Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3322/2024-2

R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Darko Šuper, odvjetnik u Osijeku, protiv tužene Republike Hrvatske, [osobni identifikacijski broj], zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-185/2023-12 od 7. lipnja 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 10. prosinca 2024. godine

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-185/2023-12 od 7. lipnja 2024. godine i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje ali pred drugim sucem pojedincem.

II Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I/ Utvrđuje se da je tužbeni zahtjev tužitelja PJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Republike Hrvatske, [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja da je kao vlasnik stana na II katu stambene zgrade u [adresa], u dvorištu lijevo gledano kada se uđe u dvorište, ulaz i stubišta 3, koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, kupaonice, predsoblja i hodnika, ukupne površine 93,25 m2, istovremeno suvlasnik na nekretnini kč. br. [katastarska čestica], kuća broj 5 i dvor, [adresa] (sada [adresa]), površine 1074 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], bio osnovan u vrijeme podnošenja tužbe i sve do dana povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora, te upisa prava suvlasništva tužitelja u zemljišnoj knjizi.

II/ Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj da tužitelju PJ iz [adresa], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznos od 22.679,54 Eura (slovima: dvadeset dvije tisuće šest stotina sedamdeset devet eura i pedeset četiri centa), u roku od 15 dana."

2. Protiv ove presude žali se tužena iz žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1 i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. U odgovoru na žalbu tužene tužitelj osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže da se odbije kao neosnovana.

4. Žalba je osnovana.

5. Prvostupanjski sud u bitnom navodi slijedeće:

"Sud drži osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja od 20. studenog 2023., jer zbog činjenica nastalih nakon podnošenja tužbe 2015., tužitelj ima pravni interes da se utvrdi da je njegov tužbeni zahtjev od početka bio osnovan prema tuženiku zbog odluke o troškovima postupka jer bi povlačenjem tužbe u vezi tužbenog zahtjeva za koji se ispostavilo da je očigledno bio osnovan tužitelj bio dužan platiti troškove jer tuženik nije udovoljio zahtjevu nakon podnošenja tužbe, već je upis suvlasništva tužitelja izvršen temeljem odluke suda u postupku povezivanja knjige PU i zemljišne knjige. Tužitelj nije podnosio tužbu protiv ostalih suvlasnika, osim Republike Hrvatske, jer mu ostali suvlasnici nisu nikada niti osporavali njegovo vlasništvo na zemljištu na kojem je zgrada sagrađena.

Prema odredbama članka 66. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17) vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine proizlazi i ostaje neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom (idealnim dijelom) nekretnine na kojem je uspostavljeno.

Tijekom postupka tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev sukladno stanju u zemljišnoj knjizi u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], nastalo nakon podnošenja tužbe i okončanja postupka povezivanja knjige položenih ugovora iz zemljišne knjige u predmetu Općinskog suda u Osijeku broj RZ-67/15. Navodeći da obzirom da je nakon podnošenja tužbe tužitelj upisan i u zemljišnoj knjizi kao suvlasnik na zemljištu na kojem je stambena zgrada sagrađena nema daljnji interes zahtijevati da tuženik trpi uknjižbu prava vlasništva na istoj, a kako je to ranije traženo tužbenim zahtjevom. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor promašene aktivne legitimacije od strane tuženika jer da je u tijeku ovršni postupak po prijedlogu Gradske banke u stečaju d.o.o. protiv PJ radi prodaje stana u zgradi na [adresa] (jer da je pitanje dana kada će doći do promjene vlasništva) stoga što je tužitelj i dalje upisan kao vlasnik predmetnog stana.

Sud nije prihvatio ni istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije od strane tuženika s obzirom da je tužitelj tužbu podnio 2. srpnja 2015., a postupak povezivanja u predmetu RZ-67/15 je okončan 2016., s tim da tužitelju ostali suvlasnici na predmetnoj nekretnini nisu nikada niti osporavali suvlasništvo za razliku od tuženika Republike Hrvatske."

6. Ova odluka suda prvog stupnja nije pravilna.

7. Prije svega, treba reći da pobijana prvostupanjska presuda u biti je identična prvotnoj prvostupanjskoj presudi koja je donesena od strane prvostupanjskoga suda obzirom da se traži utvrđenje da je tužitelj kao vlasnik stana na drugom katu stambene zgrade bio suvlasnik i u vrijeme podnošenja tužbe tužene Republike Hrvatske u predmetu Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1202/13, s tim što je u prvotnoj presudi tužitelj tražio suvlasništvo u 1/8 dijela, a što je tužena dužna priznati jer će u suprotnom isto priznanje zamijeniti presuda, dok sada u pobijanoj presudi traži utvrđenje da je bio suvlasnik sve do dana povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora, te upisa prava suvlasništva tužitelja u zemljišnoj knjizi.

8. Ovaj sud u svom rješenju od 17. listopada 2017. godine je naveo, a u odnosu na u izreci naveden predmet poslovni broj P-1202/13, a koja je postala pravomoćna, da je u tom predmetu naloženo tužitelju da se iseli iz poslovnog prostora koji se nalazi u podrumu stambene zgrade u kojoj se nalazi i stan tužitelja, kao i da je u tom predmetu tužitelj podnio protutužbu koja je pravomoćno odbačena obzirom na činjenicu da se tužitelj prije podnošenja tužbe u smislu odredbe čl. 186.a ZPP nije obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora.

9. Ovaj sud je pritom naveo da iz tog predmeta proizlazi da sud nije prihvatio tamo iznesene tvrdnje ovdje tužitelja da je on suvlasnik predmetne nekretnine, nego je na temelju činjenice da je Republika Hrvatska upisana kao samovlasnik predmetne nekretnine donio pravomoćnu odluku kojom je naloženo iseljenje tužitelja i predaju u posjed poslovnog prostora (dakle, ne i stana), s tim da je u tijeku ovog postupka tuženik i tvrdio da ne osporava tužitelju vlasništvo njegovog stana.

10. Ovaj sud je pritom naveo da je u toj parnici kao prethodno pitanje utvrđeno da tužitelj nema nikakva suvlasnička prava, te da tužitelj u ovom postupku želi ishoditi odluku sadržaja kakav je njegov tužbeni zahtjev da bi u smislu odredbe čl. 421. st. 1. toč. 9. ZPP ishodio uvjete za ponavljanje pravomoćno dovršenog postupka, i da se u tome ogleda postojanje pravnog interesa tužitelja.

11. U toj svojoj odluci ovaj sud je naveo da je tužitelj trebao tužbom obuhvatiti sve suvlasnike predmetne nekretnine kao nužne suparničare, a zbog čega je ovaj sud ukinuo prvostupanjsku presudu i odbacio tužbu.

12. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom rješenju poslovni broj Rev-401/2019-2 od 8. veljače 2023. godine je naveo da u konkretnom slučaju kako je riječ je o etažnom vlasništvu na posebnom dijelu zgrade stečenom na temelju prijašnjih propisa do primjene dolaze prijelazne odredbe ZVDSP o uspostavi jedinstva nekretnine i posebnih dijelova zgrade. Vlasništvo na posebnom dijelu zgrade (etažno vlasništvo), a isto tako i pravo raspolaganja na posebnom dijelu zgrade u društvenom vlasništvu, stečeno na temelju prijašnjih propisa, od stupanja na snagu ZVDSP postaje vlasništvo posebnih dijelova nekretnine, kako je uređeno odredbama ZVDSP, pa se prosuđuje po njima, ako u prijelaznim odredbama nije što posebno određeno (čl. 370. st. 1. ZVDSP). Nadalje je određeno da vlasnik posebnog dijela zgrade nakon stupanja na snagu ZVDSP ostaje vlasnikom svog posebnog dijela nekretnine, a nositelj prava raspolaganja na posebnom dijelu zgrade postaje vlasnikom toga posebnoga dijela, s time da se vlasništvo posebnoga dijela nekretnine neodvojivo povezuje s određenim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine (čl. 370. st. 2. ZVDSP). Vlasniku posebnoga dijela zgrade pripada stupanjem na snagu ZVDSP odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, umjesto njegova dosadašnjega sudjelovanja u zajedničkom nedjeljivom vlasništvu zajedničkih dijelova porodične zgrade sa suvlasništvom zemljišta, odnosno umjesto njegova dotadašnjega sudjelovanja u trajnom pravu korištenja zajedničkih dijelova višestambene zgrade s pravom trajnoga korištenja zemljišta (čl. 370. st. 3. ZVDSP). Veličina odgovarajućeg suvlasničkoga dijela utvrđuje se odgovarajućom primjenom pravila ZVDSP o veličini odgovarajućega suvlasničkog dijela nekretnine koji ovlašćuje suvlasnika da ima u svome vlasništvu posebni dio zgrade. Polazište za utvrđivanje odgovarajućega suvlasničkog dijela je veličina odnosno vrijednost posebnoga dijela u etažnom vlasništvu u odnosu prema vrijednosti cijele nekretnine (suprotno od osnivanja etažnog vlasništva ubuduće). Dok ne dođe do primjene pravila ZVDSP o veličini odgovarajućega suvlasničkoga dijela smatra se da su dijelovi svih suvlasnika jednaki, ali svaki od suvlasnika nekretnine, pa makar i ne bio vlasnikom posebnog dijela zgrade, može zahtijevati da se utvrdi veličina suvlasničkih dijelova koje će sud među njih pravedno podijeliti (čl. 370. st. 4. ZVDSP). Dakle, obzirom na propise koji reguliraju pretvorbu prava vlasništva, obilježja na kojima se temelji etažno vlasništvo prema ZVDSP, te pravila o pretvaranju etažnog vlasništva na posebnom dijelu zgrade stečenog na temelju prijašnjih propisa u vlasništvo posebnog dijela nekretnine, pasivno su legitimirani svi suvlasnici nekretnine.

13. Međutim, u slučaju propusta tužitelja da tužbom obuhvati sve nužne suparničare na pasivnoj strani drugostupanjski sud nije mogao ukinuti prvostupanjsku presudu i odbaciti tužbu bez da je prethodno postupio prema odredbi čl. 109. ZPP. Naime, sud je dužan na temelju odredbe čl. 109. ZPP pozvati tužitelja da dopuni tužbu vodeći računa o pasivnoj legitimaciji tuženika (tako i ovaj sud u odluci Rev-x 181/2017 od 26. siječnja 2021.).

14. Dakle, oba suda su bila pravnog stava da u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev, a koji je u biti identičan onome o kojem je odlučivao prvostupanjski sud u ponovljenom postupku su pasivno legitimirani svi suvlasnici nekretnine, a VSRH je i mišljenja da u takvoj situaciji prvostupanjski sud bio dužan postupiti temeljem odredbe čl. 109. ZPP i pozvati tužitelja da dopuni tužbu vodeći računa o pasivnoj legitimaciji tuženika.

15. Prvostupanjski sud je u ponovljenom postupku rješenjem donesenim na ročištu održanom dana 12. listopada 2023. godine naložio tužitelju da u roku od 30 dana uredi tužbu i tužbeni zahtjev sukladno navodima iz ukidbene odluke Vrhovnog suda RH broj Rev-401/2019-2, međutim, nije u smislu odredbe čl. 109. st. 4. ZPP upozorio tužitelja na posljedice ukoliko tako ne postupi, s tim da tužitelj tako nije postupio u datom sudskom roku smatrajući da je jedino pasivno legitimirana tužena Republika Hrvatska.

16. Obzirom na izraženo stajalište VSRH, pa i prethodno izraženo stajalište ovog suda, da je na pasivnoj strani tužitelj trebao označiti sve suvlasnike predmetne nekretnine, ovaj sud nije mogao ukinuti prvostupanjsku presudu i odbaciti tužbu obzirom na propust prvostupanjskog suda da tužitelja upozori u smislu odredbe čl. 109. st. 4. ZPP, nego je temeljem čl. 369. st. 1. u vezi čl. 371. ZPP valjalo ponovo ukinuti prvostupanjsku presudu.

17. Vezano uz primjenu odredbe čl. 366.a ZPP ovaj sud navodi da pravo na pošteno suđenje skup je postupovnih jamstava kojim se osigurava pravičnost postupka te ono ima takvo važno mjesto u demokratskom društvu da ne može biti nikakvog opravdanja za restriktivno tumačenje tih jamstava (vidi odluku Ustavnog suda U-III- 3538/2017 od 18. travnja 2019. godine).

18. Dakle, pravo na pošteno suđenje mora uključivati mogućnost sudova da postupovnim jamstvima (uvijek) provedu pravičan postupak.

19. Naime, kad se prvostupanjska presuda ne bi ponovo ukinula, došlo bi do nesankcioniranja očite postupovne nezakonitosti suda prvog stupnja, odnosno spor ne bi bio riješen sukladno zakonu, a to predstavlja povredu prava na pravnu sigurnost kao sastavnog dijela prava na pošteno suđenje.

20. Inzistiranje na primjeni čl. 366.a ZPP u opisanim okolnostima predstavljalo bi pretjerani formalizam koji bi naštetio pravičnosti postupka.

21. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (točka II).

U Zagrebu, 10. prosinca 2024. godine

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić