REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: U-zpz-11/2023-14
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u upravnom sporu tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Zagreb, Savska cesta 41/IV, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske (sada Ministarstva pravosuđa i uprave), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Stručne službe gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1 i LI iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Vesna Škare Ožbolt, odvjetnica u Zagrebu, Masarykova 10, odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO-59/2023-2 od 6. srpnja 2023. za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž- 215/20-3 od 16. prosinca 2022. kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl-505/18-19 od 19. rujna 2019., u sjednici održanoj 10. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e :
Usvaja se zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-215/20-3 od 16. prosinca 2022., ukida se presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-215/20-3 od 16. prosinca 2022., te se predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj UsI-505/18-19 od 19. rujna 2019. odbijen je tužbeni zahtjev na poništenje rješenja tuženika Klasa: UP/II-942-01/14- 01/891, Urbroj: 514/-05-02-01-02-17-03 od 20. prosinca 2017. i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Imovinu grada Zagreba, Sektora upravno-pravnih poslova, Odjela za naknade i izvlaštenje, Drugi područni odsjek Klasa: UP/I-942-02/13-06/21, Urbroj: 251-14-11/303-14-7 od 22. rujna 2014. (stavak I izreke). Ujedno je u stavku II izreke naloženo tužitelju naknaditi zainteresiranoj osobi LI trošak postupka u iznosu od 5.000,00 kuna.
2. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-215/20-3 od 16. prosinca 2022. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude zbog pogrešne primjene čl. 2., 7. i 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj 92/96 i 80/02 – dalje: Zakona o naknadi) te čl. 9. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17 – dalje: ZVDSP). Predlaže ovom sudu prihvatiti zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude, te preinačiti nižestupanjske presude na način da se usvoji tužbeni zahtjev ili ukinu nižestupanjske presude i predmet vrati nadležnom sudu na ponovno suđenje.
4. U odgovoru na zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude, zainteresirana osoba se protivi navodima iz zahtjeva te predlaže podneseni zahtjev odbiti.
5. Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude je osnovan.
6. Postupajući na temelju odredbe čl. 78. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21 – dalje: ZUS) pobijana presuda ispitana je samo u granicama zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćnosti presude.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava suvlasništva [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], razmjerno veličini poslovnog prostora površine 606 m2, koji poslovni prostor je izgrađen na toj nekretnini i postojao je u vrijeme stupanja na snagu Zakona o naknadi.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:
- da je [katastarska čestica], kuća pop. broj 2891 dvorište, gospodarske zgrade i vrt u [adresa] površine 611 m2 k. o. [katastarska općina], oduzete FI na temelju odluke Ministarstva državne riznice, Odjela državne imovine i dugova, Ureda za podržavljeni imetak, broj P-1015/44, upisana kao vlasništvo Nezavisne države Hrvatske, a zatim je na temelju rješenja Kotarskog suda za drugi i treći rajon grada Zagreba broj R 1257/47 od 13. prosinca 1947. upisana kao općenarodna imovina pod upravljanjem Narodnog odbora, Odjela za komunalno gospodarstvo u Zagrebu, koje je doneseno na temelju Zakona o postupanju sa imovinom koju su vlasnici morali napustiti u toku okupacije i imovinom koja im je oduzeta od strane okupatora i njegovih pomagača ("Službeni list DFJ" broj 36/45 – dalje: Zakona o postupanju s imovinom) i Zakona o posebnim izmjenama tog zakona ("Službeni list FNRJ" broj 64/46, 105/46, 88/47 i 99/48),
- da je predmetna nekretnina prenesena u općenarodnu imovinu na temelju čl. 2. Zakona o naknadi,
- da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da predmetni poslovni prostor za koji tužiteljica traži utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini više ne postoji.
- da za navedenu nekretninu nije podnesen zahtjev za naknadu, na temelju odredbe Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 80/02 – dalje: Zakon o naknadi).
9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja drugostupanjski sud potvrđuje prvostupanjsku presudu, uz obrazloženje da se radi o imovini koja više ne postoji pa sukladno odredbi čl. 77. Zakona o naknadi odbijaju tužbeni zahtjev.
10. Takvo shvaćanje nižestupanjskih sudova ovaj sud za sada ne može prihvatiti.
11. Odredbom čl. 77. Zakona o naknadi propisano je da Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na imovini koja je predmet naknade na temelju odredaba ovog Zakona, glede kojih zahtjev za naknadu nije podnesen, ili je pravomoćno odbijen, ako Zakonom nije drugačije propisano.
11.1. Iz navedene odredbe nadalje valja zaključiti da prema tom propisu Republika Hrvatska može ostvariti samo ona prava koja može ostvariti svaki drugi prijašnji vlasnik, što znači da ako neka nekretnina ne bi mogla biti vraćena u vlasništvo prijašnjem vlasniku, pravo na naturalni povrat ne bi mogla imati ni Republika Hrvatska.
12. Prema čl. 9. ZVDSP nekretnina je zemljišno knjižna čestica, uključujući sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini i ispod nje.
13. U postupku je nesporno utvrđeno, a to proizlazi iz podataka u zemljišnim knjigama odnosno iz povijesnog zemljišno knjižnog izvatka da je nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] kuća popisni broj [katastarska čestica], dvorište i gospodarske zgrade bila upisana kao vlasništvo SI iz [adresa], da je 2. travnja 1944. na temelju rješenja Ministarstva Državne riznice oduzeta u korist Nezavisne države Hrvatske te da je 12. siječnja 1948. na temelju rješenja Kotarskog suda za 2. i 3. rajon grada Zagreba kao prijašnjeg vlasništva FI uknjižena kao općenarodna imovina.
13.1. Dakle, iz zemljišne knjige jasno proizlazi da se radi o nekretnini u naravi zemljištu na kojem se nalazila kuća i gospodarske zgrade te da je ta nekretnina kao prijašnje vlasništvo II prenesena u općenarodnu imovinu.
14. Na temelju čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine" broj 68/98) osoba koja je otkupila stan stekla je i zemljište nužno za redovnu uporabu zgrade. U konkretnom slučaju to znači da BI koja je kupila stan u kući koja se nalazi na navedenoj nekretnini nije stekla vlasništvo cijele nekretnine tj. kuće, dvorišta i gospodarskih zgrada, nego samo zemljišta koje je nužno da bi moglo upotrebljavati stan kojeg je otkupila. Iz ugovora o dosmrtnom uzdržavanju na temelju kojeg je LI stekla vlasništvo stana od BI jasno proizlazi da je stekla vlasništvo stana i odgovarajućeg zemljišta nužnog za redovnu upotrebu tog stana.
14.1. Dakle, nesporno je utvrđeno da je prijašnjem vlasniku oduzeta nekretnina, zemljište s kućom i gospodarskim zgradama, da je nositeljica stanarskog prava na stanu kući BI otkupila stan koji čini kuću potpisni broj 2891, a da je taj stan na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju stekla LI, a kasnije na temelju ugovora o darovanju RI i danas upisana vlasnica MI koja je međutim pogrešno upisana kao vlasnica na cijeloj nekretnini, a ne samo na dijelu nekretnine kojeg je stekla njezina pravna prednica BI na temelju ugovora o otkupu stana u društvenom vlasništvu.
15. Dakle, sadašnja upisana vlasnica MI neosnovano se uknjižila na cijeloj nekretnini z.k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja po novoj izmjeri odgovara k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a mogla se uknjižiti samo na stan koji u naravi predstavlja kuću i odgovarajući dio zemljišta koje je nužno za redovnu upotrebu te kuće .
16. Što se smatra nekretninom propisano je čl. 9. ZVDSP. Dakle, nekretnina je zemljišna čestica. Činjenica što je zgrada srušena ne znači da nekretnina ne postoji. Vlasnik srušene zgrade ima pravo vlasništva zemljišta, ima pravo prema propisima o građenju izgraditi zgradu kakva je bila na toj zemljišnoj čestici i pritom ima pravo biti oslobođen od plaćanja komunalnog doprinosa za zgradu koju može ponovno izgraditi.
17. Prema tome pogrešno je shvaćanje Visokog upravnog suda da nekretnina u naravi više ne postoji. To što više ne postoji zgrada izgrađena na predmetnoj čestiti ne znači ujedno da više ne postoji ta nekretnina (čl. 9. i čl. 395. ZVDSP).
17.1. Čak i pod pretpostavkom kada bi se prihvatilo shvaćanje Visokog upravnog suda da predmetna nekretnina danas u naravi ne postoji te da se zbog toga ne može vratiti prijašnjem vlasniku, ta činjenica nije ni tada mjerodavna jer je u vrijeme kada su se prema Zakonu o naknadi ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva Republike Hrvatske na toj nekretnini bila poslovna zgrada te je Republika Hrvatska stekla odgovarajući suvlasnički dio z.k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema vrijednosti poslovnog prostora, tj. preostalog dijela nekretnine koji ne predstavlja dio koji je otkupom stana stekla BI.
18. Dakle, Republika Hrvatske bez obzira što je zgrada koja je postojala 1. srpnja 1997. kasnije zapaljena stekla je odgovarajući suvlasnički dio na zemljištu i zgradi odnosno ostacima zgrade nakon što je zgrada zapaljena, dok je sadašnja upisana vlasnica MI stekla suvlasnički dio zemljišta koji je nužan za redovnu upotrebu stana kojeg je otkupila njezina pravna prednica BI.
19. Prema tome, pogrešno je shvaćanje drugostupanjskog suda da nekretnina koja prema odredbi ZVDSP čini zemljišnu česticu u naravi više ne postoji.
20. Stoga je Visoki upravni sud Republike Hrvatske pogrešno primijenio odredbu čl. 7. i čl. 77. Zakona o naknadi, a u vezi sa čl. 9. ZVDSP.
21. Zbog izloženih je razloga valjalo zaključiti da je donošenjem osporene presude povrijeđen zakon na štetu tužitelja i na temelju čl. 78. st. 8. ZUS-a usvojiti zahtjev, ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Zagreb, 10. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
