REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4141/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Dragana Katića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Zvonimiru Raiću, odvjetniku u Zagrebu, Dalmatinska 18/II, protiv tuženica CH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po kćerki OH, [adresa] i II. OH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], obje zastupane po punomoćniku Borisu Rukavini, odvjetniku iz Samobora, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženica za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž- 29/2023-4 od 27. svibnja 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj P-841/2022-72 od 21. listopada 2022., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-841/2022 od 25. listopada 2022., u sjednici održanoj 10. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženica za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženice su podnijele prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-29/2023-4 od 27. svibnja 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj P-841/2022-72 od 21. listopada 2022., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-841/2022 od 25. listopada 2022., zbog razloga iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te su u prijedlogu postavile pravna pitanja, koja glase:
1. „Je li ugovor o darovanju nekretnine, koji ugovornom odredbom utvrđuje da je daroprimatelj već u posjedu stana, bez predaje nekretnine u neposredni posjed II tuženici od strane I tužene, a koji nije sklopljen u propisanoj formi javnobilježničkog akta, ništav ili pravovaljan, odnosno, da li takav ugovor može konvalidirati?
2. „Je li, s obzirom na odredbu članka 193. stavak 2 Zakona o parničnom postupku sud dužan odlučiti o dijelu tužbenog zahtjeva koji predstavlja razliku između konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, te prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva?
3. „Predstavlja li smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično povlačenje tužbe, odnosno pripada li I. i II. tuženima u odnosu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva pravo na naknadu troškova postupka sukladno odredbi čl. 158. st. 1. Zakona o parničnom postupku?“.
2. U prijedlogu tvrde da je riječ o pravnim pitanjima u odnosu na koja pobijana odluka odstupa od pravnih shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske (Ustavnog suda U-III-891/2006 i U-III-849/2006 od 2. prosinca 2009., broj U-III-409/2011 od 25. veljače 2015., broj U-III-1261/2014 od 28. rujna 2016.). Pozvale su se i na odluku Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-411/2023-3 od 28. prosinca 2023., Županijskog suda u Zadru broj Gž-826/2021 od 2. veljače 2022., odluke VSRH, poslovni broj Rev-215/2021 od 12. travnja 2022., Rev- 1793/1995 od 4. prosinca 1996. i Rev 412/2017-2 od 4. ožujka 2020., Rev-x- 210/2015 od 30. rujna 2015. i Revt-214/2010 od 16. studenoga 2011. pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH broj Su-IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021., te na odluke br. Rev-x-949/13-2 od 21. siječnja 2014., Rev-573/10 od 3. studenoga 2010., Rev-x-108/2010 od 10. ožujka 2010., Revd 3682/2021 od 1. prosinca 2021.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Prijedlog je neosnovan.
5. Predmet tužbe je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade za korištenje njezinog suvlasničkog dijela od strane tuženica.
6. Nižestupanjski sudovi su ocjenom provedenih dokaza u smislu čl. 8. ZPP-a utvrdili da je tužiteljica suvlasnica predmetnog stana u 2/5 dijela, da su tuženice u suposjedu cijelog stana, da je I. tuženica nepoštena posjednica, a da je II. tuženica na temelju ugovora o darovanju sa I. tuženicom u utuženom razdoblju (2011. do 2013.) bila upisana vlasnica, ali da je taj ugovor raskinut u svibnju 2014., zbog čega su obje tuženice pasivno legitimirane za plaćanje naknade za korištenje tužiteljevog dijela i to solidarno u visini prosječne najamnine takvog stambenog prostora.
7.1. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. ZPP-a vijeće revizijskog suda je ocijenilo da postavljena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer prema obrazloženju postavljenih pitanja i sadržaju samih pitanja i obrazloženju drugostupanjskog suda, tužitelj zapravo tim pitanjima osporava po drugostupanjskom sudu utvrđeno činjenično stanje vezano za pasivnu legitimaciju, a osim toga polaze i od pogrešne pretpostavke da tuženice nisu u utuženom razdoblju bile u suposjedu predmetnog stana jer je ta pretpostavka suprotna utvrđenjima nižestupanjskih sudova.
7.2. Naime, prvo pitanje, i razlozi važnosti vezano za to pitanje odnose se na valjanost predmetnog ugovora o darovanju što za odlučnu činjenicu za ovaj spor, odnosno činjenicu jesu li tuženice bile u suposjedu predmetnog stana kroz utuženo vrijeme nije bitno jer se u (su)posjedu stana može biti neovisno o ništetnosti ugovora na temelju kojeg je stečen posjed. Uz to, pitanjem konvalidacije takvog ugovora sudovi se nisu ni bavili, te tim više to pitanje nije važno jer od njega ne zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari.
7.3. Drugo pitanje temelji se na tvrdnji da nije odlučeno o dijelu tužbenog zahtjeva koji predstavlja razliku između konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, te prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva. Ni to pitanje nije važno jer ono podrazumijeva nepostojanje ni prvostupanjske ni drugostupanjske presude o tom dijelu zahtjeva pa ni pitanje koje se na to nadovezuje ne može biti važno niti za odluku u ovom sporu niti za ravnopravnost svih u primjeni odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a. To tim više što tuženice u prijedlogu navode da su zatražili donošenje dopunske odluke o dijelu zahtjeva za koji tvrde da o njemu nije odlučeno.
7.4. Treće pitanje koje se odnosi na smanjenje tužbenog zahtjeva i djelomično povlačenje tužbe, odnosno na pravo na naknadu troškova postupka sukladno odredbi čl. 158. st. 1. ZPP-a je činjenično pitanje, jer odgovor na to pitanje zavisi od okolnosti svakog pojedinog slučaja, odnosno od okolnosti je li u smislu citirane odredbe ZPP-a došlo odmah nakon povlačenja tužbe (ako je tužba povučena) i je li tužba povučena iz razloga što su tuženice udovoljile tužbenom zahtjevu tužitelja.
8. Kako je odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, vezano za postavljena pitanja, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a, te je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi čl. 389.b st. 1. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 10. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
