REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1121/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Dragana Katića i mr. sc. Senije Ledić članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ani Birnbaum, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženice maloljetne LG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po majci DG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], te po punomoćnici Jeleni Demetrović, odvjetnici u Slavonskom Brodu, radi prestanka obveze uzdržavanja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž Ob-29/2022-3 od 18. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P Ob-110/2019-40 od 28. srpnja 2022., u sjednici održanoj 10. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Revizija tužitelja se prihvaća, ukidaju se presuda Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž Ob-29/2022-3 od 18. listopada 2022., i presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P Ob-110/2019-40 od 28. srpnja 2022., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku suda.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je 2. travnja 2019. prestala obveza tužitelja za uzdržavanje maloljetne tuženice određena presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P- 1157/2013 od 6. lipnja 2014., kao i zahtjev kojim bi se naložilo roditeljima maloljetne tuženice, tužitelju VG i DG da u jednakim dijelovima podmiruju sve troškove za uzdržavanje mlljt. LG.

1.2. U točki II. izreke obvezan je tužitelj nadoknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.500,00 kn u roku od 15. dana.

2. Drugostupanjskom presudom u točki I. izreke potvrđena je navedena prvostupanjska presuda, dok je u točki II. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude.

3. Ovaj sud je rješenjem broj poslovni broj Revd-1724/2023-2 od 24. svibnja 2023. tužitelju dopustio podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž Ob-29/2022-3 od 18. listopada 2022., u odnosu na pravno pitanje:

"Je li za promjenu načina uzdržavanja mlljt. djeteta određenog prijašnjom ovršnom ispravom, a prema kojoj je roditelj koji ne živi s djetetom bio dužan doprinositi za uzdržavanje mlljt. djeteta u novčanom iznosu, odlučno da su se okolnosti nakon donošenja te ovršne isprave promijenile na način da je donesena nova odluka prema kojoj dijete jednako vremena stanuje sa svakim od roditelja, koji provode podjednako vremena s djetetom i podjednako svakodnevno skrbe o djetetu te ako jest, na koji način ubuduće u takvom slučaju odrediti uzdržavanje mlljt. djeteta?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. U reviziji predlaže ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev za izmjenu odluke o uzdržavanju određene presudom istoga suda P-1157/2013, te obvezivanje roditelja da u jednakim dijelovima podmiruju sve troškove u odnosu na maloljetno dijete (tuženicu).

8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-1157/2013-9 od 06. lipnja 2014., tužitelj kao otac obvezan na plaćanje uzdržavanja za maloljetnu LG u mjesečnom iznosu od 1.100,00 kuna počevši od 6. lipnja 2014., te je odlučeno da će maloljetno dijete (tuženica) nakon razvoda braka živjeti s majkom, da je presudom istoga suda poslovni broj P Ob-192/2016-20 od 31. svibnja 2017. izmijenjena ranija presuda u dijelu ostvarivanja osobnih odnosa roditelja s djetetom na način da će dijete boraviti kod oca svaki drugi tjedan od petka od 18 sati do slijedećeg petka do 18 sati, 30 dana neprekidno tijekom ljetnih praznika, 10. dana tijekom zimskih praznika, prvi dan Božića i drugi dan Uskrsa, a ostalo vrijeme će provoditi a majkom s tim što odluka ima pravne učinke od 16. lipnja 2017., da oba roditelja ispunjavaju svoje obveze u pogledu materijalnih potreba djeteta, te da tužitelj kao vlasnik tvrtke "..." d.o.o. sada ima veća primanja u odnosu na vrijeme donošenja presude kojim je ustanovljena njegova obveza na plaćanje uzdržavanja u iznosu od 1.100,00 kuna.

9. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je 2. travnja 2019. prestala tužiteljeva obveza uzdržavanja i da su od tada oba roditelja u obvezi uzdržavati zajedničko maloljetno dijete u jednakim iznosima, pozivom na odredbu čl. 285. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19 i 47/20 - dalje: ObZ), uz obrazloženje da se nisu stekli uvjeti za smanjivanje iznosa uzdržavanja, odnosno oslobođenja tužiteljeve obveze prema ranijoj presudi, iako su se promijenile okolnosti u pogledu ostvarivanja osobnih odnosa ne postoje uvjeti za prihvaćanje tužbenog zahtjeva, jer maloljetno dijete treba pratiti standard života svojih roditelja, a u konkretnom slučaju oca odnosno tužitelja koji ostvaruje veća primanja.

10.1. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku odluku u bitnome navodeći da u cijelosti prihvaća činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda, te je neosnovanim ocijenio žalbeni navodi tužitelja da je odlukom o visini uzdržavanja prema ranijoj presudi i odlukom o promjeni ostvarivanja osobnih odnosa roditelja s djetetom narušena pravična ravnoteža u smislu odredbe čl. 3. OBZ-a, jer prema navedenoj odredbi žena i muškarac imaju međusobno jednaka prava i dužnosti u svim obiteljsko-pravnim odnosima, a posebno u odnosu na roditeljsku skrb, a sukladno odredbi čl. 5. st. 1. navedenog zakona sudovi i javnopravna tijela koja vode postupke u kojima se izravno ili neizravno odlučuje o pravima djeteta moraju ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit, a kako se radi o parnici u pogledu zahtjeva za izmjenu odluke o uzdržavanju prvostupanjski sud mora voditi prvenstveno računa o interesima i dobrobiti djeteta.

10.2. Utvrđujući da su se promijenile okolnosti od donošenja presude iz 2014. (presudom iz 2017.) na način da sada mlljt. dijete jednako vremena provodi i kod oca i kod majke, te cijeneći da mlljt. dijete treba pratiti standard života svojih roditelja, u ovom slučaju posebno oca, obzirom na njegova povećana primanja jer je dobit tužiteljeve tvrtke značajno veća 2019. u odnosu na 2014, i taj sud smatra da nije osnovan tužbeni zahtjev glede oslobađanja tužitelja obveze uzdržavanja mlljt. djeteta, pa pozivom na odredbu odredbi čl. 285. ObZ-a, odbija tužiteljevu žalbu.

10.3. Ujedno smatra da promjenom odluke o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem, iako su se promijenile okolnosti u smislu navedene zakonske odredbe, tužbeni zahtjev kako ga je postavio tužitelj (prestanak obveze uzdržavanja po ranijoj presudi, te nalaganje da roditelji u jednakim dijelovima podmiruju sve troškove za potrebe malodobnog djeteta), bez određivanja iznosa visine doprinosa nije osnovan. Do takvog zaključka dolazi tumačenjem odredbe čl. 310. ObZ-a, prema kojoj roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja ispunjava kroz svakodnevnu skrb koja se smatra jednako vrijednom zadovoljavanu materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, a iznimno (st. 3. navedene odredbe), ako roditelji na temelju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi provode podjednako vremena s djetetom i podjednako svakodnevno skrbe o djetetu, novčano uzdržavanje za dijete može se urediti sporazumno u skladu s obiteljskim odnosima. Iz tih razloga, prema drugostupanjskom sudu, ne postoji mogućnost da se u konkretnom predmetu prihvati zahtjev kojim bi prestala obveza tužitelja da novčano doprinosi za uzdržavanje djeteta jer dijete ne stanuje isključivo kod njega. To i iz razloga što iz citirane zakonske odredbe proizlazi dužnost roditelja koji ne stanuje s djetetom odnosno koji stalno ne stanuje sa djetetom, da novčano doprinosi za njegovo uzdržavanje pri čemu treba imati u vidu, između ostalog i životni standard roditelja te minimalne novčane iznose o prosječnim potrebama djeteta (čl. 311. st. 2. i čl. 314. ObZ-a).

11. Tužitelj u podnesenoj reviziji smatra da je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda pogrešno iz razloga što krivo tumači svrhu pokrenutog postupka, zbog čega meritum spora nije riješen u skladu s načelom ravnopravnosti roditelja u odnosu na ostvarivanje roditeljske skrbi i što nisu primijenjene odredbe ObZ-a u svrhu zaštite obiteljskih odnosa. Navodi da svrha predmetnog postupka nije bila u ishođenju oslobađanja oca od obveze uzdržavanja mlljt. djeteta nego u uspostavi ravnopravnog načina ispunjenja te obveze u odnosu na oba roditelja koji sada jednako vremena provode s djetetom, s obzirom da temeljem presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Poslovni broj P Ob-192/2016 od 31. svibnja 2017., dijete jednako vremena provodi s oba roditelja, a unatoč tome nižestupanjski sudovi ne dovode u ravnotežu obveze oba roditelja u odnosu na uzdržavanje mlljt. djeteta, koje jednako vrijeme provodi sa svakim od njih, iako navedeno pravo i obveza proizlaze iz iste pravne osnove ostvarivanja sadržaja roditeljske skrbi nad mlljt. djetetom, te ističe da drugostupanjski sud ne obrazlaže pravno shvaćanje na temelju kojeg bi bilo opravdano da jedan roditelj, s kojim dijete boravi u jednakom omjeru kao i s onim drugim, treba biti obvezan da u svako mjesečnim novčanim iznosima doprinosi za uzdržavanje djeteta dok drugi roditelj, pod istim tim uvjetima je te obveze oslobođen.

12. Na temelju odredbe čl. 391. st. 3. ZPP-a pobijana presuda je ispitana samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

13. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova je pogrešno.

14. Prema odredbi čl. 3. st. 1. ObZ-a žena i muškarac imaju međusobno jednaka prava i dužnosti u svim obiteljsko-pravnim odnosima, a posebno u odnosu na roditeljsku skrb, a prema odredbi čl. 5. st. 1. toga Zakona sudovi i javnopravna tijela koja vode postupke u kojima se izravno ili neizravno odlučuje o pravima djeteta moraju ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit. Opće pravilo utvrđivanja visine iznosa za uzdržavanje propisano je u odredbi čl. 307. ObZ-a, a prema toj odredbi, u sporu o uzdržavanju sud će utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje (st. 1.). Pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud će uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju (st. 2.). Pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja (st. 3.).

15. Uzdržavanje za dijete se, prema odredbi čl. 309. ObZ-a, uvijek određuje u novčanom iznosu, a izjednačivanje svakodnevne skrbi o maloljetnom djetetu i novčanog uzdržavanja propisano je u odredbi čl. 310. ObZ-a, prema kojoj odredbi roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja (st. 1.). Svakodnevna skrb o djetetu smatra se jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja (st. 2.), a iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka, ako roditelji na temelju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi provode podjednako vremena s djetetom i podjednako svakodnevno skrbe o djetetu, novčano uzdržavanje za dijete može se urediti sporazumno u skladu s obiteljskim okolnostima.

16. Prema odredbi čl. 315. st. 1. ObZ-a, ako roditelj koji ne stanuje s djetetom ima prihode koji premašuju prihod iz najvišega platnog razreda prema tablicama za uzdržavanje koje se donose na temelju čl. 314. st. 4. ovoga Zakona, sud može u parničnom postupku odrediti uzdržavanje u iznosu višem od najvišeg iznosa predviđenog tablicama zbog posebno opravdanih okolnosti, vodeći računa da uzdržavanje djeteta ne smije povećati životni standard drugog roditelja, a ako su roditelji razvedeni i dalje žive zajedno s djetetom, roditelji se mogu sporazumjeti ili sud može u parničnom postupku, s obzirom na okolnosti slučaja, donijeti odluku prema kojoj se roditelji zajednički svakodnevno skrbe o djetetu, a materijalne potrebe djeteta zadovoljavaju u skladu s prihodima svakoga od njih (st. 2.).

17. Prema navedenim odredbama ObZ-a, mogućnost oslobođenja od novčanog uzdržavanja predviđena je samo u slučaju roditelja s kojim dijete stalno živi, a u ovom slučaju sudovi nisu uzeli u obzir utvrđenu činjenicu da mlljt. LG ne živi stalno niti s majkom, a kojoj nije naložena obveza novčanog uzdržavanja, kao i da se isključivo na temelju sporazuma stranaka može prihvatiti dogovor oko izjednačavanja svakodnevne skrbi s obvezom novčanog uzdržavanja. Drugostupanjski sud nije uzeo u obzir odredbu čl. 315. st. 1. ObZ-a, prema kojoj sud može u parničnom postupku, s obzirom na okolnosti slučaja, donijeti odluku prema kojoj se roditelji zajednički svakodnevno skrbe o djetetu, a materijalne potrebe djeteta zadovoljavaju u skladu s prihodima svakoga od njih, što je ključno za uzeti u obzir prilikom stvaranja utemeljenog pravnog stajališta u svezi s predmetnim sporom.

18. Uzdržavanje za dijete se, prema odredbi čl. 309. ObZ-a, uvijek određuje u novčanom iznosu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja (čl. 310. st. 1.), a iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka, ako roditelji na temelju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi provode podjednako vremena s djetetom i podjednako svakodnevno skrbe o djetetu, novčano uzdržavanje za dijete može se urediti sporazumno u skladu s obiteljskim okolnostima.

19. Odredbom čl. 307. ObZ-a, je propisano da će pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju (st. 2.). Pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja (st. 3.).

20. Slijedom iznesenog odgovor na postavljeno pitanje glasi:

"Za promjenu načina uzdržavanja mlljt. djeteta određenog prijašnjom ovršnom ispravom, a prema kojoj je roditelj koji ne živi s djetetom bio dužan doprinositi za uzdržavanje mlljt. djeteta u novčanom iznosu, odlučno je da su se okolnosti nakon donošenja te ovršne isprave promijenile na način da je donesena nova odluka prema kojoj dijete jednako vremena stanuje sa svakim od roditelja, koji provode podjednako vremena s djetetom i podjednako svakodnevno skrbe o djetetu.

Na koji način će ubuduće u takvom slučaju odrediti uzdržavanje mlljt. djeteta zavisi od svih okolnosti slučaja, a vodeći računa o odredbama čl. 3., čl. 5., čl. 307., čl. 309. čl. 310., čl. 315. ObZ-a.".

21. U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi su pogrešno ocijenili da se radi o ukidanju obveze tužitelja za uzdržavanje mlljt tuženice nego se radi o izmjeni odluke o visini uzdržavanja s obzirom na promijenjene okolnosti i to okolnost da je promijenjena ranija odluka suda o ostvarivanja osobnih odnosa roditelja s djetetom, pri čemu nisu uzeli u obzir odredbu čl. 307., čl. 309., čl. 316. st. 1. ObZ-a, niti su vodili računa o sadržaju odredbe čl. 3. st. 1. ObZ-a, po kojoj žena i muškarac imaju međusobno jednaka prava i dužnosti u svim obiteljsko-pravnim odnosima, a posebno u odnosu na roditeljsku skrb, niti su imali u vidu sadržaj tužbenog zahtjeva u cijelosti pa tako ni o činjenici da se na tuženoj strani nalazi samo mlljt. PG, a ne i njezina majka.

22. Iz navedenih je razloga odlučeno kao u izreci na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a.

23. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 10. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić