Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2830/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B2 Kapital d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Buterinu, odvjetniku u Buterin & partneri odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Masarykova ulica 3, protiv tuženika TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Denisu Dugaču, odvjetniku u Zagrebu, Hruševečka 1, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu poslovni broj Povrv-1683/2019-22 od 12. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 10. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu poslovni broj Povrv-1683/2019-22 od 12. travnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I., III. i VI. izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu poslovni broj Povrv-1683/2019-22 od 12. travnja 2023.

a) u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Ranke Spevec poslovni broj Ovrv- 402/2019 od 7. ožujka 2019. u dijelu pod točkom I. u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 820,28 eura / 6.180,38 kuna[1] na ime zatezne kamate, b) u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke u dijelu u kojem zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka nije prihvaćen za iznos od 324,18 eura / 2.442,54 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 10. prosinca 2024. do isplate,

c) u pobijanom dijelu pod točkom V. izreke,

te se u tom dijelu sudi :

1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Ranke Spevec poslovni broj Ovrv-402/2019 od 7. ožujka 2019. i u dijelu pod točkom I. u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 820,28 eura / 6.180,38 kuna na ime zatezne kamate.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana nadoknadi daljnje troškove postupka u iznosu od 324,18 eura / 2.442,54 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 10. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se za ostale odnose određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23).

3. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u iznosu od 228,85 eura / 1.724,27 kuna.

III. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu poslovni broj Povrv- 1683/2019-22 od 12. travnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Ranke Spevec poslovni broj Ovrv-402/2019 od 7. ožujka 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 355,60 eura / 2.679,25 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 7. ožujka 2019. do isplate.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 379,30 eura / 2.857,84 kuna.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 418,95 eura / 3.156,25 kuna.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Ranke Spevec posl. broj Ovrv-402/2019 od 7. ožujka 2019. u dijelu pod točkom I. u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.699,62 eura / 20.340,27 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 22. veljače 2019. do isplate (točka I. izreke).

Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ukinut je u dijelu pod točkom I. u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 820,28 eura / 6.180,38 kuna na ime zatezne kamate, te u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 355,60 eura / 2.679,25 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 7. ožujka 2019. do isplate (točka II. izreke).

Tuženiku je naloženo i da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.085,32 eura / 8.177,34 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 12. travnja 2023. do isplate (točka III. izreke), dok je tužitelj s dijelom zatraženih troškova postupka u iznosu od 355,60 eura / 2.679,27 kuna sa zateznim kamatama na taj iznos odbijen kao neosnovan (točka IV. izreke).

Tužitelju je naloženo i da tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 228,85 eura / 1.724,27 kuna (točka V. izreke), dok je tuženik s dijelom zatraženih troškova postupka u iznosu od 766,15 eura / 5.772,56 kuna sa zateznim kamatama na taj iznos odbijen kao neosnovan (točka VI. izreke).

2. Protiv točke I., III. i VI. izreke presude žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti, odnosno podredno, istu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalbu protiv točke II., IV. i V. izreke podnio je i tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači

4. Tužitelj je podnio i odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

5. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom tražbine s osnove ugovora o tekućem računu koju tražbinu je raniji vjerovnik (cedent) Raiffeisenbank Austria d.d. ugovorom o cesiji prenio na tužitelja.

7. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da je Raiffeisenbank Austra d.d. s tuženikom imala sklopljen ugovor o tekućem računu,

- da je ugovor o tekućem računu Raiffeisenbank Austria d.d. zbog nepodmirivanja obveza tuženika otkazala izjavom od 26. ožujka 2015.,

- da je Ugovorom o cesiji od 13. studenog 2017. Raiffeisenbank Austria d.d. tražbinu koju je imala prema tuženiku s osnove ugovora o tekućem računu prenijela na tužitelja,

- da je obaviješću od 12. prosinca 2017. Raiffeisenbank Austria d.d. obavijestila tuženika da je temeljem ugovora o cesiji dospjelu tražbinu prenijelo na tužitelja,

- da postoji tražbina tužitelja prema tuženiku s osnove glavnice u iznosu od 2.699,62 eura / 20.340,27 kuna.

8. Tuženik osporava pobijanu presudu ističući da tužitelj nije aktivno legitimiran u postupku, te da je u tom smislu sud prvog stupnja pogrešno ocijenio dokaze jer isprave koje je tužitelj priložio u spis nisu podobne da se utvrdi tužiteljeva aktivna legitimacija. Međutim, takvi žalbeni navodi tuženika su neosnovani.

9. Naime, tužitelj je kao dokaz da je aktivno legitimiran u postupku u spis priložio Ugovor o cesiji od 13. studenog 2017. (list 58-87 spisa), te dodatni ugovor broj 2 Ugovoru o cesiji od 27. ožujka 2018. (list 88-91 spisa). Iz navedenih isprava proizlazi da je Raiffeisenbank Austria d.d. ugovorom o cesiji, više tražbina koje je imao prema dužnicima, pa tako o onu koju je imao prema tužitelju s osnove duga po tekućem računu (list 91 spisa), prenio na tužitelja, a kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja. Predmetne isprave, suprotno žalbenim navodima tuženika, imaju takvu dokaznu snagu da se temeljem istih može na nedvojben način utvrditi da je sporna tražbina prenijeta na tužitelja, te da je tužitelj aktivno legitimiran u postupku. To pogotovo kada se ima u vidu činjenica da je raniji vjerovnik Raiffeisenbank Austria d.d. obaviješću od 12. prosinca 2017. tuženika i obavijestio da je ugovorom o cesiji tražbinu prenio na tužitelja, što jasno ukazuje da je ugovor o cesiji sklopljen jer u protivnom odnosno u slučaju eventualnog nesklapanja ugovora o cesiji slanje predmetne obavijesti tuženiku ne bi imalo nikakvog smisla. Osim toga, iz niti jednog drugog dokaza koji je izveden ne proizlazi da tužitelj temeljem ugovora o cesiji ne bi imao svojstvo vjerovnika u spornom obveznom odnosu, te da ne bi imao aktivnu legitimaciju u postupku.

10. Tuženik u žalbi ističe i da sud svoju odluku aktivnoj legitimaciji temelji na preslikama isprava. Međutim, tuženik tijekom postupka nije zahtijevao od suda da, sukladno odredbi čl. 108. st. 3. ZPP, pozove tuženika da isprave koje drži nevjerodostojnim, a koje su priložene u preslici, podnese u izvorniku. Stoga nisu osnovani niti žalbeni navodi kojima tuženik ističe da je sud pobijanu odluku pogrešno temeljio na preslikama isprava.

11. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Također, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio izvedene dokaze i primijenio pravila o teretu dokazivanja tako da nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. i čl. 221.a ZPP koju u žalbi također sadržajno ističe tuženik. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je u odnosu na dosuđujući dio presude pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) tako da tuženik neosnovano u žalbi ističe i da je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZOO.

12. Tuženik u žalbi navodi i da je pobijana presuda nerazumljiva i proturječna, te da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Međutim, suprotno žalbenim razlozima tuženika, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.

ZPP koji u žalbi ističe tuženik.

13. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, u odnosu na dosuđujući dio presude, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I., III. i VI. izreke.

U odnosu na žalbu tužitelja

14. Sud prvog stupnja pobijanom točkom II. izreke presude ukinuo je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 820,28 eura / 6.180,38 kuna na s osnove zatezne kamate. Prvostupanjski sud je taj dio tužiteljevog zahtjeva odbio iz razloga što, prema pravnom stavu suda prvog stupnja, tužitelj ne može zahtijevati isplatu zateznih kamata prije nego što je plaćena glavnica.

15. Međutim, pravna shvaćanja suda prvog suda su pogrešna, što osnovano u žalbi ističe tužitelj. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj zahtjevom potražuje ukupan iznos tražbine od 26.520,65 kuna koji iznos se sastoji od iznosa od 20.340,27 kuna glavnice i 6.180,38 kuna zateznih kamata koje su obračunate do dana 22. veljače 2019. Od dana 22. veljače 2019. tužitelj potražuje i daljnje zatezne kamate koje teku do isplate, ali ne na ukupni dio tražbine od 26.520,65 kuna, već na glavnicu od 20.340,27 kuna.

16. Tužitelj je dakle zatezne kamate do dana 22. veljače 2019. obračunao i izrazio u apsolutnom iznosu (6.180,38 kuna), te na iznos glavnice od 20.340,27 kuna zahtijeva daljnje zatezne kamate koje teku od 22. veljače 2019. do isplate. Takvo izražavanje tražbine s osnove zatezne kamate koje se sastoji od dijela u kojem su zatezne kamate izražene i obračunate u apsolutnom iznosu na dan izrade obračuna, nakon čega se iste potražuju na iznos glavnice i teku od dana kada je sačinjen obračun, je dopušten i nije zabranjen niti jednim propisom (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-327/2013 od 6. ožujka 2019., Rev-2364/2017 od 9. lipnja 2021., Revt-80/03 od 16. ožujka 2004. i II Rev- 187/1999 od 22. svibnja 2003.). Pritom treba i napomenuti i da se ne radi o zabranjenom anatocizmu (obračunavanju kamate na kamate) iz čl. 31. st. 1. ZOO jer tužitelj zatezne kamate koje teku od dana 22. veljače 2019. zahtijeva na iznos glavnice od 20.340,27 kn, a ne na ukupni iznos tražbine od 26.520,65 kn u koji bi ulazila već ranije, do dana 22. veljače 2019., obračunata kamata.

17. Sud prvog stupnja je dakle, pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 29. st. 1. ZOO kada je ukinuo platni nalog u odnosu na iznos od 820,28 eura / 6.180,38 kuna koji se odnosi na obračunate zatezne kamate do dana 22. veljače 2019. Stoga je temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP u tom dijelu valjalo pobijanu presudu preinačiti te i u tom dijelu platni nalog održati na snazi.

18. S obzirom na izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, temeljem čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP, preinačena je i odluka o troškovima postupka koja o njemu ovisi.

19. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja koji se odnose na dosuđivanje troškova poreza na dodanu vrijednost jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da troškovi poreza na dodanu vrijednost iznose 149,31 eura koji iznos je tužitelj s te osnove i potraživao u zahtjevu za naknadom troškova parničnog postupka.

20. Dakle, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da ukupni troškovi postupka tužitelja iznose 1.409,50 eura, a koji troškovi se sastoje od troškova ovršnog postupka u iznosu od 257,71 eura i troškova parničnog postupka u iznosu od 1.151,79 eura.

21. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka osnovan je za iznos od 1.409,50 eura / 10.619,88 kuna, a ne za iznos od 1.085,32 eura / 8.177,34 kuna koji iznos je sud prvog stupnja dosudio pobijanom presudom. To nadalje znači da je tužitelju, osim troškova postupka dosuđenih pobijanom presudom, valjalo, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, dosuditi i daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 324,18 eura / 2.442,54 kuna.

22. Slijedom toga, valjalo je, temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP, preinačiti pobijanu presudu u dijelu pod točkom IV. izreke u dijelu u kojem zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka nije prihvaćen za iznos od 324,18 eura / 2.442,54 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 12. travnja 2023. do isplate, te zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka prihvatiti za daljnji iznos od 324,18 eura / 2.442,54 kuna. Također, temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP valjalo je pobijanu presudu preinačiti u pobijanom dijelu pod točkom V. izreke, te zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u iznosu od 228,85 eura / 1.724,27 kuna odbiti.

23. U odnosu na troškove ovršnog postupka u iznosu od 355,60 eura / 2.679,27 kuna u odnosu na koji je ukinut platni nalog (točka II. izreke) i odbijen zahtjev za naknadom troškova ovršnog postupka (točka IV. izreke) odluka suda prvog stupnja je pravilna, te je u tom dijelu valjalo prvostupanjsku presudu primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi.

24. Tužitelju su, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP, na dosuđene troškove postupka dosuđene i zatezne kamate koje teku od dana donošenja drugostupanjske presude, kao presude kojom je tuženiku naloženo plaćanje daljnjih troškova postupka, pa do isplate.

25. S obzirom da je tužitelj u pretežnom dijelu uspio sa žalbom, tužitelju su temeljem čl. 154. st. 5. u svezi s čl. 166. st. 2. ZPP i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje: OT) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", br. 37/23 – dalje: TSP), dosuđeni i troškovi žalbenog postupka s osnove troška sastava žalbe u iznosu od 93,75 boda (Tbr. 10.1 OT), što prema vrijednosti boda od 15,00 kn (Tbr. 50. OT) iznosi 1.406,25 kuna., što uvećano za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 42. OT) od 25 % koji iznosi 351,56 kn, ukupno iznosi 233,30 eura / 1.757,81 kuna. Kada se navedeni iznos uveća za trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 146,00 eura (Tbr. 3.1. TSP), proizlazi da troškovi žalbenog postupka koje je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju iznose 379,30 eura / 2.857,84 kuna.

26. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na žalbu jer navedeni troškovi u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP nisu bili potrebni za vođenje postupka.

27. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

28. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 10. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj