REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1896/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Vukelića, predsjednika vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, sutkinje izvjestiteljice i Kamelije Parać, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OPĆINA NEREŽIŠĆA, OIB 44288790358, Nerežišća, Trg sv. Petra 5, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Budimir & partneri d.o.o. u Splitu, Bihaćka 2A, protiv tuženika TRANSPORT BETON LUBINA d.o.o., OIB 34717506330, Nerežišća, Industrijska 54, kojeg zastupa punomoćnik Alen Ivković, odvjetnik u Rijeci, Užarska 28, radi predaje nekretnine u posjed i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-59/2022-34 od 8. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-59/2022-34 od 8. ožujka 2024. u točkama I., II. i u točki IV. izreke u kojoj je odlučeno o naknadi troškova postupka.

II. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci u točki I. naložio tuženiku TRANSPORT BETON LUBINA d.o.o. da tužitelju OPĆINA NEREŽIŠĆA u roku od petnaest dana preda u posjed nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] upisanu u ZK uložak [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], slobodnu od osoba i stvari te mu je naloženo da plati 29.544,10 EUR s pripadajućim kamatama te je odlučeno o naknadi troškova postupka.

2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da je predmet spora zahtjev tužitelja, koji se legitimirao kao vlasnik nekretnine da mu tuženik kojeg je označio kao nepoštenog posjednika nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] koja je upisana u ZU 1902 za K. O. [katastarska općina], preda nekretninu u posjed i da mu plati naknadu za koristi koje je imao od posjedovanja nekretnine u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2022. Stoga je sud primijenio odredbu čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17.; dalje: ZV) kojom je propisano da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Tužitelj je trebao dokazati da je vlasnik predmetne nekretnine te da tuženik posjeduje nekretninu. Iz izvatka iz zemljišne knjige za zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] za kat. čest. zem [katastarska čestica], pašnjak površine 2296 m2, K. O. [katastarska općina] vidljivo je da je tužitelj vlasnik nekretnine te nije bilo sporno da tuženik posjeduje predmetnu nekretninu, a sud je utvrdio da tuženik nema pravo na posjed. Radi utvrđenja iznosa koristi određenog prema zakupnini koju bi tuženik trebao plaćati u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2022. sud je izveo dokaz vještačenjem koje je obavio stalni sudski vještak za graditeljstvo i procjenitelj Josip Šitum, dipl.ing.građ. te je utvrdio visinu naknade, a odluka suda o zahtjevu za naknadu troška postupka donesena je na temelju odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. i čl. 158. Zakona o parničnom postupku.

3. Protiv ove presude u dijelu u kojem nije uspio u postupku je tuženik izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome ističe da nije jasno kako je sud utvrdio da je tuženik u posjedu predmetne nekretnine da li je tuženik nepošten ili pošten posjednik te predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu, a podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu ističe da žalba nije osnovana, te ju predlaže odbiti i potražuje naknadu za odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijanu presudu je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ista presuda pravilna i zakonita.

7. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

8. Navodima svoje žalbe protiv presude tuženik kao žalitelji nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.

9. Uvidom u pobijanu odluku i spis je utvrđeno da je tužitelj upisan u zemljišne knjige kao vlasnik predmetne nekretnine, a tuženik nije sporio da posjeduje predmetnu nekretninu. Naime, tuženik je tvrdio da ima pravo na posjed koje pravo je stekao na temelju predugovora o kupoprodaji nekretnine kojeg je sklopio s PG, koji pak da je nekretninu stekao od tužitelja temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog s tužiteljem. Prema čl. 18. ZV-a, posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu ne pripada pravo na posjed (čl. 18. st. 3. ZV-a). Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari. Iz dopisa koji je tuženik poslao tužitelju 17. ožujka 2021., vidljivo je da je tuženik znao da je predmetna nekretnina u vlasništvu tužitelja te se u tom dopisu obraćajući se tužitelju prije ove parnice nije pozivao na postojanje bilo kakve osnove posjedovanja nekretnine, pa tako ni na navodni predugovor o kupoprodaji nekretnine s PG. Nadalje, predugovor je ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi glavni ugovor, pa činjenica sklapanja predugovora ne znači i postojanje valjane osnove posjedovanja nekretnine. K tome treba naglasiti da pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.

10. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je čl. 165. st. 1. ZV-a propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora stvar predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Tuženik nekretninu tužitelja posjeduje još uvijek, a nije sporio tvrdnju tužitelja da ju je koristio u razdoblju obuhvaćenom tužbom. Stoga je dužan sukladno čl. 165. st. 1. ZV-a naknaditi tužitelju sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja. Tuženik je u spornom razdoblju od predmetne nekretnine stekao korist bar za iznos zakupnine koju bi inače za nju trebao plaćati. Zato je ta korist ujedno i ono što je prema čl. 165. ZVDSP-a dužan platiti tužitelju, a radi utvrđenja iznosa koristi određenog prema zakupnini koju bi tuženik trebao plaćati u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2022. sud je izveo dokaz vještačenjem koje je obavio stalni sudski vještak za graditeljstvo i procjenitelj Josip Šitum, dipl.ing.građ., čiji nalaz i mišljenje je sud prvog stupnja prihvatio u cijelosti.

11. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelji nisu uspješno osporili prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o tužbenom zahtjevu. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.

12. Pravilna je i odluka o trošku kako po osnovi, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, tako i po visini u smislu odredaba čl. 155. ZPP-a.

13. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu sud nije prihvatio jer ta radnja nije bila potrebna za uspjeh u postupku.

14. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 380. ZPP-a.

Zagreb, 10. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Mario Vukelić