Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2014/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Ani Gradišek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Tehnostan d.o.o., [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Slavenu Karabana, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika AH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koga zastupa punomoćnik Stjepan Šporčić, odvjetnik u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, Poslovni broj Povrv-53/2022-6 od 6. travnja 2023., dana 10. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vukovaru, Poslovni broj Povrv-53/2022-6 od 6. travnja 2023.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom, suđeno je:
"Održava se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vojislava Ore iz [adresa] Poslovni broj Ovrv-831/2022 od 13. listopada 2022. te se nalaže tuženiku AH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Tehnostan-u d.o.o. [adresa], [osobni identifikacijski broj], plati iznos od 421,28 eura/3.174,12 kuna1 sa zateznim kamatama koje teku:
-na iznos od 27,07 eura/203,98 kuna od 01. kolovoza 2021.,
-na iznos od 27,07 eura/203,98 kuna od 01. rujna 2021.,
-na iznos od 27,07 eura/203,98 kuna od 01. listopada 2021.,
-na iznos od 27,07 eura/203,98 kuna od 01. studenoga 2021.,
-na iznos od 31,02 eura/233,70 kuna od 01. prosinca 2021.,
-na iznos od 41,24 eura/310,76 kuna od 01. siječnja 2022.,
-na iznos od 41,61 eura/313,49 kuna od 01. veljače 2022.,
-na iznos od 49,22 eura/370,84 kuna od 01. ožujka 2022.,
-na iznos od 47,89 eura/360,85 kuna od 01. travnja 2022.,
-na iznos od 38,84 eura/292,63 kuna od 01. svibnja 2022.,
-na iznos od 38,69 eura/291,54 kuna od 01. lipnja 2022. i
na iznos od 24,47 eura/184,39 kuna od 01. srpnja 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 00162-010, sve u roku od 15 dana."
2. Rješenje pobija tuženik iz svih razloga predviđenih u čl. 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22-u daljnjem tekstu ZPP). Predlaže prihvatiti navode žalbe i preinačiti pobijanu presudu, podredno, presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda, valja kazati da ovaj spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22
– dalje: ZPP) jer tužiteljeva novčana tražbina ne prelazi iznos od 1.320,00 Eur pa se prema odredbi članka 467. st. 1. ZPP presuda može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
5. U donošenju pobijane presude nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa tako ni povreda na koju ukazuje žalitelj, jer su razlozi presude potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je presudu moguće ispitati, no prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo
6. Prvostupanjski sud osnovanost tužbenog zahtjeva temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima: da iz ispisa dugovanja/otvorenih stavaka, proizlazi da tužitelj za isporučenu toplinsku energiju odnosno druge troškove potražuje od tuženika za razdoblje od 1. lipnja 2021. do 31. svibnja 2022. iznos od 3.174,12 kn; da iz Ugovora o potrošnji toplinske energije CTS-60/16 od 23. lipnja 2016. proizlazi da tužitelj isporučuje toplinsku energiju zgradi u [adresa], na kojoj adresi tuženik ima prebivalište; da je ugovor sklopljen između tužitelja i krajnjih kupaca toplinske energije zgrade u [adresa], odnosno suvlasnika zgrade po ovlaštenom predstavniku suvlasnika; da iz naloga za obustavu isporuke toplinske energije proizlazi da je 11. ožujka 2015. zbog dospjele novčane obveze za grijanje i toplu vodu tuženiku kao krajnjem kupcu obustavljena isporuka toplinske energije za stan u [adresa], da iz računa za toplinsku energiju na ime tuženika za razdoblje od lipnja 2021. do svibnja 2022. proizlazi da potraživanje tužitelja obuhvaća trošak za snagu, naknadu za opskrbu i naknadu za usluge.
7. Temeljem tako, utvrđenih relevantnih činjenica, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj isporučuje toplinsku energiju zgradi u [adresa], da tuženik ima prebivalište na toj adresi te njegov prigovor ocjenjuje neosnovanim, pa iz tog razloga održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi posl. br. Ovrv-831/22 od 13. listopada 2022. kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 421,28 Eur, a koji iznos predstavlja dug za neplaćene fiksne troškove, koji je tuženik dužan platiti budući da je iz sustava isključen zbog neplaćanja.
8. Pritom prvostupanjski sud polazi od sadržaja odredbe čl. 45. st. 3. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine", broj: 80/13, 14/2014,102/14, 95/15, 102/15 – dalje: ZTTE) prema kojoj je određeno da je i nakon isključenja (izdvajanja) iz toplinskog sustava stambene zgrade, krajnji kupac (ovdje tuženik), i nadalje u obvezi plaćati sve troškove, osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu (a što u konkretnom slučaju tužitelj od njega ni ne potražuje, odnosno nije predmet spora), budući je nesporno da je tuženiku obustavljena isporuka toplinske energije u ožujku 2015.
9. Jednako tako odredbom čl. 18. st. 3. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije ("Narodne novine", broj: 35/14 i 129/15 – dalje: Opći uvjeti) propisano je da za vrijeme obustave isporuke toplinske energije krajnji kupac je dužan plaćati sve troškove, osim troškova energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.
10. Na tako utvrđeno činjenično stanje, u pravilnost i potpunost kojeg ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten ulaziti jer se radi o sporu male vrijednosti, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Poslovni broj Ovrv-831/22 od 13. listopda 2022. i obvezao tuženika na isplatu iznosa od 421,28 Eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
11. Naime, prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik u utuženom razdoblju bio krajnji kupac usluge tužitelja na navedenoj adresi, odnosno da je u obvezi podmiriti tzv. fiksne troškove koji slijede nakon izdvajanja iz toplinskog sustava tužitelja (čl. 45. st. 3. ZTTE).
12. U postupku nije sporno da tuženik više nije korisnik usluge tužitelja u odnosu na samostalnu uporabnu cjelinu nakon što je presječen dovod toplinske energije u tuženikov stan. Međutim, tužitelj smatra da ima pravo obračunavati tuženiku tzv. fiksni trošak toplinske energije u koji ulazi trošak za snagu, naknada za opskrbu i naknada za usluge kupca toplinske energije s pozivom na odredbu čl. 45. st. 3. ZTTE, kojom je propisano da je krajnji kupac koji se uz suglasnost većine glasova suvlasnika izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.
13. Odredbe ZTTE ne definiraju što se smatra troškovima toplinske energije za samostalnu uporabnu cjelinu, a niti je to definirano podzakonskim propisom-Pravilnikom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju ("Narodne novine", broj: 99/14, 27/15 i 124/15), koji je bio na snazi u utuženom razdoblju, već je tim Pravilnikom u čl. 2. st. 2. točka. 3. definirano što su ukupni troškovi toplinske energije – a to su troškovi za isporučenu toplinsku energiju i troškovi priključne snage iz termoenergetske suglasnosti, odnosno, ako ne postoji termoenergetska suglasnost, priključna snaga utvrđuje se primjenom faktora 50 W/m3, uz uvjet da tako utvrđena priključna snaga ne može biti veća od tehničkih mogućnosti distribucijske mreže i nazivnih vrijednosti opterećenja priključka, uključujući i mjerila toplinske energije.
14. Odredbom čl. 45. st. 1. ZTTE propisano je da se, iznimno od odredbi tog zakona, krajnji kupac na zajedničkom mjerilu toplinske energije može izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava uz ispunjenje odgovarajućih uvjeta, a čl. 45. st. 3. ZTTE propisano je da je krajnji kupac iz st. 1. tog članka dužan plaćati sve troškove osim troškova energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.
15. Odredbom čl. 3. st. 2. točka 38. ZTTE propisano je da je zajedničko mjerilo toplinske energije-uređaj kojim se registrira količina isporučene toplinske energije na obračunskom mjernom mjestu na ulazu u zgradu/građevinu, dok je točkom 39. istog članka propisano da je zajednička potrošnja-potrošnja toplinske energije izmjerena na zajedničkom mjerilu toplinske energije kupca umanjena za ukupni iznos potrošene toplinske energije izmjerene na zasebnim mjerilima toplinske energije. Točkom 40. istog članka propisano je da je zasebno mjerilo toplinske energije-uređaj kojim se registrira količina isporučene toplinske energije u samostalnoj uporabnoj cjelini.
16. Kako u žalbi tuženik ističe prigovore koje je isticao i tijekom prvostupanjskog postupka i koje je prvostupanjski sud pravilno otklonio te za isto dao zakonito i pravilno obrazloženje, ovaj sud smatra da su navedeni tuženikovi prigovori neosnovani te prihvaća pravno shvaćanje i obrazloženje prvostupanjskog suda.
17. Navedeno pravno shvaćanje i obrazloženje prvostupanjskog suda je i u skladu s izloženim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetima u odlukama Rev 285/2021-3 od 23. kolovoza 2022. i Rev 911/2021-2 od 21. veljače 2023., stoga tuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude.
18. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. u vezi sa čl. 467. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U Zagrebu, 10. prosinca 2024.
Sudac
Ana Gradišek
