REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž R-132/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Renate Marić kao izvjestiteljice i članice vijeća i Berislava Devčić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SD OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Budimir & partneri iz Splita, protiv tuženika Addiko Bank d.d. OIB: 14036333877 Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ruždjak i Partneri iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1391/2023-55 od 14. listopada 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 10. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice SD iz [adresa], kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1391/2023-55 od 14. listopada 2024. godine.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 1391/2023-55 od 14. listopada 2024. godine odlučeno je:

" I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da nije dopušten otkaz ugovora o radu prema "Odluci o otkazu ugovora o radu" od 24.03.2016. godine, kojom je tužiteljici otkazan Ugovor o radu sklopljen dana 01.04.2009. godine zbog organizacijskih razloga - poslovno uvjetovan otkaz, na radnom mjestu "viši financijski savjetnik Mala i srednja poduzeća", te da radni odnos tužiteljice nije prestao, pa se nalaže tuženiku da tužiteljicu vrati na radno mjesto na kojem je radila prije takvog nezakonitog prestanka radnog odnosa, a sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužiteljici parnični trošak uvećan za zatezne kamate koje na isti teku od presuđenja do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razbolje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje određuje HNB i koju je dužna svakog 1. siječnja i 1. srpnja objaviti u Narodnim novinama, pri čemu referentno razdoblje za objavu na dan 1. siječnja obuhvaća razdoblje od 1. svibnja do 31. listopada, a referentno razdoblje za objavu na dan 1. srpnja obuhvaća razdoblje od 1. studenog do 30. travnja. "

II Nalaže se tužitelju da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 1.125,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Tužiteljica podnosi žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353.st.1.ZPP-a i zbog odluke o troškovima postupka. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud po mišljenju tužiteljice nije uopće postupio sukladno uputi Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi. Prvostupanjski sud u potpunosti propustio/odbio izvesti dokaze predložene od strane tužiteljice u tužbi i tijekom postupka prvostupanjski sud je počinio i bitnu povredu odredbi parničnog postupka time išto je u ponovljenom postupku izveo i uzeo u obzir prilikom donošenja pobijane presude i nove dokaze od strane tuženika, a koji nisu bili predloženi ni dostavljeni od strane tuženika do zaključenja prethodnog postupka. Tuženik nije dostavio niti jedan objektivan i provjerljiv dokaz iz kojeg bi proizlazila osnovanost Odluke o otkazu kao ni način primjene kriterija, kako zakonskih tako i bilo kojih drugih pri odabiru tužiteljice kao radnika kojem se otkazuje. Iz dostavljenog opisa poslova radnog mjesta financijski savjetnik mala i srednja poduzeća (list 153 spisa) od strane tuženika, proizlazi da kod tuženika postoji samo ono radno mjesto na kojem su radili i tužiteljica i radnici ŠD, ČD i LD. U konkretnom slučaju tužiteljica smatra i tvrdi kako je jasno da su ne samo radnik ŠD već i radnici ČD i LD bili bio usporedni radnici s tužiteljicom, te da se radi se o radnicima koji su u trenutku otkazivanja tužiteljici imali prije svega kraći radni staž kod tuženika (tužiteljica zaposlena od 15.10.2003. godine) i bili mlađi od nje, kao i što su imali manje obveze uzdržavanja od tužiteljice, a također koliko je tužiteljici poznato isti radnici svojim znanjima i vještinama nisu u ničem prednjačili u odnosu na tužiteljicu. Primjena kriterija uzdržavanja i utvrđivanja prednosti radnika ŠD u odnosu na tužiteljicu također nije na objektivan i provjerljiv način dokazana, jer u spisu naprosto nema dokaza (a niti su isti provedeni) na okolnosti obveza uzdržavanja koje bi teretile radnika ŠD u vrijeme otkaza tužiteljici. Iz same odluke o otkazu tužiteljici razvidno je kako je ista donesena još i prije (24.03.2016.) nego je tuženik sa tužiteljicom sklopio i daljnji aneks ugovora o radu od 29.03.2016. godine - za rad do 30.04.2016. godine nakon čega je također bilo ugovoreno kako se po isteku aneksa tužiteljica vraća na svoje dotadašnje radno mjesto, pa je između ostalog i iz toga razvidno kako je tuženik postupao šikanozno prema tužiteljici. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži ovu žalbu tužiteljice kao osnovanu u cijelosti te preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, te ujedno obveže tuženika na podmirenje parničnih i žalbenih troškova.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo, a činjenično stanje je pravilno utvrđeno.

5.1. Sud nije počinio niti bitnu povredu iz čl. 354.st.2.točka 11. Zakona o parničnom postupku na koju tužiteljica ukazuje u žalbi jer se presuda može ispitati i ima razloge o odlučnim činjenicama. Odlukom Županijskog suda kojom je ukinuta prvostupanjska presuda naloženo je prvostupanjskom sudu da provede predložene dokaze i dopuni činjenično stanje (ako je potrebno i novim dokazima) sukladno uputi suda, što je prvostupanjski sud i učinio, te pravilno ocijenio dokaze sukladno odredbi čl.8.ZPP-a.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je nedopušten otkaz ugovora o radu prema "Odluci o otkazu ugovora o radu" od 24.03.2016. godine, kojom je tužiteljici otkazan Ugovor o radu sklopljen dana 01.04.2009. godine zbog organizacijskih razloga - poslovno uvjetovan otkaz na radnom mjestu "viši financijski savjetnik Mala i srednja poduzeća", te da radni odnos tužiteljice nije prestao, te nalog tuženiku da tužiteljicu vrati na radno mjesto na kojem je radila prije takvog nezakonitog prestanka radnog odnosa

7. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi:

- da su tužiteljica i tuženik 01. travnja 2009. sklopili ugovor o radu za radno mjesto viši financijski savjetnik mala i srednja poduzeća, a dana 27. lipnja 2013. aneks ugovora o radu u kojem su ugovorili da će tužiteljica od 01. srpnja 2013. obavljati poslove radnog mjesta viši savjetnik za restrukturiranje, a nakon navedenog aneksa tužiteljica je s tuženikom sklopila još tri aneksa ugovora o radu, a posljednji aneks ugovora o radu sklopljen je 29. ožujka 2016. u kojem je ugovoreno da se tužiteljica privremeno raspoređuje na radno mjesto viši savjetnik za restrukturiranje do 30. travnja 2016. nakon čega se vraća na radno mjesto viši financijski savjetnik mala i srednja poduzeća na kojem je obavljala poslove do 30. lipnja 2013. godine

- da se nakon isteka roka na koji je sklopljen posljednji aneks ugovora o radu od 29. ožujka 2016. (rok je istekao 30. travnja 2016.) tužiteljica trebala vratiti na radno mjesto viši financijski savjetnik u poslovnicu Brodarica na kojem je radila prije sklapanja prvog aneksa ugovora o radu

- da je Odlukom od 24. ožujka 2016. tuženik otkazao tužiteljičin ugovor o radu od 01. travnja 2009. zbog organizacijskih razloga

- da je u odluci navedeno da je uprava banke 22. prosinca 2014. donijela odluku o broju radnika i budžetu plaća kao dio poslovnog plana za 2015. godinu, a u okviru personalnog budžeta za 2015. godinu određen je ciljani broj radnika banke temeljem čega je potrebno provesti smanjenje broja izvršitelja na identificiranim radnim mjestima

- da se prilikom donošenja odluke o otkazu poslodavac rukovodio kriterijima iz članka 115 stavak 2 Zakona o radu, a uzeo je u obzir i dodatne kriterije, a to su uspješnost u radu te posebna znanja. Prije otkaza poslodavac je zatražio prethodnu suglasnost radničkog vijeća koje se nije usuglasilo s otkazom

- da je Odlukom o kolektivnom višku od 13. siječnja 2016. tuženik utvrdio da u regiji Dalmacija višak jedan izvršitelj na radnom mjestu viši financijski savjetnik mala i srednja poduzeća i to iz razloga što je u razdoblju od 01. srpnja 2013. do 31. ožujka 2016. godine jedan izvršitelj s radnog mjesta viši financijski savjetnik mala i srednja poduzeća raspoređen na radno mjesto viši savjetnik za restrukturiranje SME klijenata u naplati poslovanja s građanstvom. Poslovnica Split Brodarica ima tri izvršitelja na radnom mjestu financijski savjetnik mala i srednja poduzeća - 2 izvršitelja na razini mlađi financijski savjetnik i jednog izvršitelja na razini viši financijski savjetnik. Trenutni tim optimalno servisira postojeći portfelj pa ne postoji poslovna opravdanost za dodatnim izvršiteljem.

- da u razdoblju od 01. srpnja 2013. do 30. travnja 2016. godine tužiteljica nije radila na radnom mjestu viši financijski savjetnik mala i srednja poduzeća temeljem ugovora o radu koji je otkazan, već je u tom razdoblju obavljala druge poslove temeljem više aneksa ugovora o radu sklopljenih u razdoblju od 01. srpnja 2013. do 29. ožujka 2016. godine.

- da je u razdoblju od 01. srpnja 2013. do 30. travnja 2016. godine poslove radnog mjesta viši financijski savjetnik mala i srednja poduzeća u poslovnici Brodarica obavljao je ŠD, dok su ČD i LD obavljali poslove radnog mjesta mlađi financijski savjetnik mala i srednja poduzeća.

- da je sud uvidom u aneks ugovora o radu za ŠD od 30. rujna 2015. utvrdio da je ŠD sklopio ugovor o radu s tuženikom 01. travnja 2009. (što je navedeno u članku 1 navedenog aneksa), a poslove radnog mjesta viši financijski savjetnik obavljao je od 01. listopada 2015. godine. Uvidom u tabelu na listu 222 spisa utvrđeno je da je ŠD zaposlen kod tuženika od 18. studenog 2004., što znači da je ŠD u vrijeme tužiteljičinog otkaza 24. ožujka 2016. imao 11 godina i 7 mjeseci radnog staža kod tuženika, dok je tužiteljica u vrijeme otkaza imala 12 godina i 5 mjeseci radnog staža kod tuženika (prvi ugovor o radu s tuženikom sklopila je 15. listopada 2003. godine, a navedeno proizlazi i iz tabela na listu 222 spisa).

-da je tuženik prije otkaza proveo postupak savjetovanja propisan člankom 150 Zakona o radu (Narodne novine 93/14) jer je o namjeravanom otkazu tužiteljici zatražio očitovanje radničkog vijeća. Okolnost što je radničko vijeće odbilo suglasnost na namjeravani otkaz tužiteljici, ne čini otkaz nedopuštenim jer očitovanje radničkog vijeća nije obvezujuće za tuženika.

- da je tužiteljica u prednosti u odnosu na ŠD prema dva zakonska kriterija (starost i radni staž), dok je ŠD u prednosti u odnosu na tužiteljicu prema jednom zakonskom kriteriju, a to su obveze uzdržavanja. S obzirom da je poslodavac ovlašten samostalno odlučiti kojem će od zakonskih kriterija dati prednost prilikom odlučivanja o tome kojem radniku će otkazati ugovor o radu, a kojeg radnika će zadržati na radu sud je zaključio da tužiteljica neosnovano tvrdi da joj je tuženik neosnovano otkazao ugovor o radu, a na radu je zadržao ŠD

-da iz tužiteljičine porezne kartice proizlazi da je tužiteljica u vrijeme otkaza imala obvezu uzdržavanja jedne osobe i to PD za kojeg u poreznoj kartici nije navedeno da li je na dan izdavanja porezne kartice 27. listopada 2016. bio punoljetan - da je prilikom procjene da li je poslodavac pravilno primijenio socijalne kriterije sud imao u vidu obveze uzdržavanja tužiteljice i ŠD te njihovu dob i radni staž, koji kriteriji su propisani člankom 115 stavak 2 Zakona o radu.

8. Žalbeni navodi da je sud pogrešno utvrdio ukupni staž radnika ŠD, te da primjena kriterija uzdržavanja i utvrđivanja prednosti radnika ŠD u odnosu na tužiteljicu također nije na objektivan i provjerljiv način dokazana su neosnovani i netočni jer isto proizlazi iz dokumentacije u spisu (strana spisa 222 - 224).

9. Neosnovani su žalbeni razlozi tužiteljice da je sud bio dužan tužiteljicu usporediti s ČD i MD jer navedeni radnici nisu radili na istom radnom mjestu kao i tužiteljica već su radili na radnom mjestu mlađi financijski savjetnik koje je različito od tužiteljičinog radnog mjesta. Tuženik je radno mjesto financijski savjetnik razvrstao u tri kategorije i to mlađi financijski savjetnik, financijski savjetnik i viši financijski savjetnik, a pitanje sistematizacije radnih mjesta, opisa poslova pojedinih radnih mjesta te odluka o tome na kojim radnim mjestima su poslodavcu potrebni radnici, predstavlja poslovnu odluku poslodavca koju sud nije ovlašten procjenjivati. S obzirom da ČD i LD nisu radili na istom radnom mjestu na kojem je radila tužiteljica, sud je pravilno zaključio da tuženik nije bio dužan tužiteljicu usporediti s navedenim radnicima već ju je bio dužan usporediti s ID koji je imao ugovor o radu za isto radno mjesto kao i tužiteljica.

10. Okolnost što je u vrijeme premještaja 01. srpnja 2013. tužiteljica bila jedini viši financijski savjetnik kod tuženika, nije relevantna za rješenje ovog spora jer je za dopuštenost otkaza relevantno koje poslove je tužiteljica obavljala u vrijeme otkaza, za koje radno mjesto je imala sklopljen ugovor o radu i koliko je zaposlenika radilo na istom radnom mjestu kao i tužiteljica. Stoga činjenica što je ŠD postao viši financijski savjetnik 01. listopada 2015. ne čini tužiteljičin otkaz nedopušten jer je u vrijeme donošenja odluke o otkazu 24. ožujka 2016. tuženik imao dva viša financijska savjetnika, a to su tužiteljica i ŠD.

11. Iz odluke o kolektivnom višku radnika od 13. siječnja 2016. godine vidljivo da je tuženik utvrdio 17 zaposlenika kao višak, među kojima se nalazi i tužiteljičino radno mjesto. U pravu je sud kada navodi da niti jedan od provedenih dokaza ne ukazuje na činjenicu da je otkaz tužiteljičinog ugovora o radu posljedica šikaniranja i uznemiravanja tužiteljice tako da niti ti žalbeni razlozi tužiteljice nisu osnovani.

12. Troškovi parničnog postupka pravilno su obračunati sukladno odredbi članka 154. stavak 1. u vezi članka 155. ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

13. Kako svojim žalbenim navodima tužiteljica nije dovela u pitanje pravilnost i zakonitost osporene odluke, sud je žalbu tužiteljice odbio kao neosnovanu i potvrdio presudu u skladu sa odredbom čl. 368.st.1. ZPP-a.

14. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka sud je odbio kao neosnovan sukladno odredbi čl. 154.st.1.ZPP-a i čl. 166.st.1. ZPP-a.

U Požegi, 10. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević