REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1289/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, Podružnica Split, Split, Varaždinska 54, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici Dinko Simonelli, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Pisarnica Split, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5155/2022-2 od 17. siječnja 2023. kojom je potvrđena presuda i djelomično preinačeno rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-494/2021-12 od 2. studenog 2022., u sjednici održanoj 10. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda i točka I. rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5155/2022-2 od 17. siječnja 2023. te presuda i točka II. rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-494/2021-12 od 2. studenog 2022. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Odluka o troškovima povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

III. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom je odbijena žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da mu tuženik isplati iznos od 68.307,72 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. siječnja 2016. do isplate. Rješenjem prvostupanjskog i drugostupanjskog suda odlučeno je o parničnom trošku stranaka.

2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 3175/2023- 2 od 7. veljače 2024., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5155/2022-2 od 17. siječnja 2023. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:

"Ima li tužitelj pravo od tuženika potraživati puni iznos isplaćene obiteljske mirovine u situaciji odnosno trenutku kada bi osiguranik tužitelja po redovnom tijeku ispunio uvjete za starosnu mirovinu te bi tužitelj svakako bio u obvezi isplaćivati mirovinu ili ima pravo potraživati stvarnu štetu odnosno eventualnu razliku između iznosa isplaćene obiteljske mirovine i pretpostavljene starosne mirovine ukoliko bi ta razlika postojala?"

3. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je pozivom na čl. 382. Zakona o parničnom postupku podnio reviziju u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju tako da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti ili da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. U odgovoru na reviziju tuženik je osporio navode tužitelja iz revizije te je predložio odbiti reviziju kao neosnovanu uz zahtjev za naknadu troška odgovora na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora je naknada štete ime isplate obiteljske mirovine koju tužitelj isplaćuje udovcu i djeci osiguranice tužitelja koja je smrtno stradala kao pješak u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je u prometnoj nesreći koja se dogodila **.**.2011. smrtno stradala kao pješakinja osiguranica tužitelja UĆ **.**.2011. te da su se stranke usuglasile oko toga da doprinos osiguranice tužitelja UĆ za prometnu nezgodu iznosi 30%,

- da je tužitelj udovcu i djeci osiguranice UĆ od 12. rujna 2011. pa do

30. studenog 2016. isplaćivao obiteljsku mirovinu.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev pozivom na članak 27. stavak 1. i 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09 i 76/13; dalje: ZOOP).

10. Pri tome prvostupanjski sud navodi da obveza društva za osiguranje na naknadu štete, postoji samo u slučaju kada postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika, ali da tužitelj tijekom postupka nije predložio izvođenje dokaza na temelju kojih bi sud mogao utvrditi visinu iznosa obiteljske mirovine koja bi bila isplaćena članovima obitelji smrtno stradale osiguranice, sukladno odredbi članka 27. stavak 3. ZOOP-a, odnosno postoji li razlika u odnosu na iznose koji su isplaćivani u utuženom razdoblju i iznosa koji bi bili isplaćeni u slučaju invalidske mirovine osiguranice koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, pa je primjenom pravila o teretu dokazivanja tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

11. Drugostupanjski sud u svojoj odluci navodi da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine, ali samo u visini razlike između priznatog iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu, ali budući da tužitelj potražuje naknadu štete s osnove obiteljske mirovine koju je isplaćivao na temelju ozljede na radu, u tom slučaju ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju pa tužitelj nije niti trebao predlagati izvođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, jer tužitelju nije nastala šteta.

12. Prema čl. 161. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, dalje: ZOMO/2013) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, dok je stavkom 2. toč. 1. istog članka propisano da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu.

13. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 384/2022-2 od 11. listopada 2022. izraženo je sljedeće pravno shvaćanje:

"Stoga, iako su nižestupanjski sudovi pogrešno zaključili da se u konkretnom slučaju ne primjenjuje ZOOP, upravo odredbe ZOOP upućuju da se u pogledu izračuna razmjernog dijela mirovine tužitelja odlučuje primjenom odredbi ZMO i to na način da stvarnu štetu koju tužitelj trpi isplatom obiteljske mirovine članovima obitelji svog osiguranika čini razlika između isplaćene obiteljske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja, a koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do smrti osiguranika tužitelja i duljini razdoblje u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala (pravno stanovište zauzeto u odluci ovoga suda Rev 1235/2021-2 od 22. veljače 2022.)."

14. Navedeno pravno shvaćanje, koje prihvaća i ovo vijeće revizijskog suda, ujedno predstavlja i odgovor na postavljeno pitanje.

15. Budući da zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova nisu utvrđene sve činjenice potrebne za odluku u ovoj pravnoj stvari (postoji li razlika i ako postoji koliko iznosi razlika između isplaćene obiteljske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja, pri čemu razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do smrti osiguranika tužitelja i duljini razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala), nema uvjeta za preinaku presude.

16. Slijedom navedenog, primjenom čl. 391. st. 7. ZPP odlučeno je kao pod točkom I. izreke.

17. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

18. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP te je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

Zagreb, 10. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil