REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-564/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine, člana vijeća, u pravnoj stvari Hoteli Tučepi d.d. OIB: 25592312404, Tučepi, Dračevica 35, kojeg zastupa punomoćnik dr. sc. Damir Primorac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Primorac i partneri d.o.o., Split, Trg Hrvatske bratske zajednice 2b, protiv tuženika pod 1) RT, iz [adresa], kao nasljednica pok. ŽT, pod 2) HT, [adresa], kao nasljednica pok. FT, pod 3) ĆT, [adresa], pod 4) ET, [adresa], tuženici pod 3) i 4) kao nasljednici pok. LT i BT pok. IT, pod 5) DT, [adresa], kao nasljednica iza pok. AT pok. ŠT i ČT, pod 6) TT, [adresa], pod 7) IT, [adresa], pod 8) UT, [adresa], pod 9) JT, [adresa], pod 10) GT, [adresa], tuženici od 6) do 10) kao nasljednici pokojnog UT i CT, pod 11) ZT,[adresa], pod 12) ŠT, [adresa], tuženici pod 11) i 12) kao nasljednici pok. AT pok. ŠT, pod 13) KT, [adresa], pod 14) MT, [adresa] i pod 15) PT, [adresa], tuženici od 13) do 15) kao nasljednici pok. FT, koje sve tuženike zastupa punomoćnik Bojan Žarnić, odvjetnik u Makarskoj, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Splitu, posl. br. Gž- x-752/14 od 20. travnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj broj P-454/08 od 29. siječnja 2013., u sjednici održanoj 10. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Revizija se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Tužitelj je na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP postavio tri pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu i to:
"1. Može li činjenica da nije dokazano da je rješenje o davanju nekretnine na korištenje postalo pravomoćno i konačno biti od odlučnog značenja u postupku radi utvrđenja prava vlasništva po tužbi pravnog sljednika (neuknjiženog) korisnika te nekretnine, s obzirom da je nesporno da je to rješenje doneseno i izvršeno?
2. U slučaju da je odgovor na prvo pitanje pozitivan, može li se smatrati da rješenje o davanju nekretnine na korištenje nije postalo pravomoćno ni konačno samo na temelju toga da na njemu nije otisnut pečat pravomoćnosti i izvršnosti, kao i toga da nije izvršena uredna dostava tog rješenja bivšim vlasnicima, kao i toga da nije izvršena uredna dostavlja zemljišnoknjižnom sudu?
3. Je li sud bio dužan utvrđivati predstavlja li predmetna nekretnina jedinstvenu tehnološku cjelinu i bi li njezin prijenos utjecao na postojeću cjelinu, u smislu odredaba čl. 47. Zakona o privatizaciji (NN 21/96)?"
2. Odgovor na reviziju nije podnesen.
3. Predmet spora je utvrđenje prava vlasništva na nekretninama (dvije zemljišnoknjižne čestice), a koje nekretnine nisu bile procijenjene u vrijednost kapitala društvenog poduzeća prilikom pretvorbe.
4. Izjavljena revizija ne ispunjava pretpostavke za podnošenje iste na temelju odredbe čl. 382. st. 1. ZPP, jer je vrijednost predmeta spora u tužbi naznačena u iznosu od 101.000,00 kn, a zbog čega vrijednosni kriteriji pobijanog dijela presude nije ispunjen. Osim toga, ne radi se o sporu o postojanju ugovora o radu, prestanka ugovora o radu ili utvrđenju postojanja radnog odnosa, a niti je presuda donesena na temelju odredbe čl. 373.a ili 373.b ZPP.
5. Zbog navedenog, tužiteljevu reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. ZPP valjalo je odbaciti na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP.
6. S obzirom da tužiteljeva revizija ne ispunjava pretpostavke za redovnu reviziju, valjalo je ispitati dopuštenost i osnovanost podnesene revizije na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.
7. Tužitelj u odnosu na prva dva postavljena pravna pitanja nije određeno izložio razloge zbog kojih smatra da su ta pitanja važna za osiguranje prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, budući da nije naznačio postojanje različite prakse drugostupanjskih sudova, a niti suprotne prakse revizijskog suda.
8. U odnosu na treće postavljeno pravno pitanje naznačena odluka revizijskog suda posl. br. Rev-x-33/09-2 nije u suprotnosti sa pobijanom presudom Županijskog suda. To stoga što tužitelj u žalbi protiv prvostupanjske presude uopće nije isticao da predmetne nekretnine čine tehnološku cjelinu bitnu za funkcioniranje bivšeg društvenog poduzeća čiju imovinu u društvenom vlasništvu su činile predmetne nekretnine. Osim toga, odgovor na ovo postavljeno pravno pitanje ovisi o okolnostima konkretnog slučaja, jesu li ili nisu stranke predlagale dokaze na tu okolnost.
9. Zbog navedenog, u odnosu na prva dva pravna pitanja tužiteljevu reviziju valjalo je odbaciti na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP, a u odnosu na treće postavljeno pravno pitanje reviziju je valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP.
10. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 10. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
