Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3264/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika 1. JĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. UĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. ĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. TĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Dinu Čekadi, odvjetniku u Puli, radi vraćanja zajma i pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-10/2022-23 od 08. svibnja 2024., u sjednici vijeća dana 10. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-10/2022-23 od 08. svibnja 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-10/2022-23 od 08. svibnja 2024. u dijelu pod toč. I i II izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za dosuđenjem troškova postupka povodom žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi: "Ugovori o prodaji nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zaključeni 4. siječnja 2022. između 2. tuženika UĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s jedne strane, i 3. tuženika ĐĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (ovjeren kod javnog bilježnika Sonje Obrovac Skira u Puli pod br. Ov-19/2022 4. siječnja 2022.) i 4. tuženika TĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (ovjeren kod javnog bilježnika Sonje Obrovac Skira u Puli pod br. Ov-20/2022 4. siječnja 2022.), s druge strane, gube učinak prema tužitelju AĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u dijelu u koje je potrebno za namirenje tužiteljevog potraživanja iz točke I ove presude te troškova postupka. Trećetuženik ĐĐ i četvrtotuženik TĐ dužni su dopustiti - trpjeti da tužitelj NĐ svoju tražbinu prema 2. tuženiku iz toč. I tužbe namiri prodajom njihovih suvlasničkih udjela na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]."

1.1. Rješenjem od istog dana odbacuje se tužba u dijelu koji glasi: "Nalaže se tuženicima UĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], i JĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], da AĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], solidarno isplate kunsku protuvrijednost iznosa od 265.040,00 CHF prema prodajnom tečaju HNB na dan isplate, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 9. listopada 2001. do 1. siječnja 2006. po kamatnoj stopi koju banka u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju za CHF, za period od 1. siječnja do 31. prosinca 2007. po kamatnoj stopi od 15% godišnje, za period od 31. prosinca 2007. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi primjenom uvećanja eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5%, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana." Pod toč. II rješenja nalaže se tužitelju isplatiti tuženicima parnični trošak u iznosu od 12.337,00 eura, sa zateznim kamatama od 9. svibnja 2024. do isplate, a pod toč. III izreke u preostalom dijelu, u iznosu od 676,61 eura, zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbija se kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude i rješenja pod I i II žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda.

3. U odgovoru na žalbu tuženi se protivi navodima žalbe i predlaže istu odbiti, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

6. U žalbi tužitelj ističe kako je u predmetu P-142/2020 tužitelj protiv njega kao tuženika tražio utvrđenje ništetnosti ugovora o zajmu iz 1988. te brisanje njegova prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja fiducijarnim prijenosom prava vlasništva dok je tuženik tamo protutužbom tražio povrat onoga što tvrdi da je dao na temelju ništetnog ugovora (265.040 CHF). No, presudom od 19.Iipnja 2020., sud je odbio zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti, kao i zahtjev koji se odnosio na brisanje ovdje tužiteljeva prava vlasništva i upis prava vlasništva pa je tako odbijen i protutužbeni zahtjev budući da ugovor nije ništetan. Tako je odluka o njegovu protutužbenom zahtjevu postala pravomoćna, jer nije imao interesa žaliti se, a odlukom više suda preinačena je po žalbi tamo tužitelja prvostupanjska presuda te je ugovor o zajmu iz 1998. pravomoćno utvrđen ništetnim, brisano je njegovo moje pravo vlasništva i upisano pravo vlasništva tužitelja. Stoga je tužitelj tamo podnio prijedlog za ponavljanje postupka koji je odbijen rješenjem od 4. ožujka 2022. a po njegovoj žalbi protiv tog rješenja još nije odlučeno s time da tvrdi kako je zahtjev koji je istovjetan navedenome protužbenom zahtjevu postavio i ovdje, pa je isti odbačen iz razloga što postoji pravomoćna odluka suda o istovjetnom zahtjevu. Uz taj zahtjev postavio je i paulijanski zahtjev koji je pak odbijen iz razloga što tražbina nije dospjela.

7. Dalje, tužitelj tvrdi kako se ne radi o presuđenoj stvari iz više razloga. lako postoji identitet parničnih stranaka i istovjetnost tužbenog zahtjeva, napominje da činjenični supstrat nije identičan jer je raniji protutužbeni zahtjev odbijen kao bespredmetan i o njegovoj osnovanosti se nije ni raspravljalo s obzirom na odbijanje tužbenog zahtjeva a pravne posljedice ništavosti ugovora nastupile su tek donošenjem pravomoćne presude i nisu postojale u vrijeme podnošenja protutužbenog zahtjeva. Tužitelj vjeruje kako će biti uspješan sa žalbom protiv rješenja prvostupanjskog suda o odbijanju prijedloga za ponavljanje postupka dok u pogledu paulijanskog zahtjeva podnosi prijedlog za prekid postupka do donošenja ili pravomoćne odluke o odbijanju prijedloga za ponavljanje postupka u predmetu P-142/202 ili do donošenja pravomoćne odluke o zahtjevu za povrat danoga na temelju ništetnog ugovora ako prijedlog za ponavljanje postupka bude usvojen.

8. Pravilno u pobijanoj odluci sud prvog stupnja utvrđuje kako su ovdje tuženici JĐ i UĐ, kao zajmoprimci, s ovdje tužiteljem, kao zajmodavcem, 8. travnja 1998. zaključili Ugovor o zajmu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretninama radi osiguranja novčane tražbine (ovjeren kod javne bilježnice Nansi Kopić iz Pule 10. travnja 1998. pod poslovnim brojem OU-159/98), i to zajma u iznosu od 265.040,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, s rokom povrata od 3,5 godine te tuženici nisu vratili tužitelju predmetni zajam pa je kao posljedica toga došlo do upisa prava vlasništva u korist ovdje tužitelja AĐ na nekretnini UĐ kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nad kojom je bio ugovoren fiducijarni prijenos prava vlasništva radi osiguranja zajma.

9. Tuženici su 2009. podnijeli tužbu protiv ovdje tužitelja radi utvrđenja ništavosti Ugovora o zajmu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretninama, te se navedeni postupak vodio pod poslovnim brojem P-1616/2009 dok je ovdje tužitelj u tom postupku podnio protutužbu, zahtijevajući da mu ovdje tuženici JĐ i UĐ, ukoliko sud utvrdi ništavost Ugovora o zajmu, isplate iznos od 265.040,00 CHF sa zateznim kamatama od 9. listopada 2001. do isplate, kao i da mu naknade štetu u iznosu od 95.048,91 kuna sa zateznim kamatama od 1. lipnja 2002. do isplate. Presudom P-1616/2009 od 24. veljače 2017. u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja (ovdje tuženika JĐ i UĐ) na utvrđenje ništavosti Ugovora o zajmu te protutužbeni zahtjev ovdje tužitelja AĐ za isplatu iznosa od 265.040,00 CHF i naknadu štete u iznosu od 95.048,91 kuna, sve sa zateznim kamatama te su ovdje tuženici JĐ i UĐ (tamo tužitelji) u predmetu poslovni broj P-1616/2009 podnijeli žalbu protiv presude kojom je odbijen njihov tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti Ugovora o zajmu, dok ovdje tužitelj (tamo tuženik) nije podnio žalbu protiv dijela presude kojim je odbijen njegov protutužbeni zahtjev za isplatu i naknadu štete, slijedom čega je presuda poslovni broj P-1616/2009 u tom dijelu postala pravomoćna.

10. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1379/2017 od 13. veljače 2020. ukinuta je prvostupanjska presuda poslovni broj P-1616/2009 od 24. veljače 2017. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje ništavosti Ugovora o zajmu i u dijelu odluke o parničnom trošku te je predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te je u ponovljenom postupku presudom poslovni broj P-142/2020 dana 19. lipnja 2020. djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev ovdje tuženika JĐ i UĐ i utvrđeno da je sporni Ugovor o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretnini djelomično ništav, i to u pogledu isplate dijela zajma od 108.099,47 CHF, dok je u preostalom dijelu, u kojem su zahtijevali ništetnost preostalog dijela Ugovora o zajmu, kao i u dijelu zahtjeva za brisanje upisa prava vlasništva na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužbeni zahtjev ovdje tuženika odbijen kao neosnovan pa je presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-881/2020-2 od 12. listopada 2021. navedena presuda potvrđena u točki I (u dijelu u kojem je utvrđeno da je Ugovor o zajmu ništav u pogledu isplate dijela zajma u iznosu od 108.099,47 CHF), a preinačena u točkama II i III, na način da je utvrđena osnovanost i preostalog dijela tužbenog zahtjeva tužitelja (ovdje tuženika JĐ i UĐ) kojim su zahtijevali ništavost preostalog dijela Ugovora o zajmu od 10. travnja 1998., slijedom čega je cijeli Ugovor o zajmu utvrđen ništetnim te je naloženo brisanje upisa prava vlasništva na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s imena tuženika (ovdje tužitelja) AĐ i ponovni upis vlasništva na toj nekretnini u korist ranijeg vlasnika - ovdje tuženika UĐ dok je ovdje tužitelj protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-881/2020-2 od 12. listopada 2021. podnio prijedlog za dopuštenje revizije, koji je odbačen kao nedopušten rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 1296/2022 od 5. travnja 2022., kao i prijedlog za ponavljanje postupka koji je nepravomoćno odbijen rješenjem poslovni broj P-142/2020-155 od 4. ožujka 2024.

11. Tuženik UĐ, nakon ponovnog upisa prava vlasništva na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u njegovu korist, istu nekretninu je prodao ovdje tuženicima ĐĐ i TĐ, svakom u ½ dijela.

12. Stoga sud u pobijanoj odluci pravilno u takvoj situaciji utvrđuje kako je tužba tužitelja AĐ, u dijelu u kojem zahtijeva da mu tuženici JĐ i UĐ solidarno isplate kunsku protuvrijednost iznosa od 265.040,00 CHF sa zateznim kamatama od 9. listopada 2001. do isplate, nedopuštena, jer se u tom slučaju očito radi o pravomoćno presuđenoj stvari te objektivnom i subjektivnom identitetu spora budući da tužitelj navedeni iznos zahtijeva kao posljedicu ništetnosti Ugovora o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretnini od 10. travnja 1998., smatrajući da su mu tuženici JĐ i UĐ dužni vratiti iznos koji su od njega primili na temelju Ugovora koji je pravomoćnom sudskom presudom utvrđen ništetnim. Naime, tužitelj je takav identičan zahtjev na povrat iznosa od 265.040,00 CHF sa zateznim kamatama od 9. listopada 2001. do isplate zahtijevao u predmetu poslovni broj P-1616/2009 (kasnije P-142/2020) u obliku protutužbe te je o njegovom tužbenom zahtjevu pravomoćno odlučeno na način da je isti presudom P-1616/2009 od 24. veljače 2017. pravomoćno odbijen te se nedvojbeno bez obzira na tijek činjenica radi o pravomoćno presuđenoj stvari o kojoj više nije moguće meritorno raspravljati ni odlučivati pa je pravilno temeljem čl. 333. st. 1. i 2. ZPP sud odbacio tužbu, jer presuda koja se više ne može pobijati žalbom postaje pravomoćna ako je njome odlučeno o zahtjevu tužbe ili protutužbe. Prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena, i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu. Postupak po protutužbi u predmetu poslovni broj P- 1616/2009 (kasnije poslovni broj P-142/2020) i predmetni parnični postupak vode se između istih parničnih stranaka, u istim procesnim ulogama, radi povrata istog iznosa (265.040,00 CHF sa zateznim kamatama od 9. listopada 2001. do isplate), a kojeg tužitelj potražuje po istoj pravnoj osnovi (prema pravilima o restituciji kao posljedici ništetnosti Ugovora o zajmu) pa pravilno sud zaključuje kako je o tužbenom zahtjevu tužitelja za isplatu iznosa od 265.040,00 CHF već pravomoćno odlučeno.

13. Tužbeni zahtjev za pobijanje dužnikovih pravnih radnji nije osnovan, te je pravilan zaključak suda prvog stupnja o tome jer prema čl. 66. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO/05) svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, bez obzira kad je nastala, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Stoga su pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji: dospjelost tražbine vjerovnika (u konkretnom slučaju tužitelja AĐ) prema dužniku (u konkretnom slučaju tuženiku UĐ), pravna radnja dužnika poduzeta na štetu vjerovnika, insolventnost dužnika i postojanje oštećenja vjerovnika, s time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje. No, sam tužitelj navodi da prema tuženiku ima dospjelu tražbinu u iznosu od 265.040,00 CHF, no njegov tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 265.040,00 CHF s osnova restitucije kao posljedice ništetnosti Ugovora o zajmu je pravomoćno odbijen pa pretpostavka postojanja dospjelosti tražbine nije zadovoljena te je tužbeni zahtjev pravilno odbijen.

14. U pogledu zahtjeva za prekid postupka, valja reći kako tužitelj ima mogućnost, ukoliko bi odluka o prijedlogu za ponavljanje postupka bila drugačija u drugom sporu, i ovdje kasnije podnijeti identičan prijedlog, pa u ovoj fazi postupka nije moguće odlučivati o prekidu parnice.

15. Stoga je, budući da je i odluka o troškovima pravilna i zakonita u smislu čl. 154. i 155. ZPP, temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP budući da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno, valjalo podnesene žalbe protiv presude odbiti i njima pobijanu presudu potvrditi, te odlučiti kao u izreci ove odluke. Kako je žalba odbijena, to je i zahtjev za naknadu troškova postupka povodom iste neosnovan.

U Zagrebu, 10. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat