REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3218/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Miji Jeličiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Jeličić & partneri d.o.o. u Splitu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB 02535697732, sa sjedištem u Zagrebu, Podružnica 08, Split, Ul. Slobode 7, zastupanog po punomoćnicama Bojani Bogdan i Jeleni Matulić, odvjetnicama u Odvjetničkom društvu Matulić i Bilić d.o.o. u Splitu, radi isplate, te po protutužbi Privredne banke Zagreb d.d., kao tužitelja protiv NE, kao tuženika, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-881/2020-3 od 28. prosinca 2023., kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-32/2016 od 12. prosinca 2019., u sjednici održanoj 10. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e:

I Dopušta se revizija tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. protiv točke III./II izreke presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-881/2020-3 od 28. prosinca 2023., kojom je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, zbog pitanja:

''Ima li stranka koja je uspjela sa žalbom pravo na troškove postupka sastava žalbe po odvjetniku i troškove pristojbe na žalbu?''

II Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja pod brojevima I., III., IV., V., VI., IX., X. i XI. se odbija.

III Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja pod brojevima II., VII. i VIII., kao i u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.

IV Zahtjev tuženika Privredne banke Zagreb d.d. za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Stranke su podnijele prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-881/2020-3 od 28. prosinca 2023., kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-32/2016 od 12. prosinca 2019.

2. Tužitelj NE (dalje u tekstu: tužitelj) u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predlaže odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Tuženik Privredna banka Zagreb d.d. u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predlaže odbaciti, podredno odbiti prijedlog za dopuštenje revizije te potražuje trošak sastava odgovora na prijedlog.

U odnosu na prijedlog tuženika Privredne banke Zagreb d.d. za dopuštenje revizije

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) revizijski sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP alineja prva, zbog pravnog pitanja navedenog u izreci ovog rješenja, obzirom je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev- 263/23 od 28. ožujka 2023., u kojoj je odgovoreno na postavljeno pitanje, odnosno zauzeto shvaćanje da stranka koja je uspjela sa žalbom ima pravo na troškove postupka sastava žalbe po odvjetniku i troškove pristojbe na žalbu).

5. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b. st. 3. ZPP, odlučiti kao u izreci pod točkom I.

6. Za ostala pravna pitanja i za povrede temeljnih ljudskih prava iz prijedloga tuženika Privredne banke Zagreb d.d. za dopuštenje revizije uzima se da je prijedlog u odnosu na njih povučen (čl. 389.b. st. 3. ZPP).

U odnosu na prijedlog tužitelja NE za dopuštenje revizije

7. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i 387. st. 1. ZPP, prema ocjeni revizijskog suda, postavljena pitanja pod brojem I., III., IV., V. nisu važna za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

7.1. Naime, predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.182.000,00 USD na temelju Ugovora o devizno-štednom ugovoru kojeg je tužitelj sklopio s tuženikom 13. lipnja 1991. na ugovoreni rok od 12 mjeseci s ugovorenim kamatama od 11% godišnje uz primjenu komfornog metoda obračuna za razdoblje od 13. lipnja 1991. do isplate. Tuženik je podnio i protutužbu te je protutužbenim zahtjevom tražio utvrđenje da je ništav i bez pravnih učinaka Ugovor o devizno štednom ulogu s brojem računa 747006840-9 i brojem partije 20-175-97771-0 na iznos od 1.182.000,00 USD sklopljen između tužitelja Privredne banke Zagreb d.d. i tuženika NE po posebnom aranžmanu na rok preko 12 mjeseci i s fiksnom kamatom od 11% godišnje. Protutužbeni zahtjev je odbijen te isti nije predmet izvanrednog pravnog lijeka.

7.2. Drugostupanjski sud je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.182.000,00 USD odbio kao neosnovan obzirom da tužitelj tijekom postupka nije dokazao vlastite tvrdnje da je sporni depozit u iznosu od 1.182.000,00 USD glavnice zapravo nastao uplatama na ruke pok. DE, koji je u navedenom razdoblju obavljao poslove direktora Poslovne jedinice u Splitu. Dakle, odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja jest upravo to što iz cjelokupne dokazne građe predmeta spora, posebice prometa devizne štednje tužitelja u promatranom razdoblju ne proizlazi osnovanost njegovih tvrdnji, da je u odnosu na predmetni štedni ulog u visini od 1.182.000, 00 USD izvršio gotovinsku uplatu u 1991. godini.

7.3. Slijedom toga, u okolnostima tako utvrđenog činjeničnog stanja i ocjene dokaza, postavljeno pitanje pod I. nije važno obzirom ovisi o utvrđenjima svakog konkretnog slučaja odnosno o utvrđenjima prave volje stranaka u svakom konkretnom slučaju pa nije moguće dati odgovor koji bi predstavljao pravni standard za buduće situacije.

7.4. Nadalje, pitanja postavljena pod brojevima III., IV. i V. nisu važna za odluku u sporu obzirom da polaze od drukčijeg činjeničnog utvrđenja od onog što je utvrđeno tijekom postupka i što je sud ocijenio. Naime, drugostupanjski sud je obrazložio proturječnosti u dva suprotna nalaza i mišljenja, te je novo vještačenje izvedeno na temelju odredbe čl. 261. st. 3. ZPP.

7.5. U okolnostima konkretnog slučaja pitanje bod brojem VI. također nije važno za odluku u sporu, obzirom je odlučna činjenica koju tužitelj nije dokazao (a na njemu je bio teret dokaza te činjenice), da je uplatio iznos čiju isplatu traži.

7.6. Pitanja navedena pod brojevima IX., X. i XI. kojima tužitelj smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka također nisu važna obzirom da polaze od toga kao da drugostupanjski sud nije obrazložio svoju odluku, međutim drugostupanjski sud je jasno iznio činjenice na kojima temelji svoju odluku i obrazložio svoju ocjenu dokaza.

8. U odnosu na pitanja naznačena bod brojevima II., VII. i VIII., valja reći da tužitelj nije jasno naznačio razloge važnosti tih pitanja zbog kojih smatra da mu Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju, u smislu čl. 385.a ZPP, a što je bio dužan na temelju odredbe čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP.

9. Nadalje, revizijski sud je ocijenio da tužitelj nije učinio vjerojatnim, da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, i to pravo na mirno uživanje vlasništva i pravo na pravično suđenje.

9.1. Naime, vezano uz navode tužitelja koji se odnose na navodnu povredu prava vlasništva zajamčenog čl. 48. st. 1. u vezi čl. 3., 16. i 34. Ustava RH, odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčenog čl. 1. Protokola 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te na povredu prava na pošteno suđenje, valja reći da je drugostupanjska odluka obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom.

10. Obzirom da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda po prijedlogu za dopuštenje tužitelja, sukladno odredbi čl. 385.a ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučeno kao u izreci pod točkom II. te na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP, kao u izreci pod točkom III.

11. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP te tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. nije priznat trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer se radi o troškovima koji nisu bili potrebni za vođenje ove parnice. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci pod točkom IV.

Zagreb, 10. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković