REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1220/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB 27086373772, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-191/2023-2 od 6. lipnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-357/2017-31 od 17. studenoga 2022., u sjednici održanoj 10. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužene i ukida presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-191/2023-2 od 6. lipnja 2023. u cijelosti i presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-357/2017-31 od 17. studenoga 2022. u dijelu pod prvom točkom izreke, a predmet se u ukinutim dijelovima vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
" „Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju RH, na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 21.475,73 kuna / 2.850,32 eur (slovima: dvadeset jedna tisuća četiristo sedamdeset pet kuna i sedamdeset tri lipe / dvijetisućeosamstopedeset eura i tridesetdva centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi od 15% godišnje do 31.12.2007. godine, od 01.01.2008. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom:
- na iznos od 1.233,59 kune od 16.07.2012. godine
- na iznos od 4.090,74 kuna od 16.08.2012. godine
- na iznos od 3.557,17 kuna od 16.09.2012. godine
- na iznos od 126,54 kuna od 16.04.2013. godine
- na iznos od 3.804,95 kune od 16.05.2013. godine
- na iznos od 3.119,59 kuna od 16.06.2013. godine
- na iznos od 110,75 kuna od 16.07.2013. godine
- na iznos od 1.540,56 kune od 16.08.2013. godine
- na iznos od 100,67 kuna od 16.09.2013. godine
- na iznos od 1.518,53 kuna od 16.12.2013. godine
- na iznos od 1.268,32 kune od 16.01.2014. godine
- na iznos od 797,23 kune od 16.03.2014. godine
- na iznos od 105,95 kune od 16.04.2014. godine
- na iznos od 101,14 kune od 16.06.2014. godine, pa sve do isplate kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 13.937,00 kn /1.849,76 eur sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve to isplatom na žiro- račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, sve u roku 15.“
II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu isplate zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenim iznosima bruto razlike plaće iz točke I. izreke ove presude.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev za isplatom bruto iznosa od 5.231,29 kuna iz točke I. izreke presude s pripadajućom zateznom kamatom na žiro račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa odvjetnika u Zagrebu, IBAN: [broj bankovnog računa]. ".
2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:
"I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-357/2017-31 od 17. studenog 2022., u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke.
II. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu toč. I. izreke kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška za daljnji iznos od 124,43EUR1/937,50 kn, te pod toč. III. izreke.
III. Djelomično se preinačava prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu toč. I. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška za daljnji iznos od 82,95 EUR/625,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 7. lipnja 2023. do isplate, i u tom dijelu sudi:
Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju daljnji iznos parničnog troška u iznosu od 82,95 EUR/625,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 7. lipnja 2023. do isplate, po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila za svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 8,3 EUR/62,50 kn, u roku od 15 dana.
V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.".
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-1163/2024 od 9. travnja 2024. dopustio tuženici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude, zbog slijedećeg pitanja:
''Mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja i svjedoka imati prednost pred materijalnim dokazima, odnosno dostavljenim evidencijama o radu, potpisanim od strane tužitelja?''.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude, proizlazilo bi, u dijelu kojem nije uspjela u sporu, tužena je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
5. Tužitelj je podnio odgovor na reviziju, u njemu se usprotivio revizijskim razlozima, predložio reviziju odbaciti, podredno odbiti.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatu razlike plaće na ime ostvarenih prekovremenih sati rada, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i radnom u smjenama koje je obavljao na terenu u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. i za potrebe davanja odgovora na revizijom postavljeno pravno pitanje dovoljno je za navesti da je u pogledu načina utvrđivanja prekovremenih sati pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da je odredbom članka 131. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 6/11, 82/12 , 88/12 i 73/13 - dalje: ZR/09), tj. članka 135. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR/14) propisano da u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz odredbe čl. 4. st. 1. i 2., odnosno čl. 5. st. 1. i 2. ZR/14, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu, pa da, kako tuženica tijekom postupka nije na pravno relevantan način dokazala da je precizno vodila evidenciju radnog vremena u vezi s korištenjem slobodnih dana i odrađenim prekovremenim radom, sud u pobijanoj odluci ocjenjuje da je pravilno prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u onom dijelu u kojem je naknada za prekovremeni rad obračunata po podacima tužitelja, koje je potvrdio i saslušani svjedok, umanjeno za iskorištene slobodne dane (…).
8. Nastavno na takvo pravno shvaćanje, a sagledavajući ga u svjetlu revizijom postavljenog pravnog pitanja, za navesti da je o pravnom pitanju zbog kojeg je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u ovom postupku, u činjenično pravno podudarnim predmetima ovoga suda ovaj sud izrazio pravno shvaćanje po kojem „Pitanje mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima dostavljenim evidencijama o radu potpisanim od strane tužitelja zavisi od svih okolnosti pojedinog slučaja, a kada na temelju međusobno proturječnih tvrdnji stranaka nije moguće utvrditi je li postojeća evidencija radnog vremena uredno vođena, sudovi su ovlašteni odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja, pri čemu je nužno imati u vidu jesu li, ne samo tužitelju nego i svjedocima kojima se dokazuje (ne) istinitost evidencije, davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, koji su isti jednim dijelom potpisali a drugim nisu, a posebno od kakvog je utjecaja na kvalitetu iskaza svjedoka o kvaliteti i potpunosti evidencije o radnom vremenu činjenica jesu li na tu evidenciju bilo tužitelj bilo svjedok do pokretanja sudskih postupaka iznosili primjedbe, i jesu li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje imali primjedbi na (ne) obračunate prekovremene sate rada, te je li tužitelj eventualno u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe osporavao evidenciju o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o tome što se to pitanje može rješavati, kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena.“ (tako poslovni broj Rev-927/2022-2 od 7. veljače 2023., Rev-142/2024-2 od 27. ožujka 2024. etc.).
9. Reafirmirajući navedeno pravno shvaćanje, a polazeći od toga da je tužitelj tužbeni zahtjev temeljio na tvrdnji o pogrešno obračunatom prekovremenom radu odnosno pogrešno vođenoj evidenciji radnog vremena, pogrešno su nižestupanjski sudovi s obzirom na navedeno u navedenim okolnostima tužbeni zahtjev tužitelja ocijenili u cijelosti osnovanim.
10. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa u ocijeni dokaza, sudovi osnovanost tužbenog zahtjeva nisu u dovoljnoj mjeri raspravili, to nema uvjeta za preinaku pobijane presude, a slijedom čega je temeljem odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a, valjalo ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
11. Napominje se da ovom odlukom ovaj sud ne implicira kakvo bi trebalo biti činjenično utvrđenje u ovoj pravnoj stvari niti konačna odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva nego svoju odluku temelji na primijećenoj potrebi sveobuhvatnijeg pristupa prilikom utvrđenja činjeničnog stanja, a kako je sve gore navedeno.
12. U ponovnom postupku nižestupanjski će sudovi otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem.
13. Odluka o naknadi troška revizijskog dijela postupka, temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 10. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
