REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb – Istok, Turinina 3
Poslovni broj: Pp-2566/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Edhemu Kapetanoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Mihaele Farkaš Kvakić, u prekršajnom postupku protiv prvookrivljene pravne osobe STRIDON-PROMET d.o.o. i drugookrivljene odgovorne osobe ĐJ, branjeni po Ivi Farčiću, odvjetniku iz Zagreba, zbog prekršaja iz čl. 166. st. 1. i 2. Zakona o gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj 84/21 i 142/23), pokrenutog povodom prigovora branitelja okrivljenika na prekršajni nalog Državnog inspektorata, Središnji ured, Sektora za nadzor zaštite okoliša, zaštite prirode i vodopravnog nadzora, Služba nadzora u području gospodarenja otpadom, klasa 351-01/24-10/175 urbroj 443-01-16-01-24-10 od 15. srpnja 2024., nakon održane glavne rasprave 4. prosinca 2024., u odsustvu okrivljenika, branitelja i tužitelja 9. prosinca 2024. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. prvookrivljena pravna osoba STRIDON PROMET d.o.o., OIB: 50403201385, prekršajno osuđivana, sa sjedištem u [adresa], zastupana po direktoru ĐJ
i
II. drugookrivljena odgovorna osoba ĐJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ŠJ, rođen **.**.1958. u [adresa], državljanin RH-e, zaposlen u trgovačkom društvu STRIDON PROMET d.o.o., prekršajno osuđivan, ne vodi se drugi prekršajni niti kazneni postupak, s prebivalištem u [adresa]
krivi su
što u razdoblju od 20. veljače 2020. do dana inspekcijskog nadzora 21. svibnja 2024. nisu organizirali preuzimanje otpadne jednokratne ambalaže od pića od posjednika otpadne jednokratne ambalaže od pića u prodajnom prostoru većem od 200 m[2] u kojem prodaju piće sukladno odredbama čl. 32 Pravilnika o ambalaži i otpadnoj ambalaži, plastičnim proizvodima za jednokratnu uporabu i ribolovnom alatu koji sadržava plastiku,
dakle, kao pravna i u njoj odgovorna osoba nisu ispunili obveze određene provedbenim propisima iz čl. 184. st. 1 i 2 Zakona o gospodarenju otpadom u utvrđenom roku i na propisan način,
čime su okrivljenici počinili prekršaj opisan u čl. 32. st. 2. Pravilnika o ambalaži, plastičnim proizvodima za jednokratnu uporabu i ribolovnom alatu koji sadržava plastiku kažnjiv po čl. 166. st. 1. i 2. Zakona o gospodarenju otpadom,
pa se za djelo prekršaja temeljem cit. propisa, prvookrivljenoj pravnoj osobi primjenom čl. 37 Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22)
izriče
NOVČANA KAZNA OD 6.000,00 (šesttisuća) EURA
dok se za djelo prekršaja temeljem cit. propisa, drugookrivljenoj odgovornoj osobi primjenom čl. 37 Prekršajnog zakona
izriče
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 900,00 (devetsto) EURA
II. Na temelju čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona okrivljenici su obvezni platiti novčanu kaznu u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude u korist Državnog proračuna putem priloženih uplatnica, a u protivnom postupit će se prema odredbi čl. 34. st. 1. - 5. Prekršajnog zakona. Na temelju čl. 152. st. 3. i čl. 183. st. 2. Prekršajnog zakona, Sud upozorava okrivljenike da ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne, uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
III. Na temelju članka 139. stavak 3. u vezi s člankom 138. stavak 2. i 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 30,00 (trideset) eura svaki u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude, a u protivnom troškovi će biti naplaćeni prisilno, temeljem članka 152. stavak 4. i stavak 11. Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. Državni inspektorat, Središnji ured, Sektor za nadzor zaštite okoliša, zaštite prirode i vodopravni nadzor, Služba nadzora u području gospodarenja otpadom, klasa i urbroj gornji, izdao je 15. srpnja 2024. prekršajni nalog protiv okrivljenika, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.
2. Prvookrivljena pravna osoba i drugookrivljena odgovorna osoba su u svojoj pisanoj obrani, koja je pročitana na glavnoj raspravi održanoj 16. rujna 2024. kod ovog Suda naveli da poriču počinjenje prekršaja koji im se stavlja na teret. Konkretno, oni nemaju ni prostorne ni tehničke uvjete da bi mogli preuzimati i skladištiti otpadne ambalaže, a propisi ih na isto ni ne obvezuju. Naime, čl. 32. st. 2. Pravilnika o ambalaži, plastičnim proizvodima za jednokratnu uporabu i ribolovnom alatu koji sadržava plastiku je propisano da prodavatelj pića s prodajnim prostorom od 200 i više m[2] i osoba koja upravlja reciklažnim dvorištem obvezni su od posjednika preuzimati otpadnu ambalažu od pića, a u st. 4. istog članka istog Pravilnika je propisano da prodavatelj pića s prodajnim prostorom manjim od 200 m[2] može od posjednika preuzimati otpadnu ambalažu od pića u slučaju, ako ispunjava prostorne i tehničke uvjete za preuzimanje i skladištenje otpadne ambalaže od pića na siguran način. Dakle, prodavatelj koji ima manje od 200 m[2] nije obvezan preuzimati otpadnu ambalažu od pića u slučaju ako ne ispunjava prostorne i tehničke uvjete za preuzimanje i skladištenje otpadne ambalaže od pića. U konkretnom slučaju, radi se o prodajnom prostoru od 178 m[2] i skladišnom prostoru od 72 m[2] . Nadalje, okrivljenici smatraju da je iznos izrečene im novčane kazne u prekršajnom nalogu nerazmjerno visok. Završno, predložili su da Sud u dokaznom postupku utvrdi točnu veličinu predmetnog prostora očevidom ili angažiranjem vještaka građevinske struke.
3. Sud je izvršio uvid u prekršajnu evidenciju iz koje je utvrdio da okrivljenici do sada nisu prekršajno osuđivani te je kao svjedokinja ispitana viša inspektorica zaštite okoliša KJ.
4. Viša inspektorica zaštite okoliša KJ je na glavnoj raspravi održanoj 4. prosinca 2024. kod ovog Suda svjedočila te je u svom iskazu navela da je povodom prijave Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 21. svibnja 2024. izvršila inspekcijski nadzor u trgovačkom društvu Stridon promet d.o.o. Na lokaciji je utvrdila da nije bilo nikakve obavijesti o preuzimanju ambalaže. Postojale su neke naljepnice koje su bile prikrivene, a nije uočila ni vrećice za ambalažu ni samu ambalažu kao takvu. Temeljem ugovora o najmu i temeljem rješenja o minimalnim tehničkim uvjetima, utvrdila je da je riječ o prodajnom prostoru od 250 m[2,] što znači da su bili ostvareni zakonski uvjeti za organiziranje preuzimanja otpadne i jednokratne ambalaže od pića, jer je riječ o prostoru većem od 200 m[2] . S istom tom kvadraturom od 250 m su prijavljeni i u Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. U primljenom očitovanju od odgovorne osobe saznala je da oni smatraju da se tih 250 m[2] odnosi i na skladišni i prodajni prostor, međutim s obzirom da su u Fond prijavili prodajni prostor od 250 m[2] po njenom mišljenju ta činjenica koja se odnosi na kvadraturu prostora nije sporna. Što se tiče činjenice da nisu imali vrećice i naljepnice to je problem koji je rješiv na način da Fond navedeno dostavlja na mjesečnoj bazi. Pravnoj osobi je rješenjem dala rok od 15 dana za organiziranje preuzimanje otpadne jednokratne ambalaže, a što su oni i izvršili, a ona je izdala prekršajni nalog za utvrđene nepravilnosti. Na posebno pitanje branitelja odgovorila je da je 250 m[2] bilo podijeljeno i na prodajni i na skladišni dio.
5. Branitelj okrivljenika je završno naveo da predlaže da se njegovi branjenici oslobode od optužbe, a u protivnom da Sud činjenicu da su otklonili nedostatak u ostavljenom roku, kao što je navela inspektorica, cijeni olakotnom.
6. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj uzajamnoj povezanosti, ovaj Sud, temeljem slobodne ocjene dokaza i postojanja činjenica, sukladno čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona, smatra da je na temelju provedenog dokaznog postupka nedvojbeno utvrđeno da su okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, tj. da u razdoblju od 20. veljače 2020. do dana inspekcijskog nadzora 21. svibnja 2024. nisu organizirali preuzimanje otpadne jednokratne ambalaže od pića od posjednika otpadne jednokratne ambalaže od pića u prodajnom prostoru većem od 200 m[2] u kojem prodaju piće, sukladno odredbama čl. 32 Pravilnika o ambalaži i otpadnoj ambalaži, plastičnim proizvodima za jednokratnu uporabu i ribolovnom alatu koji sadržava plastiku te su time počinili prekršaj iz čl. 32. st. 2. Pravilnika o ambalaži, plastičnim proizvodima za jednokratnu uporabu i ribolovnom alatu koji sadržava plastiku kažnjiv po čl. 166. st. 1. i 2. Zakona o gospodarenju otpadom pa ih je Sud proglasio krivima i kaznio ih novčanim kaznama koje smatra primjerenim težini počinjenog prekršaja.
7. Naime, odlučne činjenice koje čine biće predmetnog prekršaja za koje su okrivljenici proglašeni krivima, Sud je utvrdio primarno temeljem iskaza svjedokinje više inspektorice zaštite okoliša KJ. Ispitana svjedokinja je svjedočila vrlo uvjerljivo i životno te je imala neposredna i stručna saznanja o činjenicama koje čine biće predmetnog prekršaja. Njen iskaz je Sud u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan i istinit. Naime, u ovom postupku nije bilo sporno da okrivljenici u inkriminirano vrijeme nisu organizirali preuzimanje otpadne jednokratne ambalaže u svom prodajnom prostoru, ali su okrivljenici negirali svoju prekršajnu odgovornost, smatrajući da nisu imali tu zakonsku obvezu, jer nisu imali ni prostorne ni tehničke uvjete da bi mogli preuzimati i skladištiti otpadne ambalaže, a njihov prodajni prostor ima manje od 200 m[2] , tj. sastoji se od 178 m prodajnog prostora i skladišnog prostora od 72 m . Međutim, upravo na tu okolnost, ispitana svjedokinja je jasno navela da je temeljem ugovora o najmu i temeljem rješenja o minimalnim tehničkim uvjetima, utvrdila da je u konkretnom slučaju riječ o prodajnom prostoru od 250 m[2,] što znači da su bili ostvareni zakonski uvjeti za organiziranje preuzimanja otpadne i jednokratne ambalaže od pića, jer je riječ o prostoru većem od 200 m[2] . S istom tom kvadraturom od 250 m su prijavljeni i u Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost pa je irelevantan odgovor svjedokinje na braniteljevo pitanje da je 250 m[2] bilo podijeljeno i na prodajni i na skladišni dio, tim više jer se u samom Pravilniku kod propisivanja obveze prodavatelju s prodajnim prostorom od 200 m[2] za preuzimanje otpadne ambalažu od pića, ne spominje skladišni prostor kao takav čija površina na bi ulazila u veličinu propisanog prodajnog prostora većeg od 200 m[2] . Dakle, imajuću u vidu sve navedeno, Sud smatra da veličina prodajnog prostora nije sporna, jer je upravo prodajni prostor veličine od 250 m[2] prijavljen Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, a kako je to utvrdila ispitana svjedokinja pa iz navedenih razloga, obrana okrivljenika nije prihvaćena vjerodostojnom, jer je u suprotnosti s navedenim dokazom, a kojim iskazom su opovrgnuti svi navodi obrane, primarno onaj da u konkretnom slučaju prodavatelj ima manje od 200 m[2] prodajnog prostora pa da zbog toga ne bi bio u obvezi preuzimati otpadnu ambalažu, jer ne ispunjava ni prostorne i tehničke uvjete za preuzimanje i skladištenje otpadne ambalaže od pića.
8. Sud je odbio dokazni prijedlog obrane da se u dokaznom postupku utvrdi točna veličina predmetnog prostora očevidom ili angažiranjem vještaka građevinske struke, jer je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno pa je navedeno nepotrebno kako iz navedenog razloga tako i iz razloga ekonomičnosti.
9. Prilikom odmjeravanja kazni Sud je našao kao naročito olakotnu okolnost činjenicu da su okrivljenici, prema riječima ispitane svjedokinje više inspektorice zaštite okoliša u roku od 15 dana koji su dobili u rješenju koje im je ona izdala, organizirali preuzimanje otpadne jednokratne ambalaže, dok im je kao otegotna okolnost cijenjena njihova dosadašnja prekršajna osuđivanost. S obzirom na sve navedeno, okrivljenicima su primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona ublažene novčane kazne i to u iznosima ispod propisanih posebnih minimuma koji su za ovo djelo propisani pa im je Sud izrekao za navedeni prekršaj za pravnu osobu novčanu kaznu u iznosu od 6.000,00 eura (propisana kazna za pravnu osobu za ovaj prekršaj je 10.000,00 do 200.000,00 kuna u protuvrijednosti u eurima), a drugookrivljenoj odgovornoj osobi je izrekao novčanu kaznu u iznosu od 900,00 eura (propisana kazna za odgovornu osobu za ovaj prekršaj je 5.000,00 20.000,00 kuna u protuvrijednosti u eurima), smatrajući da će se upravo izrečenim novčanim kaznama postići svrha kažnjavanja i okrivljenike ubuduće odvratiti od činjenja ovakvih i sličnih prekršaja.
10. Sud je u konkretnom slučaju primijenio odredbu članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona na način da je okrivljenicima omogućio da plaćanjem dvije trećine izrečenih novčanih kazni u roku koji im je određen za njihovo plaćanje – 15 dana po pravomoćnosti presude, novčane kazne budu smatrane plaćenim u cijelosti.
11. Na temelju u izreci citiranog propisa, s obzirom na to da su okrivljenici proglašeni krivima obvezni su naknaditi troškove prekršajnog postupka i to svaki od po 30,00 eura, a koji troškovi se sastoje od troškova Suda u paušalnom iznosu. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13), propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (u protuvrijednosti u eurima), a određena visina paušalnog iznosa troškova postupka primjerena je složenosti i trajanju postupka, kao i imovnom stanju okrivljenika.
U Zagrebu, 9. prosinca 2024.
zapisničarka
sudac
Mihaela Farkaš Kvakić, v.r.
Edhem Kapetanović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Turinina 3, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Presudu dostaviti:
1. prvookrivljenoj pravnoj osobi STRIDON PROMET d.o.o., [adresa] Dugo Selo,
2. drugookrivljenoj odgovornoj osobi ĐJ, [adresa],
3. tužitelju Državnom inspektoratu, Središnji ured, Sektora za nadzor zaštite okoliša, zaštite prirode i vodopravnog nadzora, Služba nadzora u području gospodarenja otpadom, Zagreb,
4. branitelju Ivi Farčiću, Baštiajnova 2a, Zagreb
5. pismohrana.
