Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-121/2024-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Krešimira Biljan kao predsjednika vijeća, Irene Lenić suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici odvjetnici Vesni Restović, u Splitu, protiv tuženika Privredna Banka Zagreb - dioničko društvo, OIB 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, zastupan po Odvjetničkom društvu Matulić & Bilić d.o.o., Split, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, P-2511/2021-20 od 9. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, a žalba tužitelja se djelomično prihvaća kao osnovana, te se presuda Općinskog suda u Splitu, P-2511/2021-20 od 9. siječnja 2024.

- potvrđuje u točkama I. i II.

- preinačava rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi u točki III. tako da je tuženik dužan naknaditi tužitelju, pored parničnog troška u iznosu od 1.003,15 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 9. siječnja 2024., iznos od 100,83 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 9. siječnja 2024. a preostali dio zahtjeva za naknadu troška se odbija.

II. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 40,16 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10. prosinca 2024., a preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka se odbija.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

"I – Utvrđuje se da su ništetne i da ne proizvode pravne učinke odredbe Ugovora o kreditu, broj 9011080901, od 14.ožujka 2006.g., koji je sklopljen između tužitelja LG, kao korisnika kredita i tuženika, kao Banke, a koji je, dana 15. ožujka 2006.g., potvrđen (solemniziran) od strane javnog bilježnika Joška Donika –Stanojević, u Kaštel Starom, pod brojem: OU – 125/06-1 i to baš:

-Točke 1. Ugovora (iznos kredita) kojom se Banka obvezuje Korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 36.043,30 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita,

-Točke 4.1. Ugovora (kamata na kredit) u dijelu u kojem je ugovoreno da se na redit u otplati Korisnik kredita obvezuje platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana,

-Točke 4.2., stavka 2. Ugovora (kamata na kredit) u dijelu u kojem je ugovoreno da se kamata obračunava u CHF,

-Točke 5., stavka 2. Ugovora (interkalarna kamata) u dijelu u kojem je ugovoreno da se interkalarna kamata iz prethodnog stavka obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate,

-Točke 6., stavka 2. Ugovora (kamata na zakašnjela plaćanja) u kojem je ugovoreno da se kamata iz prethodnog stavka obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate, te

-Točke 7.2. Ugovora (otplata kredita) u dijelu u kojem je ugovoreno da su jednaki mjesečni anuiteti plativi u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora.

II – Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju iznos od ukupno 1.295,16 EUR (9.758,41 kuna), sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, obračunatima po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 1. kolovoza 2015.g. pa do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja

kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a koje zakonske zatezne kamate na svaki pojedini iznos teku kako slijedi:

-na iznos od 0,02 EUR od 31.10.2008.g. pa do isplate

-na iznos od 8,40 EUR od 08.11.2008.g. pa do isplate

-na iznos od 0,03 EUR od 31.12.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 20,30 EUR od 09.01.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 0,05 EUR od 09.02.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 24,57 EUR od 09.02.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 0,18 EUR od 09.03.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 35,50 EUR od 09.03.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 20,61 EUR od 09.04.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 0,05 EUR od 30.04.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 22,22 EUR od 04.05.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 0,01 EUR od 28.05.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 16,77 EUR od 31.05. 2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 0,01 EUR od 30.06.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 10,31 EUR od 30.06.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 11,76 EUR od 31.07.2009.g. pa do isplate

-na iznos od 15,49 EUR od 31.08.2009.g. pa do isplate

-na iznos od 15,07 EUR od 30.09.2009.g. pa do isplate

-na iznos od 11,51 EUR od 31.10.2009.g. pa do isplate

-na iznos od 18,17 EUR od 30.11.2009.g. pa do isplate

-na iznos od 23,03 EUR od 31.12.2009.g. pa do isplate

-na iznos od 30,84 EUR od 31.01.2010.g. pa do isplate

-na iznos od 28,80 EUR od 28.02.2010.g. pa do isplate

-na iznos od 38,89 EUR od 31.03.2010.g. pa do isplate

-na iznos od 36,68 EUR od 30.04.2010.g. pa do isplate

-na iznos od 41,28 EUR od 31.05.2010.g. pa do isplate

-na iznos od 71,81 EUR od 30.06.2010.g. pa do isplate

-na iznos od 65,29 EUR od 31.07.2010.g. pa do isplate

-na iznos od 82,89 EUR od 31.08.2010.g. pa do isplate

-na iznos od 77,23 EUR od 30.09.2010.g. pa do isplate

-na iznos od 65,25 EUR od 31.10.2010.g. pa do isplate

-na iznos od 88,34 EUR od 30.11.2010.g. pa do isplate

-na iznos od 117,17 EUR od 31.12.2010.g. pa do isplate

-na iznos od 97,30 EUR od 31.01.2011.g. pa do isplate

-na iznos od 104,51 EUR od 28.02.2011.g. pa do isplate

-na iznos od 94,82 EUR od 31.03.2011.g. pa do isplate.

III – Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.003,15 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena."

2. Protiv presude prvostupanjskog suda je žalbu pravodobno podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23. – u nastavku teksta: ZPP). Predlaže preinaku prvostupanjske presude na način da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška uvećanog za trošak žalbe. Podredno predlaže ukidanje prvostupanjske presude te vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Protiv odluke o troškovima postupka sadržane u točki III. presude je žalbu pravodobno podnio tužitelj u dijelu odluke kojom je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka u zatraženom iznosu. Predlaže preinaku na način da se tužitelju dosudi daljnji troška postupka u iznosu od 189,29 eura, te trošak žalbenog postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio njenom donošenju ovo vijeće utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju sadržajno žalbom upućuje tuženik s obzirom da su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni, neproturječni te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

5.1. Nisu počinjene niti druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

5.2. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza predloženim po parničnim strankama i njihove ocijene (članak 8. ZPP-a) pravilno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržanoj u ugovoru o kreditu te zahtjev za isplatu razlike tečaja valute CHF u odnosu na dan zaključenja ugovora o kreditu i isplaćenih iznosa (valutna klauzula) kao posljedicu ništetnosti odredbi ugovora o kreditu zaključenog između stranaka o valutnoj klauzuli.

7. Nije sporno da su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita 14. ožujka 2006. godine zaključili ugovor o kreditu u iznosu od 36.043,30 CHF u protuvrijednosti u kunama, kojim se tuženik obvezao tužitelju isplatiti kredit u navedenom iznosu, da se ugovorom o kreditu tužitelj obvezao vraćati isplaćeni kredit uz rok otplate od 60 mjeseci otplatom mjesečnih anuiteta obračunatih po srednjem tečaju banke za CHF važećem na dan plaćanja, da je ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci banke o kreditiranju banaka koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,75 % godišnje, te da je ugovorom o kreditu ugovorena otplata kredita u kunama primjenom valutne klauzule po srednjem tečaju banke za CHF važećem prema danu plaćanja prema otplatnom planu. Nije sporno da je tuženik tužitelju isplatio iznos kredita te da je tužitelj u cijelosti kredit otplatio. 8. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik tijekom otplate kredita u više navrata mijenjao ugovorenu kamatnu stopu zbog čega je došlo do razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima, te da se tijekom otplate kredita mijenjala visina otplate u kunama obzirom na ugovorenu primjenu valutne klauzule.

9. Vještačenjem je utvrđeno da je razlika ukupno uplaćenih iznosa od početne ugovorene otplate i početnog tečaja iznos od 1.295,16 eura / 9.758,41 kunu , dok je razlika ukupno uplaćenih iznosa na ime kamatne stope iznos od 512,67 eura /3.862,84 kune.

10. Prvostupanjski sud je nadalje utvrdio da je u kolektivnom sporu pokrenutom od strane Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka pravomoćnom presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze ugovora o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, da u vrijeme zaključenja ugovora tužena banka s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarala niti ugovorom utvrdila egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku tuženice o promjeni stope ugovorne kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenom na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača, pa daje time tuženica postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/03., dalje - ZZP/03) i to člancima 81., 82. i 90. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07., dalje- ZZP/07) i to člancima 96, 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11. Također je utvrdio da je po kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač u odnosu na ugovorenu valutu CHF donesena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-2221/18 od 3. rujna 2019. u kojem postupku je utvrđeno da je tužena banka u razdoblju od 1. travnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe tako da je ugovorena valutna klauzula kojom je vezana glavnica uz valutu CHF a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženica kao trgovac i korisnici kredita kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali o pojedinim ugovornim odredbama niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti odnosno svim rizicima takvog pravnog posla, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, pa da je time tuženica postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/03, dalje - ZZP/03) i to člancima 81., 82. i 90. u razdoblju od 1. travnja 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. postupala protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07., dalje - ZZP/07) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

12. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao:

- na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. (kao i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/14 od 9. travnja 2015.), kojom je potvrđeno i u odnosu na tuženicu da je u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008., dakle i u vrijeme sklapanja spornog ugovora povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom te tuženice i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženice o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača,

- te na učinke pravomoćne presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-2221/18 od 3. rujna 2019. u kojem postupku je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe tako da je ugovorena valutna klauzula kojom je vezana glavnica uz valutu CHF a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kredita kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali o pojedinim ugovornim odredbama niti je tuženik potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti odnosno svim rizicima takvog pravnog posla, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka

13. Navedene presude, koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa, koje su pokrenuli potrošači, obvezuju ostale sudove u pojedinačnim sporovima radi individualne zaštite prava potrošača i tužitelj se u ovom postupku, pravilno pozvao na sadržaj tih odluka radi individualne pravne zaštite, a prvostupanjski sud je pravilno na pravnom stavu zauzetom u tim predmetima, utemeljio pobijanu presudu.

14. Naime, u smislu odredbe članka 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama na naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici za koje će se osoba pozvati.

15. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14., 110/15. i 14/19. dalje ZZP), kao procesnom odredbom na koju se pravilno pozvao prvostupanjski sud, određene su posljedice odluke po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa u odnosu na postupke po individualnim tužbama. Taj učinak je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

16. Neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom na to da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz članka 106. stavak 1. ZZP-a), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom članka 118. ZZP-a, i kako se izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.

17. Međutim, kako se u postupku kolektivne zaštite potrošača ništetnost odredbi ugovora procjenjivala imajući u vidu prosječnog potrošača, u pogledu svakog konkretnog potrošača i na osnovu takvo utvrđenog činjeničnog stanja je potrebno utvrditi činjenice u svakom konkretnom predmetu (Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama U-III-4613/2021, U-III-3540/2021, U-III-3446/2021, U-III-5458/2021). Međutim, teret dokaza na okolnost da li je tužitelj kao potrošač u potpunosti bio upoznat sa svim rizicima valutne klauzule odnosno povećanja tečaja CHF na osnovu kojih bi mogao donijeti informiranu odluku te da li je bio upoznat sa načinom promjene kamatne stope je na strani tuženika.

18. U odnosu na žalbeni razlog u kojem tuženik navodi da je potrebno utvrditi savjesnost postupanja potrošača u svakom konkretnom slučaju valja ukazati da je proveden dokaz saslušanjem tužitelja dok tuženik na okolnost informiranosti tužitelja o ugovorima u valuti CHF te načinu promjene kamatne stope nije predložio provođenje dokaza.

19. Iz iskaza tužitelja je prvostupanjski sud utvrdio da je kredit sklopljen u svrhu poboljšanja uvjeta stanovanja za izvođenje građevinskih radova uređenja stare kamene kuće, da je na sklapanje ugovora motiviran preporukom djelatnika tuženika u poslovnici gdje mu je ugovor u CHF preporučen kao najpovoljniji, da je zaključio tipski ugovor unaprijed sastavljen od tuženika na čiji sadržaj nije imao utjecaja, a prilikom zaključenja ugovora i razgovora o ugovoru utvrđeno je da nisu razgovarali o pojedinim odredbama ugovora niti nije bilo razgovora o rizicima zaključenja ugovora uz valutnu klauzulu CHF niti mu je objašnjeno o uvjetima i parametrima promjene kamatne stope.

20. Kako su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli unesene u ugovor o kreditu unaprijed sastavljen od banke na čiji sadržaj tužitelj kao potrošač nije imao utjecaj, kako to proizlazi iz provedenih dokaza, pravilno je prvostupanjski sud, na temelju naprijed navedenih utvrđenja da se u konkretnom radi o ugovornim odredbama u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru sastavljenom od banke, na koje odredbe tužitelji kao potrošač nije imao utjecaja i o kojim odredbama stranke nisu pojedinačno pregovarale, kojom nije na razumljiv i precizan način reguliran postupak i uvjeti za promjenu kamatne stope, te što tužitelja kao potrošača nije informirao o potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na obavijesti i rizicima pravnog posla zaključenja ugovora o kreditu u CHF, što je prouzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih strana na štetu potrošača, zaključio da su navedene odredbe ugovora o kreditu koje su stranke zaključile ništetne sukladno odredbama članka 81., 82. i 90. ZPP/03 jer se radi o ugovornim odredbama o kojima se nisu vodili pojedinačni pregovori koje se kao takvim smatraju nepoštenim ako su u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri na štetu potrošača prouzrokovali znatnu neravnotežu u pravima obveza stranka proizašlim iz ugovora, što je u konkretnom slučaj.

21. Zaključak prvostupanjskog suda o nepoštenom postupanju prilikom zaključenja ugovora o kreditu je sukladan zaključcima Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanim u presudi Rev-249/14-2 i Rev-2221/18 od 16. rujna 2019., prema kojima, iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate kredita vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu platiti, a banke su kao visoko specijalizirane novčane ustanove čiji predmet poslovanja je novac koji plasiraju potrošačima dužne odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali ne na njegovu štetu.

22. Slične odredbe su sadržane i u Direktivi 93/13 EEZ, naime u članku 5. Direktive navedeno je da u slučaju ugovora u kojem se sve ili određene odredbe nude i u pisanom obliku te odredbe moraju biti sročene jasno i razumljive.

23. Okolnost da je ugovor o kreditu u cijelosti ispunjen nije od utjecaja s obzirom da navedeno ne otklanja primjenu naprijed navedenih odredbi, a kako se radi o povredi u pravcu ništetnosti odredbi koje su bitan element ugovora ne radi se o povredi manjeg značaja.

24. Tužitelj u ovom postupku potražuje isplatu razlike pretplaćenih iznosa anuiteta na ime valutne klauzule, koja je utvrđena vještačenjem u iznosu od 1.195,16 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na dospijeće svakog pojedinog iznosa od plaćanja do isplate.

25. S obzirom na navedeno, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tuženika kao nepoštenog stjecatelja obvezao da tužitelju isplati razlike iznosa između anuiteta za sve anuitete za koje je više plaćen iznos u iznosima pobliže navedenim u izreci presude zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od isplate svakog pojedinog iznosa pozivom na članka 1111. ZOO-a s obzirom da je taj iznos tuženik stekao bez valjane pravne osnove.

26. Također je pravilno obvezao tuženika i na plaćanje zakonskih zateznih kamatama koje teku od dospijeća, odnosno, od isplate pojedinih mjesečnih iznosa do konačne isplate, kako to nalažu odredbe članka 1115. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08., 25/11. i 78/15. – u nastavku teksta: ZOO-a) koje reguliraju opseg vraćanja kod stečenog bez osnove, koje se odgovarajuće primjenjuju i kod vraćanja primljenog temeljem ništetnih ugovornih odredaba.

27. Kako je tuženik sastavio predmetni ugovor prema unaprijed pripremljenom sadržaju na čiji sadržaj tužitelj kao potrošač nije imao nikakvog utjecaja, te kako je u pravomoćnim sudskim postupcima po kolektivnim tužbama utvrđeno da je tuženik povrijedio interese i prava potrošača koristeći prilikom zaključivanja ugovora o kreditu s potrošačima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj. Stoga tuženik neosnovano osporava tijek zatezne kamate, koja za nepoštenog stjecatelja teče od dana stjecanja (članak 1115. ZOO-a).

28. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio istaknuti prigovor zastare potraživanja. Naime, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a zastara individualnih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u povodu te tužbe.

29. Na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. godine zauzeto pravno shvaćanje po kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojim su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članka 104. stavak 1. ZOO/91), kao posljedicu utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na neki drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

29.1. S obzirom da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu kolektivnih tužbi, a kako je presuda donesena u postupku po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a tužba je u ovom postupku podnesena 28. lipnja 2021. dakle unutar zastarnog roka od 5 godina, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nije nastupila zastara potraživanja pretplaćenih iznosa po osnovu valutne klauzule.

30. Odluka o troškovima pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 2. i članku 158. ZPP-a, te tužitelju pripada trošak postupka razmjerno postignutom uspjehu u parnici.

31. Međutim, osnovano žalitelj u žalbi ukazuje da tužitelju pripada u cijelosti iznos troškova vještačenja bez obzira na visinu dosuđenog iznosa, dok mu suprotno žalbenim razlozima ne pripada trošak vještačenja provedenog prije pokretanja postupka.

31.1. Naime, tužitelju se može priznati trošak vještačenja koji mu je nastao prije podnošenja tužbe ako ga sud ocijeni potrebnim za vođenje parnice, pri čemu je prvostupanjski sud dužan obrazložiti zbog čega je ocijenio da je takav trošak bio potreban u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP. Prvostupanjski sud je navedeni trošak priznao, te tužitelju dosudio 62% navedenog troška. Međutim, s obzirom da je u postupku provedeno vještačenje i da sud na nalazu vještaka provedenog prije pokretanja postupka nije utemeljio odluku prema ocjeni ovog suda ne radi se o potrebnom trošku u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a, međutim, dosuđeni iznos navedenog troška nije osporen.

31.2. Također suprotno žalbenom razlogu pravilno je prvostupanjski sud tužitelju priznao troškove sudskih pristojbi razmjerno uspjehu u parnici.

31.3. Stoga troškovima postupka koji se odnose na poduzimanje radnji po punomoćniku u iznosu od 8.437,50 kuna te u iznosu od 1.500,00 kuna za vještačenje prije postupka te sudske pristojbe 253,17 kuna i što iznosi ukupno 10.190,67 kuna, a od kojeg iznosa je sud tužitelju dosudio 62% troška i koji iznos se žalbom ne osporava, treba dodati i trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kuna u cijelosti, tako da je ukupno trošak tužitelja 8.318,22 kune što iznos 1.104,02 eura.

32. S obzirom da je tužitelju na ime parničnog troška dosuđen iznos od 1.003,15 eura valjalo je tužitelju pored dosuđenog iznosa dosuditi na ime parničnog troška daljnji iznos od 100,87 eura a preostali dio zahtjeva za naknadu troška tužitelja odbiti kao neosnovan.

33. Zbog navedenog, žalba tuženika je odbijena kao neosnovana, a žalba tužitelja djelomično prihvaćena kao osnovana i prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu presude u kojem je odlučeno o tužbenom zahtjevu točke I. i II. sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a a rješenje o troškovima sadržano u presudi preinačeno u smislu odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a.

34. S obzirom da je tužitelj uspio sa žalbom sa 53% osnovan je i njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u iznos od 40,16 eura (53% od 75,77 eura).

35. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe je odbijen temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer sa žalbom nije uspio.

Vukovar, 10. prosinca 2024.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Krešimir Biljan