- 1 -              Rev 1052/2023-3

 

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1052/2023-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Z., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik po zaposlenju I. P., dipl. iur., protiv tuženika C. o. d.d., OIB: ..., Z., koga zastupa punomoćnica po zaposlenju M. D., dipl.iur., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1535/2020-2 od 1. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru broj Pn-53/2019-7 od 25. veljače 2020., u sjednici održanoj 20. prosinca 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1535/2020-2 od 1. rujna 2022. i presuda Općinskog suda u Vukovaru broj Pn-53/2019-7 od 25. veljače 2020., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 204.504,14 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd-4731/2022-2 od 11. srpnja 2023., dopustio je tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

 

„1. Po kojem propisu odnosno Zakonu se ima procjenjivati osnovanost zahtjeva tužitelja u sporu, sporovima, koje pokreće tužitelj HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine odnosno treba li u konkretnom slučaju po pitanju osnovanosti i visine postavljenog zahtjeva (opsega štete) primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme izvršenih isplata točnije odredbu čl. 27. ZOOP ili Zakon o mirovinskom osiguranju?

 

2. Ima li pravo Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u predmetima pokrenutim protiv osiguravatelja motornog vozila štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine pravo na povrat cjelokupno isplaćenog iznosa mirovine ili ima pravo na naknadu stvarne štete odnosno pravo na povrat razmjernog iznosa mirovine sukladno odredbi čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu?“

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je protiv navedene podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnih pitanja zbog kojih je revizija dopuštena. Tuženik ističe da je po primitku nepravomoćne prvostupanjske presude dana 11. listopada 2019., isplatio iznos od 157.737,93 kn na ime razmjernog dijela isplaćene mirovine. Predlaže da ovaj sud ukine obje presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka revizije.

 

5. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava osnovanost iste i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu u dijelu za iznos od 46.766,21 kn, a odbaciti kao djelomično nedopuštenu za iznos od 157.737,93 kn, koji iznos s pripadajućim kamatama je tuženik nakon donošenja prvostupanjske odluke isplatio.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet tužbenog zahtjeva je regresni zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale isplatom iznosa invalidske mirovine osiguraniku tužitelja (za razdoblje 1. rujna 2016. do 31. kolovoza 2019.), koji je postao korisnikom invalidske mirovine zbog posljedica prometne nezgode od 6. kolovoza 1992., a koju je prouzročio osiguranik tuženika.

 

8. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev, izrazivši u bitnom shvaćanje da u konkretnoj situaciji treba primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 - dalje: ZMO). Navodi da taj Zakon u čl. 161. propisuje:

 

- da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju (stavak 1.)

 

- da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja:

 

1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu,

 

2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja,

 

3. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava (stavak 2.), stoga da su neosnovane tvrdnje tuženika da tužitelj ima pravo, sukladno odredbi čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - dalje: ZOOP), potraživati samo razmjerni dio isplaćene mirovine.

 

9. Drugostupanjski sud prihvatio je izraženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrdio je prvostupanjsku presudu zaključivši da se u konkretnom slučaju primjenjuje ZMO kao lex specialis.

 

10. Tuženik i u revizijskom postupku smatra da je pobijana odluka nezakonita (zbog pogrešne primjene materijalnog prava) i da odstupa od pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske te da u ovom sporu nije pravno relevantan ZMO, neovisno o tome što su isplate mirovine izvršene za vrijeme važenja tog Zakona, jer je obračun visine utužene štete trebalo utvrditi prema odredbama ZOOP-a kao posebnog zakona, a ne primjenom ZMO.

 

11. Naznačenim pitanjem tuženik problematizira primjenu jednog od dva posebna zakona koji uređuju obvezu osiguratelja motornog vozila za naknadu štete zavodu za mirovinsko osiguranje.

 

12. Ovaj sud je u više odluka (npr. Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020. i Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020.), izražavajući shvaćanje i o vremenskom važenju pojedinog posebnog zakona, izrazio shvaćanje da se u opisanoj situaciji, kada se odgovornost osiguratelja temelji na odredbama Zakona obveznim osiguranjima u prometu, primjenjuje taj Zakon. Naime, ZOOP uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane Zakonom o mirovinskom osiguranju koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito. Stoga, kao posebniji, valja primijeniti taj Zakon.

 

13. Činjenica je da je ZMO kasniji zakon, ali kako je ZOOP posebniji zakon, koji uređuje užu problematiku, u konkretnoj situaciji ne može se primijeniti načelo lex posterior derogat legi priori. Da je bila intencija zakonodavca da donošenjem ZMO iz 2013. izmijeni odredbe ZOOP-a kojima je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem tog Zakona stave izvan snage odredbe ZOOP-a koje nisu usklađene s odredbama ZMO u pogledu odgovornosti osiguratelja.

 

14. Kako je u ovoj pravnoj stvari trebalo odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to čl. 27. ZOOP-a koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“, a ne primjenom odredbi ZMO-a kako je to odlučio drugostupanjski sud, osnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

15. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu raspravili osnovanost zahtjeva u smislu odredbi ZOOP-a, nema mjesta preinaci presude, već je valjalo na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a ukinuti presude sudova nižeg stupnja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u odnosu na cjelokupni tužbeni zahtjev, jer je drugostupanjsko presudom odlučeno o cjelokupnom tužbenom zahtjevu, dok tužitelj nije povukao tužbeni zahtjev u dijelu za koji tvrdi da je nesporno plaćen nakon donošenja prvostupanjske odluke.

 

16. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 20. prosinca 2023.