REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-391/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Vukelića, predsjednika vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, sutkinje izvjestiteljice i Kamelije Parać, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KRUTAK d.o.o., Antuna Mihanovića 25, Bukovje Bistransko, OIB: 66135581745, kojeg zastupaju punomoćnici dr. sc. ŠB, Sidonija Grbavac i dr. sc. Dino Gliha, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda dr. sc. Sandra Marković, Sidonija Grbavac i dr. sc. Dino Gliha, Ulica kneza Mislava 2, Zagreb, protiv tuženika SVEUČILIŠTE U ZAGREBU, VETERINARSKI FAKULTET, Heinzelova 55, Zagreb, OIB: 36389528408, kojeg zastupa punomoćnik Marko Skukan, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 35, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-399/2023 od 30. studenog 2023., ispravljene rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-399/2023-29 od 30. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalba tužitelja i tuženika potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-399/2023 od 30. studenog 2023. ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-399/2023-29 od 30. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja i tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci u točki I. održao na snazi platni nalog kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju 113.681,62 eura sa zakonskim zateznim kamatama, u točki II. izreke je odbijen zahtjev kojim je tražio tužitelj da mu tuženik plati 22.736,31 eura dok je u točkama III. i IV. izreke odlučeno o naknadi troškova postupka.

2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da među strankama nije sporno da su sklopile Ugovor kojim se tužitelj obvezuje obavljati poslove podrške i edukacije na pripremi EU projekata, dok se tuženik obvezao tužitelju za vrijeme trajanja Ugovora (dvadeset i osam mjeseci) isplaćivati mjesečnu naknadu od 45.681,83 kune uvećano za PDV. Tuženik ističe da je zbog okolnosti koje se navode u točki 3.2. ove presude, došlo do nemogućnosti ispunjenja od strane tužitelja za period od siječnja do rujna 2017. Sud je, pri donošenju odluke stoga, imao u vidu činjenicu da tuženik nije osporio odlučne činjenice i to zaprimanje predmetnih računa, odbitak pretporeza na većinu utuženih računa, postojanje obveznopravnog odnosa između ovosudnih stranaka i vjerodostojnost dokumentacije koju je tužitelj dostavio u sudski spis. Stoga je sud djelomično održao na snazi platni nalog, a djelomično isti ukinuo. Odluka suda o zahtjevu za naknadu troška ovršnog i parničnog postupka donesena je na temelju odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. i čl. 158. Zakona o parničnom postupku.

3. Protiv ove presude su tužitelj i tuženik izjavili žalbe.

4. Tužitelj je izjavio žalbu protiv točke II. izreke i odluke o naknadi troškova postupka zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede ustavih i konvencijskih prava tužitelja. U žalbi u bitnome ponavlja sve navode istaknute u tijeku postupka pred sudom prvog stupnja te ističe kako smatra da je sve elemente tužbenog zahtjeva dokazao pa predlaže da ovaj sud preinači presudu u pobijanom dijelu i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti.

5. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da žalba nije osnovana stoga predlaže da ovaj sud odbije žalbu i potražuje naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 625,00 eura.

6. Tuženik je žalbu izjavio protiv dijela u kojem nije uspio zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je nesporno da su stranke zaključile navedeni Ugovor o pružanju usluge podrške i provedbe edukacije na pripremi EU projekta od 1. rujna 2016. (dalje u tekstu: Ugovor) i to upravo za poslove podrške i edukacije na pripremi projekta „Modernizacija znanstveno istraživačkih kapaciteta na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu“. Visina naknade temeljila se na procijenjenoj vrijednosti projekta prijavljenog na javni poziv 2015. godine „Modernizacija znanstveno istraživačkih...“ u visini od 80 mil. kuna i to nakon što je taj projekt prošao prvi postupak ocjene te je uvršten na indikativnu listu projekata za Operativni program Konkurentnost i kohezija 2014. -2020. O pitanju „opsega“ predmetnog Ugovora, što je, prema mišljenju tuženika, jedna od odlučnih činjenica u ovom postupku, sud se, u obrazloženju pobijane presude, nije dotakao niti jednom jedinom rečenicom, već u točki 6.2 i 7.3. presude, i to samo paušalno, iznosi pogrešnu konstataciju da se predmetnim Ugovorom tužitelj obvezao tuženiku pružati podršku i edukaciju na pripremi „EU projekata“, navodeći EU projekte u množini, iako navedeno ne proizlazi niti iz samog Ugovora, a niti iz ostalih okolnosti ovog posla. Ponavlja i da je Ministarstvo znanosti i obrazovanja 20. rujna 2017. donijelo Odluku o ukidanju liste projekata iz područja znanstvene infrastrukture za programsko razdoblje 2014.-2020. godine, te je tuženik, povodom novog javnog poziva, morao ponovno proći postupak pred-odabira i u suradnji s tužiteljem, kao profesionalnim konzultantom, ponovno prijaviti isti projekt no njegova je prijava odbačena jer uz prijavu nije bio priložen dokument „organizacijska reforma,“ a svu pripremu i pripremne radnje kao i nepotpuni/sporni sažetak projekta je upravo izrađivao tužitelj kao konzultant. Ističe da je i zakonska zastupnica tužitelja u svojemu iskazu navela da konzultant jamči za administrativnu prolaznost projekta. Stoga ističe da sud uopće nije analizirao njegov prigovor neispunjenja obveze iz Ugovora. Stoga predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni i zakoniti postupak.

7. Tužitelj u odgovoru na žalbu ističe da žalba nije osnovana te ju predlaže odbiti i potražuje naknadu troškova u iznosu od 9.820,00 kn / 1.303,34 eura.

8. Žalbe nisu osnovane.

9. Pobijanu presudu je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da ista nije presuda pravilna i zakonita.

10. Suprotno navodima žalbi sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

11. Navodima svojih žalbi protiv presude tužitelj i tuženik kao žalitelji nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelji u žalbi ponavljaju navode koje su iznosili tijekom prvostupanjskog postupka, te iznose neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.

12. Uvidom u pobijanu odluku i spis je utvrđeno da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem Ugovor kojim se tužitelj obvezuje obavljati poslove podrške i edukacije na pripremi EU projekata, dok se tuženik obvezao tužitelju za vrijeme trajanja Ugovora (dvadeset i osam mjeseci) isplaćivati mjesečnu naknadu od 45.681,83 kune uvećano za PDV. Utvrđeno je da je tužitelj napravio za tuženika 13 mjesečnih izvještaja te da je tuženika savjetovao u vezi pripreme potrebnih dokumenata za potrebe projekta. Kako je 20. rujna 2017. donesena odluka o ukidanju Indikativne liste projekata iz područja znanstvene infrastrukture, to je tuženikov projekt morao proći ponovni postupak odabira.

13. Temeljem ugovora stranaka tuženik je platio tužitelju sve iznose dospjele u 2016., ali nije platilo račune dospjele u 2017. i 2018. godini. Dodatno sud je utvrdio da je tuženik zaprimio račune tužitelja te ih je uvrstio u sustav poreza na dodanu vrijednost pa se toga smatra da je priznao tužbeni zahtjev te je u tom dijelu usvojen tužbeni zahtjev. No, u odnosu na račune sa dospijećem u travnju, svibnju i lipnju 2018. je utvrđeno da ih je tuženik osporio, nije ih uvrstio u svoju poslovnu dokumentaciju te nije bilo moguće utvrditi da li je tužitelj i u predmetnom razdoblju pružao usluge tuženiku, pa je u tom djelu pravilno odbijen tužbeni zahtjev.

14. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelji nisu uspješno osporili prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o tužbenom zahtjevu. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.

15. Pravilna je i odluka o trošku kako po osnovi, u smislu odredbe čl. 154. st.

1. ZPP-a, tako i po visini u smislu odredaba čl. 155. ZPP-a. Trošak odgovora na žalbu nije priznat jer predmetna radnja nije bila potrebna za uspjeh u postupku.

16. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 380. ZPP-a.

Zagreb, 10. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Mario Vukelić