REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4541/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KM, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Irena Krpan, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Palić i Partneri u Zagrebu, protiv 1. tuženika IM, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tuženika RM, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Sidonija Grbavac, odvjetnica u Zagrebu i 3. tuženika Akcionarsko društvo poljoprivredni kombinat Sombor holding co., OIB 86284122153, Venac Radomira Putnika 1, Sombor, Republika Srbija, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvu u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu 1. i 2. tuženika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 3404/2024-2 od 23. srpnja 2024. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12492/2019-68 od 3. svibnja 2024., na sjednici održanoj 10. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pravna pitanja u prijedlogu se odbija, a u odnosu na naznačene povrede temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Prvo i drugo tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv u uvode ove odluke citirane drugostupanjske odluke kojom je potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda o odbacivanju prijedloga tih tuženika za ponavljanje postupka (utvrđen je i prekid postupka u odnosu na treće tuženika).
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 155/23.- dalje: ZPP) u vezi odredbe čl. 400. ZPP ovaj revizijski sud je utvrdio da su predlagatelji u prijedlogu za dopuštenje revizije postavili pravna pitanja i istakli da su im nižestupanjskim odlukama zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje, postupanjem protivno vladavini prava i pravnoj sigurnosti. Prijedlogom za dopuštenje revizije predlagatelji postavljajući procesnopravna pitanja te naznačujući osobito teške povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih da je došlo do povrede temeljnih ljudskih prava, u svojoj biti osporavaju pravilnost odluke da oni nisu legitimirani podnositi prijedlog za ponavljanje postupka temeljen na odredbi čl. 421. st.1. točka 3. ZPP - nedostaci u zastupanju, već da to može samo ona stranka koje se to tiče, a kako su nižestupanjski sudovi zaključili.
4. Predlagatelji su naznačili pitanja:
„1. Imaju li pasivno legitimirani jedinstveni suparničari pravni interes i pravo podnošenja prijedloga za ponavljanje postupka iz osnova članka 421. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku, ako je nedostatak u zastupanju nastupio u odnosu na samo jednog od tuženika – jedinstvenog suparničara?
2. Primjenjuju li se odredbe Zakona o parničnom postupku u povoda podnošenja redovnog pravnog lijeka – žalbe iz članka 354. stavak 3. Zakona o parničnom postupku u potpunosti u odnosu na članak 421. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku?
3. Jesu li u predmetu utvrđenja ništetnosti Ugovora o kupoprodaji sklopljenog između III.-tuženika kao prodavatelja i I. i II. -tuženika kao kupca, I. i II. -tuženik ovlašteni u smislu odredbi Zakona o parničnom postupku podnijeti prijedlog za ponavljanje postupka iz zakonskog razloga članka 421. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku, ako se nedostatak u zastupanju pojavio u odnosu na III. - tuženika?
4. Je li prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 421. stavka 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku kada je odbacio prijedlog za ponavljanje postupka smatrajući da I. i II. tuženik, kao jedinstveni suparničari, ne mogu podnijeti prijedlog u odnosu na zastupanje III. -tuženika, jer takav prijedlog može podnijeti samo stranka koje se ti nedostaci tiču?
5. Ako od trenutka otvaranja stečajnog postupka ovlast za zastupanje pravne osobe nad kojom je otvoren stečaj pripada isključivo stečajnom upravitelju, a stečajni upravitelj nije zastupao jednog od tuženika, kao jedinstvenog suparničara, nakon donošenja prvostupanjske presude, tiče li se takav nedostatak u zastupanju i ostalih tuženika u predmetu utvrđenja ništetnosti ugovora o kupoprodaji?“.
5. U odnosu na naznačena pitanja te u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava predlagatelji u biti osporavaju adekvatnost obrazloženja odluka, ističu arbitrarnost i pogrešno tumačenje procesnih odredbi, a sve tvrdeći da je drugostupanjska odluka donesena u odnosu na nepostojeću osobu - treće tuženika, jer da je ona prestala postojati zaključenjem stečajnog postupka (propis zemlje po kojem je pravna osoba osnovana) te tvrdeći da ona nije bila zastupana po ovlaštenoj osobi. Sve to ističu pozivom da su jedinstveni suparničari sa 3. tuženikom.
6. Predlagatelji ne navode one potrebne razloge zbog čega bi naznačena pravna pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Oni nisu ni u pogledu ijednog naznačenog pitanja naznačili adekvatnu suprotnu praksu sudova, a ona na koju su se pozvali ne predstavlja usporedivu sudsku praksu. U odluci na koju se pozivaju - Rev x-207/2017-5 od 11. svibnja 2017.- dopušteno je ponavljanje postupka u odnosu na tamo trećetužitelja i u odnosu na tu se stranku ukinuta je (ovosudna) odluka, a ponavljanje je dopušteno iz razloga jer je u donošenju odluke sudjelovao sudac koji je po zakonu morao biti izuzet. Zato se ne radi o usporedivoj pravnoj situaciji.
7. Predlagatelji ne navode da bi u vezi postavljenih pitanja postojala različita praksa nižestupanjskih sudova koju bi trebalo ujednačiti, da odluka odstupa od prakse ovoga suda ili da bi trebalo preispitati sudsku praksu, što je sve osnovni smisao revizijskog postupka.
8. Stoga razmatrajući prijedlog tužitelja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP ovaj sud je zaključio na temelju onoga što mu je dostavljeno da nema mjesta njegovoj intervenciji jer se ne radi o važnim pitanjima u smislu te odredbe, pa je u tom dijelu sukladno odredbi čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog odbijen.
9. Nisu ispunjene pretpostavke predviđene odredbom čl. 385.a st 2. ZPP za dopuštenost revizije. Predlagatelji, obrazlažući razloge prijedloga u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu potonje odredbe, izražavaju nezadovoljstvo pobijanom odlukom, a protivno njihovim tvrdnjama upravo se uočava da nižestupanjske odluke udovoljavaju mjerilu dostatnosti i relevantnosti, da se ne nalazi proizvoljnosti u odluci suda, interpretacija nižestupanjskog suda nije protivna načelu zakonitog i pravičnog odvijanja parničnog postupka kada se poveže relevantna odredba čl. 421. st. 1. točka 3. ZPP sa odredbom čl. 354. st. 3. ZPP iz žalbenog stadija postupka (per analogiam ex).
10. Naime, kada se u žalbenom stadiju postupka ne mogu isticati žalbeni prigovori vezani uz zastupanje stranke od strane osobe koje se to ne tiče te kada se o tome nije raspravljalo, onda se ni u ovom stadiju postupka o tome ne raspravlja inicijativom osoba na koje se to ne odnosi, neovisno o postojanju jedinstvenog suparničarstva. To posebice kada se odredba čl. 421. st. 1. točka 3. ZPP poveže s odredbom čl. 423. st. 1. točka 3. ZPP (početak tijeka roka za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka), onda se problematizirana odredba čl. 421. st. 1. točka 3. ZPP ne može interpretirati na način kako je tumače predlagatelji, niti na bazi vjerojatnosti. Ona taj značaj nema. Stoga nema mjesta ni vjerojatnosti počinjenja osobito teške postupovne povrede koja bi dovela do povrede temeljnog ljudskog prava.
11. Na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP revizija u tom dijelu odbačena te riješeno kao u izreci ove odluke.
Zagreb, 10. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
