REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž Ovr-492/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Heleni Poropat, kao sucu pojedincu u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o. OIB 29524210204, Vrtni put 1 iz Zagreba kojeg zastupa punomoćnik HZ, iz odvjetničkog društva Zec & Partneri d.o.o., odvjetnika iz Zagreba, protiv ovršenika SZ OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iz [adresa], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Puli –Pola, poslovni broj: Ovr- 1087/2024-2 od 26. studenog 2024., 10. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se kao osnovana žalba ovrhovoditelja te se preinačava rješenje Općinskog suda u Puli-Pula poslovni broj: Ovr-1087/2024-2 od 26. studenog 2024., u pobijanom dijelu, na način da se ovršeniku nalaže da ovrhovoditelju pored iznosa od 28,13 eura naknadi i daljnji trošak ovršnog postupka od 62,50 eura, sve u roku od 8 (osam) dana.

II. Nalaže se ovršeniku da ovrhovoditelju naknadi i troškove žalbenog postupka u iznosu od 62,50 eura u roku od 8 ( osam) dana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja naloženo je ovršeniku da ovrhovoditelju nadoknadi trošak postupka izravne naplate u iznosu od 28,13 eura, a u preostalom dijelu zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška, koji se odnosi na trošak pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 eura, odbijen je kao neosnovan. 2. Protiv odbijajućeg dijela ovog rješenja pravodobno žalbu, podnosi ovrhovoditelj i to zbog bitne povrede odredaba ovršnog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, navodi da mu pravo na troškove postupka koji se odnose na troškove pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti pripada temeljem Tbr. 36. st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 - dalje u tekstu: Tarifa) i da se pri tome odredbama navedene Tarife nigdje ne uvjetuje kako stranka mora dokazati da je upravo njen punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti, već jednostavno taj trošak pripada stranci ili u ovom slučaju ovrhovoditelju bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, da je kod naplate troškova izravne naplate ovrhovoditelj zastupan po punomoćniku, pa posljedično smatra da mu je trebalo priznati i taj zahtijevani trošak, bez dokazivanja tko je tu radnju i obavio. Ukazuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj: Rev-74/2023-2 od 14. veljača 2023. Žalbeni prijedlog je da se pobijano rješenje preinači sukladno iznesenim žalbenim razlozima uz naknadu troškova žalbe ili da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

3. Žalba nije dostavljena na odgovor.

4. Žalba ovrhovoditelja je osnovana.

5. Tijekom ovog postupka utvrđeno je da je ovrhovoditelj 11. svibnja 2024. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu svoje novčane tražbine koju ima u odnosu na ovršenika, na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Alide Crljenica iz Pule poslovni broj: Ovrv- 6694/2024 od 10. srpnja 2024., da je podneskom od 20. studenog 2024. podnio zahtjev za naknadu troškova izvansudske ovrhe u ukupnom iznosu od 90,63 eura i to na ime troškova sastava prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Financijskoj agenciji u iznosu od 12,50 eura, trošak sastava zahtjeva za naknadu daljnjih troškova u iznosu od 15,63 eura, te trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu 62,50 eura, sve uvećano za troškove PDV-a.

6. Sud prvog stupnja, pobijanim rješenjem, priznao je ovrhovoditelju pravo na troškove izvansudske ovrhe u iznosu od 28,13 eura, dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev za naknadu troškova ovrhe koji se odnosi na trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 eura, odbio kao neosnovan. U obrazloženju tog rješenja izraženo je pravno shvaćanje da ovrhovoditelju ne pripada pravo na trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti budući ovrhovoditelj nije dokazao da je podnio javnom bilježniku takav zahtjev, pozivajući se na odredbu čl. 283. st. 1. i 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - OZ ) kao i na zakonske izmjene navedenog članka iz 2020., navodeći da je cilj izmjene zakonske odredbe tog članka bilo smanjenje troškova ovršnog postupka, u ovom slučaju u korist ovršenika.

7. Ispitujući, pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno – po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi ovršnog postupka temeljem odredbe čl. 365. st. 2. u vezi odredbe čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP ), a sve u vezi odredbe čl. 21. st. 1. OZ, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pobijano rješenje nije zakonito i pravilno.

7.1. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba ovršnog zakona na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju navedenih zakonskih odredbi, pa ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje da u ovom postupku nije ostvaren žalbeni razlog bitnih povreda odredaba ovršnog postupka.

8. U ovom dijelu postupka, obzirom na žalbu ovrhovoditelja, sporna je samo odluka o dijelu troška postupka koji se odnosi na pribavu klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 eura, sukladno odredbi Tbr. 36. st. 2. Tarife. Valja navesti da se ovrhovoditelj u podnesenoj žalbi poziva na odredbu Tbr. 32. st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/24) koja sadržajno odgovara odredbi Tbr. 36. st. 2. Tarife.

9. Sud prvog stupnja je, međutim, u dijelu odluke o troškovima postupka djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo na što ovaj sud također pazi po službenoj dužnosti, a i ovrhovoditelj ističe taj žalbeni razlog, kada je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka na ime pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, iz razloga što ovrhovoditelj nije dokazao da je da je takav zahtjev podnio javnom bilježniku.

11. Na temelju odredbe Tbr. 36. st. 2. Tarife propisano je da za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili izvršnosti presude, rješenja i platnih naloga odvjetniku pripada nagrada od 25 bodova.

12. Cijeneći sadržaj ove odredbe i imajući u vidu da se u Tarifi nigdje ne uvjetuje da stranka mora dokazati da je upravo njen punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti, već jednostavno taj trošak pripada stranci ili u ovom slučaju ovrhovoditelju bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, pogrešan je zaključak suda prvog stupnja da ovrhovoditelju ovaj trošak ne pripada. Nije prihvatljivo de da bi se taj trošak koji predviđa Tarifa morao dokazivati na način da je upravo punomoćnik stranke koji je odvjetnik išao na sud ili kod javnog bilježnika ili na drugi način podneskom od suda ili javnog bilježnika zatražio dostavu potvrde pravomoćnosti ili ovršnosti, pa je po pravnom shvaćanju ovog suda sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je kao neosnovan odbio ovaj zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova koji se odnose na pribavu klauzule pravomoćnosti i ovršnosti ( tako i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023., na koje se osnovano poziva i žalitelj u svojoj žalbi ).

12.1. Pri tome u odnosu na shvaćanje suda prvog stupnja valja istaknuti da nije sporno, kako to pravilno navodi i sud prvog stupnja da je odredbom čl. 283. st. 1. OZ propisano da će Javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor. Međutim, kako je u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023. izraženo pravno shvaćanje koje je podudarno sa ovim pravnim shvaćanjem ovog suda drugog stupnja, a ono je izraženo u situaciji nakon što su već bile na snazi navedene odredbe čl. 16. Zakona o izmjenama i dopunama ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 131/20- dalje: ZIDOZ/20), kojim je izmijenjena odredba čl. 283. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 – OZ), to je u ovom postupku na temelju odredbe čl. 14. st. 4. OZ i odredbe Tbr. 36. st. 2. Tarife te navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske valjalo zaključiti da ovrhovoditelju pripada pravo i na ovaj zatraženi trošak.

13. Slijedom navedenog, valjalo kao osnovanu prihvatiti žalbu ovrhovoditelja i na temelju odredbe čl. 380. točke 3. ZPP-a u vezi odredbe čl. 21. st. 1. OZ-a riješiti kao u izreci pod točkom I. ovog rješenja.

14. Kako je u ovom postupku ovrhovoditelj u cijelosti uspio sa svojom žalbom, a u žalbi je zahtijevao i naknadu troškova postupka na ime žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 62,50 eura ovrhovoditelju je na temelju odredbe 166. st. 2. u vezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i sve u vezi odredbe čl. 14. st. 4. i 21. st.1. OZ uz primjenu Tbr. 13. st. 1. i Tbr. 46. Tarife valjalo u cijelosti priznati zatražene troškove i riješiti kao u izreci pod točkom II. ovog rješenja.

U Puli 10. prosinca 2024.

S u d a c

Helena Poropat