REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-123/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IN vl. Trgovačko uslužnog obrta „[obrt]“, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Alen Ivković, odvjetnik u Rijeci, protiv I-tuženika LOVAČKO DRUŠTVO „Srndać“, Hreljin, Hreljin 119, OIB:03523139412, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Sabljar, odvjetnik u Rijeci i II-tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB:57500462912, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Klišanin & partneri u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani I-tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Ulica listopadska 10, OIB:94472454976, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4589/2020-2 od 15. srpnja 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-285/2019-23 od 17. kolovoza 2020., u sjednici održanoj 10. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4589/2020-2 od 15. srpnja 2022. i presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-285/2019-23 od 17. kolovoza 2020. u odnosu na II-tuženika, te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se naloži I i II-tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 31.500,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, kao i troškove parničnog postupka (toč. I.). Naloženo je tužitelju naknaditi I-tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kuna (toč. II.), odbijen je zahtjev I-tuženika za nadoknadu parničnih troškova u iznosu od 2.187,50 kuna (toč. III.), naloženo je tužitelju naknaditi II-tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 5.937,50 kuna (toč. IV.), odbijen je zahtjev II-tuženika za nadoknadu parničnih troškova u iznosu od 5.937,50 kuna (toč. V.), te je naloženo tužitelju naknaditi umješaču na strani I-tuženika troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 kuna (toč. VI.).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u pobijanim točkama I., II., IV. i VI. izreke (toč. I.), odbijena je kao neosnovana žalba I-tuženika i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u točki III. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev I-tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.562,00 kuna (toč. II.). Prihvaćena je žalba I-tuženika i preinačena je presuda suda prvog stupnja u točki III. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 625,00 kuna na način da je naloženo tužitelju naknaditi II-tuženiku parnični trošak u iznosu od 625,00 kuna (toč. III.). Odbijena je kao neosnovana žalba II-tuženika i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u toči V. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev I-tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 5.312,50 kuna (toč. IV.). Prihvaćena je žalba II-tuženika i preinačena je presuda suda prvog stupnja u točki III. njene izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 625,00 kuna na način da je naloženo tužitelju naknaditi II-tuženiku parnični trošak u iznosu od 625,00 kuna (toč. V.). Ujedno je odbijen kao neosnovan zahtjev II-tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 kuna (toč. VI.).
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-285/2023-2 od 8. ožujka 2023. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na II-tuženika zbog slijedećeg pitanja:
„Isključuju li prijenos obveze održavanja autoceste s pravne osobe koja po zakonu upravlja autocestom na koncesionara ili treću osobu koja je preuzela održavanje autoceste, odgovornost pravne osobe koja po zakonu upravlja autocestom za štetu nastalu na javnoj cesti zbog naleta divljači?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je ovaj sud dopustio izjavljivanje revizije i to pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19
– dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud preinači pobijanu nižestupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja.
5. U odgovorima na reviziju I-tuženik i II-tuženik predlažu reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu, te traže trošak odgovora na reviziju.
6. Revizija je osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 31.500,00 kuna na ime štete nastale na vozilu tužitelja zbog nesreće na autocesti A7uslijed naleta divljači na vozilo u vlasništvu tužitelja.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je do štete, nastale naletom divljači na prometno vozilo, došlo na autocesti A7, koja prolazi uz lovište kojim gospodari I-tuženik,
- da je uz dionicu ceste bila postavljena žičana ograda, ali da nije na odgovarajući način štitila cestu jer je na nekim mjestima bila podignuta od zemlje, a na nekim polegnuta, što je omogućilo izlazak divljači na cestu,
- da je u vrijeme nastanka štetnog događaja bio na snazi Ugovor o koncesiji sklopljen 28. lipnja 1998. između Republike Hrvatske i društva Autocesta Rijeka Zagreb d.d. na rok od 36 godina, a prema kojem je na društvo Autocesta Rijeka Zagreb d.d. kao koncesionara preneseno gospodarenje i upravljanje predmetnom dionicom autoceste A7.
10. Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica nižestupanjski sudovi su zaključili da tužbeni zahtjev nije osnovan u odnosu na I-tuženika iz razloga jer je do štete došlo radnjom, odnosno propustom osobe koja je bila dužna pravilno postaviti i održavati žičanu ogradu uz autocestu, a da I-tuženik nije mogao predvidjeti niti otkloniti posljedice toga propusta jer nije ovlašten održavati dio cestovne infrastrukture, pa da je s obzirom na njegovu odgovornost za štetu po objektivnom kriteriju (čl. 1066. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) oslobođen od odgovornosti sukladno odredbi čl. 1067. st.2. ZOO, jer za štetu koja je nastala na vozilu zbog naleta divljači odgovara pravna osoba koja upravlja autocestom, a ne I-tuženik.
Nadalje, nižestupanjski sudovi, u odnosu na odgovornost II-tuženika, zaključuju da za štetu koja nastane zbog propusta u održavanju zaštitne žičane ograde, za koju postoji obveza postavljanja na autocesti sukladno odredbi čl. 94. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama („Narodne novine“ broj 33/05, 64/05, 155/05, 14/11 i 25/15) važećeg u vrijeme štetnog događaja, a koja služi upravo da zaštiti promet na cesti od divljači i drugih životinja, u konkretnom slučaju odgovara koncesionar društvo Autocesta Rijeka Zagreb d.d., zbog čega je ocijenjen osnovan II- tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije.
11. Sukladno odredbi čl. 81. st.1. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/11, 18/13, 11/13, 54/13, 148/13 i 92/14 - dalje: ZC) Hrvatske autoceste, društvo s ograničenom odgovornošću sa sjedištem u Zagrebu, upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, osim onih autocesta kojima upravlja koncesionar sukladno odredbama ovog Zakona. Sukladno st. 3. istog članka predmet poslovanja Hrvatskih autocesta d.o.o. je između ostalog i obavljanje poslova održavanja iz čl. 26. ovog zakona autocesta i cestovnih objekata s naplatom cestarine na državnim cestama.
12. Poslovi održavanja javnih cesta sukladno čl. 26. st. 1. ZC su planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima, redovito i izvanredno održavanje javnih cesta, ustupanje radova redovitog i izvanrednog održavanja javnih cesta, stručni nadzor i kontrola kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta, ustupanje usluga stručnog nadzora i kontrole kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta, osiguranje uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s javne ceste i ophodnja.
13. Sukladno odredbi čl. 50. ZC za štetu nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje (st. 1.), s time da pravna osoba koja upravlja cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovog članka nastalu na javnoj cesti ako javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.
14. Ovaj sud smatra da se II-tuženik, kao pravna osoba koja je zakonski obvezna održavati javnu cestu, ne može osloboditi obveze naknade štete uslijed neodržavanja javne ceste, iako je takva obveza održavanja povjerena/prenesena trećoj osobi.
15. Naime, sukladno odredbi čl. 33. ZC Hrvatske autoceste d.o.o., Hrvatske ceste d.o.o. i županijske uprave za ceste izravno ne izvode radove građenja, rekonstrukcije i održavanja javnih cesta, osim ako ovim zakonom nije drukčije propisano (st. 1.), pri čemu se radovi održavanja ustupaju pravnoj ili fizičkoj osobi koja je za te radove registrirana, specijalizirana i tehnički opremljena te koja raspolaže osposobljenim kadrovima za izvođenje radova održavanja pod prometom (st. 3.).
16. Dakle, zakonska je obveza pravnih osoba iz citirane zakonske odredbe vršiti redovito i izvanredno održavanje javnih cesta, ali i osigurati održavanje javnih cesta ustupanjem samog održavanja trećoj osobi te su sukladno tome odgovorne za štetu trećim osobama nastalu uslijed neredovitog održavanja ceste.
17. Sukladno odredbi čl. 75. ZC koncesijom se između ostalog stječe pravo upravljanja autocestom te je koncesionar time postao obveznik održavanja javne ceste, ali time se ne može reći da Hrvatske autoceste d.o.o., kao zakonski obveznik održavanja javnih cesta, prema trećim osobama nisu ni u kakvoj obvezi naknade štete zbog neodržavanja.
18. Stoga u odnosu na postavljano pitanje valja odgovoriti da prijenos obveze održavanja autoceste s pravne osobe koja po zakonu upravlja autocestom na koncesionara ili treću osobu koja je preuzela održavanje autoceste, ne isključuje odgovornost pravne osobe koja po zakonu upravlja autocestom za štetu nastalu na javnoj cesti zbog naleta divljači.
19. Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja, ukinuti nižestupanjske odluke u odnosu na II-tuženika i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.
20. Pri ponovljenom će odlučivanju prvostupanjski sud, vezan pravnim shvaćanjem izraženim u ovoj odluci, donijeti novu, zakonitu odluku kojom će se ujedno odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i o troškovima ovog revizijskog postupka.
21. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 10. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
