
- 97,06 kn / 12,88 Eur od 01.04.2011.
- 94,58 kn / 12,55 Eur od 01.05.2011.
- 94,41 kn / 12,53 Eur od 01.06.2011.
- 99,57 kn / 13,22 Eur od 01.07.2011.
- 99,62 kn / 13,22 Eur od 01.08.2011.
- 105,25 kn / 13,97 Eur od 01.09.2011.
- 102,04 kn / 13,54 Eur od 01.10.2011.
- 97,64 kn / 12,96 Eur od 01.11.2011.
- 63,72 kn / 8,46 Eur od 01.12.2011.
- 62,91 kn / 8,35 Eur od 01.01.2012.
- 63,12 kn / 8,38 Eur od 01.02.2012.
- 63,45 kn / 8,42 Eur od 01.03.2012.
- 62,90 kn / 8,35 Eur od 01.04.2012.
- 61,69 kn / 8,19 Eur od 01.05.2012.
- 61,27 kn / 8,13 Eur od 01.06.2012.
- 60,95 kn / 8,09 Eur od 01.07.2012.
- 59,95 kn / 7,96 Eur od 01.08.2012.
- 59,33 kn / 7,87 Eur od 01.09.2012.
- 58,36 kn / 7,75 Eur od 01.10.2012.
- 57,08 kn / 7,58 Eur od 01.11.2012.
- 57,13 kn / 7,58 Eur od 01.12.2012.
- 56,67 kn / 7,52 Eur od 01.01.2013.
- 55,87 kn / 7,42 Eur od 01.02.2013.
- 54,19 kn / 7,19 Eur od 01.03.2013.
- 54,16 kn / 7,19 Eur od 01.04.2013.
- 53,55 kn / 7,11 Eur od 01.05.2013.
- 52,50 kn / 6,97 Eur od 01.06.2013.
- 50,90 kn / 6,76 Eur od 01.07.2013.
- 49,64 kn / 6,53 Eur od 01.08.2013.
- 49,37 kn / 6,55 Eur od 01.09.2013.
- 48,90 kn / 6,49 Eur od 01.10.2013.
- 48,88 kn / 6,49 Eur od 01.11.2013
- 47,67 kn / 6,33 Eur od 01.12.2013.
- 47,01 kn / 6,24 Eur od 01.01.2014.
- 46,38 kn / 6,16 Eur od 01.02.2014.
- 45,83 kn / 6,08 Eur od 01.03.2014.
- 45,22 kn / 6,00 Eur od 01.04.2014.
- 44,25 kn / 5,87 Eur od 01.05.2014.
- 43,09 kn / 5,72 Eur od 01.06.2014.
- 42,11 kn / 5,59 Eur od 01.07.2014.
- 41,18 kn / 5,47 Eur od 01.08.2014.
- 40,22 kn / 5,34 Eur od 01.09.2014.
- 39,64 kn / 5,26 Eur od 01.10.2014.
- 38.65 kn / 5,13 Eur od 01.11.2014.
- 37,85 kn / 5,02 Eur od 01.12.2014.
- 37,12 kn / 4,93 Eur od 01.01.2014.
- 36,04 kn / 4,78 Eur od 01.02.2015.
- 34,66 kn / 4,60 Eur od 01.03.2015.
- 33,79 kn / 4,48 Eur od 01.04.2015.
- 32,66 kn / 4,33 Eur od 01.05.2015.
- 31,66 kn / 4,20 Eur od 01.06.2015.
- 30,60 kn / 4,06 Eur od 01.07.2015.
- 29,50 kn / 3,92 Eur od 01.08.2015.
sve do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51404627-5102423920, koji su dana 20. svibnja 2005. sklopili tužitelj GP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnik kredita, s jedne strane i tuženik [trgovačko društvo], [osobni identifikacijski broj] kao kreditor, s druge strane, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.
IV. Nalaže se tuženiku [trgovačko društvo], [osobni identifikacijski broj], da tužitelju GP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 30.957,28 kn/ 4.108,74 Eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom, i to na iznos od:
51,48 kn / 6,83 Eur od 01.11.2008.
61,96 kn / 8,22 Eur od 01.01.2009.
76,28 kn / 10,12 Eur od 01.02.2009.
83,50 kn / 11,08 Eur od 01.03.2009.
66,36 kn / 8,81 Eur od 01.04.2009.
63,87 kn / 8,48 Eur od 01.05.2009.
36,99 kn / 4,91 Eur od 01.06.2009.
13,34 kn / 1,77 Eur od 01.07.2009.
21,60 kn / 2,87 Eur od 01.08.2009.
39,14 kn / 5,19 Eur od 01.09.2009.
29,13 kn / 3,87 Eur od 01.10.2009.
19,39 kn / 2,57 Eur od 01.11.2009.
41,77 kn / 5,54 Eur od 01.12.2009.
62,97 kn / 8,36 Eur od 01.01.2010.
85,29 kn / 11,32 Eur od 01.02.2010.
79,43 kn / 10,54 Eur od 01.03.2010.
117,01 kn / 15,53 Eur od 01.04.2010.
107,33 kn / 14,25 Eur od 01.05.2010.
126,23 kn / 16,75 Eur od 01.06.2010.
232,66 kn / 30,88 Eur od 01.07.2010.
208,44 kn / 27,66 Eur od 01.08.2010.
299,30 kn / 39,72 Eur od 01.09.2010 .
251,37 kn / 33,36 Eur od 01.10.2010.
215,33 kn / 28,58 Eur od 01.11.2010.
324,95 kn / 43,13 Eur od 01.12.2010.
392,73 kn / 52,12 Eur od 01.01.2011.
343,59 kn / 45,60 Eur od 01.02.2011.
350,79 kn / 46,56 Eur od 01.03.2011.
315,50 kn / 41,87 Eur od 01.04.2011.
326,40 kn / 43,32 Eur od 01.05.2011.
446,40 kn / 59,25 Eur od 01.06.2011.
463,26 kn / 61,49 Eur od 01.07.2011.
596,08 kn / 79,11 Eur od 01.08.2011.
547,86 kn / 72,71 Eur od 01.09.2011.
472,73 kn / 62,74 Eur od 01.10.2011.
470,77 kn / 62,48 Eur od 01.11.2011.
462,56 kn / 61,39 Eur od 01.12.2011.
489,84 kn / 65,01 Eur od 01.01.2012.
519,87 kn / 69,00 Eur od 01.02.2012.
520,76 kn / 69,12 Eur od 01.03.2012.
501,89 kn / 66,61 Eur od 01.04.2012.
509,55 kn / 67,63 Eur od 01.05.2012.
520,82 kn / 69,12 Eur od 01.06.2012.
508,68 kn / 67,51 Eur od 01.07.2012.
509,72 kn / 67,65 Eur od 01.08.2012.
498,52 kn / 66,16 Eur od 01.09.2012.
477,80 kn / 63,41 Eur od 01.10.2012.
503,06 kn / 66,77 Eur od 01.11.2012.
512,24 kn / 67,99 Eur od 01.12.2012.
508,57 kn / 67,50 Eur od 01.01.2013.
471,68 kn / 62,60 Eur od 01.02.2013.
497,25 kn / 66,00 Eur od 01.03.2013.
503,10 kn / 66,77 Eur od 01.04.2013.
491,62 kn / 65,25 Eur od 01.05.2013.
457,62 kn / 60,74 Eur od 01.06.2013.
436,51 kn / 57,93 Eur od 01.07.2013.
455,22 kn / 60,42 Eur od 01.08.2013.
468,12 kn / 62,13 Eur od 01.09.2013.
501,04 kn / 66,50 Eur od 01.10.2013.
482,91 kn / 64,09 Eur od 01.11.2013.
491,02 kn / 65,17 Eur od 01.12.2013.
497,66 kn / 66,05 Eur od 01.01.2014.
510,32 kn / 67,73 Eur od 01.02.2014.
523,59 kn / 69,49 Eur od 01.03.2014.
516,78 kn / 68,59 Eur od 01.04.2014.
503,54 kn / 66,83 Eur od 01.05.2014.
497,56 kn / 66,04 Eur od 01.06.2014.
500,18 kn / 66,39 Eur od 01.07.2014.
516,85 kn / 68,60 Eur od 01.08.2014.
533,87 kn / 70,86 Eur od 01.09.2014.
532,36 kn / 70,66 Eur od 01.10.2014.
540,91 kn / 71,79 Eur od 01.11.2014.
553,19 kn / 73,42 Eur od 01.12.2014.
548,19 kn / 72,76 Eur od 01.01.2015.
555,15 kn / 73,68 Eur od 01.02.2015.
555,14 kn / 73,68 Eur od 01.03.2015.
555,14 kn / 73,68 Eur od 01.04.2015.
555,14 kn / 73,68 Eur od 01.05.2015.
555,14 kn / 73,68 Eur od 01.06.2015.
555,14 kn / 73,68 Eur od 01.07.2015.
555,14 kn / 73,68 Eur od 01.08.2015.
555,14 kn / 73,68 Eur od 01.09.2015.
od dospijeća do 31. prosinca 2007. po stopi koju propisuje Uredba o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope NBH koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanom za 5 % poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
V. Odbacuje se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:
"Nalaže se tuženiku [trgovačko društvo], [osobni identifikacijski broj] da tužitelju GP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 66,39 / 8,81 Eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom, i to na iznos od:
- 16,86 kn / 2,24 Eur od 01.09.2005.
- 16,19 kn / 2,15 Eur od 01.10.2005.
- 14,16 kn / 1,88 Eur od 01.11.2005.
- 14,65 kn / 1,94 Eur od 01.12.2005.
- 4,53 kn / 0,60 Eur od 01.01.2006."
od dospijeća do 31. prosinca 2007. po stopi koju propisuje Uredba o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope NBH koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanom za 5 % poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
VI. Odbija se zahtjev tuženika [trgovačko društvo], [osobni identifikacijski broj], za utvrđenje tražbine prema tužitelju GP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na iznos od 2.223,64 kn / 295,13 €, uvećano za zakonsku zateznu kamatu na iznose od:
- kn 4,26 / 0,57 € od 02.07.2005. godine pa do isplate,
- kn 17,28 / 2,29 € od 02.08.2005. godine pa do isplate,
- kn 0,04 / 0,01 € od 02.02.2006. godine pa do isplate,
- kn 19,30 / 2,56 € od 02.03.2006. godine pa do isplate,
- kn 31,00 / 4,11 € od 02.04.2006. godine pa do isplate,
- kn 30,90 / 4,10 € od 02.05.2006. godine pa do isplate,
- kn 23,31 / 3,09 € od 02.06.2006. godine pa do isplate,
- kn 36,07 / 4,79 € od 02.07.2006. godine pa do isplate,
- kn 39,82 / 5,29 € od 02.08.2006. godine pa do isplate,
- kn 27,57 / 3,66 € od 02.09.2006. godine pa do isplate,
- kn 28,93 / 3,84 € od 02.10.2006. godine pa do isplate,
- kn 32,55 / 4,32 € od 02.11.2006. godine pa do isplate,
- kn 38,46 / 5,10 € od 02.12.2006. godine pa do isplate,
- kn 53,40 / 7,09 € od 02.01.2007. godine pa do isplate,
- kn 63,72 / 8,46 € od 02.02.2007. godine pa do isplate,
- kn 59,17 / 7,85 € od 02.03.2007. godine pa do isplate,
- kn 62,65 / 8,32 € od 02.04.2007. godine pa do isplate,
- kn 83,86 / 11,13 € od 02.05.2007. godine pa do isplate,
- kn 99,16 / 13,16 € od 02.06.2007. godine pa do isplate,
- kn 108,20 / 14,36 € od 02.07.2007. godine pa do isplate,
- kn 102,59 / 13,62 € od 02.08.2007. godine pa do isplate,
- kn 99,16 / 13,16 € od 02.09.2007. godine pa do isplate,
- kn 114,41 / 15,18 € od 02.10.2007. godine pa do isplate,
- kn 116,35 / 15,44 € od 02.11.2007. godine pa do isplate,
- kn 102,70 / 13,63 € od 02.12.2007. godine pa do isplate,
- kn 101,20 / 13,43 € od 02.01.2008. godine pa do isplate,
- kn 76,29 / 10,13 € od 02.02.2008. godine pa do isplate,
- kn 53,21 / 7,06 € od 02.03.2008. godine pa do isplate,
- kn 32,47 / 4,31 € od 02.04.2008. godine pa do isplate,
- kn 77,60 / 10,30 € od 02.05.2008. godine pa do isplate,
- kn 92,68 / 12,30 € od 02.06.2008. godine pa do isplate,
- kn 72,29 / 9,59 € od 02.07.2008. godine pa do isplate,
- kn 104,81 / 13,91 € od 02.08.2008. godine pa do isplate,
- kn 100,00 / 13,27 € od 02.09.2008. godine pa do isplate,
- kn 78,07 / 10,36 € od 02.10.2008. godine pa do isplate,
- kn 43,61 / 5,79 € od 02.12.2008. godine pa do isplate,
i to do dana 31. prosinca 2007. po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. stv. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. srpnja 2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
VII. Nalaže se tuženiku [trgovačko društvo], [osobni identifikacijski broj], da tužitelju GP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 13.125,00 kuna / 1.741,99 €, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 5. prosinca 2022., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“
2. Protiv točke I., II., III., IV., VI. i VII. izreke pobijane presude žalbu je pravodobno podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio drugostupanjskom sudu da pobijanu presudu preinači na način da tužbeni zahtjev odbaci, odnosno da ga odbije kao neosnovan ili da presudu u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
2.1. Tuženik u žalbi prije svega ističe sumnju u nepristranost sutkinje iz razloga što ista, unatoč činjenici da se tuženik u podnesku od dana 16. kolovoza 2022. pozvao na odluku Suda EU C-567/20, u obrazloženju pobijane presude nije obrazložila iz kojeg razloga se nije pozvala na navedenu odluku, i to unatoč tome što je Sud EU u toj odluci izrazio mišljenje i uputu o načinu tumačenja postavljenih pitanja u zahtjevu za prethodnu odluku u povodu konvertiranih kredita sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015, dalje u tekstu: ZID ZPK), a čija je primjena i tumačenje obvezna u svim istovrsnim slučajevima. Osim navedenog tuženik ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev obzirom na nespornu činjenicu da je kredit tužitelja konvertiran u EUR sukladno odredbama ZID ZPK, te da je prilikom donošenja pobijane presude trebao imati u vidu odluku Suda EU C-567/20, odluke Vrhovnog suda RH, kao i pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH izneseno u oglednom postupku koji se vodio pod poslovnim brojem: Gos-1/2019, a prema kojem pravnom shvaćanju da je sklapanjem Sporazuma o konverziji osigurano otklanjanje nepoštenih ugovornih odredbi uz istovremeno održavanje valjanosti ugovora, odnosno da je konverzijom kredita u potpunosti riješeno pitanje obeštećenja potrošača jer da su ekonomski dovedeni u situaciju kao da su otpočetka koristili kredit u EUR-ima pa da korisnici kredita koji su konvertirali svoj kredit po ZID ZPK nemaju pravni interes postavljati kondemnatorne zahtjeve koji bi se odnosili na bilo kakva obeštećenja s naslova djelomične ništetnosti osnovnog ugovora o kreditu.
2.2. Nadalje se žalbenim navodima ukazuje da je neosnovano stajalište prvostupanjskog suda da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene, odnosno ništetne i da uzrokuju znatnu neravnotežu između stranaka, odnosno da je na temelju provedenog dokaznog postupka izveo nepravilan zaključak da tuženik kao trgovac nije potrošača u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti pa da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, i to unatoč tome što je tuženik tijekom postupka dostavio niz letaka i informacija koje su tužitelju bili na raspolaganju i što je proveden dokaz saslušanjem službenice tuženika EP koja je bila direktorica poslovnice u kojoj je ugovoren kredit i tužitelja.
2.3. Osim navedenog tuženik ističe da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. i 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) iz razloga što nije dao tuženiku mogućnost da obori zakonsku presumpciju iz članka 81. stavka 4. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje u tekstu: ZZP) koja daje trgovcu mogućnost da dokaže suprotno, odnosno što je odbio personalne dokazne prijedloge tuženika pa da mu na taj način nije dao mogućnost da izvođenjem personalnih dokaza dokaže svoju tvrdnju o informiranosti tužitelja, te da nije obrazložio iz kojeg razloga nije uzeo u obzir navode tuženika o informiranosti tužitelja, kao i da je zbog toga počinio i relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 338. stavkom 4. ZPP-a.
2.4. Zaključno tuženik žalbenim navodima ističe da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio neosnovanim prigovor zastare, te da je pogrešno dosudio zatezne kamate koje teku od uplate svakog pojedinog iznosa obzirom da se tuženik nikako ne može smatrati nepoštenim stjecateljem pa da zatezne kamate mogu teći najranije od dana podnošenja tužbe, zatim da je neosnovano odbio prigovor radi prijeboja tuženika, i to prigovor radi prijeboja manje plaćenih anuiteta za razdoblja kada je tečaj CHF bio niži od tečaja po kojem je isplaćen kredit, kao i da je neosnovano odbio njegov prigovor mjesne nenadležnosti te da je na taj način počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, a zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari smatra da je pogrešna i odluka o troškovima postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak i u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kao i zahtjev za isplatom iznosa od 666,22 eura s osnova ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa od 4.175,13 eura s osnova ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli.
6. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. i 11. ZPP-a, budući prvostupanjski sud nije nezakonitim postupanjem onemogućio tuženika da raspravlja pred sudom obzirom da je proveo sve predložene dokaze, pa je tako saslušao predloženu svjedokinju EP i pročitao iskaz svjedokinje CP iz predmeta koji se vodio kod istog suda pod poslovnim brojem: P-572/2019, a na okolnost sklapanja ugovora o kreditu te pregovaranja odredbama tog ugovora, kao i tužitelja, dok je tuženik na ročištu od 7. srpnja 2020. odustao od predložene svjedokinje LPZ. Pobijana presuda, također, sadrži valjano obrazložene razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni provedenim dokazima, te se može ispitati., a ovaj sud nije našao niti da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a od onih na koje se sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.
7. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 338. stavkom 4. ZPP-a, budući je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo sve bitne elemente propisane navedenim člankom ZPP-a, te je osobito naveo koje je činjenice utvrđivao i koje je dokaze izvodio radi utvrđenja odlučnih činjenica, te zašto ih je i kako ocijenio.
8. Osim navedenog nije počinjena niti bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a, na koju žalbom ukazuje tuženik, jer je prvostupanjski sud pravilno odbio kao neosnovan prigovor tuženika o njegovoj mjesnoj nenadležnosti, imajući pri tome u vidu odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15 i 14/19, dalje u tekstu: ZZP/14) u kojima je, između ostalih, implementirana i smjernica 99/13 Europske ekonomske zajednice o nepoštenim odredbama potrošačkih ugovora, te se na taj način hrvatsko zakonodavstvo uskladilo s pravnom stečevinom Europske unije u području zaštite potrošača, i to prije svega odredbe članka 49., 51. i 55. ZZP/14. Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju predmetni Ugovor o kreditu sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu, te da se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale i da tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njegov sadržaj, odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu koja je tužitelja kao potrošača stavila u neravnopravan položaj kao fizičku osobu u odnosu na tuženika, pravnu osobu, osobito u pogledu ekonomičnosti i mogućnost pristupa sudu (tužitelj ima prebivalište u [adresa] gdje je predmetni Ugovor o kreditu i zaključen u poslovnici tuženika, a ugovorena je mjesna nadležnost suda prema sjedištu tuženika u Rijeci). Osim navedenog za napomenuti je da je člankom 19.l stavkom 1. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) propisano da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište, a što je u skladu i s mišljenjem Vrhovnog suda RH izraženog u rješenju poslovni broj: Gr1-143/2019-2 od 11. prosinca 2019.
9. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno:
- da su tužitelj i tuženik 20. svibnja 2005. sklopili Ugovor o namjenskom kreditu na iznos od 30.926,53 CHF koji je tuženik isplatio tužitelju u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan puštanja kredita;
- da je ugovorena redovna kamatna stopa koja se tijekom postojanja obveze može mijenjati u skladu s promjenom tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama tuženika, te na dan sklapanja Ugovora iznosi 7,99%;
- da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju kreditora na dan odobrenja;
- da je sklopljen Aneks Ugovora o kreditu dana 13. siječnja 2016. (dalje u tekstu: Aneks Ugovora), temeljem ZID ZPK kojim je izvršena konverziju kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, kao i da preplata na dan 30. rujna 2015. iznosi 1.647,83 eura (12.415,56 kn).
10. Prema žalbenim navodima tuženika sporno je pitanje da li je valutna klauzula sadržana u ugovoru o kreditu ništetna, kao i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu, te da li nakon sklapanja Aneksa Ugovora, kojim je izvršena konverzija valutne klauzule CHF u eure, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa temeljem djelomične ništetnosti osnovnog Ugovora o kreditu i u kojem iznosu, zatim da li je nastupila zastara tražbine i od kada tužitelj ima pravo na zatezne kamate, kao i da li je osnovan tuženikov prigovor radi prebijanja.
11. Odlučujući o osnovanosti deklaratornog tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, budući je banka postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja vodeći računa samo o svom interesu i ne uvažavajući interes potrošača, a kako se o predmetnim odredbama nije pregovaralo, da su nametnute ugovorne odredbe tužitelja stavila u neravnopravni položaj. Naime, cijeneći iskaz tužitelja prvostupanjski sud je utvrdio da mu je prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu djelatnica banke rekla da mu mogu ponuditi kredit u CHF-u, ali da ga nitko nije obavijestio o riziku valutne klauzule CHF niti da se kamata može u bitnom povećati, da nije imao mogućnosti pregovarati o uvjetima kredita nego da je morao napisati zamolbu da bi uopće dobio kredit po uvjetima navedenim u Ugovoru, dok je iz iskaza svjedokinje EP utvrdio da je zaposlena kod tuženika kao direktorica poslovnice u [adresa] i da je prenosila svim svojim djelatnicima da su dužni nuditi sve proizvode, da su oni dobivali gotove proizvode bez mogućnosti mijenjanja uvjeta u smislu pregovaranja vezano uz kamatnu stopu nego da su nudili gotove proizvode, kao i da su njihovi zaposlenici imali uputu da objašnjavaju klijentima što je valutna klauzula i da su postojali leci u kojima su bile navedene informacije, s tim da je iz pročitanog iskaza svjedokinje JP utvrdio da je uopćeno govorila o načinu na koji su trebali postupati djelatnici tuženika, ali da nema konkretnih informacija vezanih uz kredit koji je sklopio tužitelj.
12. Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju na tuženiku teret dokaza da je u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu dao tužitelju odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba, a da i iz iskaza tužitelja i svjedokinje EP proizlazi da tužitelju takve obavijesti nisu dane, dok o tome svjedokinja JP nije imala neposrednih saznanja uz kredit koji je sklopio tužitelj, kao i da je iz priloženog Ugovora o kreditu vidljivo da se radi o standardnom ugovoru koji sadrži odredbu o valutnoj klauzuli u kojoj je sav rizik razlika na ime ugovorene valutne klauzule prebačen na tužitelja kao korisnika kredita, te da sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je određena u visini od 7,99 %, a da pri tome nisu navedeni kriteriji na temelju kojih će se ta kamatna stopa nadalje mijenjati, prvostupanjski sud je pravilno zaključio, vodeći pri tome računa i o ishodu kolektivne tužbe u kojoj je tuženik sudjelovao kao stranka, a koja se vodila kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 i kod Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-7129/2013 i Pž-6632/2017, da su navedene odredbe ugovora o kreditu ništetne. Zbog navedenog valjalo je žalbu tuženika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu u točki I. III. izreke potvrditi.
13. Prvostupanjski sud je, također, prihvaćajući kondemnatorni tužbeni zahtjev kojim je zatražena isplata s osnova ništetnosti navedenih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, pravilno zaključio, a na temelju članka 326. stavka 1. ZOO-a, da u situaciji kada su ugovorne odredbe ništetne po samom zakonu iste ne mogu postati valjane niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, kako to tvrdi tuženik pozivajući se na činjenicu sklapanja Dodatka ugovoru. Nadalje, iako Aneks Ugovora o kreditu predstavlja akt kojeg su banke bile dužne sklopiti na temelju zakona odnosno odredbe članka 19. b. ZID ZPK, a sve u cilju da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR, to ne znači da je tužitelj kao korisnik kredita izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove zbog ništetnih ugovornih odredbi ukoliko se u postupku utvrdi da Sporazumom o konverziji tužitelj nije u cijelosti obeštećen, odnosno da sklapanjem Dodatka ugovoru nisu sanirane posljedice ništetnosti Ugovora o kreditu.
14. U postupku je utvrđeno da je tuženik ponudom konverzije postupio sukladno odredbama ZID ZPK koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u Euro na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u Eurima.
15. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske i računovodstvene struke ĆP iz [adresa], kojeg je prihvatio u cijelosti nalazeći da je isti izrađen stručno, jasno i obrazloženo, utvrdio da preplaćeni iznos s osnova promjenjive kamatne stope iznosi 666,22 eura (5.019,63 kn), a s osnova tečajne razlike 4.117,55 eura (31.023,67 kn), a da od toga negativna razlika iznosi 295,13 eura (2.223,64 kn).
16. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je u smislu članka 1115. ZOO-a tuženik nepošteni stjecatelj jer je odgovoran za ugovaranje ništetnih ugovornih odredbi kojima je povrijedio interese i prava tužitelja kao potrošača jer je sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nametnuo tužitelju bez mogućnosti pregovaranja, pa je stoga tužitelj ovlašten tražiti zatezne kamate tekuće od dana plaćanja anuiteta jer je tuženik kao nesavjestan stjecatelj dužan platiti kamatu od dana stjecanja predmetnog iznosa.
17. Tuženik je tijekom prvostupanjskog postupka istakao i prigovor zastare koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio neosnovanim, i to iz razloga što zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a u konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno članku 225. ZOO-a jer se radi o vraćanju stečenog bez osnove. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH iznesenom u presudi i rješenju poslovni broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., te pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici održanoj 31. siječnja 2022., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, zastarni rok restitucijskih zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
17.1. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnesena je 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P-1401/2012, čime je došlo do prekida zastare, a zastara je počela teći iznova od dana kad je spor pravomoćno okončan, i to u odnosu na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi od 14. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli od 15. lipnja 2018. Obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2019., ista je podnesena unutar zastarnog roka od 5 godina. Pri tome se napominje da je prvostupanjski sud u nepobijanoj točki IV. izreke prvostupanjske presude odbacio dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu iznosa od 8,81 eura (66,39 kn) iz razloga što je o tom iznosu već pravomoćno odlučeno presudom istog suda poslovni broj: P-591/2019-27 od 10. kolovoza 2020.
18. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je u cijelosti usvojio kondemnatorne tužbene zahtjeve tužitelja sukladno nalazu i mišljenju vještaka koji je na ročištu od 27. listopada 2022. izričito naveo da nesporno utvrđenu preplatu u konverziji u iznosu od 1.647,83 eura (12.415,56 kn) nije uzeo u obzir prilikom svog izračuna, očigledno smatrajući da je teret dokaza na tuženiku koji je na istom ročištu naveo da ne predlaže dopunu vještačenja jer da je teret dokaza u tom dijelu na tužitelju, dok je tužitelj naveo da niti on ne predlaže dopunu vještačenja jer da je teret dokaza u tom dijelu na tuženiku. Naime, tužitelj ima pravo na potpuno obeštećenje od posljedica koje su za njega proizvele ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli, ali samo pod pretpostavkom da onim što mu je priznato na ime preplate prilikom provedbe konverzije nisu u potpunosti sanirane posljedice ništetnosti ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, tako da je navedenu činjenicu trebalo utvrditi u provedenom vještačenju koje je predložio tužitelj. Kako tužitelj nije predložio dopunu vještačenja, a tijekom postupka nije bilo sporno da je u konverziji utvrđena preplata u iznosu od 1.647,83 eura (12.415,56 kn), valjalo je za pobijanu presudu u tom dijelu preinačiti i odbiti tužitelja s dijelom tužbenog zahtjeva kojim je zatražio isplatu iznosa od 1.647,83 eura (12.415,56 kn) sa pripadajućim zateznim kamatama, a osnova ništetnosti valutne klauzule, te odlučiti kao u točki II.2. izreke, dok je u preostalom dijelu, kojim je tužitelju dosuđen iznos od 666,22 eura (5.019,63 kn) s osnova ništetnosti promjenjive kamatne stope i iznos od 2.460,91 eura (18.541,72 kn) s osnova ništetnosti valutne klauzule, pobijanu presudu valjalo potvrditi.
19. Iako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da ne postoji novčana tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 295,13 eura (2.223,64 kn) s osnova manje plaćenih anuiteta zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli iz razloga što je ta tražbina zastarjela, valjalo je pobijanu presudu i u tom dijelu potvrditi (točka VI. izreke) jer je i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tom zahtjevu.
19.1. Tuženik je, naime, istaknuo procesnopravni prigovor prijeboja kojim traži da se tražbina tužitelja prebije sa tražbinom koju on ima prema tužitelju u navedenom iznosu, a svoju tražbinu zasniva na ništetnosti dijela odredbi ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, pozivajući se pri tome na odredbu članka 323. ZOO-a kojom je propisano da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, tako da u konkretnom slučaju navedena tražbina nije zastarjela. Međutim, kako tužitelj plaćanjem otplatnih obroka kredita nije ništa primio, odnosno stekao bez osnove, pa time niti tražbinu tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi, navedena tražbina tuženika po mišljenju ovog drugostupanjskog suda ne ispunjava zakonske pretpostavke iz odredbe članka 323. ZOO-a. Osim navedenog odredbom članka 323. stavka 2. ZOO-a propisano je da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ugovora, da je odgovoran za štetu suugovaratelju koju trpi zbog ništetnosti, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, a imajući u vidu da tuženik nije pregovarao sa tužiteljicom niti ju je informirao o odlučnim okolnostima vezanim uz rizičnost valutne klauzule u CHF, u konkretnom slučaju krivnja za ništetnost ugovornih odredbi je na strani tuženika.
20. Iako je ovaj sud preinačio pobijanu presudu i djelomično odbio tužitelja s tužbenim zahtjevom, tužitelj i nadalje ima pravo na cjelokupne troškove postupka budući je i nakon preinačenja presude uspio sa 80% svog tužbenog zahtjeva, te da iz presude Suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 proizlazi da se odredba članka 6. stavka 1. i članka 7. stavka 1. Direktive 93/13/EEZ treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, tako da tužitelju kao potrošaču u konkretnom slučaju pripadaju troškovi parničnog postupka u cijelosti.
21. Imajući u vidu da je tuženik uspio u žalbenom postupku u omjeru od 34%, te da je sukladno Tbr. 10. toč.1. i 42. Tarife zatražio troškove sastava žalbe s PDV-om u iznosu od 311,07 eura (2.343,75 kn), ovaj sud je tuženiku dosudio troškove žalbenog postupka u iznosu od 105,76 eura, dok ga je odbio s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova žalbenog postupka.
21. Zbog iznesenog odlučeno je temeljem članka 368. stavka 1. i 2., te članka 373. točka 3. ZPP-a kao u izreci.
U Požegi 10. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
Branimir Miljević