- 1 -              Revd 3741/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3741/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. B. iz K., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa i uprave, OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u P., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž R-9/2023-3 od 8. svibnja 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr-733/2021-9 od 6. prosinca 2022., na sjednici održanoj 20. prosinca 2023.,

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

 

II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude kojom je preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu terenskog dodatka u iznosu od 517,62 eura/3.900,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka te je tužitelju naloženo da tuženici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 265,44 eura/2.000,00 kn.

 

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj postavlja sljedeća pitanja:

 

„Može li se u ovome postupku primijeniti tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike zauzetom na sjednici od 20. travnja 2005.?

 

Može li se u ovome predmetu spora uzeti u obzir pravno mišljenje zauzeto u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revr-800/11 od 19. srpnja 2016., koja odluka je donijeta u postupcima u kojima je utvrđeno činjenično stanje koje se razlikuje o činjeničnog stanja u ovome postupku, jer je ova odluka Vrhovnog suda donijeta u postupku kojeg je pokrenuo pripadnik Ministarstva unutarnjih poslova, kojima je mjesto rada Policijska uprava te ukoliko se primjerice, pripadnik Ministarstva unutarnjih poslova, premješta iz jedne Policijske postaje u drugu Policijsku postaju, u okviru iste Policijske uprave, da bi ostvario, pravo na isplatu terenskog rada, dužan je dokazati da su mu takvim premještajem povećali troškovi npr. putovanja na rad u Policijsku postaju u koju je raspoređen te bi u tome slučaju imao pravo na isplatu dodatka za terenski rad, a što nije slučaj u ovome postupku, koji je pokrenuo tužitelj, koji tužbom traži isplatu terenskog rada, jer je rješenjem Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa od 19. listopada 2016., privremeno premješten na rad u zatvor P., dakle izvan njegovog stalnog mjesta rad koje je u kaznionici i zatvoru P. i izvan mjesta njegovog stalnog boravka, koje je u K.?“

 

3. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj ukazuje na odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu Klauz protiv Hrvatske od 18. srpnja 2013., zahtjev br. 28963/10 i u predmetu Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (presuda od 6. rujna 2016., zahtjev br. 72152/13), odluku Ustavnog suda Republike Hrvatska broj U-III-3256/2011 od 1. prosinca 2014., kao i na rješenje ovoga suda poslovni broj Rev 89/2021-2 od 2. ožujka 2021. te na niz odluka županijskih sudova (presudu Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj: Gž R-920/2020-4, od 22 siječnja 2021. i dr.), tvrdeći da je u tim odlukama zauzeto shvaćanje različito od shvaćanja iz pobijane odluke.

 

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

 

5. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.

 

6.1. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da oba postavljena pravna pitanja, kada bi im se i pridodao značaj određeno postavljenih pravnih pitanja, kojima se u suštini problematizira pravo na terenski dodatak službeniku koji je privremeno upućen na rad u drugo mjesto rada, nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, jer shvaćanje u pobijanoj presudi ne odstupa od shvaćanja ovoga suda u odlukama poslovni broj Revr-1494/10 od 3. studenog 2010., Revr-391/09 od 3. lipnja 2009., a ovaj sud u navodima prijedloga tužitelja ne nalazi razloga preispitivati dosadašnju sudsku praksu.

 

6.2. Naime u navedenim odlukama ovaj sud je izrazio shvaćanje da službenik koji je privremeno upućen na rad u drugo mjesto rada, što se ne može smatrati radom na terenu, a zbog premještaja mu nisu nastali nikakvi posebni troškovi u odnosu na troškove koje ima u mjestu stalnog rada, nema pravo na dodatak za rad na terenu. Iz utvrđenja u ovom postupku ne proizlazi da je tužitelj imao posebne troškove koji su nastali povodom privremenog premještaja u drugo mjesto rada.

 

7. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje tužitelj smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

 

8. Također, u vezi dijela prijedloga za reviziju koji se tiče povrede prava na pravično suđenje i jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17), predlagatelju se ukazuje da čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17, dalje: EKLJP) i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Donesene presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.

 

9. Što se tiče pritužbe koja se odnosi na navodnu povredu prava vlasništva zajamčenog čl. 48. Ustava odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčenog čl. 1. Protokola 1. uz EKLJP, ovaj sud smatra da se odluke nižih sudova, koje predstavljaju zadiranje/miješanje u navedeno pravo tužitelja, temelje na odredbi članka 56., 120. i 123. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 93/08., 89/12., 104/13. – dalje u tekstu KU), kao i na tumačenju Zajedničke komisije 12/56 i da su stoga zakonite. U vezi primjene podudarnih materijalnopravnih odredbi postoji i stabilna sudska praksa ovog suda, te je ona tužitelju mogla biti poznata. U takvim okolnostima slučaja nižestupanjski su sudovi prilikom odmjeravanja odluke o troškovima postupka pravilno primijenili odredbu čl. 154. st. 1. ZPP. Naime, obvezivanje stranke na naknadu troškova postupka prema načelu „gubitnik plaća“ ima zakonsku osnovu u čl. 154. ZPP, a načelo „gubitnik plaća“ ima legitimni cilj – odvratiti potencijalne stranke od podnošenja neosnovanih tužbi ili iznošenja pretjeranih tužbenih zahtjeva pred sudovima. Tek iznimno, može doći do nerazmjernog ograničenja konvencijskog prava, ako stranka iz opravdanog razloga nije mogla predvidjeti neuspjeh u sporu. Međutim, u okolnostima ovog konkretnog slučaja, kada je iz sudske prakse ovog suda jasno da tužba nema izgleda za uspjeh, a tužitelj nije dokazao da mu je plaćanje odmjerenih troškova bio značajan financijski teret, ništa ne ukazuje da su u danim okolnostima nižestupanjski sudovi primijenili tu odredbu na način koji bi bio nerazmjeran navedenom cilju i nametnuo prekomjeran teret tužitelju.

 

10. Kako predlagatelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP te riješiti kao u toč. II. izreke.

 

11. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).

 

Zagreb, 20. prosinca 2023.