REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-105/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca, Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelji, te Darka Milkovića, Dragana Katića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Novog Vinodolskog, OIB: 40046437733, Novi Vinodolski, Trg Vinodolskih zakona 1, koga zastupa punomoćnik Dejan Španović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski telekom d.d., OIB: 81793146560, Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, koga zastupa punomoćnica Jelena Sušilović Barić, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i dijela rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5249/2019-2 od 10. veljače 2021., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-10/2018 od 3. lipnja 2019., u sjednici održanoj 10. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5249/2019-2 od 10. veljače 2021. u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 36.659,92 EUR-a / 276.214,21 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 1. siječnja 2011. do isplate, te zahtjev za isplatu iznosa od 36.659,92 EUR-a / 276.214,21 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 1. siječnja 2012. do isplate, odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se djelomično revizija tužitelja te se u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za isplatu iznosa od 36.659,92 EUR-a / 276.214,21 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 1. siječnja 2013. do isplate, iznosa od 36.659,92 EUR-a / 276.214,21 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 1. siječnja 2014. do isplate, iznosa od 36.659,92 EUR-a / 276.214,21 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 1. siječnja 2015. do isplate te iznosa od 26.616,07 EUR-a / 200.538,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 1. siječnja 2016. do isplate, te u dijelu kojim je tužitelju naloženo tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 6.623,70 EUR-a / 49.906,25 kn, ukidaju presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5249/2019-2 od 10. veljače 2021. i presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-10/2018 od 3. lipnja 2019. te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 1.581.609,80 kn / 209.915,70 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama (toč. I. izreke).

1.1. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tužba sa zahtjevom za isplatu 14.806,80 kn / 1.965,20 EUR-a povučena (toč. I. izreke); naloženo je tužitelju tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 59.887,50 kn / 7.948,44 EUR-a (toč. II. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 39.925,00 kn / 5.298,96 EUR-a (toč. III. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

2.1. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno je rješenje o troškovima postupka u dijelu kojim je tužitelju naloženo tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 49.906,25 kn / 6.623,70 EUR-a (toč. I. izreke); preinačeno je djelomično rješenje o troškovima postupka te je odbijen zahtjev za naknadu troškova postupka u daljnjem iznosu od 9.981,25 kn / 1.324,74 EUR-a (toč. II. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu (toč. III. izreke).

3. Ovaj sud tužitelju je rješenjem broj Revd-2789/2021-2 od 3. studenoga 2021. dopustio reviziju zbog pitanja:

"1.) Ima li infrastrukturni operator obvezu da vlasniku nekretnine plaća naknadu za pravo puta prije nego što mu, na njegov zahtjev, agencija izda potvrdu o pravu puta ili, na zahtjev vlasnika, donese rješenje u postupku utvrđivanja infrastrukturnog operatora i visine naknade za pravo puta?"

"2.) Je li infrastrukturni operator, u smislu odredbe članka 3. stavka 1. Pravilnika o potvrdi i naknadi za pravo puta - „Narodne novine“ broj 152/11, 151/14 i 95/17 (ranije: Pravilnika o potvrdi i naknadi za pravo puta – „Narodne novine“ broj 31/09 i 89/10), prema kojoj „u svrhu izdavanja potvrde o pravu puta, u slučajevima propisanim ovim Pravilnikom, infrastrukturni operator dostavlja HAKOM-u (Agenciji) zahtjev za izdavanje potvrde o pravu puta“, u obvezi agenciji podnijeti zahtjev za izdavanje potvrde o pravu puta i ako tu obvezu ima, kada mu ona nastaje i dospijeva, odnosno nastaje li i dospijeva li ta obveza u trenutku kada je stekao pravo puta?"

"3. Zlouporabljuje li infrastrukturni operator pravo na prigovor zastare, a i postupa li protivno načelu savjesnosti i poštenja, prigovorom zastare vlasnikove tražbine naknade za pravo puta kojim on hoće zadržati imovinsku korist (neosnovano) stečenu na teret vlasnika i ograničava li se nerazmjerno vlasniku pravo na pristup sudu i "rješavanje spora", a i pravo vlasništva, prihvaćanjem takvog (doloznog) prigovora zastare?".

4. Postupajući po navedenom rješenju tužitelj je pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) podnio reviziju zbog pitanja u odnosu na koja mu je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tuženik osporava njenu osnovanost i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora.

6. Revizija je djelomično osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev za plaćanje naknade za korištenje tužiteljevih nekretnina u razdoblju od 2010. do 23. rujna 2015.

8. Nižestupanjski sudovi tužbeni zahtjev temeljen s jedne strane na tvrdnji o stjecanju bez osnove, a podredno na tvrdnji o odgovornosti za štetu, ocijenili su neosnovanim u bitnom uz obrazloženje:

- da je tuženik infrastrukturni operator koji je izgradio elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i povezanu opremu na zemljištu kojim upravlja tuženik i koje je u njegovom vlasništvu;

- da tuženik koristi elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i povezanu opremu na ustrojstvenom području tuženika bez sudskog spora s tužiteljem od 90-tih godina prošlog stoljeća, čime da je na temelju odredbe čl. 28. st. 1. Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine", broj 73/08 - dalje: ZEK/08), po samom zakonu, stekao pravo puta, dakle, da nekretninu ne koristi bez pravne osnove;

- da je odredbom čl. 29. st. 1. ZEK/08 bilo propisano da se za pravo puta na općem dobru i na nekretninama iz čl. 27. st. 1. toga Zakona plaća naknada na temelju izdane potvrde o pravu puta iz čl. 37. ili 28. toga Zakona, a izračun i visina naknade te način plaćanja naknade propisuju se pravilnikom koje donosi vijeće Hrvatske regulatorne agencije;

- da je navedena odredba izmijenjena Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine", broj 90/11 - dalje: ZIDZEK/11) te je propisano: "Za pravo puta na općem dobru i na nekretninama iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona plaća se naknada na temelju izdane potvrde o pravu puta iz članka 28. ovoga Zakona, a izračun i visina naknade te način plaćanja naknade propisuju se pravilnikom koji donosi Vijeće Agencije, pri čemu visina naknade mora predstavljati pravičan razmjer između prava vlasnika nekretnina i interesa operatora elektroničkih komunikacijskih usluga te javnog interesa za razvoj tržišta elektroničkih komunikacija.";

- da je odredba čl. 29. st. 1. ZEK ponovno izmijenjena čl. 15. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine", broj 72/17 - dalje: ZIDZEK/17) na način da se riječi "naknada na temelju izdane potvrde o pravu puta" zamjenjuje riječima "naknada za pravo puta";

- da je tek stupanjem na snagu ZIDZEK/17 čl. 29. Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine", broj 73/08, 90/11 - dalje: ZEK/11) propisano da se za pravo puta na općem dobru i na nekretninama iz čl. 27. st. 1. toga Zakona plaća naknada za pravo puta iz čl. 28. toga Zakona, dakle, da do stupanja na snagu ZIDZEK/17, prije izdavanja potvrde o pravu puta, tuženik nije bio u obvezi plaćati naknadu za pravo puta.

8.1. Zaključak o nepostojanju obveze plaćanja naknade prije izdavanja potvrde o pravu puta za razdoblje do 22. srpnja 2017., kao dana stupanja na snagu ZIDZEK/17, nižestupanjski sudovi nastavno obrazlažu shvaćanjem da svi Pravilnici o potvrdi i naknadi za pravo puta, osim Pravilnika o potvrdi i naknadi za pravo puta ("Narodne novine", broj 152/11 - dalje: Pravilnik iz 2011), koji je u suprotnosti sa zakonom i kao takav neprimjenjiv, propisuju da obveza plaćanja naknade za pravo puta, sukladno odredbama Zakona o elektroničkim komunikacijama, nastaje u trenutku izdavanja / zaprimanja potvrde o pravu puta od strane infrastrukturnog operatora. Dakle, da nije postojala obveza tuženika za plaćanje naknade.

8.2. Nadalje smatraju nižestupanjski sudovi da nisu ostvarene ni pretpostavke odgovornosti za štetu, jer se s obzirom na mogućnost, a ne i obvezu tuženika da podnese zahtjev za izdavanje potvrde o pravu puta, propuštanje podnošenja zahtjeva ne može smatrati protupravnim.

9. Pravilno je zaključivanje nižestupanjskih sudova da tuženik nekretnine tužitelja nije koristio bez pravne osnove, jer ih je koristio na temelju prava puta koje je stekao po samom zakonu na temelju odredbe čl. 28. st. 1. alineja 2. ZEK/08.

9.1. Pravilno je i zaključivanje nižestupanjskih sudova da propuštanje tuženika da podnese zahtjev za izdavanje potvrde o pravu puta, s obzirom da je odredbama ZEK/08 propisana tek mogućnost, a ne i obveza tuženika na podnošenje takvog zahtjeva, ne predstavlja protupravno propuštanje.

10. Međutim, nije prihvatljivo zaključivanje nižestupanjskih sudova da je stupanjem na snagu ZIDZEK/17 u bitnom izmijenjena odredba o obvezi plaćanja naknade za pravo puta, do kada da nije postojala obveza tuženika za plaćanje naknade.

10.1. Naime, predlagatelj ZIDZEK/17, ne prihvaćajući primjedbe ovlaštenih operatera u odnosu na izmjene čl. 29. st. 1. ZEK-a, određeno je naveo da "Odredbom izmijenjenog čl. 29. st. 1. Zakona o elektroničkim komunikacijama jasnije je propisano da stjecanjem prava puta na temelju zakona (ex lege) nastaje i obveza plaćanja naknade za pravo put.". Dakle, da je već i ranijim odredbama ZEK-a bila propisana obveza plaćanja naknade na temelju prava puta na temelju zakona, pri čemu postojanje potvrde o pravu puta nije bilo od odlučnog značenja.

11. Obveza plaćanja naknade za pravo puta proizlazi iz jasne i određene odredbe čl. 28. st. 4. ZEK/11, prema kojoj je infrastrukturni operator obvezan plaćati upravitelju općeg dobra ili vlasniku nekretnine naknadu za pravo puta, a upravitelj općeg dobra ili vlasnik nekretnine obvezan je infrastrukturnom operatoru omogućiti ostvarivanje prava puta.

12. Odredba čl. 29. st. 1. ZEK-a, kojom je uređeno određivanje naknade u upravnom postupku i parametri za određivanje te naknade, predstavlja tek provedbenu odredbu razrađenu Pravilnikom o potvrdi i naknadi za pravo puta ("Narodne novine", broj 152/11 - dalje: Pravilnik), koja ne isključuje načelnu obvezu plaćanja naknade za pravo puta propisanu čl. 28. st. 4. ZEK/11 za razdoblje koje prethodi donošenju potvrde o pravu puta. Odredba čl. 6. st. 7. Pravilnika, koja propisuje da obveza plaćanja naknade za pravo puta započinje danom izdavanja potvrde o pravu puta te da se mora isplatiti u roku od petnaest dana od dana zaprimanja potvrde, uređuje dospjelost obveze operatora utvrđene u upravnom postupku, a ne i postojanje same obveze koje proizlazi iz čl. 28. st. 4. ZEK.

12.1. Visina te naknade izvan upravnog postupka uređuje se nagodbom sklopljenom između stranaka, odnosno u sudskom postupku pokrenutom tužbom radi ispunjenja zakonske obveze infrastrukturnog operatera, a prema parametrima kroje propisuje odredba čl. 29. st. 1. ZEK/11.

13. Slijedom iznesenog odgovor na prvo dopušteno pitanje glasi:

Nakon što je stekao pravo puta infrastrukturni operator ima obvezu plaćanja naknade za pravo puta po samom zakonu i prije nego što mu, na njegov zahtjev, agencija izda potvrdu o pravu puta ili, na zahtjev vlasnika, donese rješenje u postupku utvrđivanja infrastrukturnog operatora i visine naknade za pravo puta.

14. Kako to pravilno zaključuju nižestupanjski sudovi odredbama ZEK/11 nije propisana obveza infrastrukturnog operatora da zahtijeva izdavanje potvrde o pravu puta već je tek propisano njegovo pravo da zahtijeva izdavanje potvrde o pravu puta.

15. Stoga odgovor na drugo pitanje glasi:

Zakonom o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine", broj 73/08 i 90/11) ni Pravilnikom o potvrdi i naknadi za pravo puta - "Narodne novine", broj 152/11, 151/14 i 95/17 nije propisana obveza ni rok u kojem bi infrastrukturni operator bio obvezan Agenciji podnijeti zahtjev za izdavanje potvrde o pravu puta.

16. Trećim pitanjem tužitelj problematizira nastupanje zastare i eventualnu zloporabu prava po tuženiku vezano na nastupanje zastare.

17. Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze (čl. 214. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 76/12 i 133/13 - dalje: ZOO). Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano (čl. 215. st. 1. ZOO-a).

18. Kako je već naprijed izneseno obveza plaćanja naknade za pravo puta nastaje po samom zakonu u smislu čl. 28. st. 1. alineja 2. ZEK/11 od dana stjecanja prava puta, i sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZEK/11 i odredbama Pravilnika, dospijeva godišnje. Ispunjenje te obveze ovlaštenik prava na naplatu naknade može zahtijevati po njenom dospijeću, dakle, po isteku godine na koju se naknada odnosi.

19. Po ocjeni ovog suda, u situaciji kad je vlasnik nekretnine opterećene pravom puta mogao zahtijevati plaćanje naknade po njenoj dospjelosti u mirnom postupku te sklopiti nagodbu, ili kad je to svoje pravo mogao ostvariti u sudskom postupku i prije izdavanja potvrde o pravu puta, operator koji je propustio podnijeti zahtjev Agenciji radi izdavanja potvrde o pravu puta, isticanjem prigovora zastare ne zloporabljava pravo na isticanje prigovora zastare. To je ujedno odgovor na treće dopušteno pitanje.

20. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 31. prosinca 2017. Stoga je za tražbine koje se odnose na naknade za 2010. i 2011., koje su dospjele 1. siječnja 2011., odnosno 1. siječnja 2012., protekao petogodišnji rok iz čl. 225. ZOO-a, te je u tom dijelu (za iznose od po 36.659,92 EUR-a) osnovan prigovor zastare.

21. Slijedom iznesenog, kako su nižestupanjski sudovi u tom dijelu pravilno primijenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.

22. Zbog pogrešnog pravnog pristupa o nepostojanju obveze plaćanja naknade prije izdavanja potvrde o pravu puta nižestupanjski su propustili raspraviti visinu naknade, zbog čega nema mjesta preinaci presude već je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

23. Zbog neizvjesnog uspjeha stranaka u parnici valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka koja o njemu ovisi (čl. 154. ZPP-a).

24. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 4. ZPP-a).

Zagreb, 10. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić