REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1807/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Vukelića, predsjednika vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, sutkinje izvjestiteljice i Kamelije Parać, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Tankerkomerc d.d., Zadar, Obala kneza Trpimira 2, OIB 89372508525, kojeg zastupa punomoćnik Miljenko Krželj, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pavlak & Partneri d.o.o. iz Rijeke, protiv 1. tuženika Republika Hrvatska, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, 2. tuženika Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture, Zagreb, Prisavlje 14, OIB 22874515170, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, 3. tuženika Grad Zadar, Zadar, Narodni trg 1, OIB 09933651854, kojeg zastupa punomoćnik Robert Dujić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Korljan & Partneri d.o.o. iz Zadra, 4. tuženika Ministarstvo financija, Porezna i carinska uprava Zagreb, Katančićeva 5, OIB 18683136487, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-210/2022-31 od 19. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-210/2022-31 od 19. veljače 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-210/2022-31 od 19. veljače 2024. u točkama I. i II. izreke i predmet se u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci odbio kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev u kojem je tužitelj tražio da se utvrdi ništetnom odredba članka III. točke 1. stavka 2. Predstečajne nagodbe za Tankerkomerc d.d. odobrena rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj Stpn-55/2013 od 14. veljače 2014. te je odbijen eventualni tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se predstečajna nagodba za Tankerkomerc d.d. mijenja na način da se iz njezina članka III. točke 1. briše stavak 2. koji glasi: „Dužnik se također obvezuje u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti rješenja o sklapanju nagodbe izvršiti prijenos vlasništva za Tankerkomerc d.d. ili brisanje upisanih tereta na svim nekretninama ponuđenim vjerovniku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija, Porezna uprava i Carinska uprava i Gradu Zadru. U protivnom, smatrat će se da Tankerkomerc d.d. nije ispunio uvjet sklopljene nagodbe te će se ista smatrati raskinutom“, pa tako izmijenjena predstečajna nagodba proizvodi učinke između tužitelja i tuženika. Nadalje je pobijanim rješenjem odbačena kao nedopuštena tužba u odnosu na tuženike Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture te Ministarstvo financija, Porezna i carinska uprava te je odlučeno o naknadi troškova postupka.
2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da je predmet postupka zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe članka III. točke 1. stavka 2. predstečajne nagodbe zaključene između tužitelja kao predstečajnog dužnika i njegovih vjerovnika, a koja predstečajna nagodba je potvrđena rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj Stpn-55/2013 od 14. veljače 2014., kao i zahtjev za utvrđenje postojanja pravnog odnosa između tužitelja i tuženika na temelju navedene predstečajne nagodbe bez te (ništetne) odredbe. Za slučaj da sud utvrdi kako taj glavni tužbeni zahtjev nije osnovan tužitelj postavlja eventualni tužbeni zahtjev koji glasi na brisanje te odredbe iz teksta predstečajne nagodbe. Predstečajna nagodba je kao institut uvedena u hrvatski pravni sustav 2012. godine Zakonom o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj 108/12 i 81/13; dalje: ZFPPN). Predstečajna nagodba jest sudska nagodba čije sklapanje je regulirano posebnim zakonom (ZFPPN-om),
Sudska nagodba je procesni ugovor kojeg njegovi potpisnici zaključuju u postupku pred sudom (redovito) o predmetu spora, uz sudjelovanje suda koje se očituje u njezinom zapisničkom konstatiranju i (prešutnom prethodnom) odobrenju. U sadržajnom smislu sudska nagodba može biti materijalnopravna, procesna i mještovita. U svakom slučaju ona kao procesna dispozicija koja (onda kada) se tiče predmeta spora ima značenje pravozaštitne radnje, radnje kojom se s relevantnim pravozaštitnim učincima rješava sudbina predmeta spora, već i o njezinu sadržaju. Tužitelj u tužbi, kao i tijekom postupka, u bitnom navodi kako je odredba članka III. točka 1. stavak 2. predstečajne nagodbe koja je odobrena rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj Stpn-55/2013 od 14. veljače 2014., ništena zbog toga što rok iz te odredbe predstavlja „nemogući uvjet“ pa da se treba uzeti kao da ga nema. Sud prvog stupnja je istaknuo kako smatra da se predmetna odredba ne može smatrati nemogućim uvjetom jer su stranke ugovorile takvu odredbu i pristale na nju. Stoga je odbijen glavni i eventualni tužbeni zahtjev, a tužitelju su dosuđeni parnični troškovi sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku.
3. Protiv navedene presude i rješenja tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da sud uopće nije obratio pažnju na činjenicu da je u tužbenom zahtjevu isticao kako je rok bio objektivno nemoguć, jer o tome nije uopće obrazlagao odlučne elemente već je samo istaknuo da je potpisana predstečajna nagodba. Nadalje, ističe i da je tužitelj predlagao dokaz saslušanjem svjedoka JS, IS, HS, VS i ES te zastupnika po zakonu tužitelja NS, ali sud nije proveo te dokaze. Dodatno ističe i da je sud primijenio pogrešna pravila materijalnog prava s obzirom na dan otvaranja postupka predstečajne nagodbe jer su se pravila u pogledu sadržaja i teksta plana restrukturiranja i predstečajne nagodbe razlikovala. Stoga predlaže da ovaj sud usvoji žalbu te preinači pobijanu presudu uz naknadu troškova postupka.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba je osnovana.
6. Pobijanu presudu je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da ista nije presuda pravilna i zakonita.
7. U konkretnom slučaju kao prvo nije jasna odluka suda prvog stupnja da se odbacuje tužba protiv dva ministarstva, dok je postupak protiv Republike Hrvatske u ime Ministarstva financija i dalje u tijeku. Naime, u ovakvom specifičnom slučaju sud je trebao postupiti sukladno čl. 83. ZPP-a, ali i imati u vidu činjenicu da je Republika Hrvatska već stranka ovog parničnog postupka, iako se zbog posebnih odredaba u postupku predstečajne nagodbe kao stranke pojavljuju odvojeno pojedinačna ministarstva. Stoga, kako u pogledu ovog dijela odluke suda prvog stupnja nema razloga o odlučnim činjenicama, valjalo je ukinuti odluku suda prvog stupnja.
8. Osnovano žalitelj ističe i da sud prvog stupnja nije proveo dokaze koje je tužitelj predložio (točka 32. pobijane odluke) a da za to nije dao jasno i detaljno obrazloženje već je samo naveo: „33. Ovaj sud je takve dokazne prijedloge odbio kao nepotrebne.“ Stoga se u ovom dijelu odluka suda prvog stupnja ne može ispitati.
9. Osnovano žalitelj ističe i da se ne može ispitati odluka suda prvog stupnja u pogledu razloga zbog kojih je odbijen tužbeni zahtjev. Naime, tužitelj je tvrdio da je uvršten rok za ispunjenje obveze objektivno nemoguć, ali sud prvog stupnja je nakon iznošenja svih zakonskih i teoretskih razloga za raskid i ništetnost samo naveo da su stranke sklopile predstečajnu nagodbu. Dakle, uopće nije naveo razloge zašto smatra da li je predmetna odredba objektivno nemoguća ili nije.
10. Osnovano žalitelj ističe i da sud prvog stupnja nije utvrdio i naveo koje se točno odredbe Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi primjenjuju na predstečajnu nagodbu tužitelja s obzirom na to da se određena pravila razlikuju ovisno o izmjenama i dopunama tog Zakona.
11. Stoga je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a riješeno kao u izreci.
12. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će imajući u vidu istaknute primjedbe u ovoj odluci provesti postupak u pogledu utvrđivanja eventualne osnovanosti tužbenog zahtjeva, provesti će predložene dokaze po tužitelju pa će nakon provedenog postupka donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku u kojoj će odlučiti i o naknadi svih troškova postupka.
Zagreb, 10. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
Mario Vukelić
