REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5138/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stano-uprava d.o.o. Split, Mike Tripala 6, OIB: 17418170125, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Bolanča, odvjetnik u Splitu, protiv tužene ŠJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Goran Lučić, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4225/2022-2 od 3. siječnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2421/2021 od 8. rujna 2022., u sjednici održanoj 10. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4225/2022-2 od 3. siječnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2421/2021 od 8. rujna 2022.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja tri pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2.1. U opravdanju razloga važnosti postavljenih pitanja predlagateljica se poziva na presudu Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-878/2020-2 od 7. listopada 2020., na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž 4750/2018-2 od 11. svibnja 2020. i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III- 3395/2007, uz tvrdnju da je shvaćanje nižestupanjskih presuda protivno shvaćanju u navedenim odlukama. Predlaže usvojiti prijedlog i dopustiti tuženoj podnošenje revizije protiv pobijanih presuda. Potražuje trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nemaju značenje pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Odgovor na prvo i treće postavljeno pitanje usko je vezan za okolnosti konkretnog slučaja, načinu vođenja postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni, slijedom čega se postavljena pitanja ne mogu smatrati važnim za samu odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5.1. Naprotiv, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj iznosi svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.
6. U odnosu na drugo postavljeno pitanje predlagateljica polazi od pogrešne pretpostavke da se utužena tražbina odnosi na pričuvu jer iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da se radi o troškovima rada postrojenja za centralno grijanje, troškove potrošene vode, struje za lift i troškove čišćenja zgrade za zgradu u [adresa] pa stoga postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. Pogrešno je i shvaćanje tuženice da su odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva u opravdanju postavljenih pitanja usporedive s pobijanom drugostupanjskom presudom u smislu da bi se radilo o pravnim pitanjima u kojima ono odstupa od prakse revizijskog suda ili bi se radilo o neujednačenoj praksi viših sudova. Naime, u svakom od tih predmeta na koji tuženica ukazuje odluka o tužbenom zahtjevu odnosila se na plaćanje troškova pričuve, a što u ovom konkretnom predmetu nije slučaj. Stoga te odluke ne daju značaj važnosti postavljenih pitanja.
8. Drugim postavljenim pitanjem predlagateljica također ukazuje na eventualnu pogrešnu primjenu odredaba parničnog postupka pred nižestupanjskim sudovima, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu odredbe čl. 382. ZPP jer je i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njene posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, a što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
9. S obzirom na izloženo, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja i riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 10. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
