REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4730/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Grgić Zovko, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, radi isplate, postupajući po prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2113/2024-2 od 2. srpnja 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-86/2014 od 21. ožujka 2024., u sjednici održanoj 10. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2113/2024-2 od 2. srpnja 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 86/2014 od 21. ožujka 2024.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Predmet spora je regresno potraživanje nastalo plaćanjem troškova liječenja tužiteljevih osiguranika koji su zadobili ozljede u prometnoj nezgodi koju je prouzročio tuženikov osiguranik koje su predstavljale ozljedu na radu.
5. U odnosu na prva dva pitanja pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnog shvaćanja ovoga suda zauzetog u odlukama broj: Revt- 480/2017-2 od 14. listopada 2020., Rev-1088/2022-2 od 8. studenoga 2023. i dr., a nije riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.
6. U trećem pitanju tuženik polazi od pogrešne pretpostavke da sud u pobijanoj presudi nije iznio razloge i ocjenu žalbenih prigovora u odnosu na prigovor zastare, jer suprotno proizlazi iz točke 9. obrazloženja pobijane presude.
7. Pitanja naznačena pod 4. -7. nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer tuženik u njima polazi od pogrešne pretpostavke da je u konkretnom slučaju riječ o naknadi štete budući da je u konkretnom slučaju riječ o regresnom potraživanju. Stoga niti razlozi važnosti na koje se tuženik poziva u prijedlogu nisu odgovarajući s obzirom na to da se sudske odluke na koje se pozvao odnose na postupke naknade štete koju su fizičke osobe tražile protiv osiguratelja ili isplatu koju je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje tražio zbog isplate razmjernog dijela mirovine, dok je u ovom konkretnom slučaju kao što je već navedeno, riječ o regresnom potraživanju nastalom plaćanjem troškova liječenja pa stoga niti od odgovora na postavljena pitanja ne ovisi ishod spora. Pri tome se napominje i da se tuženik pozvao na odluku revizijskog suda broj: Revx-1336/2020 od 24. lipnja 2020., međutim, odluka tog poslovnog broja ne postoji i nije pronađena, a kako ju tuženik nije niti dostavio uz prijedlog sukladno čl. 387. st. 3. ZPP, sud nije niti mogao ocijeniti sadržaj te odluke.
8. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije pa je riješeno kao u izreci.
Zagreb, 10. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
