REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4101/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Dragana Katića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DD, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici, odvjetnici Tihani Kozina Barišić iz Zagreba, protiv tuženika HEP- Operator distribucijskog sustava d.o.o. za distribuciju i opskrbu električne energije, OIB 46830600751, sa sjedištem u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 37, radi naknade za uporabu dijela nekretnine i služnosti vodova i naknade štete, postupajući po prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž-40/2024-4 od 28. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-248/2016 od 16. studenog 2023., u sjednici održanoj 10. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije, u dijelu koji se temelji na postavljenim pravnim pitanjima, se odbacuje kao nedopušten.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije, u dijelu koji se temelji na povredi temeljnih ljudskih prava, se odbacuje kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž-40/2024-4 od 28. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-248/2016 od 16. studenog 2023., zbog pravnih pitanja za koje smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
„1) Smatra li se nasljednikom ostavitelja osoba koja je u ostavinskom postupku na temelju rješenja utvrđena nasljednikom ostavitelja ili se nasljednikom smatraju osobe koje bi po zakonu bile pozvane na nasljeđivanje iako faktično nisu naslijedili ni imovinu ni obveze ostavitelja?
2) Ako je žalba tužitelja izjavljena zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz točke 11. st. 2. čl. 354. ZPP-a, a u tom pravcu tužitelj iznosi nove dokaze u žalbi odnosno iznosi nove činjenice u žalbi, kada će žalbeni sud takve navode moći uzeti u obzir, ako ih tužitelj iznosi upravo u vezi tog žalbenog navoda?“.
2. Tužitelj smatra kako je u suđenu došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje, smatrajući da su mu pobijanim odlukama povrijeđena ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom o ljudskim pravima i to pravo na pravičan postupak i pravo na djelotvoran pravni lijek i pravo vlasništva.
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Prijedlog je dijelom neosnovan, a dijelom nedopušten.
5. Odredbom čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Iako su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljena dva pravna pitanja za postavljena pitanja nisu uopće izneseni razlozi njihove važnosti zbog kojih bi postavljena pitanja bila važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, a uz to tužitelj niti ne tvrdi da o postavljenim pravnim pitanjima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova ili da pobijanja odluka odstupa od prakse revizijskog suda, Ustavnog suda RH ili ESLJP-a, zbog čega se ne radi o važnim pitanjima, niti o dostatnim razlozima za intervenciju ovoga suda.
7. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja prijedlog nije dopušten jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a, zbog čega je o prijedlogu, u tom dijelu, odlučeno kao u točki I. izreke, na temelju čl. 389.a st. 3. ZPP- a.
8.1. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a revizijski sud ocjenjuje da tužitelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Naime, razlozi koje tužitelj veže uz povredu temeljnih ljudskih prava tiču se povrede prava na pravično suđenje zajamčenog čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: EKLJP) i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustava RH), kao i ustavnog prava na jednakost svih pred zakonom i pred sudovima zajamčenog odredbom čl. 14. Ustava RH, te prava vlasništva.
8.2. Prema načelnom shvaćanju ovoga suda u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP-a, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga ljudskog prava, niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkciju revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti (što je bila funkcija redovne revizije).
8. 3. Osim toga, odredba čl. 6. st 1. EKLJP i čl. 29. st 1. Ustava RH sadrže određena procesna jamstva, a revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno izjasniti se o navodima tužiteljice, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Iz sadržaja pobijane presude proizlazi da je u njoj odgovoreno na sve odlučne navode stranaka, što je učinjeno ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP-a, dajući za svoju ocjenu dostatno navedene razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu. U tom su smislu presude sudova dostatno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, pa stoga sadržaj prijedloga ni njegovi prilozi na upućuju na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje. Isto se donosi i na temeljno ljudsko pravo jednakosti sviju pred zakonom jer tuženik nije obrazložio u čemu bi se sastojala povreda tog prava.
9. U pogledu navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava treba istaći da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
10. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su dostatno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
11. Slijedom navedenog, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije koji je podnesen pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP-a, valjalo je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP-a odlučiti kao u točki II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 10. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
