REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4957/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mario Skejić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice DJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Dobrila Tenžera-Kerum, odvjetnica u Sinju i u pravnoj stvari protutužiteljice DJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Dobrila Tenžera-Kerum, odvjetnica u Sinju protiv protutuženika HJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mario Skejić, odvjetnik u Splitu, radi bračne stečevine, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-166/2024-3 od 12. srpnja 2024., kojom je potvrđena djelomična presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, poslovni broj P Ob-776/2015 od 14. svibnja 2024., na sjednici održanoj 10. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava.
Obrazloženje
1. Tuženica (protutužiteljica) je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude citirane u uvodu ove odluke.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja za utvrđenje bračne stečevine (tuženica je podnijela protutužbu za isplatu) te je prvostupanjski sud donio u pogledu tužbenog zahtjeva djelomičnu presudu zaključivši, na temelju utvrđenja dobivenih iz rezultata izvedenih dokaza i njihove ocjene, da je predmetna nekretnine bračna stečevina stranaka, a da je neosnovan prigovor tuženice, s obzirom da je nedokazan, da je sporna nekretnina dijelom stečene njezinom vlastitom imovinom.
4. Ispitujući osnovanost prijedloga koncipiranog u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) , a postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. ZPP, ovaj sud je utvrdio da je predlagateljica u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačila dva pravna pitanja te je navela da odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse, od odluke Županijskog suda u Varaždinu Gž-1261/2011 od 12. travnja 2011., radi čega da je pitanje važno i u predmetnom sporu te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi.
Predlagateljica je naznačila pitanja:
„1.) da li stjecanje nekretnine novcem stečenim iz zakupnine po ugovoru o zakupu sklopljenim kao uvjetom kupoprodaje nekretnine samo po jednom bračnom drugu predstavlja stjecanje prava vlasništva u smislu čl. 248. Obiteljskog zakona?
2.) da li drugostupanjski sud kada ne odgovara na i ne spominje tuženikove odlučne navode iz žalbe već samo paušalno citira zakonske odredbe bez da cijeni i obrazlaže konkretne žalbene navode od odlučnog žalbenog značaja za žalitelja čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.1 Zakona o parničnom postupku u svezi čl. 375.st.1. i čl. 354. st.2. t.11. Zakona o parničnom postupku?“.
5. Međutim, ispitujući osnovanost navedenoga prijedloga ovaj sud ne nalazi da bi bila navedena suprotna praksa, već naznačena pitanja u određenom dijelu predstavljaju preispitivanje nižestupanjskih odluka s pozicije konkretne činjenične situacije u predmetnoj parnici. Naznačenim pitanjima predlagateljica zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje (prvo pitanje), nadovezujući se na isticanje bitne povrede parničnog postupka (drugo pitanje).
5.1. U odnosu na navedeno potrebno je navesti da je sud taj koji određuje izvođenje dokaza na okolnost odlučne sporne činjenice, pa je tako i u ovom predmetu s obzirom na sadržaj relevantne materijalnopravne norme te rezultata dokazivanja izveo zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Predlagateljica prvim pitanjem sugerira drugačije činjenično stanje, a za što nema podloge s obzirom na utvrđeno i prihvaćeno činjenično stanje nižestupanjskih sudova, pri čemu pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja ovaj sud u ovom stupnju postupka ne ispituje. Vezano za to pitanje u drugostupanjskoj odluci nije izraženo neko određeno pravno shvaćanje nepodudarno sa sudskom praksom. Usputno pozivanje na sudsku praksu ne korespondira stanju predmeta u konkretnom slučaju.
5.2. Odgovor na drugo pitanje sadržan je u odredbi čl. 375. st. 1. ZPP, te nema potrebe za intervencijom ovog suda vezano za tu procesnopravnu situaciju. Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje odluke naznačio žalbene razloge i na iste se očitovao, ocjenjujući odlučne žalbene prigovore u smislu njihove osnovanosti, pa naznačeno (drugo) pitanje predstavlja samo preispitivanje nižestupanjske odluke s pozicije konkretne činjenične i procesne situacije.
5.3. Nadalje, potrebno je naglasiti da je odlučno da sud u situaciji kada odlučuje o ocjeni dokaza ne postupa na nerazuman način. Zaključak drugostupanjskog suda o odlučnim činjenicama ne može se okarakterizirati kao nedvojbena pogreška odnosno kao takva pogreška koju ni jedan razuman sud ne bi nikad mogao učiniti. Takvo što predlagateljica nije učinila ni vjerojatnim.
6.1. Stoga od odgovora na naznačena pitanja predlagateljica ne bi ishodila bolju poziciju u sporu te je ovaj sud zaključio, na temelju onoga što mu je dostavljeno, da u prijedlogu nije riječ o važnim pitanjima u smislu članka 385.a st. 1. ZPP.
6.2. Izražavajući svoje neslaganje sa pobijanom odlukom predlagateljica nije učinila vjerojatnim da je u postupku koji je prethodio ovom postupku došlo do povrede temeljnih ljudskih prava (prava na vlasništvo i na pravično suđenje na što se poziva) zbog osobito teške povrede procesnih odredbi ili pogrešne primjene materijalnog prava. Pobijana odluka sadrži dostatne i relevantne razloge s obzirom na okolnosti slučaja te se ne nalazi proizvoljnosti u zaključcima sudova. Osim toga, s obzirom na navode u prijedlogu, a vezano za nejednako postupanje, ovdje se radi o djelomičnoj presudi, a u nastavku postupka se odlučuje o protutužbenom zahtjevu predlagateljice vezano za plaćanje kreditnih obveza vezanih za spornu nekretninu.
7. Stoga kako je razmatrajući prijedlog tuženice koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP ovaj sud zaključio da naznačena pitanja nisu važna u smislu kako to zahtijeva odredba čl. 385.a st. 1. ZPP, u tom dijelu sukladno odredbi čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog je odbijen, a kako nije ispunjena ni pretpostavka predviđena odredbom čl. 385.a st. 2. ZPP u pogledu vjerojatnosti, za dopuštenost revizije, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP prijedlog je u tom dijelu odbačen te je riješeno kao u izreci ove odluke.
Zagreb, 10. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
