REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-677/2018-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Domagoju Krpini, odvjetniku u Varaždinu, protiv tuženika AG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Franji Šebijanu, odvjetniku u Varaždinu, radi naknade štete odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-400/17-3 od 1. rujna 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj Pn-91/15-34 od 24. siječnja 2017., u sjednici održanoj 10. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e :
Prihvaća se revizija tužitelja te se ukida presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-400/17-3 od 1. rujna 2017. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplati tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 49.010,00 kn / danas 6.504,74 eur, a na ime imovinske štete iznos od 3.800,00 kn / danas 504,35 eur, sve sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude (točka I. i II. izreke), kao i naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.367,10 kn / danas 977,78 eur (točka IV. izreke), dok je sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj je odbijen kao neosnovanim (točka III. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika kao osnovana te je preinačena prvostupanjska presuda i odbijen je tužbeni zahtjev s osnova naknade neimovinske štete u iznosu od 49.010,00 kn / danas 6.504,74 eur i imovinske štete u iznosu od 3.800,00 kn / danas 504,35 eur te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 13.437,50 kn / danas 1783.46 eur.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti i ukinuti pobijanu presudu te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.
4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.
5. Revizija je osnovana.
6. Pobijanom drugostupanjskom preinačena je prvostupanjska presuda primjenom odredbe čl. 373.a ZPP, stoga je u ovom slučaju dopuštena revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, pa ju je kao takvu ovaj sud i razmatrao.
7. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7.1. Odredbom čl. 386. ZPP propisano je da u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
8. Iako je tužitelj paušalno naveo da podnosi reviziju zbog razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, on te razloge ničim nije obrazložio. Stoga, sukladno odredbama čl. 392.a st. 1. i čl. 386. ZPP, ovaj sud taj razlog nije uzeo u obzir.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete i imovinske štete koju mu je nanio tuženik počinjenjem kaznenog dijela za koje je pravomoćno osuđen.
10. U revizijskom stupnju postupka sporna je zastara potraživanja naknade štete, odnosno pravilna primjena odredbe čl. 231. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15 – dalje: ZOO).
11. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je u bitnom utvrđeno:
- da se kazneno djelo počinjeno 19. prosinca 2009.,
- da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu od 14. travnja 2011., broj K-388/10 utvrđeno da je tuženik počinio kazneno djelo protiv života i tijela - tjelesnom ozljedom iz nehaja iz čl. 101. st. 1. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08) te mu je izrečena odgojna mjera posebnih obveza zbog počinjenja kaznenog djela za koje zastarni rok gonjenja iznosi tri godine (relativni rok), odnosno šest godina (apsolutni rok),
- da je tužba povodom koje se vodi ova parnica podnesena 16. prosinca 2015.
12. Prvostupanjski je sud, polazeći od činjenice da je kazneno djelo počinjeno 19. prosinca 2009., a da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 16. prosinca 2015., ocijenio neosnovanim revizijom sporan prigovor zastare, pozivom na odredbu čl. 231. st. 1. ZOO, zaključivši da je tužba podnesena unutar apsolutnog zastarnog roka od šest godina od počinjenja kaznenog djela.
13. Drugostupanjski sud, odlučujući o žalbi tuženika, nije prihvatio zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti prigovora zastare kao ni primjenu odredbe čl. 231. st. 1. ZOO.
13.1. Naime, drugostupanjski sud zaključuje da ovom slučaju, obzirom da je šteta prouzročena kaznenim djelom i da je tuženik kao počinitelj kaznenog djela osuđen odlukom kaznenog suda, odluka kaznenog suda dovodi do prekida zastarijevanja koje ponovno počinje teći od pravomoćnosti te odluke, pa o prigovoru zastare treba odlučiti primjenom čl. 231. st. 2. ZOO, a ne primjenom čl. 231. st. 1. ZOO.
13.2. Nadalje zaključuje da se u ovoj situaciji ne može primijeniti apsolutni rok zastare od 6 godina (koji teče od počinjenja kaznenog djela), jer taj rok dolazi u obzir samo ako kazneno gonjenje nije poduzeto, odnosno ako nije završeno unutar roka zastare kaznenog gonjenja, a što ovdje nije slučaj.
13.3. Slijedom navedenih zaključaka, a polazeći od činjenice da je rješenje Općinskog suda u Varaždinu od 14. travnja 2011., broj K-388/10-29. postalo pravomoćno 14. travnja 2011., odnosno da je kazneni postupak protiv tuženika završen unutar roka kaznenog gonjenja od tri godine od počinjenja djela (19. prosinca 2009. – 14. travnja 2011.), a da je tužba u ovom predmetu podnesena 16. prosinca 2015., ocjenjuje da je nastupila zastara tužiteljeva potraživanja u smislu čl. 231. st. 2. ZOO te stoga prihvaća žalbu tuženika kao osnovanu, preinačuje prvostupanjsku presudu primjenom odredbe čl. 373.a ZPP i odbija tužbeni zahtjev.
14. Tužitelj kroz razlog pogrešne primjene materijalnog prava u reviziji u bitnom osporava zaključak drugostupanjskog suda da je nastupila zastara potraživanja, odnosno osporava pravilnu primjenu odredbe čl. 231. ZOO.
15. Odredbom čl. 231. ZOO propisano je da kada je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona (st. 1.). Prekid zastare kaznenog progona povlači za sobom i prekid zastare zahtjeva za naknadu štete (st. 2.). Isto vrijedi i za zastoj zastare (st. 3.).
16. Ovaj sud je u presudi poslovni broj Rev-195/2022 od 15 studenog 2022., analizom dotadašnjih odluka suda o početku zastare prema odredbi čl. 377. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94 - dalje ZOO/91), a koja odredba je istovjetna odredbi čl. 231. ZOO ujednačio sudsku praksu izrazio pravno shvaćanje:
"Samim vođenjem kaznenog postupka i njegovim pravomoćnim okončanjem osuđujućom presudom prekida se zastara naknade štete, jer to izričito i propisuje odredba čl. 377. st. 2. ZOO-a, po kojoj prekid zastarijevanja kaznenog gonjenja povlači za sobom i prekid zastarijevanja zahtjeva za naknadu štete, te stoga i zastara naknade štete počinjene kaznenim djelom počinje iznova teći tek od dana pravomoćnosti kaznene osuđujuće presude, kojom je štetnik oglašen krivim, a ukoliko u pokrenutom kaznenom postupku nije donesena pravomoćna osuđujuća presuda tada se za zastaru naknade štete ne primjenjuje odredba čl. 377. ZOO-a.", odnosno:
"Prilikom primjene zastarnog roka iz čl. 377. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 11/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO), zastara naknade štete prouzročene kaznenim djelom počinje teći od pravomoćnosti kaznene presude kojom okrivljenik proglašen krivim (osuđujuća presuda), a ne od dana počinjenja kaznenog djela, neovisno o tome je li oštećenik u kaznenom postupku postavio imovinskopravni zahtjev, odnosno neovisno o tome je li od strane kaznenog suda upućen na pokretanje parnice u određenom roku i je li u tom roku podnio tužbu".
17. Stoga kako prema shvaćanju ovoga suda pokretanje i vođenje kaznenog postupka prekida zastarijevanje kaznenog gonjenja i povlači za sobom i prekid zastarijevanja zahtjeva za naknadu štete, pa zastarijevanje koje je bilo na taj način prekinuto počinje ponovno teći tek kada postane pravomoćna presuda kojom je štetnik proglašen krivim za štetni događaj te se zahtjev za naknadu štete može postaviti unutar apsolutnog roka zastare kaznenog progona za kazneno djelo te činjenice da je tuženiku kao počinitelju kaznenog djela rješenjem kaznenog suda, pravomoćnim rješenjem od 14. travnja 2011. utvrđeno da je počinio kazneno djelo i izrečena odgojna mjera posebnih obveza, kao i da je tužba u ovom predmetu podnesena 16. prosinca 2015., pravilno je drugostupanjski sud primijenio odredbu čl. 231. st. 2. ZOO kada je zaključio da je s pravomoćnosti odluke kaznenog suda (14. travnja 2011.) došlo do prekida zastarijevanja, koje je od tog trenutka ponovno počelo teći.
17.1. Međutim, pogrešno je zaključio da se u ovoj situaciji primjenjuje trogodišnji rok zastare, a ne šestogodišnji-apsolutni rok zastare, koji bi se trebao primijeniti (tako u odluci Rev-195/2022 od 15. studenoga 2022.).
18. Slijedom svega navedenog, o zbog pogrešnog pravnog pristupa glede roka za zastaru potraživanja, drugostupanjski sud nije ocijenio ostale žalbene navode, pa je valjalo je na temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti reviziju tužitelja, ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.
19. U ponovnom postupku drugostupanjski sud će uzeti u obzir navedeno te ocijeniti sve žalbene navode tužitelja i donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.
20. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene u obrazloženju odluke, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 € = 7,53450 kuna).
Zagreb, 10. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
