REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2535/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Nenad Horvat, odvjetnik u Zagrebu, Kranjčevićeva 8, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa Mariji Radelja odvjetnica Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 47, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, posl. br. Gž-677/2023-2 od 13. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-6948/2021- 14 od 21. travnja 2023., u sjednici održanoj 10. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije, u odnosu na prvo, drugo, četvrto i peto postavljeno pravno pitanje, se odbija.
II. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije, u odnosu na treće postavljeno pravno pitanje i povredu temeljnih ljudskih prava, se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, posl. br. Gž-677/2023-2 od 13. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-6948/2021-14 od 21. travnja 2023., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).
2. Tuženik je postavio pet pravnih pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu i to:
"1. Dovodi li tužba potrošača podnesena u pojedinačnom postupku, a radi utvrđenja ništetnosti i isplate temeljem utvrđene ništetnosti odredbe ugovora sklopljenog između potrošača i trgovca (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za obradu kredita) do prekida tijeka zastarnog roka u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.)?
2. Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o naknadi za obradu kredita sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?
3. Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03) (članku 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07) odluka suda kojom je odredba ugovora sklopljenog između potrošača i trgovca (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za obradu kredita) utvrđena nepoštenom, odnosno ništetnom, samo na temelju utvrđenja da se o ugovaranju iste nije posebno pregovaralo, bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?
4. Je li odredba potrošačkog ugovora o kreditu (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za obradu kredita) jasna, razumljiva i lako uočljiva u smislu članka. 84. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03) (članka 99. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07), ukoliko iz provedenog dokaznog postupka pred nižestupanjskim sudovima proizlazi da je tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu znao procijeniti ekonomske i pravne posljedice ugovaranja navedene odredbe?
5. Je li počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022) u slučaju kada nižestupanjski sud utvrdi da je odredba potrošačkog ugovora o kreditu (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za obradu kredita) nejasna i nerazumljiva, ukoliko iz provedenog dokaznog postupka pred nižestupanjskim sudovima proizlazi kako je tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu znao procijeniti ekonomske i pravne posljedice ugovaranja navedene odredbe?".
3. Tuženik smatra da su mu pobijanom odlukom povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje, pravo na jednakost pred zakonom i pravo na djelotvoran pravni lijek.
4. Odgovor na tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Predmet spora je ništetnost ugovorne odredbe ugovora o kreditu u CHF u odnosu na jednokratne troškove obrade kredita (tzv. ulazna naknada) i isplata plaćenog na temelju ništetne ugovorne odredbe.
6. Prvo postavljeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je pobijana odluka u skladu sa izraženim stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV-47/20-2 od 30. siječnja 2020., pa je prijedlog, u odnosu na ovo pravno pitanje, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, valjalo odbiti.
7. Drugo postavljeno pravno pitanje, kojim se problematizira početak tijeka zakonskih zateznih kamata, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, jer je utvrđeno da je tuženik bio nesavjesni stjecatelj, pa je odredbom čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) jasno propisano da je tuženik u obvezi isplatiti zakonske zatezne kamate od dana stjecanja, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog u odnosu na ovo pravno pitanje valjalo odbiti.
8. Tuženik u odnosu na treće postavljeno pravno pitanje nije jasno naznačio razloge važnosti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP tuženikov prijedlog, u odnosu na ovo pravno pitanje, valjalo odbaciti.
9. U odnosu na četvrto i peto postavljeno pravno pitanje, nižestupanjski sudovi svoje odluke temelje na utvrđenju da se radilo o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i da tuženik nije dokazao stvarne troškove koje je imao prilikom obrade kredita, a što je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana u korist tuženika. Time je pobijana odluka u skladu sa ustaljenom praksom revizijskog suda izraženom u odlukama Rev-673/2023, Rev-715/2024 itd. Zbog navedenog, treće i četvrto postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na ova postavljena pravna pitanja valjalo odbiti.
10. Tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje, pravo na jednakost pred zakonom i pravo na djelotvoran pravni lijek, jer su nižestupanjski sudovi dali razloge o svim odlučnim činjenicama, a koji razlozi su jasni i u skladu s ustaljenom praksom ovog revizijskog suda (Rev- 673/23, Rev-715/24, Revd-2578/24 itd.), pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije radi povrede temeljnih ljudskih prava valjalo odbaciti.
Zagreb, 10. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
