REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-652/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OPĆA BOLNICA DR. TOMISLAV BARDEK KOPRIVNICA, Koprivnica, Željka Selingera 1, OIB:44899993850, kojeg zastupa punomoćnica Anja Juršetić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Juršetić & partneri u Zagrebu, protiv tuženika Grad Koprivnica, Zrinski trg 1, OIB:62112914641, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Krunoslav Kunštić i Zoran Kurcinak u Koprivnici, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-608/2023-2 od 28. ožujka 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru broj P-72/2022-7 od 28. prosinca 2022., u sjednici održanoj 10. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika te se preinačava presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-608/2023-2 pod toč. I., te u toč. III. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka i sudi:

„Prihvaća se žalba tuženika i preinačava presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru broj P-72/2022-7 od 28. prosinca 2022. u točkama I. i III. izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Grad Koprivnica sa sjedištem u Koprivnici , Zrinski trg 1, OIB:62112914641 u roku 15 dana isplatiti tužitelju OPĆA BOLNICA DR. TOMISLAV BARDEK KOPRIVNICA sa sjedištem u Koprivnici, Željka Selingera 1, OIB:44899993850 iznos od 49.661,96 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 25. rujna 2018. godine do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

Nalaže se tuženiku Grad Koprivnica sa sjedištem u Koprivnici, Zrinski trg 1, OIB:62112914641 u roku 15 dana nadoknaditi trošak predmetnog postupka tužitelju OPĆA BOLNICA DR. TOMISLAV BARDEK KOPRIVNICA sa sjedištem u Koprivnici, Željka Selingera 1, OIB:44899993850 u iznosu od 5.919,48 eura sa zateznim kamatama koje teku od 28. prosinca 2022. do isplate prema stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.244,26 eura.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 4.977,10 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. prosinca 2022. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi zateznih kamata koja se na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak revizijskog postupka u iznosu od 1.875,00 eura u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 49.661,96 eura s pripadajućim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. I.), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu kamata za vremensko razdoblje od 21. svibnja 2016. do 24. rujna 2018. (toč. II.), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 6.749,60 eura sa zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u izreci presuda suda prvog stupnja (toč. III.). Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 852,23 eura kao neosnovan (toč. IV.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u toč. I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 49.661,96 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. rujna 2018. do isplate prema stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te toč.

III. izreke navedene presude u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.919,48 eura s pripadajućim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda drugog stupnja (toč. I.). Preinačena je presuda suda prvog stupnja u toč. I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju dio zateznih kamata koje na iznos od 49.661,96 eura teku od 25. rujna 2018. do isplate i u toč. III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 829,52 eura sa pripadajućim kamatama i dio zateznih kamata koje na dosuđeni parnični trošak u iznosu od 5.919,48 eura teku od 28. prosinca 2022. do isplate na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju dio zateznih kamata koje na iznos od 49.661,96 eura teku od 25. rujna 2018. do isplate prema stopi koja prelazi stopu tih kamata određenu za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 829,52 eura s pripadajućim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda drugog stupnja (toč. II.). Ujedno su odbijeni zahtjevi obje stranke za naknadom troškova drugostupanjskog postupka (toč. III.).

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2940/2023-2 od 25. listopada 2023. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pitanja:

„Ima li obveznik plaćenog komunalnog doprinosa pravo na povrat sredstava u slučaju kada odustane od gradnje u vezi koje mu je komunalni doprinos obračunat?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je ovoj sud dopustio izjavljivanje revizije i to pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud preinači pobijanu nižestupanjsku presudu, podredno istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže reviziju tuženika odbaciti, podredno odbiti, time da tužitelj traži trošak sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 49.661,96 eura uplaćenog na ime komunalnog doprinosa.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tuženikovim rješenjem Klasa: UP/I-350-06/14-01/0031, Ur. Broj: 2137/01-06- 02/2-14-3 od 21. siječnja 2014. tužitelju naloženo platiti komunalni doprinos za dogradnju zgrade Opće bolnice „PL“ za obujam od 6.236,30 m2 u iznosu od 60,00 kn/m3 odnosno u ukupnom iznosu od 374.178,00 kuna, a koji je iznos tužitelj trebao uplatiti prije izdavanja akta na temelju kojeg se može graditi,

- da je tužitelj navedeni iznos uplatio 18. travnja 2014.,

- da je tužitelj 20. svibnja 2014. ishodio Potvrdu glavnog projekta koja prema toj potvrdi prestaje važiti ako tužitelj u roku od dvije godine od njezinog izdavanja ne pristupi građenju,

- da tužitelj u navedenom roku nije pristupio građenju objekta slijedom čega je prestala vrijediti Potvrda glavnog projekta,

- da se tužitelj dopisom od 25. rujna 2018. obratio tuženiku sa zahtjevom za povratom uplaćenog komunalnog doprinosa, što je tuženik odbio dopisom od 31. listopada 2018.

10. Nižestupanjski sudovi ocijenili su tužbeni zahtjev osnovanim, osim u dijelu visine stope zatezne zakonske kamate, ocjenjujući da se osnova radi koje je određena obveza tužitelja za plaćanje komunalnog doprinosa nije ostvarila, radi čega je sukladno odredbi čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) nastala obveza tuženika vratiti tužitelju uplaćeni iznos komunalnog doprinosa. Naime, nižestupanjski sudovi zaključuju da zbog toga što tužitelj u roku od dvije godine od izdavanja Potvrde glavnog projekta nije pristupio gradnji objekta za kojeg mu je određeno plaćanje komunalnog doprinosa, rješenje tuženika od 21. siječnja 2014. je izgubilo pravni učinak, jer se sukladno odredbi čl. 76. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 68/18) komunalni doprinos plaća za korištenje komunalne infrastrukture na području cijele jedinice lokalne samouprave i položajne pogodnosti građevinskog zemljišta u naselju prilikom građenja ili ozakonjenja građevine, pa ako se nije pristupilo gradnji određene građevine, nema ni obveze plaćanja komunalnog doprinosa.

11. Odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 3. istog članka propisano je da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

12. Osnova po kojoj je izvršeno plaćanje iznosa od 49.661,96 eura je tuženikovo rješenje Klasa: UP/I-350-06/14-01/0031, Ur. Broj: 2137/01-06-02/2-14-3 od 21. siječnja 2014., a ne okolnost što tužitelj nije pristupio izgradnji objekta od izdavanja Potvrde glavnog projekta.

13. Pritom valja reći da sud nije ovlašten u parničnom postupku ispitivati zakonitost upravnog rješenja i zakonitost postupanja upravnog tijela.

14. Budući da navedeno rješenje i dalje egzistira, dakle, osnova nije otpala, nisu se ostvarile pretpostavke iz čl. 1111. st. 3. ZOO slijedom čega su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo iz navedenog propisa kada su tužbeni zahtjev ocijenili osnovanim.

15. Slijedom navedenog, pravno shvaćanje revizijskog suda glede postavljenog pitanja zbog kojeg je dopušteno podnošenje revizije suprotno je pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena pobijana presuda radi čega je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP reviziju tuženika valjalo prihvatiti i pobijanu odluku preinačiti u pobijanom dijelu kao u toč. I. izreke ove presude.

16. S obzirom na to da se preinačenjem presude promijenio uspjeh u parnici, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima koja se temelji se na odredbama iz čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

17. Tuženiku je dosuđen trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 995,42 eura na temelju Tbr. 8/1 OT i trošak zastupanja na ročištu 11. rujna 2019., 4. studenog 2019. i 22. studenog 2022. svaki u iznosu od 995,42 eura na temelju Tbr. 9/1 OT, kao i iznos PDV na gore navedene radnje u iznosu od 25% što ukupno iznosi 4.977,10 eura.

18. Nadalje tuženiku je valjalo priznat trošak sastava žalbe u iznosu od 1.244,28 eura Tbr. 10/1 OT, kao i iznos PDV na navedenu radnju u iznosu od 25% što ukupno iznosi 1.555,35 eura. Obzirom je tuženik u odnosu za navedenu radnju zatražio trošak u iznosu od 1.244,26 eura valjalo mu je isti sukladno odredbi čl. 164. st. 1. i 2. dosuditi u zatraženom iznosu.

19. Tuženik je u cijelosti uspio s revizijom radi čega mu je valjalo dosuditi zahtijevani trošak sastava prijedloga za podnošenje revizije i revizije svaki u iznosu od 1.500,00 eura sukladno Tbr. 10/6 OT, kao i iznos PDV na navedene radnje u iznosu od 25% što ukupno iznosi 1.875,00 eura.

20. Zatezne kamate na dosuđeni iznos troška parničnog postupka određene su skladno odredbi čl. 29. ZOO i čl. 151. st. 3. ZPP.

21. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

Zagreb, 10. prosinac 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug