Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-4553/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Manueli Ostoić Čačinović, kao sucu pojedincu i Mariji Brcko, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja CBK, rođenog **.**.1992. u mjestu CB, državljanina Islamske Republike Pakistan, koji trenutno boravi u Prihvatnom centru za stance Ježevo, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, zastupanog po opunomoćeniku, pružatelju besplatne pravne pomoći, Zoranu Baueru, odvjetniku u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Zagreb, Ilica 335, radi određivanja ograničenja slobode kretanja, nakon objave presude, 10. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UP/I-216-03/24-06/18672, URBROJ: 511-01-213-24-2 od 29. listopada 2024.

II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III Nalaže se tuženiku, Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 36162371878, da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 625,00 EUR-a i za pristup na ročište iznos od 625,00 EUR- a, odnosno ukupno 1.250,00 EUR-a, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UP/I-216-03/24-06/18672, URBROJ: 511-01-213-24-2 od 29. listopada 2024. tužitelju, tražitelju međunarodne zaštite, određuje se ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance (točka 1. izreke) za razdoblje od tri mjeseca od dana uručenja rješenja (točka 2. izreke).

2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda pravila postupka. Ističe kako je tražio azil te da nije točno da je namjeru za podnošenjem zahtjeva izrazio tek naknadno. Navodi da je nakon što je zatečen od strane policije odmah tražio azil, ali da nije imao priliku razgovarati s nadležnim službenikom niti je odradio uobičajeni intervju. Tvrdi da nema namjeru bježati niti je imao namjeru zloporabiti postupak po zahtjevu za međunarodnu zaštitu. Smatra da je tuženik propustio konkretizirati i obrazložiti individualnu procjenu temeljem koje je donio pobijano rješenje, pa da se iz tog razloga rješenje ne može ispitati jer je izostalo valjano obrazloženje. Ističe da u pobijanom rješenju nisu navedeni konkretni razlozi oduzimanja slobode tužitelju. Naime, da razlozi oduzimanja odnosno ograničavanja slobode kretanja moraju biti ne samo navedeni, već da je potrebno da budu relevantni i dostatni razlozi koji opravdavaju ograničavanje slobode kretanja.

2.1. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje i da tužitelju odobri besplatnu pravnu pomoć u predmetnom upravnom sporu.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je u postupku donošenja rješenja, utvrđeno da je provjerom u središnjem lnformacijskom sustavu Ministarstva unutarnjih poslova - Evidencija određenih kategorija stranaca (EOS) utvrđeno kako je tužitelj u Republiku Hrvatsku nezakonito ušao dana 9. siječnja. 2023. godine, da bi dana 13. siječnja 2023. godine bio zatečen po policijskim službenicima i u Policijskoj postaji Zaprešić izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu, kao i da je bio smješten u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Sarajevska cesta 41, ali je postupak rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova od 28. kolovoza. 2023. godine obustavljen, budući je napustio Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu. Također, utvrđeno je kako je tužitelj dana 10. studenog 2023. godine zatečen od strane policijskih službenika, kojom prilikom je utvrđeno da je isti počinio kazneno djelo protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, opisano u članku 326. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona, zbog čega je do 24. studenog 2023. boravio u istražnom zatvoru, nakon čega mu je rješenjem od 24. studenog 2023. godine, određena zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od 1 (jedne) godine, te je smješten je u Prihvatni centar za strance Ježevo na najkraće moguće vrijeme, a najduže do 3 (tri) mjeseca, gdje je boravio od 12. veljače 2024. godine kada je otpušten iz Prihvatnog centra za strance Ježevo. Nadalje, utvrđeno je da je 15. srpnja 2024., na nezakonit način, ušao iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku, gdje od tada nezakonito boravi sve do dana 23. srpnja 2024. godine kada je zatečen od strane policijskih službenika Mobilne jedinice za nadzor državne granice. Nakon toga ponovno je doneseno rješenje, od 24. srpnja 2024. godine, kojim se tužitelj protjeruje iz Republike Hrvatske, te mu se određuje zabrana ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru (EGP) u trajanju od jedne (1) godine, računajući od dana prisilnog udaljenja iz Republike Hrvatske te rješenje od 24. srpnja 2024. kojim mu je određen smještaj u Prihvatni centar za strance, na rok do 3 (tri) mjeseca. Dana 24. listopada 2024. godine, produžen mu je smještaj u Prihvatnom centru za strance, na vrijeme do prisilnog udaljenja iz Republike Hrvatske, a najduže za još 3 mjeseca, računajući od dana isteka prethodnog rješenja o smještaju. Navodi da tužitelj tijekom priprema za provedbu rješenja o protjerivanju nije izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, međutim, budući da je isti naknadno izrazio namjeru 5. studenog 2024 utvrđeno je da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju donesene sukladno Zakonu o strancima. Temeljem navedenog utvrđeno je da je ograničenje slobode kretanja potrebno sukladno članku 54. stavku 2. točki 7. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

3.1. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

5. Sud je održao usmenu raspravu u prisutnosti tužitelja, opunomoćenice tužitelja, opunomoćenika tuženika i tumača za urdu jezik, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24).

6. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je saslušao tužitelja.

7. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je napustio Pakistan 2018. godine da je prvo otišao u Iran, pa Tursku, Grčku, Makedoniju, Srbiju i Bosnu i Hercegovinu. Prvi put je u Hrvatsku ušao ilegalno 2023. te je pokušavao ići dalje nakon čega je uhvaćen na slovenskoj granici. Tada je prvi puta zatražio azil u Hrvatskoj, te je našao posao zbog čega je napustio Prihvatilište i našao smještaj u gradu. Navodi da nije prijavio novu adresu. Navodi da je ponovno pokušao otići u Sloveniju u studenom 2023., i onda ga je zatekla policija zato što je bio u nezakonitom boravku u RH zbog čega je kazneno prijavljen te smješten u Prihvatni centar. Nakon što je napustio prihvatilište u veljači, navodi da je ostao u Republici Hrvatskoj par mjeseci nakon čega je otišao u Bosnu i Hercegovinu te je ponovno nelegalno prešao granicu Republike Hrvatske. Nakon što ga je policija zatekla, ponovno je smješten u Prihvatilište te mu je ponovno izrečena zabrana ulaska i boravka u EGP, a to je sve bilo krajem srpnja 2024. Navodi da je krajem srpnja tražio međunarodnu zaštitu koji zahtjev nije prihvaćen, i da je ponavljao više puta taj zahtjev, da su mu govorili da nema pravo na azil, da će biti deportiran, te da je zahtjve tek prihvaćen u studenom 2024.

8. Sukladno odredbama članka 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 70/15, 127/17 i 33/23 dalje Zakon) tražitelj i stranac u transferu ima slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj (stavak 1.).

9. Tražitelju se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega i zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima. (stavak 2. točka 1. i 7.).

10. Sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može se ograničiti sljedećim mjerama:

1. zabrana kretanja izvan Prihvatilišta

2. zabrana kretanja izvan određenog područja

3. osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme

4. davanje u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata

5. smještaj u prihvatni centar za strance (stavak 5.).

11. Mjera smještaja u prihvatni centar za strance može se izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja (stavak 6.).

12. Mjere ograničavanja slobode kretanja izriču se dok za to postoje razlozi iz stavka 2. ovoga članka, najduže do tri mjeseca. Iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može se produžiti za još najduže tri mjeseca (stavak 9.).

13. Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi odluku o ograničenju slobode kretanja, kojom određuje vrstu mjera iz stavka 5. ovoga članka te njihovo trajanje, razmjerno svrsi ograničenja kretanja (stavak 11.).

14. U konkretnom slučaju nesporno je da je tužitelj, izvan vremena i mjesta određenog za prelazak državne granice, više puta nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku (EGP) u trenutku kad je bila na snazi zabrana ulaska u Europski gospodarski prostor, da je isti već napustio prihvatilište za tražitelje azila, kao i da je već pokušao usprkos mjeri koja je na snazi ući u Republiku Sloveniju. Dakle, tužitelj nije odmah po dolasku u EGP, samoinicijativno otišao u prvu najbližu policijsku postaju i zatražio međunarodnu zaštitu, nego je zatečen od strane policijskih službenika, a namjeru za međunarodnu zaštitu je izrazio tek nakon što je zatečen u nezakonitom boravku u postupku prisilnog udaljenja. Stoga je pravilno tuženik procijenio da je na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja, ograničenje slobode kretanja potrebno radi sprječavanja zloupotrebe postupka, jer se na temelju objektivnih kriterija, koji uključuju i mogućnost pristupa postupku odobrenja međunarodne zaštite, osnovano sumnja da je namjera izražena tijekom postupka prisilnog udaljenja radi onemogućavanja daljnjeg postupanja.

15. Ovaj sud smatra da je mjera izrečena u trajanju od 3 mjeseca kako bi se osigurala prisutnost tužitelja tijekom trajanja postupka odobrenja međunarodne zaštite, odnosno kako bi se osiguralo zaprimanje zahtjeva za međunarodnu zaštitu te provođenje saslušanja (ispitnog postupka) na kojem je tužitelj kao tražitelj međunarodne zaštite dužan osobno prisustvovati i na njemu sudjelovati.

16. Tuženik je također na temelju individualne procjene u skladu s pravilom razmjernosti pravilno zaključio da s obzirom na prethodno navedene okolnosti, postoji rizik od bijega te se svrha ograničenja kretanja ne bi mogla postići drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona.

17. Nakon provedenog postupka sud je mišljenja da tuženikova procjena nije prestroga, te da je tuženik tijekom postupka koristio svoje diskrecijsko pravo izreći mjeru koju u konkretnom slučaju smatra primjerenom, svoju je odluku valjano obrazložio, stoga se tužbeni prigovori ocjenjuju neosnovanima. Ponašanje tužitelja, tj vrijeme od njegovog nezakonitog ulaska u RH do dana podnošenja zahtjeva za međunarodnom zaštitom u RH, kao i ranije ponašanje tužitelja, tuženik je pravilno okarakterizirao kao razlog zbog kojeg je tužitelju potrebno ograničiti slobodu kretanja smještanjem u Prihvatni centar za strance.

18. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ovaj je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

19. Kako je tužitelj pri davanju naknadnog zahtjeva za međunarodnu zaštitu izjavio da nema nikakve imovine, sud je tužitelju odobrio besplatnu pravnu pomoć sukladno članku 60. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i članku 9. stavku 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“, broj: 140/15 i 155/22).

20. Stoga je opunomoćenici tužitelja, a koja se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, na temelju odredbe članka 9. stavka 2. i 3. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23), a vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 1. i 46.), sastava prijedloga za donošenje odgodnog učinka u neprocjenjivim predmetima od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 1. i 46.) i zastupanja na ročištu od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 2. i 46.), umanjenog za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, dakle u iznosu od 1.500,00 EUR-a po radnji, uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 375,00 EUR-a priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.875,00 EUR-a.

21. Kako sud do zaključenja rasprave nije posebnim rješenjem dopustio odgodni učinak tužbe, sud nije smatrao svrsishodnim donositi rješenje o odbijanju takvog prijedloga, nakon zaključenja rasprave, obzirom da je sada ova upravna stvar riješena presudom.

U Zagrebu 10. prosinca 2024.

Sutkinja:

Manuela Ostoić Čačinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvj. Zoran Bauer, [adresa] Zagreb, Kozarčaninova 2

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Zagreb, Ilica 335

3. U spis