Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3134/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Držaić kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Roberte Pandža kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik TŠ, odvjetnik u Odvjetničkom društvu ŠIP u [adresa], protiv tuženika HT d.d., [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik IS, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu IS&MS u [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn-652/2019-34 od 24. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 10. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Hrvatskog Telekoma d.d. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn- 652/2019-34 od 24. studenog 2023. pod stavkom I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn-652/2019-34 od 24. studenog 2023. pod stavcima II. i III. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O zahtjevima tužiteljice i tuženika za naknadu troška žalbenog postupka bit će odlučeno u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn-652/2019-34 od 24. studenog 2023. pod stavkom I. izreke djelomično je prihvaćen kao osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, za iznos od 525,40 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. studenog 2023. pa do isplate. Stavkom II. izreke djelomično je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, za iznos od 1.332,72 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. studenog 2023. pa do isplate. Stavkom III. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 466,32 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. studenog 2023. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude pod stavkom II. izreke te pod stavkom III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 2.333,39 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, žali se tužiteljica zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 378,86 EUR.

3. Protiv navedene presude pod stavcima I. i III. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 156,25 EUR.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, konačno postavljen podneskom od 2. ožujka 2022. (list 47-51 spisa), radi naknade imovinske štete u iznosu od 14.000,00 kuna/1.858,12 EUR[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja šteta je tužiteljici nastala prodiranjem vlage u njenu nekretninu, uzrok koje su nestručno postavljeni telekomunikacijski kablovi od strane tuženika na vanjske zidove nekretnine tužiteljice.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu pod stavkom I. izreke može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude pod stavkom I. izreke počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

8. Prilikom ispitivanja pobijane presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st.

2. ZPP-a.

9. Iz dokaza koji su izvedeni tijekom prvostupanjskog postupka, a konkretno izvatka iz zemljišne knjige zemljišnoknjižnog odjela KS od 17. studenog 2019., presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3369/2019 od 1. listopada 2019., fotografija kuće tužiteljice izvana i u unutrašnjosti, nalaza i mišljenja sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina DM od 15. svibnja 2018. napravljenog za potrebe izvanparničnog postupka radi osiguranja dokaza poslovni broj R1-180/2018, te dopune vještačenja od 9. srpnja 2019., e-mailova od 28. studenog 2019. i 10. prosinca 2020., iskaza tužiteljice koja je saslušana kao stranka u postupku, iskaza svjedoka HZ, te ovršnog predmeta prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-548/2022, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je tužiteljica vlasnica nekretnine sagrađene na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi kuća površine od 36 m2,

- da je tužiteljica navedenu nekretninu kupila u rujnu 2017.,

- da je prema priloženim fotografijama u kući tužiteljice već u jesen 2017. došlo do probijanja vlage u unutrašnjost kuće,

- da je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3369/2019 od 1. listopada 2019. tuženiku naloženo da s kuće tužiteljice ukloni telekomunikacijske kablove na južnoj i zapadnoj fasadi zgrade i dvije razvodne kutije,

- da iz obrazloženja navedene presude proizlazi da je tuženik sporne kablove postavio na kuću tužiteljice samovoljno, dakle bez da je tražio dozvolu ili suglasnost tužiteljice,

- da tuženik nije dobrovoljno ispunio svoju obvezu iz ovršne isprave,

- da je tek u studenome 2021., a nakon zakazanog uredovanja u ovršnom postupku, tuženik izvijestio sud da je postupio po ovršnoj ispravi, a što je potvrdila i tužiteljica,

- da je tužiteljica 16. ožujka 2018. podnijela prijedlog protiv tuženika radi osiguranja dokaza u izvanparničnom postupku poslovni broj R1-180/2018,

- da je u postupku poslovni broj R1-180/2018 obavljen očevid na licu mjesta uz prisutnost sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina DM, koji je 16. svibnja 2018. dostavio pisani nalaz i mišljenje u kojem potvrđuje da je na južnoj i zapadnoj strani spavaće sobe u kući tužiteljice utvrdio tragove vlage na južnom i zapadnom zidu, te na plafonu (pobliže opisano u samom vještačenju),

- da vještak nije mogao sa sigurnošću utvrditi uzročno-posljedičnu vezu između postavljenih kablova tuženika i prodiranja vlage u kuću tužiteljice, s tim da je trošak sanacije prema zatečenom stanju procijenio na iznos od 160,41 EUR/1.208,63 kune,

- da je sudski vještak DM nakon primjedbi tužiteljice kao predlagateljice ponovno izišao na lice mjesta nakon više od godine dana, i u dopunskom vještačenju od 9. srpnja 2019. ponovno utvrdio nova oštećenja u kući tužiteljice uzrokovana prodorom vlage, iako je nakon prvog očevida tužiteljica sanirala oštećenja navedena u prvom nalazu i mišljenju, s tim da je za novu sanaciju po vještaku bio potreban iznos od 364,99 EUR/2.750,00 kuna,

- da je vještak u dopunskom mišljenju zaključio da je radi sanacije štete i sprječavanja daljnje štete potrebno skinuti anker s kablovima i rupu od ankera napuniti epoksidnom smolom, nakon čega se ankeri mogu vratiti na istu poziciju.

10. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je do prodora vlage u unutrašnjost kuće tužiteljice, i to u spavaćoj sobi na južnom i zapadnom zidu te plafonu, došlo zbog nepropisno i nestručno postavljenih kablova i razvodnih kutija od stane tuženika na vanjsku fasadu kuće tužiteljice.

11. Naime, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka DM od 15. svibnja 2018. proizlazi da su u kući tužiteljice nastala oštećenja zbog prodora vlage na južnoj i zapadnoj strani spavaće sobe, a upravo se s vanjske stane kuće na južnom i zapadnom zidu nalaze postavljeni kablovi tuženika i razvodne kutije koji su ubušeni u fasadu ankerima. Iako vještak M u dopunskom nalazu od 9. srpnja 2019. nije dao izričiti odgovor na pitanje što je uzrok vlage, isti je u svom mišljenju naveo da je radi sanacije štete potrebno skinuti anker s kablovima i rupu napuniti epoksidnom smolom nakon čega se ankeri mogu vratiti na istu poziciju, iz čega proizlazi da je vještak zaključio da je za sprječavanje daljnje štete potrebno stručno postaviti ankere s kablovima, koji očigledno nisu bili ispravno postavljeni na zidove nekretnine tužiteljice.

12. Dakle, zbog nepropisno i nestručno postavljenih kablova i razvodnih kutija na fasadi s južne i zapadne strane koja je izbušena na više mjesta zbog postavljanja tzv. ankera, tužiteljici je nastala šteta na zidovima s unutarnje strane nekretnine, i to upravo na južnom i zapadnom zidu spavaće sobe gdje su se s vanjske strane nalazili jedino kablovi neovlašteno postavljeni od strane tuženika. Zbog toga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se sa sigurnošću može isključiti drugi uzrok prodiranja vlage u kuću tužiteljice, tim više što je sudski vještak oštećenja u razmaku većem od godinu dana registrirao na istim mjestima, a tužiteljica je u tom razdoblju sanirala štetu, no nakon svake jače kiše dolazilo je do oštećenja u unutrašnjosti objekta tužiteljice.

13. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da iz vještačenja provedenog po vještaku DM ne proizlazi postojanje uzročno posljedične veze između štetne radnje i nastale štetne posljedice. Pri tome valja istaknuti da se tuženik poziva na nalaz i mišljenje vještaka M od 16. svibnja 2018. u kojem, istina, stoji da se vještak ne može izjasniti o stvarnom uzroku vlaženja zidova tužiteljičine nekretnine dok se ne provede struganje oštećenih površina zidova te djelomično gletovanje i bojanje ostruganih površina zaštitnim premazom, no nakon što je tužiteljica izvršila po vještaku predložene radove, isti vještak je u svom dopunskom nalazu i mišljenju od 9. srpnja 2019. jasno istaknuo da su na istim mjestima ponovno utvrđena oštećenja, te da je za sanaciju i sprječavanje daljnje štete potrebno pažljivo skidanje postojećeg ankera s kablovima, pridržavanje istog sa kablovima za vrijeme punjenja rupe od ankera epoksidnom smolom, te ponovno vraćanje ankera na istu poziciju nakon punjenja. Dakle, iz dopunskog nalaza i mišljenja vještaka M od 9. srpnja 2019. proizlazi postojanje uzročno posljedične veze između štetne radnje (nestručno postavljenih kablova i razvodnih kutija od strane tuženika na južnoj i zapadnoj strani nekretnine tužiteljice) i nastale štetne posljedice (oštećenja nastalih zbog vlage na unutarnjim zidovima na južnoj i zapadnoj strani spavaće sobe tužiteljice).

14. Prema tome, kako je tuženik odgovoran za štetu koja je tužiteljici nastala na njenoj nekretnini u razdoblju od rujna 2017. do podnošenja tužbe u ovom predmetu, a koju je vještak M utvrdio u iznosu od 525,40 EUR/3.958,63 kune, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odlučio kao pod stavkom I. izreke pobijane presude, sve u smislu odredaba iz čl. 1045. st. 1., čl. 1046., čl. 1085. st. 3. i čl. 1089. st. 2., u svezi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO).

15. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

16. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno zaključio da je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu preostalog iznosa od 1.332,72 EUR/10.041,37 kuna valjalo odbiti zbog osnovanosti prigovora zastare.

17. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica za štetu i osobu koja je odgovorna za štetu saznala najkasnije 16. ožujka 2018. kada je protiv tuženika podnijela prijedlog za osiguranje dokaza. Kako je tužiteljica tužbeni zahtjev preinačila podneskom od 2. ožujka 2022. na način da je tužbeni zahtjev po osnovi imovinske štete povisila sa 525,40 EUR/3.958,63 kune na 1.858,12 EUR/14.000,00 kuna, odnosno za iznos od 1.332,72 EUR/10.041,37 kune, tako je prvostupanjski sud zaključio da je od dana saznanja za štetu i štetnika pa do preinačenja tužbe prošlo više od tri godine, odnosno da je preinačeni dio tužbenog zahtjeva za naknadom imovinske štete tužiteljica podnijela nakon isteka zastarnog roka od tri godine iz čl. 230. st. 1. ZOO-a.

18. No, ovdje valja istaknuti da iz sadržaja podneska tužiteljice od 2. ožujka 2022. jasno proizlazi da navedenim podneskom tužiteljica potražuje daljnju štetu koja joj je nastala nakon podnošenja tužbe u ovom predmetu, dakle štetu koja je tužiteljici nastala u razdoblju od studenog 2019. pa do dana 4. studenog 2021. kada je tuženik postupio po pravomoćnoj presudi i uklonio kabele i nosače kabela s objekta tužiteljice, a koji su bili uzrok vlaženja nekretnine tužiteljice. Podneskom od 2. ožujka 2022. tužiteljica je dakle, pored iznosa od 525,40 EUR/3.958,63 kune na ime naknade štete nastale na nekretnini tužiteljice od rujna 2017. do podnošenja tužbe u ovom predmetu, potraživala i daljnji iznos od 1.332,72 EUR/10.041,37 kune na ime naknade štete nastale na nekretnini tužiteljice u daljnjem dvogodišnjem razdoblju, u kojem je tužiteljica također bila primorana sanirati štetu na svojoj nekretnini svaki put kada bi poslije obilnije kiše u unutrašnjost kuće tužiteljice prodirala vlaga koja je stvarala oštećenja na zidovima i stropu.

19. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda (da je za preinačeni dio tužbe nastupila zastara) u predmetnom postupku u pogledu navedenog dijela tužbenog zahtjeva tužiteljice nisu utvrđene odlučne činjenice, konkretno koliko puta godišnje je nastajala šteta na nekretnini tužiteljice, u kojem prostoru kuće i u kojem opsegu, te koliko su iznosili troškovi koji su bili potrebni za njenu sanaciju, tako je valjalo, imajući pritom u vidu i da odluka o trošku parničnog postupka u ovom predmetu ovisi o uspjehu stranaka u pogledu glavne stvari u smislu odredaba iz čl. 154. st. 1., 2. i 5. ZPP-a, primjenom odredbe iz čl. 370. ZPP-a odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.

20. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ispraviti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, sve kako bi mogao donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

21. Odluka o zahtjevima tužiteljice i tuženika za naknadu troška žalbenog postupka donesena je na temelju odredbe iz čl. 166. st. 3. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 10. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Gordana Držaić