REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-1492/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužitelja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, kojega zastupa službena osoba ZŠ, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba: 1.) Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, Kapucinska 21; 2.) ZŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa opunomoćenica Zvjezdana Znidarčić-Begović, odvjetnica u Zagrebu, Ksaverska cesta 35a: 3.) ĐŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4.) UŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje oboje zastupa opunomoćenica Ana Glowatzky Sesar, odvjetnica u Zagrebu, Ksaverska cesta 35a, radi naknade za oduzetu imovinu, 10. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/19-01/263, URBROJ: 514-04-02-01-01/08- 23-2 od 13. ožujka 2023.

II. O troškovima upravnog spora odlučit će se naknadno posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Tužitelj je Upravnom sudu u Zagrebu podnio tužbu protiv uvodno označenog tuženika radi ocjene zakonitosti rješenja, KLASA: UP/II-942-01/19-01/263, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-2 od 13. ožujka 2023. koja je upisana pod poslovnim brojem: Us I-1687/2023.

2. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: 31 Su-582/2023-2 od 23. studenog 2023. Upravnom sudu u Osijeku delegirani su predmeti Upravnog suda u Zagrebu, među kojima i spis pod poslovnim brojem: Us I- 1687/2023.

3. Ovdje osporenim rješenjem tuženika odbijene su žalbe tužitelja i Državnog odvjetništva Republike Hrvatske izjavljene protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Prvi područni odsjek (Centar, Črnomerec), KLASA: UP/I-942-01/97-02/1433, URBROJ: 251-14-11-2/008-19-79 od 29. travnja 2019.

4. Navedenim prvostupanjskim rješenjem, u točki I. izreke, ZŠZ za 2/4 dijela, a ĐŠZ i UŠZ, svakome za 1/4 dijela, utvrđeno je pravo na naknadu za oduzetu poslovnu zgradu, ukupne korisne površine 2.358,16 m[2] , u Zagrebu, Trg Petra Preradovića 6, sagrađenoj na zk.č.br. 3251, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u ukupnom iznosu od 4.477.063,90 kuna. Prema točki II. izreke rješenja, obveznik naknade je Ministarstvo financija, koje će, sukladno točki III. izreke rješenja, isplatiti ZŠZ za pripadajućih 2/4 dijela iznos od 2.037.462,54 kuna te ĐŠZ i UŠZ, svakome za pripadajuću 1/4 dijela, iznos od 1.219.800,68 kuna u obveznicama Republike Hrvatske u 40 polugodišnjih rata, koje dospijevaju 1. siječnja i 1. srpnja svake godine počevši od 1. siječnja 2000. Sukladno točki IV. izreke rješenja, obvezuje se Ministarstvo financija u roku 60 dana od dana pravomoćnosti toga rješenja predati obveznice Republike Hrvatske u kunskoj protuvrijednosti ZŠZ u iznosu od 2.037.462,54 kuna te ĐŠZ i UŠZ, svakome u iznosu od 1.219.800,68 kuna. Konačno, točkom V. izreke rješenja određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

5. Tužitelj u tužbi navodi da je predmetna zgrada s poslovnim prostorima srušena 2008. godine radi izgradnje trgovačkog centra u Zagrebu, međutim, prvostupanjsko tijelo visinu naknade nije umanjilo za 70% iznosa na temelju članka 2. stavka 2. Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje vrijednosti stana („Narodne novine“ 66/98., dalje Pravilnik) koji je primjenjuje u svezi članka 3. Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje naknade za oduzeto građevinsko zemljište i poslovni prostor („Narodne novine“ 204/03.). Ako se prihvati tumačenje da se naknada za poslovne prostore koji su postajali na dan donošenja Zakona o naknadi, ali su u međuvremenu srušeni, ne bi izračunavala na način da se građevinska vrijednost stana (Cg) određuje kao građevinska vrijednost etalonskog objekta koja se primjenjuje prema Uredbi iz stavka 1. ovog članka (Ce) umanjena za 70%, postavlja se pitanje na koje se onda poslovne prostore uopće primjenjuje odredba članka 2. stavka 2. Pravilnika odnosno je li takva odredba derogirana tumačenjem tuženika. Predlaže poništiti osporeno rješenje.

6. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi navodima tužitelja iz razloga već navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev. 7. U odgovoru na tužbu zainteresirana osoba ZŠZ navodi da tužitelj ne iznosi ništa novo niti argumentira svoj stav koji je protivan valjanom obrazloženju tuženika. Nije sporno da je u vrijeme donošenja Zakona o naknadi oduzeti poslovni objekt postojao u identičnom opsegu/volumenu i površini kao i u vrijeme oduzimanja imovine, slijedom čega predlagateljima povrata imovine pripada pravo na naknadu. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je postojanje oduzetog poslovnog prostora (objekta), u istom obliku i veličini kakav je bio u vrijeme oduzimanja imovine, a što je utvrđeno provedenim očevidom 17. srpnja 2008. te građevinskim vještačenjem. Također, nije sporno da je objekt krajem 2008. srušen, što po materijalno pravnim odredbama i svrsi zakona i zakonskih odredbi o povratu imovine ne utječe na opseg stečenih prava predlagatelja. Nije sporno ni da je u vrijeme donošenja Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje naknade za oduzeto građevinsko zemljište i poslovni prostor oduzeti poslovni prostor postojao u istom obliku i veličini, a zakonski rokovi donošenja rješenja o zahtjevu predlagatelja su već bili istekli, pa stoga nema uvjeta za umanjivanje stečenih prava predlagatelja. U rješenju tuženika od 25. srpnja 2017. potvrđeno je da okolnost što je nekretnina koja je predmet naknade srušena za vrijeme trajanja postupka ne može ići na štetu podnositelja zahtjeva/ovlaštenika naknade. Poziva se i na pravno mišljenje izraženo u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem: Usž- 532/2017 od 4. svibnja 2017. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz dosudu troška upravnog spora.

8. Zainteresirane osobe ĐŠ i UŠZ su u odgovoru na tužbu priklanjaju navodima tuženika iz obrazloženja osporenog akta te predlažu odbiti tužbeni zahtjev.

9. Sud je u ovom sporu održao raspravu na temelju članka 89. stavaka 2. i 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24. dalje ZUS) u prisutnosti službene osobe tužitelja i opunomoćenika svih zainteresiranih osoba te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika. Na raspravi su sve prisutne stranke ostale kod svojih ranijih podnesaka, dok se opunomoćenik Republike Hrvatske priklonio navodima tužitelja. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu ovog spora i spisu upravnog postupka koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

10. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Među strankama nije sporno tko su ovlaštenici naknade za oduzetu imovinu, kao niti pitanje pripada li im naknada. Također, nije sporno da je predmetna nekretnina ukupno korisne površine 2.358,16 m[2] čiji se povrat traži, bila sagrađena na zk.č. 3251 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i da se sastojala od podruma, prizemlja, prvog kata, drugog kata i potkrovlja te je tijekom trajanja postupka 2008. godine srušena radi izgradnje trgovačkog centra u Zagrebu. Iz toga proizlazi da nekretninu nije bilo moguće vratiti u naravi.

12. Sporno je među strankama primjenjuje li se umanjenje od 70% u izračun naknade za oduzetu imovinu.

13. Naime, člankom 3. Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje naknade za oduzeto građevinsko zemljište i poslovni prostor propisano je da se naknada za oduzeti poslovni prostor koja se utvrđuje u postupku prava na naknadu prijašnjem vlasniku procjenjuje uz primjenu mjerila za utvrđivanje vrijednosti stana iz članka 63. stavka 2. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02. i 98/19., dalje: Zakon o naknadi).

14. Nadalje, člankom 2. stavkom 2. Pravilnika propisano je da se za stanove koji više ne postoje građevinska vrijednost stana (Cg) određuje kao građevinska vrijednost etalonskog objekta koja se primjenjuje prema Uredbi o načinu utvrđivanja cijene stana i garaže ("Narodne novine" 35/92, 72/92, 83/93 i 110/93) (Ce) umanjena za 70%.

15. Uzimajući u obzir kako je predmetna nekretnina, za čiji je povrat u zakonom propisanom roku podnesen zahtjev za povrat na temelju odredaba Zakona o naknadi, srušena 2008. godine radi izgradnje trgovačkog centra, dakle, nakon donošenja i stupanja na snagu Zakona o naknadi i pripadajućih pravilnika, umanjenje od 70% u izračun naknade predstavljalo bi povredu zakona na štetu ovlaštenika naknade. Drugim riječima, zanemariti činjenicu kako je predmetna nekretnina postojala u vrijeme podnošenja zahtjeva, ali i godinama iza toga, odnosno sve do 2008. godine, u kojem vremenu zahtjev ovdje zainteresiranih osoba nije riješen te istodobno označiti kao odlučnu činjenicu samo onu da je predmetna nekretnina srušena u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja, prema mišljenju ovog Suda, ne predstavlja pouzdanu osnovu za tumačenje odredbe iz članka 2. stavka 2. Pravilnika na način kako to smatra tužitelj. Naime, primjena umanjenja od 70% pri izračunu naknade zbog toga što nekretnina više ne postoji, a što je izravna posljedica dugotrajnosti postupka koju nisu uzrokovale ovdje zainteresirane osobe, svakako nije intencija koja se želi postići tom odredbom. Takvo stajalište zauzeto je i u relevantnoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, u presudi pod poslovnim brojem Usž-532/17-2.

16. Stoga je Sud osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim i odlučio kao u točki I. izreke presude, u skladu s odredbom članka 116. stavka 1. ZUS-a.

17. U skladu s člankom 148. stavkom 4. ZUS-a, Sud će o troškovima upravnog spora odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

U Osijeku 10. prosinca 2024.

Sudac

Dario Mađaroš

Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. Zainteresiranoj osobi 1. putem Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku

4. Zainteresiranoj osobi 2. po opunomoćenici

5. Zainteresiranim osobama 3. i 4. po opunomoćenici