Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2807/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice ĐF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužitelja VF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III. tužiteljice ŠF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i IV. tužiteljice UF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Vladimiru Kvaterniku, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Vladimir Kvaternik i mr. sc. Anamarija Kvaternik, Rijeka, Adamićeva 2, protiv tuženika ĆF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dini Španjol Varenini, odvjetniku u Rabu, Jurja Barakovića 4, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-169/2019 od 8. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 10. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-169/2019 od 8. ožujka 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I., II., III., IV. i VI. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da I. tužiteljici isplati iznos od 32.364,11 eura / 243.847,42 kuna[1] (točka I. izreke), II. tužitelju iznos od 29.862,63 eura / 225.000,00 kuna (točka II. izreke), III. tužiteljici iznos od 29.862,63 eura / 225.000,00 kuna (točka III. izreke) i IV. tužiteljici iznos od 43.957,80 eura / 331.200,00 kuna (točka IV. izreke), sve sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 11. travnja 2019. do isplate. U preostalom dijelu iznad dosuđenog iznosa od 32.364,11 eura do zatraženih 35.682,18 eura čiju isplatu zahtijeva I. tužiteljica ĐF, u dijelu iznad dosuđenih 29.862,63 eura do zatraženih 33.180,70 eura čiju isplatu zahtijevaju II. tužitelj i III. tužiteljica, te u dijelu u kojem II. tužitelj i III. tužiteljica navode da isplatu zahtijevaju i na ime imovinske štete, tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan (točka V. izreke). Tuženiku je naloženo i da tužiteljima nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.651,32 eura / 95.321,37 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 8. ožujka 2023. do isplate (točka VI. izreke).

2. Protiv točke I., II., III., IV. i VI. izreke presude žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete i imovinske štete zbog smrti bliske osobe.

5. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da su I. i III. tužiteljica kćeri, II. tužitelj sin, a IV. tužiteljica majka pok. KF,

- da je pok. KF usmrtio tuženik na način da je dana 31. srpnja 2018. godine oko 13,10 sati u Rijeci, na prilaznom betonskom putu, u neposrednoj blizini dvorišta njegove obiteljske kuće, a koji put vodi prema kući u vlasništvu UF koja se nalazi na kbr. 13a, u trenutku kada je navedenim prilaznim putem prolazila KF, u nakani da istu liši života, uzevši u ruku nož ukupne dužine 32 cm s dužinom oštrice 21 cm, kojeg je od ranije držao u dvorištu svoje kuće, te prišao pok. KF, zadao joj više udaraca u predjelu glave i gornjeg dijela tijela, nanijevši joj tako više ubodnih rana u predjelu trbuha, reznu ranu lica, ubodne i rezne rane lijeve nadlaktice, podlaktice i desne šake i ubodnu ranu prsnog koša s razdorom lijevog plućnog krila i srca, nanijevši joj tako osobito teške i po život opasne tjelesne ozljede od kojih je KF ubrzo preminula,

- da je tuženik zbog navedenog događaja presudom Županijskog suda u Rijeci posl. broj K-12/19 od 17. prosinca 2019. godine, potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Kž-173/2020 od 9. veljače 2021., proglašen krivim zbog kaznenog djela ubojstva, te osuđen na kaznu u trajanju od 15 godina,

- da tuženik kazneno djelo ubojstva na štetu pok. KF nije počinio u stanju prekoračenja krajnje nužde ili prekoračenja nužne obrane ili u stanju neubrojivosti ili bitno smanjene ubrojivosti, već da je isto počinio postupajući s izravnom namjerom.

6. Tuženik osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja ističući u žalbi da je sud prvog stupnja neosnovano odbio njegov dokazni prijedlog za saslušanjem svjedokinje BF uslijed čega je, prema žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 220. ZPP, te pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Međutim, takvi žalbeni navodi tuženika su neosnovani. Pravilno tuženik u žalbi navodi da je građanskopravna odgovornost šira od kaznenopravne, te da okolnost što je sud u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda, ne isključuje postojanje suodgovornosti odnosno doprinosa oštećenika. Međutim, okolnost što postojanje kaznene odgovornosti tuženika ne isključuje mogućnost postojanja doprinosa oštećene sada pok. KF nastanku štetnog događaja ne znači i da je sud dužan izvesti sve dokaze koje tuženik predloži. Naime, sukladno odredbi čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Dakle, sud nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje sud smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica. Time što nije prihvatio neki dokazni prijedlog sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, a niti relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 220. st. 2. ZPP naravno, ako takva odluka nije rezultirala donošenjem nepravilne i nezakonite odluke.

8. U konkretnom slučaju, tuženik je u odgovoru na tužbu danom na pripremnom ročištu održanom dana 27. rujna 2022. predložio da se na okolnost postojanja doprinosa pok. KF nastanku štetnog događaja sasluša kao svjedok njegova supruga BF. Međutim, niti iz kaznene presude, a niti iz bilo kojeg drugog dokaza ne proizlazi da je svjedokinja BF bila očevidac ili bila nazočna štetnom događaju odnosno ubojstvu pok. KF koje se nesporno dogodilo na prilaznom putu, pa je nejasno kako bi ona mogla imati saznanja o štetnom događaju i doprinosu oštećenice njezinom vlastitom ubojstvu u vidu dovođenja tuženika, kako tuženik navodi na pripremom ročištu "u stanje jake razdraženosti". Okolnost što su između tuženika i obitelji oštećene sada pok. KF prije utuženog štetnog događaja postojale nesuglasice oko spornog puta i vodili sporovi ne znači da postoji doprinos na strani oštećenice. Stoga je sud prvog stupnja, u okolnostima konkretnog slučaja, pravilno postupio kada je tuženikov prijedlog za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedokinje BF odbio, te takvim postupanjem nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP i čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 220. st. 2. ZPP, a niti je zbog takvog postupanja suda prvog stupnja činjenično stanje pogrešno ili nepotpuno utvrđeno.

9. Tuženik u žalbi ističe i da sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude nije naveo koje je uopće dokaze izveo, te da iz iste nije razvidno temelju kojih je isprava utvrdio da su tužitelji bliski srodnici pok. KF iz čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO). Međutim, i ti žalbeni navodi tuženika ne mogu utjecati na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Točno je da, sukladno čl. 338. st. 4. ZPP, iz obrazloženja presude mora biti jasno koje je dokaze sud izveo, što znači da je sud prvog stupnja dužan u obrazloženju presude jasno navesti koje je isprave pročitao i koje je osobe u svojstvu stranaka, svjedoka ili vještaka saslušao. Navedeno je u pogledu navođenja isprava koje je sud pročitao izostalo tako da je u tom dijelu obrazloženje pobijane presude nije u potpunosti sačinjeno u skladu s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP. Međutim, navedene povreda nije imala utjecaj na pravilnost i zakonitost pobijane presude u smislu odredbe čl. 354. st. 1. ZPP, niti zbog toga presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Što se tiče utvrđivanja bliskog srodstva tužitelja sa pok. ZF, a koju činjenicu tuženik u prvostupanjskom postupku i nije osporavao, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da su I. tužiteljica, II. tužitelj i III. tužiteljica djeca, a IV. tužiteljica majka pok. KF, što proizlazi i iz rodnih listova odnosno smrtnog lista priloženog uz tužbu. Stoga niti ti žalbeni navodi tuženika ne mogu imati utjecaj na pravilnost pobijane presude.

10. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je pravilno ocijenio dokaze koji su izvedeni tijekom postupka. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP, a niti je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi sadržajno ističe tuženik. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz 1101. st. 1. u svezi s čl. 1100, čl. 19. i čl. 1046. ZOO kada je tužbene zahtjeve tužitelja djelomično prihvatio kako je to pobliže navedeno u točkama I., II., III. i IV. izreke presude. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe tuženik.

11. Tuženik u žalbi ističe i da se pobijana presuda ne može ispitati, te je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik. Pritom sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

12. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu.

U Zagrebu, 10. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj