Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-604/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Igora Delina, predsjednika vijeća, Blanke Pervan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar, iz Garešnice, Vladimira Nazora 19 b/I, protiv tuženika: 1) GC, 2) ČC, oboje nepoznata boravišta i prebivališta, zastupanih po privremenoj zastupnici Borki Mihović, odvjetnici iz Daruvara, Stjepana Radića 31 i 3) FC, iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj P-63/2022-29 od 11. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj P-63/2022-29 od 11. svibnja 2023. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I Tužitelj se odbija s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj OC iz [adresa], stekao pravo vlasništva dosjelošću na suvlasničkim dijelovima nekretnina 1. tuženika ŽC iz [adresa], sada nepoznata prebivališta i boravišta koji iznosi 2/4 dijela, 2. tuženika BC iz [adresa], koji iznosi 1/4 dijela i 3. tuženika LC iz [adresa], sada nepoznata prebivališta i boravišta, koji iznosi ¼ dijela, upisanima u zk. ul. br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na kčbr. [katastarska čestica] vinograd u Maminovcu sa 83 čhv ( 299 m2 ) i kčbr. [katastarska čestica] sjenokoša u Maminovcu sa 50 čhv (180 m2 ), što su mu 1. tuženik GC, [adresa], sada nepoznata prebivališta i boravišta, 2. tuženik FC iz [adresa] i 3. tuženik ČC iz [adresa], sada nepoznata prebivališta i boravišta, dužni priznati i trpjeti upis prava vlasništva na navedenim nekretninama na ime tužitelja, što će u protivnom nakon pravomoćnosti zamijeniti ova presuda, u roku od 15 dana."

II Nalaže se računovodstvu Općinskog suda u Bjelovaru da iz uplaćenog predujma od strane tužitelja KC uplaćenog 7. ožujka 2022. godine isplati privremenom zastupnika tuženika ŽC i LC odv. Borki Mihović z [adresa], troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 136,81 eura / 1.030,79 kn1 (slovima: stotinu trideset šest eura osamdeset jedan cent / tisuću trideset kuna sedamdeset devet lipa), na broj računa HR07 23400091140072628 kod PBZ d.d. Zagreb, a sve nakon pravomoćnosti ove presude.''

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tužitelj iz svih žalbenih razloga te odluke o troškovima postupka. Tvrdi da je sud prvog stupnja prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer presuda ima nedostatka zbog kojih se ne može ispitati, razlozi presude o odlučnim činjenicama proturječni su sami sebi, odnosno izneseni razlozi su nejasni i proturječni. Prema odredbi čl. 18. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Dakle, poštenje se presumira a tko tvrdi suprotno treba to i dokazati. S obzirom na posjedovno stanje u katastarskom operatu proizlazi da je 1961. obavljena revizija katastarskih podataka – uspoređivanje podataka iz operata s podacima na terenu te da je u tom postupku kao posjednik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisan OCU iz [adresa] a 1967. GCU, na temelju prijavnog lista od 10. veljače 1967. Sporna čest. zem. [katastarska čestica] upisana je kao javno dobro, putevi i vode [adresa]; 1965. ista je nekretnina upisana kao privatni putevi u javnoj upotrebi, a od 1972. upisana je kao javno dobro putevi, [adresa]. Tužitelj je **.**.2020. s TC zaključio Ugovor o kupoprodaji predmetnih nekretnina. Svjedok PC iskazao je da je još prije početka rata O i DC vozio grožđe i da su oni uživali predmetne nekretnine dok je DC navela da u vrijeme kada se udala za TC, nekretnine su već bile u njegovom posjedu. Tuženici su u odgovoru na tužbu samo osporili tužbu i tužbeni zahtjev, s tim da FC, tuženik pod 3) i nije dostavio odgovor na tužbu. Na strani tužitelja ispunjeni su svi uvjeti iz čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnim nekretninama. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev, odnosno ukinuti je i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina oznaka čest. zem. [katastarska čestica] vinograd u Maminovcu od 299 m[2] i čest. zem. [katastarska čestica] sjenokoša u Maminovcu od 180 m[2] , obje k. o. [katastarska općina] i to na temelju dosjelosti.

6. Tužitelj svoj stvarnopravni zahtjev temelji na tvrdnji da je 4. ožujka 2020. kao kupac zaključio Ugovor o kupoprodaji s TC kao prodavateljem, koji mu je predmetne nekretnine prodao kao izvanknjižno vlasništvo, a da ih je on stekao na temelju dugogodišnjeg nesmetanog posjeda, osobno te po pravnim prednicima.

7. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi slijedeće:

- da su nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasništvo tuženika pod 1) GC za 2/4 dijela, tuženika pod 2) FC i tuženika pod 3) ČC za po ¼ dijela (l. s. 4)

- da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vinograd u površini od 299 m[2] u posjedovnom listu broj 315 Državne geodetske uprave Područnog ureda za katastar Bjelovar, Odjela za katastar nekretnina Daruvar upisan kao posjed ČCU iz [adresa] (l. s. 5) dok je čest. zem. [katastarska čestica] iste k.o. put od 180 m[2] u posjedovnom listu broj 821 upisana kao javno dobro putevi, [adresa] (l. s. 12),

- da je dana 4. ožujka 2020. Ugovorom o kupoprodaji zaključenim između tužitelja kao kupca i TC kao prodavatelja, ovjerenog pred javnim bilježnikom Mladenom Čopom iz [adresa], broj: OV-1513/2020 od 10. ožujka 2020., prodavatelj TC iz [adresa] kao izvanknjižno vlasništvo tužitelju prodao predmetne nekretnine za ukupno ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 600,00 kn (l. s. 20),

- da iz Uvjerenja o povijesti promjena na katastarskim česticama broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Ureda za katastar Bjelovar, Odjela za katastar nekretnina Daruvar od 14. travnja 2021. proizlazi da je 1961. obavljena revizija katastarskih podataka – uspoređivanje podataka katastarskog operata s podacima na terenu (novo ustanovljavanje posjednika i kultura) utvrđeno da je čest. zem. [katastarska čestica] livada od 299 m[2] k. o. [katastarska općina] upisana kao posjed FCU iz [adresa]; da se 1967. izmijenio način uporabe čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iz livade u vinograd i ista se nekretnina upisala kao posjed ČCU iz [adresa] temeljem prijavnog lista od 10. veljače 1967., gdje je i sada upisana (l. s. 22),

- da iz istog uvjerenja Ureda za katastar Bjelovar, Odjela za katastar nekretnina Daruvar od 14. travnja 2021. proizlazi da je 1961. čest. zem. [katastarska čestica] dotadašnje k. o. [katastarska općina] upisana na posjednika ONI, javno dobro putevi i vode, G. Godine 1965. ista čest. zem. upisana je kao Privatni putevi u javnoj upotrebi, [adresa], temeljem prijavnog lista od 11. rujna 1964. Godine 1972., nakon nove revizije katastarskih podataka ista nekretnina upisana je kao Javno dobro putevi Daruvar, gdje je i sada upisana. Osim toga, 1993. izmijenjen je naziv k. o. [katastarska općina] u k. o. [katastarska općina] dok je 2015. izmijenjen naziv k. o. [katastarska općina] u k. o. [katastarska općina] (l. s. 22-23),

- da je svjedok PC u svom svjedočkom iskazu naveo da zna o kojim nekretninama je riječ te da je "nekih pet-šest godina prije početka ratnih zbivanja" sa spornih nekretnina O i DC vozio grožđe, slijedom čega mu je poznato da su "isti uživali te nekretnine", iako se nije mogao izjasniti na koji su način ušli u posjed. Poznato mu je također da su ista zemljišta s početka ratnih zbivanja zarasle te da se "sada radi o ledini" (l. s. 69),

- da je svjedok DC u svom iskazu navela da joj je poznato da je "sve te nekretnine kupio tužitelj". Supruga je TC od 1964. te je posvjedočila da su sporne nekretnine već u to vrijeme bile u njegovom posjedu i da ih je dobio od svojih roditelja. Obje su nekretnine, kako je to navela u svom iskazu, koristili kao vinograd a potom ih kao izvanknjižno vlasništvo prodali tužitelju.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da tužitelj nije dokazao da bi njegov posjed, odnosno posjed njegovih prednika imao propisanu kakvoću, odnosno da tužitelj ima valjanu zakonsku osnovu za stjecanje prava vlasništva, tj. da su se ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jer smatra da tužitelj "u postupku nije dokazao poštenje svog posjeda odnosno svojih pravnih prednika" slijedom čega je odbio postavljeni tužbeni zahtjev kao neosnovan.

9. Dosjelost je pravni institut koji omogućuje stjecanje prava vlasništva na nekretnini putem samostalnog posjedovanja nekretnine kroz zakonom određeno vrijeme. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću posjed mora biti barem pošten i trajati zakonom određeno vrijeme. Zakonitost posjeda nije nužna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva.

10. Iz odredbe čl. 18. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZVDSP) jasno proizlazi da se posjed smatra poštenim, osim ako se ne dokaže suprotno, što znači da onaj koji tvrdi da je nečiji posjed nepošten to mora i dokazati. To pravilo primijenjeno na predmetni spor znači da ako tuženici tvrde da je posjed tužitelja i njegovih prednika nepošten, to su oni, a ne tužitelj, kako je to pogrešno zaključio prvostupanjski sud, trebali to i dokazati.

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u nizu svojih odluka zauzeo pravno shvaćanje prema kojem se nepoštenje mora dokazati, dok samo poricanje poštenja posjeda nije dovoljno. Sama činjenica upisa u zemljišne knjige ne utječe na poštenje posjednika i da znanje posjednika za stanje u zemljišnoj knjizi samo za sebe nema utjecaja na kvalitetu posjeda (Rev-2426/1990-2 od 15. veljače 1991.).

11.1. Savjesnost posjeda kompleksan je skup činjeničnih utvrđenja i pravnih ocjena. Savjesnost posjeda se pretpostavlja. Posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova ( čl. 18. st. 2. ZVDSP). Za savjesnost je dovoljno da je posjednik uvjeren da stvar drži na temelju valjanog naslova. Nasljednik postaje savjesnim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i kad je ostavitelj bio nesavjestan posjednik, a nasljednik to nije znao niti mogao znati, a vrijeme za dosjelost počinje teći od trenutka otvaranja nasljedstva (Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-943/81 od 22. rujna 1981.).

12. U konkretnom slučaju tuženici pod 1) GC i 2) ČC, zastupani po privremenoj zastupnici Borki Mihović, odvjetnici iz [adresa], u svom odgovoru na tužbu uopće nisu poricali poštenje posjeda tužiteljevih prednika i njega osobno, već su se tek "opreza radi" usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu, dok se tuženik pod 3) FC i nije očitovao o podnesenoj tužbi i tužbenom zahtjevu, uključujući i činjenicu poštenog posjeda tužitelja i njegovih prednika.

13. Tužitelj svojim žalbenim navodima dovodi u pitanje pravilnu primjenu odredbe čl. 8. i čl. 221.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 80/22), iako se sud prvog stupnja nije izričito pozvao na te odredbe Zakona.

14. Naime, sud prvog stupnja je odbijajući tužbeni zahtjev zaključio da tužitelj a ni njegovi prednici nisu dokazali da su bili pošteni posjednici predmetnih nekretnina, na koji je način pogrešno primijenio odredbu čl. 221. a ZPP o teretu dokazivanja. Kako se načelno svaki posjed smatra poštenim dok se ne dokaže suprotno, zbog pogrešnog je pravnog pristupa sud prvog stupnja neosnovano zaključio da je na tužitelju bio teret dokaza poštenja posjeda predmetnih nekretnina.

15. Postupajući na navedeni način prvostupanjski je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i čl. 221.a ZPP, na koju ukazuje žalitelj i koja je povreda utjecala na donošenje pravilne i zakonite odluke. Naime, odredbom čl. 221.a ZPP propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o njezinu će postojanju zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

16. Slijedom navedenog, budući je ostvaren žalbeni razlog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka valjalo je, na temelju odredbe čl. 369. st.1. ZPP ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja radi održavanja nove glavne rasprave.

17. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud otkloniti počinjenu bitnu povredu na koju je ukazano ovim rješenjem te ponovno odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu i troškovima postupka.

18. Pri tome će voditi računa o tome da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u katastarskom operatu evidentirana kao put od 180 m2 (l.s.12) javno dobro, putevi, [adresa] (l.s.22). S obzirom da se na javnom dobru u općoj uporabi ne mogu stjecati stvarna prava, kako to izričito propisuju odredbe čl. 101. st. 1. i čl. 102. st. 2. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14, 110/19, 144/21 i 114/22 ) u postupku će utvrditi da li je doista riječ o zemljištu koje se koristi kao dobro u općoj uporabi u kojem bi slučaju ista nekretnina bila u vlasništvu jedinice lokalne samouprave ili se pak radi o zemljištu koje je izgubilo svojstvo i značaj javnog puta.

U Zadru, 10. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Igor Delin