Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4783/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Gordane Držaić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Roberte Pandža, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Građevinarstvo i proizvodnja Krk d.d., [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Robertu Ristu, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Nautički centar Liburnija d.o.o., [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici dr. sc. Sonji Vizjak, odvjetnici u [adresa], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1515/2018-47 od 24. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 10. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1515/2018-47 od 24. srpnja 2024. u točki I. izreke te u točki II. izreke kojim je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.375,00 EUR-a.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„ I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Proglašava se nedopuštena ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja –tuženika NAUTIČKI CENTAR LIBURNIJA d.o.o., [osobni identifikacijski broj], [adresa] protiv ovršenika –tužitelja "GRAĐEVINARSTVO I PROIZVODNJA K" dioničko društvo (skraćena tvrtka "GP KRK d.d.) sa sjedištem u [adresa]., [osobni identifikacijski broj] u predmetu OVR-2916/2018 Općinskog suda u Rijeci, a radi ovršne naplate iznosa od 21.027,29 € (158.430,08 kuna – fiksni tečaj konverzije 7,53450) temeljem bjanko zadužnice broj OV-4116/17 od 2. studenog 2017. ovjeren od strane javnog bilježnika AP iz [adresa].

II. Tuženik je dužan naknaditi parnični trošak tužitelju u roku od 15 dana od dana presuđenja".

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 5.375,00 eur (pettisućatristosedamdesetpeteura), u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška odbija.“

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom se prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima uz obvezu tuženika da tužitelju naknade prouzročeni parnični trošak, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se proglasi da nije dopuštena ovrha u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-2916/2018, a koji postupak se vodi povodom prijedloga za ovrhu tuženika (tamo ovrhovoditelja) protiv tužitelja (tamo ovršenika) radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja na temelju ovršne isprave – bjanko zadužnice broj OV-4116/17 od 2. studenoga 2017. ovjerene od strane javnog bilježnika Amire Padovan iz [adresa].

6. Presuda sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika priležećih spisu i samih tih isprava i zapisnika, tako da se u cijelosti može ispitati njezina pravilnost i zakonitost. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno ukazuje žalba tužitelja.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 1. ZPP. ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

8. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 338. ZPP, jer je prvostupanjski sud u obrazloženju naveo zahtjeve stranaka, činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, koje je od tih činjenica utvrđivao, kako i zašto ih je utvrdio, koje je od tih činjenica utvrdio dokazivanjem, izjasnio se o pravnoj osnovi te prijedlozima i prigovorima stranaka te je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP, ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice.

9. Također nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 299. st. 1. ZPP. Kako je tužitelj potvrdu o primitku bjanko zadužnice od 2. studenoga 2017. dostavio u spis nakon zaključenja prethodnog postupka, a prvostupanjski sud je utvrdio da je isto mogao priložiti već u tužbi to pravilno navedeni dokaz prvostupanjski sud nije izveo i na njemu temeljio odluku.

10. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je protivno žalbenoj tvrdnji tužitelja sud prvog stupnja u provedenom postupku u potpunosti i pravilno raspravio činjenice od kojih zavisi zakonitost presuđenja u ovoj pravnoj stvari.

11. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- da je između tužitelja kao izvođača i tuženika kao investitora sklopljen ugovor o građenju broj 51-17-3-093-00 31. listopada 2017. i dodatak ugovora 11. studenoga 2017. za izvedbu AB montažne konstrukcije hale u [adresa], ugovorena je ukupna vrijednost radova u iznosu od 1.980.375,60 kn,

- da su stranke čl. 3. ugovorile završetak radova montaže sa 31. siječnja 2018., te da se ugovoreni rokovi mogu mijenjati samo sporazumom stranaka u pisanom obliku uz navođenje razloga promjene,

- da je čl. 6. ugovora ugovoreno da u slučaju neopravdanog produženja rokova izvođenja ugovorenih radova izvođač je dužan platiti penale u visini od 5 promila dnevno za svaki dan neopravdanog zakašnjenja,

- da je čl. 9. ugovora ugovoreno da će kao jamstvo za dobro izvršenje radova izvođač dostaviti bjanko zadužnicu kod javnog bilježnika na 10% iznosa izvedenih radova,

- da je čl. 13. ugovora ugovoreno da se ugovor može mijenjati isključivo uz pismenu suglasnost ugovornih stranaka,

- da je predmetnu bjanko zadužnicu izdao tužitelj 2. studenoga 2017. za naplatu iznosa do 1.000.000,00 kn u korist tuženika kao vjerovnika,

- da je na temelju predmetne zadužnice tuženik protiv tužitelja podnio zahtjev za izravnu naplatu radi naplate iznosa od 158.430,08 kn temeljem ispostavljenog računa broj 6-005-10 od 28. veljače 2018., a sukladno čl. 6. ugovora o građenu broj 51-17-3- 093-00 od 31. listopada 2017.,

- da je tužitelj od tuženika dopisom od 4. travnja 2018. tražio povrat bjanko zadužnice za povrat avansa, a prema sadržaju dopisa traži se povrat zadužnice od 2. studenoga 2017. koja bi bila predana kao osiguranje za povrat avansa koji je po ugovoru u potpunosti iskorišten,

- da je na skupštini tuženika održanoj 1. veljače 2018. zapisnički konstatirano da radovi nisu izvršeni u ugovorenom roku, odnosno sa 31. siječnja 2018, da se ugovoreni rokovi nisu sporazumno mijenjali te ne postoje opravdani razlozi za kašnjenje u smislu čl. 3. ugovora te je donijeta odluka da se zbog neopravdanog kašnjenja u završetku radova postupi sukladno čl. 6. ugovora te da će se obavijestiti izvođač radova (ovdje tužitelj) da sa 1. veljače 2018. počinje obračun penala u visini od 5 promila za svaki dan kašnjenja,

- da je tužitelj dopisom od 7. veljače 2018., nakon što mu je 6. veljače 2018. dostavljen dopisa sa skupštine tuženika od 1. veljače 2018., obavijestio tuženika da nisu ispunjeni uvjeti za donošenje odluke o postupanju po čl. 6. ugovora, jer je investitor (tuženik) uveo izvođača radova (tužitelja) u posjed gradilišta tek 8. siječnja 2018., a što proizlazi i iz građevinskog dnevnika, što je kašnjenje na strani investitora od 21 dana, te nadalje opravdava kašnjenje od tri kišna dana tijekom 12 mjeseca kao i da za vrijeme izvođenja radova gradilište nije bilo slobodno od osoba i stvari zbog čega su postojali dodatni dani kašnjenja uzrokovani propustom investitora,

- da je tužitelj račun za penale vratio tuženiku uz dopis od 23. ožujka 2018., uz obrazloženje da smatra terećenje računom neopravdanim,

- da je prema zapisniku o primopredaji izvedenih radova i privicima tom zapisniku od 7. ožujka 2018. građevinski dnevnik bio vođen za razdoblje od 8. siječnja do 16. veljače 2018., potpisan je od strane nadzornog inženjera investitora ĐP i odgovorne osobe na građevini RP, da je konstatirano da su radovi kasnili 16 kalendarskih dana te je primopredaja uspješno izvršena 7. ožujka 2018., da se nadzorni inženjer ogradio od obračuna penala zbog kašnjenja izvedenih radova.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da je predmetna zadužnica izdana kao jamstvo za dobro izvršenje radova u smislu odredbe čl. 9. Ugovora, jer formulacija ugovorne odredbe ne ostavlja dvojbu da li je bjanko zadužnica izdana i za dovršetak radova u zadanim rokovima, jer dovršenje radova u roku svakako podrazumijeva dobro izvršenje radova, pa je tuženik kao ovrhovoditelj bio ovlašten na naplatu tražbine koja se odnosi na dobro izvršenje radova, odnosno ukoliko ugovoreni radovi nisu izvedeni u ugovorenom roku ovlašten je na naplatu ugovorene kazne odnosno penala.

13. Utvrđeno je da tužitelj nije zatražio produljenje roka za izvođenje radova, niti isto proizlazi iz spisa, odnosno priležeće dokumentacije, a tuženik je već dan nakon ugovorenog roka radova donio odluku o naplati penala i o tome obavijestio tužitelja.

14. Tužitelj u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim navodi da je radove izvršio u roku pa da stoga nema uvjeta za naplatu penala.

15. U žalbenom postupku tužitelj suštinu žalbenih navoda usmjerava na pobijanje činjeničnog zaključka suda da je predmetna zadužnica izdana u smislu čl. 9. ugovora o građenju sklopljenog između stranaka odnosno kao jamstvo za dobro izvođenje radova, jer da je ista izdana kao osiguranje povrata primljenog avansa, te da nisu ispunjeni uvjeti za plaćanje penala, jer je zakašnjenje u izvršenju radova posljedica zakašnjenja tuženika u uvođenju u gradilište, te lošeg vremena, odnosno da nema odgovornosti na strani tužitelja za produženje radova.

16. Ovakvi žalbeni navodi ne mogu se prihvatiti.

17. Prema stanju spisa tužitelj do završetka radova nije tražio produženje roka za izvođenje radova, a sukladno čl. 3. predmetnog ugovora, odnosno nije postupio sukladno navedenoj ugovornoj odredbi, pa sada ne može s uspjehom isticati razloge koji po njegovom mišljenju opravdavaju kašnjenje u dovršetku radova. Tuženik je sukladno ugovoru obavijestio tužitelja da potražuje ugovornu kaznu zbog kašnjenja u izvođenju radova s time da je dan nakon proteka roka za izvršenje radova održao skupštinu društva na kojoj je donio takvu odluku i dostavio je tuženiku. Prilikom primopredaje radova tuženiku je dostavljen obračun ugovorne kazne te je time tužitelj ispunio pretpostavke za naplatu istih. Uostalom i ovlaštena osoba tužitelja je potpisala primopredajni zapisnik bez primjedbi, a u kojem je konstatirano da je zakašnjenju u izvođenju ugovorenih radova 16 dana.

18. Iz gore navedenog proizlazi da je tuženik postupio u vezi s ugovornom kaznom sukladno ugovornim odredbama, jer je pravovremeno obavijestio tužitelja o zahtjevu za naplatu ugovorne kazne odnosno penala te mu je i prilikom primopredaje predao obračun penala. Na opisani način tuženik je postupio sukladno odredbi čl. 353. st. 5 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO).

19. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik opravdano izvršio obračun penala te iste naplatio putem zadužnice.

20. Osnovano je prvostupanjski sud zaključio da je predmetna zadužnica izdana kao jamstvo dobrog izvršenja ugovorenih radova iz razloga koji su gore navedeni, a tuženiku je samo za navesti da se u ovoj fazi postupka ne može pozivati na potvrdu o primitku zadužnice, kad ista potvrda pravilno nije kao dokaz prihvaćena od strane prvostupanjskog suda budući je predana u spis nakon zaključenja pripremnog ročišta.

21. Odluka o troškovima postupka koja se žalbom određeno ne osporava pravilna je kako u osnovi tako i u visini odmjerenih troškova (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP).

22. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbe, jer sa žalbom nije uspio.

23. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu, jer sud ovaj trošak ne smatra potrebnim za vođenje postupka.

24. Slijedom izloženoga valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

U Zagrebu 10. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Jadranka Travaš