1

Poslovni broj: UsI-3888/2018-34

   REPUBLIKA HRVATSKA                           

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

     Avenija Dubrovnik 6 i 8                                                                     

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze i Valentine Lukinec Galović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja J.P. u K., kojeg zastupa opunomoćenica J.J., odvjetnica u Z., protiv tuženika Žalbenog vijeća u području prava industrijskog vlasništva u Z.,, radi odobrenja patentne prijave, 20. prosinca 2023.,

p r e s u d i o  j e

I              Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Žalbenog vijeća u području prava industrijskog vlasništva, KLASA: UP/II-381-08/17-010/0041, URBROJ: 559-07/1-18-002, od 12. rujna 2018.

II              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1.              Rješenjem Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Sektora za patente, KLASA: UP/I-381-03/06-010/0154, URBROJ: 559-03/2-17-077, od 4. listopada 2017. (u daljnjem tekstu Prvostupanjsko rješenje), odbijen je zahtjev tužitelja za priznanje njegovog patenta, GENERATORA INERCIJE navedenog pod brojem PK....

2.              Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja, izjavljena protiv Prvostupanjskog rješenja, uz obrazloženje tuženika kako podnositelj prijave nije objasnio način na koji uređaj treba funkcionirati, već da samo općenito prikazuje ideju tog funkcioniranja, a što nije dostatno za priznanje patenta.

3.              Osporavajući naprijed naveden stav, tužitelj ističe kako obrazloženje rješenja ne sadrži niti jedan osvrt na njegove žalbene razloge povodom kojeg je trebalo ispitati Prvostupanjsko rješenje.  Dodaje kako je tuženik pogrešno zaključio da se njegova žalba sastoji od nove patentne prijave, budući se radi isključivo o jednom patentnom zahtjevu - GENERATORU INERCIJE. Nastavno osporavajući rješenje tuženika, tužitelj ukazuje kako njegova patentna prijava uopće nije ispitana sukladno Priručniku za pretraživanje i ispitivanje u području patenata, budući Izvješće o pretraživanju i ispitivanju stanja tehnike i rezultata ispitivanja, a koje je sačinjeno temeljem navedenog pravilnika, nije potpuno, niti ispravno te je u konačnici potpuno kontradiktorno. Pojašnjavajući svoj stav ističe kako navedeno Izvješće nema naznaka o tome da li patentni zahtjev udovoljava, odnosno ne udovoljava uvjetima u pogledu novosti, uvjetima u pogledu inventivne razine, kao ni uvjetima u pogledu industrijske primjenjivosti. Smatra kako je upravo radi izostanka valjano sačinjenog izviješća bio onemogućen dokazati kvalitetu svog patenta, a što je evidentno doprinijelo donošenju pogrešne odluke. Nastavno ističe kako su Izviješćem navedeni dokumenti koji su uzeti stanjem tehnike te da se istim navodi „kako nije izvršeno ispitivanje patentnog zahtjeva na novost niti na inventivnu razinu“, ali da se ujedno i navodi „da izum posjeduje elemente novosti“ i to „vezane uz putanju duž koje klizi uteg“, te se istim konačno zaključuje da „opisano rješenje nema inventivni iskorak“. Citirane dijelove smatra nejasnim i kontradiktornim, dok ukazuje i kako se istovjetnost s dokumentom D2 uopće i ne obrazlaže. Mišljenja je da njegov izum nije povezan s dokumentima koji su uzeti stanjem tehnike te je različitost prijavljenog patenata i stanja tehnike uočljiva i nestručnim osobama, a kamoli osobi sa stručnim znanjima. Ukazuje i kako je Izvješćem navedeno i da „industrijska primjenjivost izuma nije upitna“, iako takav stav nije cijenjen kao činjenica udovoljavanju uvjeta industrijske primjenjivosti. Kontradiktornost nalazi i u nesuglasju naprijed navedenog s odlučnim stavom osporenog rješenja kojim je navedeno kako „predmetna prijava opisuje rješenje tehničkog problema samo na razini ideje“, odnosno da se radi o „nerazotkrivenosti izuma“. Dodaje i kako u situacijama u kojima ispitivač smatra da postoji znatna neusklađenost, isti, sukladno propisanom sadržaju Priručnika, mora pozvati na uklanjanje nejasnoća te da u situaciji u kojoj ne može valjano poduprijeti svoje razloge treba odlučiti u korist podnositelja. Ukazuje i kako sukladno sadržaju Priručnika prijava može biti odbijena samo onda kad je ishod ispitivanja nedvojbeno negativan, a što smatra da u konkretnom nije slučaj. Predlaže da sud usvoji navode tužbe, uvaži tužbeni zahtjev te poništi osporeno rješenje, uz naknadu troškova ovog upravnog spora.

4.              Tuženo tijelo, u svom odgovoru navodi kako je tužitelj, tijekom postupka koji je prethodio osporenom rješenju, dostavio novih 17 patentnih zahtjeva koji nisu unutar opisa originalne prijave, iako u svojoj tužbi navodi kako nove zahtjeve nije dostavljao, već da se isključivo radi o jednom patentnom zahtjevu. Slijedom ovog ukazuje da je tužitelj mogao precizno objasniti funkcioniranje i prikazati primjenjivost svog izuma da je dostavio obrazloženje funkcije dijelova te točnu specifikaciju i precizan opis međusobnog djelovanja navedenih dijelova, ali da to po njegovom mišljenju nije učinio. Budući da prema članku 5. točci 4. Pravilnika o patentu, izum mora biti određen te sve njegove karakteristike predočene jasno i nedvojbeno na način da ga osoba vješta struci može izvesti, zaključuje kako konkretno ne može biti patentirano. Ukazuje da iz ovog razloga rezultat ispitivanja nije ocijenjen, ali da je isključivo iz razloga pojašnjenja obrazlagan prvi nezavisni zahtjev podnositelja. Ističe kako su prema karakteristikama prijavljenog uređaja odabrani dokumenti stanja tehnike pa je temeljem tog zaključeno da ne postoji uvjet inventivnosti prema članku 10. Zakona o patentu, dok su druga dva uvjeta, novost i industrijska primjenjivost u cijelosti zadovoljena, a što je najčešći slučaj pri ispitivanju patentnih prijava. Konačno ističe ako je prijavu izuzetno važno detaljno i jasno napisati tako da ih svaka osoba može razumjeti, a da bi se upravo i odijelile od drugih patentnih zahtjeva, što je uostalom i smisao zaštite. Predlaže da se tužba odbije, iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja.

5.              Sud je 11. rujna 2019., 17. listopada 2019., 8. siječnja 2020. i 13. prosinca 2023. održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u prisutnosti tužitelja osobno, opunomoćenice tužitelja i opunomoćenika tuženika, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21.), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6.              Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid te je radi točnog utvrđenja činjeničnog stanja u svojstvu svjedoka saslušao M.J.M., službenu osobu tuženika, proveo vještačenje tehničkih specifikacija prijave izuma te konačno izvršio uvid u spis tuženika i priložene isprave.

7.              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.              U svom iskazu evidentiranom raspravnim zapisnikom od 17. listopada 2019. (list 103 spisa) svjedokinja M.J.M. iskazala je kako je kao stručna osoba ispitivala patentnu prijavu te je u konkretnom zauzela stav da patentni zahtjev tužitelja nije inventivan u odnosu na dokument D1, a koji je u tom smislu uzet komparacijskim. Budući je zahtjev koncipiran u izumu uređaja koji snagu pogona prenosi na transportno sredstvo. Razmatrajući konkretnu prijavu zaključila je kako izum, barem na način na koji je prijavljen, ne bi mogao funkcionirati u realnosti. Vezano uz ovakvo utvrđenje dodaje kako je dio prijave dostatno obrazložen na način da bi se moglo razumjeti pogonsko kretanje, ali da je prijava potpuno nejasna u dijelu kojim se obrazlaže način na koji se pogonska sila prenosi na sljedeći medij, a što je sama suština izuma. Odgovarajući na upite svjedokinja je iskazala kako ne postoji obveza ispunjavanja rezultata ispitivanja te da je konkretan patentni zahtjev bio nejasan u tolikoj mjeri da se i nije mogao ispitati. Dodaje i kako je podnositelj pozivan na pojašnjenja, ali da ni iz naknadnih očitovanja tužitelja nije postojala mogućnost dokučiti kako bi patent funkcionirao. Pojašnjavajući svoju odluku navela je i kada bi se patent promatrao u svom grafičkom prikazu, isti bi bio novina, iz kojeg razloga je takva odluka rješenjem i zauzeta, ali da tako prikazani generator nema u sebi element inovativnosti, jer postoje komparativni uređaji koji u sebi imaju različite smjerove kretanja unutar kućišta koje bi služilo za prijenos sile. Pojašnjavajući navedeno iskazuje kako je upravo temeljem dokumenata koji su uzeti stanjem tehnike pozvala tužitelja da joj pojasni u čemu razlikuje njegova prijava od komparativnih, ali takvu razliku do donošenja osporenog rješenja tužitelj nije obrazložio.

9.              Tužitelj je ovakvom iskazu prigovorio iz razloga njegove kontradiktornosti s materijalnom dokumentacijom temeljem koje je odbijen njegov zahtjev, kao i iz razloga stručnosti i općenito znanja saslušane osobe. Radi jasnog razrješenja stručnih pitanja ovog spora Sud je svojim rješenjem, Poslovni broj: 3888/18., od 24. ožujka 2022., odredio vještačenje po Fakultetu te je odabrani vještak u svom nalazu i mišljenju od 20. listopada 2023. (list 172 - 182 spisa) naveo kako se analizirajući komparativne prijave relativno jednostavno može utvrditi način njihova funkcioniranja, da konkretna prijava ne opisuje dovoljno dobro tehničko rješenje načina rada uređaja kojeg tužitelj naziva GENERATOROM INERCIJE, iz kojeg razloga nije moguće zaključiti kako bi takav uređaj uopće mogao funkcionirati, da izum nema potreban inovativan karakter te da je po njegovom stavu i isključivo s tehničkog stanovišta promatrano, odluka tuženika osnovana.

10.              Tužitelj je prigovorio naznačenom nalazu prvenstveno osporavajući stručnost i općenito znanje odabranog vještaka.

11.              Slijedom ovakvog prigovora Sud je saslušao K.O., osobu imenovanu po Fakultetu za izradu nalaza i mišljenja u konkretnom.

12.              Vještak K.O. u svom iskazu evidentiranom raspravnim zapisnikom od 13. prosinca 2023. spisa. (list 195 - 197 spisa)  iskazao je, a prvenstveno imajući na umu prigovor tužitelja, kako je od 1993. godine stalni sudski vještak za strojarstvo i promet, dok 34 godine radi u Zavodu za motore i transportna sredstva pri Fakultetu. Dodaje i kako 30 godina vodi razna vještačenja, primarno na području strojarstva i sekundarno na području prometa.  Odgovarajući na konkretne upite navodi kako za sebe smatra da se može smatrati stručnom osobom za odgovarajuće područje, te da upravo u skladu s time konkretan predmet, sukladno patentnom zahtjevu tužitelja, ne bih mogao konstruirati, odnosno izvesti. Pojašnjavajući svoj stav navodi kako je cijeli patent prikazan na razini ideje bez konkretizirajućih elemenata te da se u patentnom prijedlogu koriste vrijednosti koje uopće nisu odgovarajuće onom što se navodno prikazuje. Kao primjer navedenog vještak citira dio prijave koja glasi, "snaga motora u obliku okretnog momenta prenosi se putem spojnice". Iskazuje kako je „snaga motora“ fizikalni umnožak okretnog momenta i kutne brzine, odnosno snaga odgovara vučnoj sili umnoženoj s brzinom, dok je u citiranoj rečenici ista izjednačena sa okretnim momentom bez da se obrazlaže na koji način bi do tog momenta uopće došlo. Nadalje navodi i kako se u patentnom prijedlogu koriste termini kao što su "oštar zavoj", bez da bi se na prikazalo ili kvantificirao zašto bi nekakav zavoj uopće trebao biti smatran oštrim, jer evidentno izostaje kut, ili radijus zavoja te stručna osoba i ne može znati da li bi nešto bilo oštro ili ne bi. Pojašnjavajući novinu patenta vještak pojašnjava kako se u konkretnom radi o inercijskom sustavu te kako na razini ideje postoje rješenja istog, a koji su uostalom i jasno navedeni u osporenom rješenju. Vještak navodi i kako se s obzirom na patentnu prijavu o inovativnosti uređaja i ne može govoriti, jer da bi se ista uopće mogla razmatrati samu patentnu prijavu je potrebno značajno doraditi. U odnosu na industrijske primjenjivosti vještak navodi da po njegovom mišljenju konkretan uređaj, bar u načinu na koji je prijavljen, uopće nije moguće proizvesti i upotrijebiti konkretan patent u bilo kojoj grani industrije, ili projektu. S ovim u vezi i odgovarajući na upit tužitelja osobno vještak navodi da po njegovom stručnom mišljenju ne postoji mogućnost da patent, na način na koji je prijavljen, bude kočnica tračnog sustava, kao i da se taj sustav funkcionalno ugradi u bilo koji postojeći sustav da bi dao neki drugi rezultat od onog koji već postoji. Konačno odgovarajući na upite tužitelja i nakon što mu se predoče fotografije koje prikazuju dijelove već izvedenog sustava generatora inercije, odnosno onog što se želi patentirati, navodi kako iz predočenih fotografija nije razumljivo što bi prikazani uređaj trebao konkretno napraviti. Stoga zaključuje da bi, za bilo kakvo valjano razumijevanje sustava, bilo nužno matematički definirati vrijednosti o kojima se u patentu govori te ukoliko bi ovo izostalo, eventualno napraviti računalnu simulaciju kojom bi se prikazala funkcionalnost i moguće djelovanje patenta, dok ponovljeno na način na koji je patent prezentiran nije dostatan da se objasni njegova funkcionalnost. 

13.              Člankom 20. stavkom 4. Zakona o patentu (Narodne novine, broj  173/03., 87/05., 76/07., 30/09., 128/10., 49/11. i 76/13. - u daljnjem tekstu Zakon), propisano je da se izum mora dovoljno jasno i detaljno otkriti u prijavi patenta tako da ga stručna osoba iz odgovarajućega područja može izvesti.

14.              Člankom 5. stavkom 4. točkom 1. Pravilnika o patentu (Narodne novine, broj  117/07., 3/11., 66/11., 145/12., 85/13. i 43/17.), određeno je da rješenje tehničkog problema obrazloženog u opisu izuma mora biti određeno bez proizvoljnosti i pretpostavki, dok sve bitne karakteristike izuma moraju biti predočene jasno i nedvojbeno, tako da ga osoba vješta u struci može izvesti;

15.              Prvotno Sud navodi kako se ne može smatrati „stručnom osobom iz odgovarajućeg područja“, iz kojeg razloga samostalno ne može odgovoriti na pitanje da li bi, sukladno prijavi patenta neka treća stručna osoba mogla izvesti rješenje tehničkog problema opisano izumom. Stoga Sud jedino može razmotriti logičnost i životnost navoda stručnih svjedoka, vještaka i konačno sadržaja osporenog rješenja, odnosno ocijeniti snagu u postupku pribavljenih dokaza. Upravo u tom zadatku i promatrajući sva tri naprijed navedena izvora, Sud nalazi kako se u njima jasno i decidirano iznosi isti početni stav sukladno kojem je navedeno kako se uređaj koji se želi patentirati, barem na način kako je to prijavom prikazano, uopće ne može izvesti. U skladu s ovim početnim i usuglašenim stavom Sud je posebno cijenio iskaz vještaka O., u dijelu u kojem navodi da se u prijavi koriste vrijednosti koje uopće nisu odgovarajuće onom što se prikazuje, da se nude ideje bez razrade, kao u slučaju u kojem se navodi da se snaga pretvara u okretni moment bez razjašnjenja načina na koji se to postiže, ili korištenje pojmova bez identifikacije mjernom jedinicom koja bi ih trebala jasno definirati za njeno izvođenje, primjerice „oštar zavoj.“

16.              Navedeno čak i sudu ukazuje kako prijava nije razrađena na razini da bi je „osoba vješta struci mogla izvesti“, a što bi nastavno potpuno i jasno omogućilo razmatranje noviteta izuma, njegove inventivnosti, odnosno industrijske izvedivosti. Ova nemogućnost posebno je vidljiva kod određenja inventivnosti izuma, iako se slične zamjerke mogu postaviti i kod  razmatranja noviteta, odnosno industrijske primjenjivosti.

17.              Člankom 10. stavkom 1. Zakona određeno je da izum ima inventivnu razinu ako za stručnu osobu iz odgovarajućega područja ne proizlazi, na očigledan način, iz stanja tehnike.

18.              Razmatrajući konkretno stanje Sud nalazi da je u smislu odgovora na pitanje - da li za stručnu osobu konkretnog područja prikazano tehničko rješenje na očigledan način ne proizlazi iz odgovarajućega stanja tehnike, prvotno potrebno jasno opisati ponuđeno tehničko rješenje. Naime, tek nakon što je stručnoj osobi potpuno jasno prikazano tehničko rješenje, tek tada takva osoba može razmatrati da li bi takvo jasno prikazano rješenje proizišlo, temeljem postojećeg stanja tehnike, i nekoj trećoj stručnoj osobi. Budući da je konkretno rješenje nejasno, posljedično je nemoguće vršiti bilo kakvu komparaciju, iz kojeg razloga je pravilno zauzet stav da konkretan izum nema inovativan karakter, jer se inovativnost u propisanom smislu i ne može ispitati.

19.              Budući da niti ostali prigovori navedeni u tužbi ne utječu na odluku u ovom sporu, Sud utvrđuje kako osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Stoga je temeljem odredbe članka 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao u izreci ove presude.

20.              S obzirom na zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora, specificiranog njegovim troškovnikom od 13. prosinca 2023. (list 192 spisa), Sud navodi kako je isti utemeljen na članku 79. Zakona o upravnim sporovima. Budući je sukladno stavku 4. tog članka Zakona propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora i imajući na umu kako je točkom I izreke ove presude odbijen tužbeni zahtjev za poništenje osporenog rješenja, Sud zaključuje kako je tužitelj ovaj upravni spor izgubio te je tada u obvezi snositi sve njegove izdatke pa posljedično i troškove vlastitog zastupanja. Iz ovog razloga odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

Zagreb, 20. prosinca 2023.

                                                                                                                                                          Sudac

Vlaho Bassegli Gozze, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.