- 1 -              Revd 3978/2023-2

Broj: Revd 3978/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. P. (ranije B.), Z. B., OIB: …, zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku u Odvjetničkom društvu K., C.-P. & P. j.t.d., Z., protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Z., Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R-8/2023-2 od 23. ožujka 2023., kojom je dijelom potvrđena i dijelom preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7402/2020-37 od 22. srpnja 2022., na sjednici održanoj 20. prosinca 2023.,

r i j e š i o   j e :

I. Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R-8/2023-2 od 23. ožujka 2023., kojom je dijelom potvrđena i dijelom preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7402/2020-37 od 22. srpnja 2022. postavljajući sljedeća pitanja:

„Može li Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Zaključkom broj 153 s 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane dana 21. prosinca 2015. godine) drugačije definirati neradne dane u odnosu na Zakon o blagdanima, spomendanima i neradnim danim u Republici Hrvatskoj (NN 33/96, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11, 130/11), odnosno, može li se kogentna/prisilna odredba zakona derogirati drugačijom odredbom Kolektivnog ugovora ili drugačijim tumačenjem Kolektivnog ugovora kojeg je dalo Zajedničko povjerenstvo?

Može li obračun mjesečnog fonda radnih sati, kao temeljem za obračun prekovremenog rada i isplatu plaće tužiteljici, kolektivnim ugovorom biti nepovoljnije ugovoren za radnika (u konkretnom slučaju tužiteljicu), imajući u vidu odredbu čl. 9 st. 2 Zakona o radu?

Predstavlja li diskriminaciju radnika (čl. 7 st. 4 Zakona o radu) tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od strane Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja Zaključkom broj 153 s 26. sjednice održane dana 21. prosinca 2015. godine, kada se usporede radnici koji rade u nejednakom rasporedu sati (npr. tužiteljica) u odnosu na radnike koji rade na bazi 40-satnog radnog tjedna, kao i kada se usporedi radnik koji radi na blagdan u radnom tjednu (tužiteljica) s radnikom koji radi u nedjelju (a ne radi na blagdan u radnom tjednu), povrh odrađenog mjesečnog fonda radnih sati?

U slučaju kada je vrijednost predmeta spora 10.187,18 kn (sada 1.352,07 EUR), odnosno, kada je tužbeni zahtjev postavljen u navedenom iznosu, u "razredu" Tbr. 7 toč. 1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (u daljnjem tekstu: OT) između 10.000,01 kn i 100.000,00 kn (sada između 1.327,23 EUR i 13.272,28 EUR), treba li sud vrednovati (i dosuditi) poduzete (potrebne) parnične radnje tužitelja s po 100 bodova, u smislu Tbr. 7 toč. 1, u vezi Tbr. 8 toč. 1 i Tbr. 9 toč. 1 OT (zato jer je u tom "razredu" Tbr. 7 toč. 1 OT postavljena vrijednost predmeta spora) ili s po 75 bodova (zato jer prihvaćeni dio tužbenog zahtjeva od 9.547,95 kn (sada 1.267,23 EUR) pripada u taj niži "razred" Tbr. 7 toč. 1 OT, bez obzira što je vrijednost predmeta spora veća)?“

2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagateljica ukazuje na odluke ovoga revizijskoga suda (rješenje poslovni broj Rev 510/2021, od 15. rujna 2021. i dr.), tvrdeći da je u tim odlukama zauzeto shvaćanje različito od shvaćanja iz pobijane odluke.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.

5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pravna pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385. a st. 1. ZPP, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse ovoga suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovoga suda broj Rev 411/2021 od 1. lipnja 2021., Rev 627/2021 od 8. lipnja 2021. i dr., a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.

6. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje tužiteljica smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

7. Također, u vezi dijela prijedloga za dopuštenje revizije koji se tiče povrede prava na pravično suđenje i jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17), predlagateljici valja odgovoriti da čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17, dalje: EKLJP) i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužiteljici bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice. Donesene presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje.

8. Što se tiče pritužbe koja se odnosi na navodnu povredu prava vlasništva zajamčenog čl. 48. Ustava odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčenog čl. 1. Protokola 1. uz EKLJP, ovaj sud smatra da se odluke nižih sudova, koje predstavljaju zadiranje/miješanje u navedeno pravo tužiteljice, temelje na odredbi čl. 19. st. 6. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'', broj 143/13 i 96/15) i odredbe čl. 15., 16., 55. i čl. 58. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 29/18, 35/19, 78/19, 92/19), kao i na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te da su, stoga, zakonite. U vezi primjene podudarnih materijalnopravnih odredbi postoji i stabilna sudska praksa ovog suda, te je ona tužiteljici mogla biti poznata. U takvim okolnostima slučaja nižestupanjski su sudovi prilikom odmjeravanja odluke o troškovima postupka pravilno primijenili odredbu čl. 154. st. 1. ZPP. Naime, obvezivanje stranke na naknadu troškova postupka prema načelu „gubitnik plaća“ ima zakonsku osnovu u čl. 154. ZPP, a načelo „gubitnik plaća“ ima legitimni cilj – odvratiti potencijalne stranke od podnošenja neosnovanih tužbi ili iznošenja pretjeranih tužbenih zahtjeva pred sudovima. Tek iznimno, može doći do nerazmjernog ograničenja konvencijskog prava, ako stranka iz opravdanog razloga nije mogla predvidjeti neuspjeh u sporu. Međutim, u okolnostima ovog konkretnog slučaja, kada iz sudske prakse ovog suda jasno proizlazi da tužba nema izgleda za uspjeh, a tužiteljica nije dokazala da joj je plaćanje odmjerenih troškova bio značajan financijski teret, ništa ne ukazuje da su u danim okolnostima nižestupanjski sudovi primijenili tu odredbu na način koji bi bio nerazmjeran navedenom cilju i nametnuo prekomjeran teret tužiteljici.

9. Kako predlagateljica nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP te riješiti kao u toč. II. izreke.

10. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).

Zagreb, 20. prosinca 2023.