REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-927/2023-24

Rijeka, Erazma Barčića 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja TČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Mate Knezović, odvjetnik u Zagrebu, Vrbanićeva 20, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske (OIB: 95131524528), Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, Rijeka, Erazma Barčića 5, radi priznavanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, 10. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-562-02/21-01/2321, URBROJ: 522-4/1-1-2-22-6 od 24. lipnja 2022. i prvostupanjsko rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za branitelje, KLASA: UP/I-564-01/18-31/1177, URBROJ: 251-24-02/1-21-16 od 1. srpnja 2021.

II. TČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], priznaje se status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, na temelju bolesti dijabetesa s komplikacijama, s 60% oštećenja organizma trajno, prema T.305.b) Liste postotka oštećenja organizma Liste I koja čini sastavni dio Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine", broj 118/21), što zajedno s ranije priznatim statusom hrvatskog ratnog vojnog invalida na temelju ozljede sluha od 30 % trajno, čini ukupno 70 % trajno.

III. Nalaže se prvostupanjskom tijelu da u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude u ovome upravnom sporu donese sve potrebne provedbene odluke u svrhu ostvarivanja prava tužitelja iz točke II. izreke ove presude.

IV. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove ovog upravnog spora u iznosu od 3.100,00 eura (slovima: tri tisuće i sto eura), u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.

V. Nalaže se Republici Hrvatskoj da iz sredstva Državnog proračuna naknadi tužitelju trošak delegacije u iznosu od eura 36,60 eura (slovima: trideset i šest eura i šezdeset centi) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima delegacije, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška delegacije.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za branitelje, KLASA: UP/I-564-01/18-31/1177, URBROJ: 251-24-02/1-21-16 od 1. srpnja 2021., odbijen je zahtjev tužitelja da mu se prizna status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata (dalje: HRVI iz Domovinskog rata) po osnovi šećerne bolesti (diabetes mellitus). Navedeni zahtjev je odbijen s obrazloženjem da se navedena bolest ne može uzročno-posljedično povezati s tužiteljevim sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Tužitelju je od ranije priznat status HRVI od 30 % po osnovi stanja nakon akustične i blast traume s posljedičnim gubitkom sluha.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-562-02/21-01/2321, URBROJ: 522-4/1-1-2-22-6 od 24. lipnja 2022. odbijena kao neosnovana iz istog razloga.

3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. Međutim, spis je rješenjem Predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj 31 Su-229-2023-2 od 13. travnja 2023. delegiran ovom Sudu na daljnje rješavanje zbog velikog broja predmeta koje trenutno Upravni sud u Zagrebu ima u radu radi čega ne može u razumnom roku raspraviti ovaj predmet i donijeti odluku.

4. Tužitelj u tužbi i u tijeku spora navodi, u bitnome, da mu je 1992. za vrijeme sudjelovanja u Domovinskom ratu dijagnosticirana šećerna bolest i da su mu kao posljedica te bolesti amputirana četiri prsta desnog stopala, te da je zbog te bolesti u potpunosti slijep na jedno oko, dok je na drugo slabovidan. Navodi da se kontinuirano liječi te tvrdi da je iz medicinske dokumentacije razvidno da je dijabetes nastao upravo uslijed njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu jer je jedan od uzroka dijabetesa i pojačani stres kojem je bio izložen kao hrvatski vojnik. Dodaje da je nesporno da boluje od PTSP-a što jasno ukazuje na vezu između psihičkih trauma i razvitka dijabetesa. Tužitelj dalje u tužbi detaljno navodi medicinsku dokumentaciju iz koje da je vidljivo da je otišao u rat zdrav, a vratio se bolestan, a bolesti od kojih je u ratu obolio su PTSP, aneksiozno depresivni poremećaj, dijabetes, koji je doveo do slabovidnosti na jednom oku i gotovo potpune sljepoće na drugom, amputacija 4 prsta jedne i 1 prsta druge noge, problemi s kraljećnicom i trajne promjene osobnosti. Predložio je da se u sporu provede medicinsko vještačenje. Slijedom navedenoga, predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje i da mu se prizna status HRVI temeljem navedene bolesti. Tužitelj zahtijeva i naknadu troška ovog spora.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz obrazloženja osporavanoga rješenje te predlaže da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

6. U tijeku spora održana je rasprava dana 26. studenoga 2024. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupila je zamjenica opunomoćenika tužitelja i opunomoćenica tuženika.

7. Iz navoda tužitelja i tuženika slijedi da je u sporu sporno je li šećerna bolest kod tužitelja neposredna posljedica njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu te je sporan i s time povezan postotak oštećenja tužiteljevog organizma. Dakle, sporne su obje kumulativne pretpostavke da se tužitelju prizna status T.

8. Budući da je tužitelj osporio odlučne stručno-medicinske činjenice u odnosu na bolest dijabetesa, a na kojim činjenicama je utemeljena tuženikova odluka, to je Sud usvojio dokazni prijedlog tužitelja da se u sporu provede medicinsko vještačenje kako bi se pravilno i potpuno utvrdilo činjenično stanje te je u sporu proveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji medicinske struke prim. dr. sc. Mariji Zavalić, specijaliste medicine rada.

9. Dakle, Sud je u sporu izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te uvidom u pisani nalaz i mišljenje navedene sudske vještakinje i njezinim usmenim saslušanjem.

10. Prema čl. 12. st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine”, broj 121/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZHBDR), T je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog rane ili ozljede koju je zadobio u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, ili zatočeništva u neprijateljskom zatvoru, logoru ili drugom neprijateljskom objektu tijekom sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, ili bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

11. Odredba čl. 181. st. 1. ZHBDR predviđa, između ostaloga, da se činjenica o uzroku i postotku oštećenja organizma radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida, utvrđuje na temelju nalaza i mišljenja liječničkog vijeća iz čl. 182. tog Zakona.

12. Prema točki 305. b Liste postotaka oštećenja organizma - Lista I, koja čini sastavni dio Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 118/21, dalje: Pravilnik), propisano je da osnovu za utvrđivanje tjelesnog oštećenja čini šećerna bolest (diabetes mellitus), koja se ocjenjuje prema stupnju intolerancije na ugljikohidrate, a srednje teški oblici su oni koji zahtijevaju davanje inzulina kako bi se osigurala ravnoteža prehrane, te oštećenje srednjeg stupnja iznosi od 40 % do 60 %.

13. Tuženikovo rješenje temelji se, u osnovi, na stručno-medicinskim činjenicama utvrđenima od strane drugostupanjskog tijela vještačenja koje je utvrdilo da se šećerna bolest kod tužitelja ne može povezati s njegovim sudjelovanjem u Domovinskom ratu iz razloga jer je ta bolest dokumentirana značajno kasnije nakon njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu (prvi puta je zabilježeno povišenje glikemije u osobnom zdravstvenom kartonu tužitelja 5. prosinca 1993.), a navod tužitelja da se kod njega ta bolest prvi puta pojavila 1992. ne može se potvrditi medicinskom dokumentacijom. Stoga je drugostupanjsko tijelo vještačenja utvrdilo da se ta bolest ne može povezati s tužiteljevim sudjelovanjem u Domovinskom ratu.

14. Međutim, iz pisanog nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje medicinske struke prim. dr. sc. Mariji Zavalić, specijaliste medicine rada, od koje vještačenje je provedeno u ovom sporu sukladno prethodno citiranim propisima, slijedi da je bolest tužitelja dijabetes posljedica njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu i da njegovo oštećenje organizma po osnovi te bolesti zbog komplikacija iznosi 60 % trajno sukladno t. 305 b) Liste postotaka oštećenja organizma - Lista I. koja čini sastavni dio spomenutog Pravilnika, a kako je tužitelju od ranije priznato oštećenje organizma zbog akustične traume, to da ukupno oštećenje tužiteljevog organizma iznosi 70 % trajno. 15. Navedeni nalaz i mišljenje dostavljen je na znanje tužitelju i tuženiku s uputom da se mogu pismeno izjasniti o navodima sudske vještakinje. Tuženik je dostavio podnesak u kojem je naveo da nije suglasan s tim nalazom i mišljenjem jer da podatak da bi navedena bolest bila evidentirana 1992. nije potkrijepljen službenom medicinskom dokumentacijom, već da se radi o podatku dobivenom od strane tužitelja. Također je tuženik ukazao kako se pri utvrđivanju postotka oštećenja organizma ne uzimaju u obzir bolesti nepoznate, odnosno nedovoljno poznate etiologije, a koje uzrokuje endogena i druga urođena i stečena sklonost osobe.

16. Vještakinja je dostavila dopunu svog nalaza i mišljenja kojom se je očitovala na navedene prigovore tuženika te ju je Sud i usmeno saslušao na ročištu 26. studenoga 2024. radi pojašnjenja njezinog pisanog nalaza i mišljenja i očitovanja na navedene prigovore tuženika.

17. Vještakinja je u svom pisanom nalazu i mišljenju, zatim u dopuni nalaza i mišljenja i u svom usmenom iskazu, pojasnila da u medicinskoj dokumentaciji u spisu postoji nalaz medicinsko-biokemijskog laboratorija Doma zdravlja Ministarstva unutarnjih poslova u Zagrebu od 20. kolovoza 1992. u kojem je kod tužitelja navedena vrijednost ŠUK: 16,3 (što je čak i ako tužitelj tada nije bio natašte jasan znak dijabetesa), a potom mu je u zdravstvenom kartonu u prosincu 1993. zabilježena povišena razina šećera u krvi, pa potom opet 1995. od kada je tužitelj na dijeti i peroralnoj terapiji sve do 2007. kada se zbog loše regulirane glikemije uvodi u terapiju inzulin.

18. U odnosu na navedeni laboratorijski nalaz od 20. kolovoza 1992. koji se odnosi na utvrđenu razinu šećera u krvi tužitelja, koji je napisan na obrascu Doma zdravlja Ministarstva unutarnjih poslova i koji je potpisan od odgovorne osobe, vještakinja je pojasnila radi čega taj nalaz smatra vjerodostojnim, a to je okolnost da je ona bila upoznata s radom u toj ustanovi u to vrijeme (u vrijeme od osamdesetih do informatizacije) i da su se nalazi najčešće rukom pisali i potpisivali od odgovorne osobe, a u svrhu obavljanja kompletnog pregleda isti dan i dostave Uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti isti dan. Navela je da se je u to vrijeme kada bi šećer bio povišen ili kada bi što drugo bilo patološko, izdavala ovakva potvrda i pacijent bi se uputio da se obrati na daljnje liječenje, a ako bi nalazi bili uredni, tada bi se to samo olovkom evidentiralo na kartonu.

19. Na prigovor tuženika da postoji genetska predispozicija za razvoj dijabetesa tipa II navela je da je to točno, međutim pojasnila je da su članovi Vijeća liječničkih povjerenstava oba stupnja vjerojatno nehotice zaboravili da je dugotrajni stalni stres od odlučujućeg značenja za razvoj dijabetesa tipa II prije 40 godine života i da vjerojatno omaškom nisu uzela u obzir da je tužitelj bio diverzant što treba kao odlučno uzeti u obzir kod ocjene razine stresa koju je tužitelj imao za vrijeme sudjelovanja u ratu, a o čemu dovoljno govori i ratni put tužitelja. Pojasnila je da je za nju ovaj slučaj medicinski jasan kada se gleda cijela dinamika jer je tužitelj demobiliziran iz vojske 17. srpnja 1992., a kod tužitelja je prvi puta evidentirana visoka razina šećera u krvi u navedenom laboratorijskom nalazu od 20. kolovoza 1992., a npr. da je tužitelj došao 2007. sa šećernom bolešću onda bi se moglo postaviti pitanje kada se je ta bolest pojavila. Dodala je i da se u slučaju genetske predispozicije šećerna bolest javlja u kasnoj dobi, a u konkretnom slučaju da kod tužitelja postoji jaki uzrok stresa jer je tužitelj tijekom rata radio kao diverzant što je jaki stresni posao, a pored toga 1992. mu je bio utvrđen PTSP, što je i zabilježeno u zdravstvenom kartonu, a to je bolest koja uzrokuje prolongirani stres. Pojasnila je da je tužitelj vrlo brzo dobio promjene na očima i bubrezima i na perifernim živcima i to 2007., što je registrirano, a to da je još jedan element koji govori da je tužitelj dobio dijabetes 1992. ili tu negdje. Navela je da 1993. liječnik tužitelja upisao u zdravstveni karton vrlo visoke vrijednosti šećera i to ŠUK: 18, koje vrijednosti sigurno potvrđuju šećernu bolest.

20. Dakle, tužitelj je demobiliziran iz postrojbe 17. srpnja 1992., a povišenu razinu šećera u krvi je imao već u kolovozu 1992. (nalaz laboratorija Doma zdravlja Ministarstva unutarnjih poslova) i 1993. (zapis iz kartona pacijenta), a aktivno se liječio od 1995., te je njegov tijek liječenja zabilježen u medicinskoj dokumentaciji koju je vještakinja citirala u svom pisanom nalazu i mišljenju, dakle postoji kontinuitet liječenja, a o težini komplikacija šećerne bolesti govore organska oštećenja koja su nastala kod tužitelja (oči, bubrezi, krvožilni sustav).

21. Pismenim nalazom i mišljenjem sudske vještakinje, detaljno je analiziran sadržaj medicinske dokumentacije za tužitelja, a usmenim iskazom je dopunjen i pojašnjen pisani nalaz i mišljenje. Nalaz i mišljenje sudske vještakinje je potpun i uvjerljiv, utemeljen na raspoloživoj medicinskoj dokumentaciji te u skladu s odredbama Pravilnika. Nadalje, vještakinja je u cijelosti odgovorila u vezi postavljenog zadatka vještačenja, te je dala jasne, uvjerljive, argumentirane razloge o postojanju uzročno- posljedične veze i navedenog stupnja oštećenja organizma kod tužitelja i njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu, te je logičnim argumentima otklonila prigovore tuženika i time osporila nalaze i mišljenja nadležnih tijela vještačenja iz upravnog postupka. Stoga je Sud u cijelosti prihvatio provedeno vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji, kao zakonito i sačinjeno u skladu s pravilima struke.

22. Slijedom svega navedenog, Sud je na temelju stručnog mišljenja i ocjene sudske vještakinje zaključio da su u upravnom postupku odlučne stručno-medicinske činjenice pogrešno utvrđene te je Sud utvrdio postojanje uvjeta za priznavanje predmetnog prava.

23. S obzirom da je u tijeku spora utvrđeno da je osporavanim rješenjem, kao i prvostupanjskim rješenjem u ovoj upravnoj stvari, povrijeđen zakon na štetu tužitelja, to je Sud na temelju čl. 117. st. 1. ZUS usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i donio meritornu odluku kako je to navedeno u točkama I. - III. izreke ove presude.

24. Kako je Sud sam riješio ovu upravnu stvar, nadležna javnopravna tijela u izvršenju ove presude nisu ovlaštena ponovno razmatrati meritum stvari, već je prvostupanjsko tijelo, u skladu s odredbom čl. 151. st. 2. ZUS, polazeći od sudske odluke o utvrđenju iz točke II. izreke ove presude dužno, ukoliko to nađe potrebnim, donijeti odgovarajuće odluke i to u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude.

25. Odluka o troškovima ovog spora iz točke IV. izreke ove presude temelji se na čl. 144. do 148. ZUS. Budući da se prema čl. 144. st. 3. ZUS vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom to je tužitelju sukladno Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) priznat trošak za sastav tužbe i za zastupanje na raspravi u ovom sporu putem opunomoćenika u iznosu od 1.000,00 eura po radnji, što sve uvećano za PDV, ukupno iznosi 2.500,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 600,00 eura. Kako se radi o opravdanim izdacima koji su nastali tužitelju u tijeku i u povodu ovog spora, to je Sud sukladno čl. 147. st. 1. ZUS priznao i dosudio ukupni trošak tužitelju u iznosu od 3.100,00 eura.

26. Točke V. izreke ove presude temelji se na odredbama čl. 11. st. 4. i 5. Zakona o sudovima ("Narodne novine“, broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23 i 36/24) kojima je propisano da u slučaju delegacije strankama i njihovim punomoćnicima na teret državnog proračuna pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza.

27. Slijedom navedenog, tužitelju pripada trošak delegacije koji je nastao zamjenici njegovog opunomoćenika zbog pristupa na raspravu koja je održana u ovom sporu kod ovog Suda umjesto kod Upravnog suda u Zagrebu. Trošak delegacije iznosi za povratnu autobusnu kartu javnog prijevoza u iznosu od 36,60 eura (18,30 eura x 2 = 36,60 eura, a trošak autobusne karte na relaciji Zagreb-Rijeka-Zagreb Sud je utvrdio uvidom u internetski vozni red autobusnog prijevoznika Arriva d.d.), dok u dijelu koji premašuje taj iznos nije priznat trošak delegacije. Dakle, u ovoj upravnoj stvari određena je naknada troška delegacije u ukupnom iznosu od 36,60 eura, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev za naknadu troška delegacije.

28. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelju nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23), a pored toga tužitelj je u ovoj vrsti spora oslobođen plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 135. ZHB.

U Rijeci 10. prosinca 2024.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. i čl. 127. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Mati Knezoviću, odvjetniku u Zagrebu, Vrbanićeva 20

- opunomoćeniku tuženika Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Rijeka, Erazma Barčića 5

- Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Rijeka, Frana Supila 16