Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-3935/2022-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Manueli Ostoić Čačinović, kao sucu pojedincu i Mariji Brcko, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice NG iz [adresa], CA 95762, sa boravištem u [adresa], Zagreb, Ivanečka ulica 13, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenici Sanji Đurišić, odvjetnici u Zagrebu, Vukovarska 274, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Vukovarska 33, OIB: 36162371878, radi primitka u državljanstvo, nakon objave presude, 10. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-224-02/18-01/3042, URBROJ: 511-01-203-22-9, od 25. studenog 2022. II Nalaže se tuženiku da riješi o zahtjevu tužiteljice u roku od 60 dana od dana dostave ove presude.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-224-02/18-01/3042, URBROJ: 511-01-203-22-9, od 25. studenog 2022. odbijen je zahtjev tužiteljice za primitak u hrvatsko državljanstvo. 2. Tužiteljica osporava zakonitost tuženikove odluke navodeći kako je osporavano rješenje doneseno protivno zakonu obzirom je tijekom postupka pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, što je dovelo do pogrešne primjene materijalnog prava.

2.1. Dodaje kako tuženik neutemeljeno tvrdi kako se nije moglo utvrditi ispunjenje pretpostavke pripadnosti tužiteljice hrvatskom narodu, sukladno čl.16. Zakona o hrvatskom državljanstvu, jer nije dokazala svoje osobno izjašnjavanje pripadnosti hrvatskom narodu. Istaknula je kako je državljanstvo strogo osobno pravo, te u svakom pojedinom slučaju ocjenom svih raspoloživih dokaza utvrđuje ispunjava li neka osoba pretpostavke za stjecanje hrvatskog državljanstva.

2.2. Navela je kako tuženik pogrešno smatra da obzirom tužiteljica nije dokazala pripadnost hrvatskom narodu, na drugačiju odluku o njezinom zahtjevu nije od utjecaja činjenica da joj je majka pripadnica hrvatskog naroda i hrvatska državljanka. Naglasila je kako je tuženik trebao cijeniti da su majka i baka tužiteljice hrvatske narodnosti, da je njezina obitelj povijesno dio hrvatskog korpusa, te da ona nije osoba koja je pripadnik nekog drugog naroda. Ukazuje na okolnost da je krštena u katoličkoj crkvi, te da je dijete iz miješanog braka što je od iznimnog značaja jer je životno i logično da su se roditelji dogovorili u kojem će duhu odgajati dijete. Teško je zamisliti da bi tužiteljica kao N bila krštena u katoličkoj crkvi i odgajana u duhu kako je to jasno dokazala tijekom dokaznog postupka. Tužiteljica nije smatrala da treba u upravnom postupku dokazivati svoje korijene jer je potomak S i hrvatske državljanke, a svojim je ponašanjem dokazala da promiče kulturu i interese hrvatskog naroda.

2.3 Naglasila je kako nije kupovala nekretnine u Hrvatskoj da bi stekla hrvatsko državljanstvo, već upravo suprotno imajući u vidu okolnost da je E kao i njena majka odlučila je preseliti u RH, raditi i riješiti stambeno pitanje. Navela je i kako se opredijelila za život i rad u Hrvatskoj.

2.4 Tužiteljica ustraje i ističe da je porijeklom dio hrvatskog naroda, te da svoje nacionalno opredjeljenje dovoljno jasno manifestira i to ne samo deklaratorno. Posebno je naglasila kako je suprotno navodima osporavanog rješenja u Matici rođenih u Sarajevu upisana kao E, što i dokazuje izvodom iz matice rođenih. To što je službenih u BIH propustio ovu okolnost naznačiti u izvodu iz matice rođenih nije propust tužiteljice, a još manje ga se može tumačiti na njezinu štetu. Istaknula je kako se racionalnost kao kategorija ne pojavljuje u "rubrikama" u USA, te to nije nigdje mogla kao punoljetna osoba napisati, te isto predstavlja problem za sve Š u [adresa].

2.5 Istaknula je kako je suštinski kontradiktorno kako u ovom predmetu tako i nizu drugih kada je tuženik rješavao o istom pravu, da je upravo temeljio svoju odluku o zahtjevu na činjenici da li je neka osoba samo član ili je što je najbitnije aktivni član Hrvatsko-američkog kulturnog centra., budući je nelogično da bi pripadnik bilo kojeg drugog naroda bio član Hrvatsko-američkog kulturnog centra. Teško je zamisliti da bi se neki "C" vratio u RH i tražio državljanstvo da to "osobno" ne želi.

2.6 Navela je i kako tuženik nije cijenio životnu dob tužiteljice rođene 1989, rođene barem dijelom u hrvatskoj obitelji, hrvatske majke i bake, te da je za razmjere interkontinentalnih migracija, nakon što su se njeni roditelji preselili u USA, upravo tužiteljica član obitelji koji se želi vratiti u RH.

2.7 Ukazala je kako je tuženik grubo povrijedio načelo jednakosti pred zakonom i načelo pravednosti. Smatra da se državljanstvo odnosno pripadnost nekom narodu kao osobno pravo dokazuje osobno i osobnom manifestiranjem pripadnosti.

2.8 Posebno je istaknula kako je ona odgojena u duhu promicanja ljepote hrvatske kulture, visoko je obrazovana, govori i piše hrvatskim jezikom, te živi i radi u RH.

2.9 Postupanje tuženika u ovom predmetu u suprotnosti je s interesima RH.

2.10 Napomenula je kako tuženik ne primjenjuje zakon jednako za sve građene jer u obrazloženju navodi kako tužiteljica aktivnostima nije dokazala da promiče kulturu i interese Hrvatskog naroda. Tuženik je, smatra tužiteljica, prekršio i ustavna načela. Upravo začuđuje isticanje okolnosti kako tužiteljičin otac nije I.

2.11 Tužiteljica osporavano rješenje smatra neosnovanim, a izreka rješenje je suprotna dokazima u spisu i obrazloženju rješenja. Povrijeđeno je načelo jednakosti pred zakonom. Radi se o bitnoj povredi upravnog postupka i proturječnosti između dokaza u spisu i zaključka tuženika.

2.12 Tužiteljica smatra kako je dokazala kako ispunjava uvjete za primitak u hrvatsko državljanstvo i to ne samo deklaratorno već stvarno.

2.13. Istaknula je i kako se tuženik nije ni na koji način osvrnuo na dokaze koje je tužiteljica dostavila na okolnost da je kontinuirano iskazivala svoju pripadnost hrvatskom narodu, te da je aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim udrugama u inozemstvu promicala interese hrvatskog naroda, već je samo paušalno naveo kako se isti ne mogu uzeti u obzir.

2.14. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje i sam riješi stvar, a podredno poništi osporavano rješenje i predmet vrati na ponovni postupak tuženiku.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

3.1. Tuženik je cijenio kako u okviru sveukupnog utvrđivanja činjeničnog stanja, spomenuti dokazi nisu mogli biti osnova za primitak tužiteljice u hrvatsko državljanstvo jer nije dokazala da se ranije tijekom života, u brojnim drugim prilikama, izjašnjavala kao pripadnik hrvatskog naroda.

3.2 Dodao je kako je zahtjev tužiteljice odbijen jer je kao jedini dokaz o pripadnosti hrvatskom narodu dostavila potvrdu o članstvu u Hrvatsko-američkom kulturnom centru, bez prilaganja dokaza o tome na koji je način i u kojim prilikama aktivno sudjelovala u njegovom radu. Nazočnost tužiteljice na glazbenim i sportskim događanjima, sama po sebi, ne može se smatrati zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda u hrvatskim kulturnim i sportskim udrugama u inozemstvu, a kako je to propisano čl. 16. st. 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Dodao je kako se tužiteljica, iako je imala zakonsku mogućnost, nije izjasnila o svojoj nacionalnoj pripadnosti prilikom ishođenja izvatka iz matice rođenih 2018. godine, a što je cijenjeno prilikom odlučivanja o njezinu zahtjevu.

3.3. Nadalje, naglasio je kako uspomena na Ž nije otkaz o pripadnosti hrvatskom narodu, već dokaz o činjenici krštenja tužiteljice, a vjerska i nacionalna pripadnost nisu istoznačni pojmovi.

3.4 Napomenuo je kako su u postupku ocijenjeni svi raspoloživi dokazi, pa je tako ocijenjeno i da su majka i baka tužiteljice pripadnice hrvatskog naroda, a utvrđeno je i da tužiteljičin otac nije pripadnik hrvatskog naroda, što ne ukazuje na nacionalnu diskriminaciju, kako se navodi u tužbi, već na provedbu upravnog postupka, čiji je cilj potpuno i točno utvrditi sveukupno činjenično stanje.

3.5 Neosnovani su navodi tužbe, prema kojoj su tužiteljici na protuustavan način povrijeđena njena prava i kojima se ukazuje na nejednakost građana pred zakonom. Smatra neosnovanim pozivanje na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Usž-3461/22 od 07.listopada 2022.

3.6. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice, tužiteljice osobno i opunomoćenice tuženika, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24), o čemu su stranke bile upozorene u pozivu za raspravu.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika priložen uz odgovor na tužbu.

7. Prema podacima spisa predmeta tužiteljica je zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo podnijela temeljem čl. 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu.

8. Uvidom u osporavano rješenje od 25. studenog 2022. sud je utvrdio da je zahtjev tužiteljice za primitak u hrvatsko državljanstvo na temelju pripadnosti hrvatskom narodu odbijen, s obrazloženjem da tužiteljica nije priložila dokaze iz kojih bi bilo razvidno isticanje pripadnosti tužiteljice hrvatskom narodu tijekom života, a kao jedini dokaz o toj pripadnosti dostavila je potvrdu o članstvu u Hrvatsko-američkom kulturnom centru, bez dostavljanja dokaza o tome na koji način je i u kojim prilikama aktivno sudjelovala u njegovom radu. Nazočnost tužiteljice na glazbenim i sportskim događanjima, sama po sebi, ne može se smatrati zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda u hrvatskim sportskim i kulturnim udrugama u inozemstvu kako je to propisano čl.16.st.2. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Stoga ne ispunjava uvjete za stjecanje hrvatskog državljanstva.

8.1 Na drugačiju odluku nije od utjecaja niti to što je tužiteljica dostavila Uspomenu na Sv. Krštenje, a o svojoj nacionalnoj pripadnosti nije se izjasnila prilikom ishođenja izvatka iz matice rođenih 2018., iako ta isprava sadrži za to propisanu rubriku.

8.2 Nadalje, niti kupovanje nekretnine u RH i namjera preseljenja odnosno zapošljavanja u RH nisu dokazi pripadnosti hrvatskom narodu.

8.3 Priložena uspomena na krštenje može upućivat samo na vjersku pripadnost jer potvrđuje krštenje, a vjerska i nacionalna pripadnost nisu istoznačni.

9. Odredbom članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“ broj 53/91, 28/92, 113/93, 130/11 i 110/15) propisano je da pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u [adresa], može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona, a da se pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu.

10. Odredbom članka 8. stavka 1. točke 5. navedenog Zakona propisano je da prirođenjem hrvatsko državljanstvo može steći stranac koji je podnio zahtjev za primanje u hrvatsko državljanstvo ako udovoljava među ostalim i pretpostavci da se iz njegovog ponašanja može zaključiti da poštuje pravni poredak i običaje u Republici Hrvatskoj i da prihvaća hrvatsku kulturu.

11. Odredbom članka 26. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da će Ministarstvo unutarnjih poslova odbiti zahtjev za stjecanje ili za prestanak državljanstva ako nisu ispunjene pretpostavke, osim ako je to ovim Zakonom drugačije uređeno.

12. Prema ocjeni suda, u konkretnom slučaju je povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, jer činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, a u upravnom postupku nisu dostatno ocijenjeni svi raspoloživi dokazi, a tužiteljica je obrazložila i pozvala se na dostavljene dokaze kao temelje dokazivanju pripadnosti hrvatskom narodu propisane člankom 16. stavkom 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Naime, tužiteljica je ispitana na okolnosti iskazivanja svoje pripadnosti hrvatskom narodu te je iskazala kako je rođena u [adresa] , krštena je u katoličkoj crkvi. U [adresa] je živjela do 1994. kada su preselili u Split, a u prvi razred osnovne škole upisana je u Kaštelima. U Ameriku su preselili kad je imala šest godine i još kao dijete pridružila se hrvatskom klubu koji se zvao Croatian American Cultural Centar u Gradu Sacramento. Već sa 16 godina počela je raditi u tom klubu, organizirala koncerte i razna događanja, a nakon preseljenja u San Francisco za isti klub je radila u tom gradu. Ljeta je provodila u Hrvatskoj. Svoju pripadnost hrvatskom narodu iskazala je prije 2 godine jer je tad prvi put išla osobno tražiti izvadak iz matice rođenih . U Americi se uvijek osjećala i predstavljala kao E, a prvi korak za povratak u RH napravila je 2018. kada je došla u Nizozemsku i Švicarsku. Dodala je kako je u spis već dostavila dokaze na okolnost sudjelovanja u radu Američko-hrvatskog kulturnog centra.

12.1 Ovakvo izjašnjavanje tužiteljice ovaj sud ocijenio je i vjerodostojnim i iskrenim izrazom njezina stvarnog nacionalnog opredjeljenja, a posebno uzimajući u obzir aktivno sudjelovanje u kulturnom društvu Zajednice Hrvata USA. U konkretnoj situaciji radi se o osobi koja je pripadnost hrvatskom narodu izražavala kroz duže vremensko razdoblje sudjelovanjem u radu kulturnog društva o čemu je u spis dostavila i dokaze. Tuženik se u osporavanom rješenju samo paušalno osvrnuo na dostavljene dokaze i nije dostatno obrazložio razloge neprihvaćanja.

13. Nadalje, pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje se na temelju aktivnog sudjelovanja u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu, što podrazumijeva ne samo članstvo u takvoj udruzi, već aktivno sudjelovanje. Pojam „aktivno sudjelovanje“ treba tumačiti u kontekstu stjecanja državljanstva, odnosno da se na temelju te činjenice utvrđuje pripadnost hrvatskom narodu. Stoga „aktivno sudjelovanje“ ne podrazumijeva bilo kakav angažman u udruzi (npr. plesanje u folkloru udruge i odlazak na nastupe), već pokretački, osnivački, organizacijski, voditeljski, upravljački i sl. angažman u hrvatskoj udruzi u inozemstvu iz kojeg se može utvrditi pripadnost hrvatskom narodu.

14. Prema shvaćanju ovog suda pripadnost određenom narodu je primarno subjektivna kategorija koja mora biti potkrijepljena dokazima i ispravama u kojima će biti jasno označena i vidljiva opredijeljenost podnositelja zahtjeva za pripadnost hrvatskom narodu tijekom života, te je potrebno da se svijest o nacionalnoj pripadnosti objektivizira tako da se ta pripadnost iskazuje određenim ponašanjem osobe koja se u pravnom prometu deklarira kao pripadnik hrvatskog naroda, osobito navođenjem hrvatske narodnosti u pojedinim ispravama i koja se pripadnost izražava kroz način života podnositelja zahtjeva.

15. Tužiteljica je u postupku priložila dokumentaciju (Potvrdu voditelja Hrvatsko- američkog kulturnog centra; Izjavu direktora poslodavca tužiteljice; Dokaze u formi fotografija i poziva na događanja u Hrvatsko američkom kulturnom centru; dokaz o svojim primanjima), iz koje je vidljivo da je aktivno sudjelovala u radu hrvatskog kulturnog centra, te se izjašnjavala kao pripadnik hrvatskog naroda. Tužiteljica se svojim ponašanjem u privatnom, poslovnom i javnom životu deklarirala ka o pripadnik hrvatskog naroda, a kao dijete iz miješanog braka ima pravo na takvo određenje. Sud utvrđuje kako spisu prileži i pismo predsjednika Hrvatsko američkog kulturnog centra SG, te izjavu sekretara kluba L odnosno kulturnog centra L u [adresa] u kojoj su opisana aktivnosti tužiteljice u navedenom klubu.

16. U pravu je, prema shvaćanju ovog suda, tužiteljica kada tvrdi da je trebalo uzeti u obzir sveukupne životne okolnosti.

17. Naime činjenice da se tužiteljica smatra Z te da se izjasnila kao E kad joj je to bilo moguće, da je član i aktivno sudjeluje u Hrvatsko- američkom kulturnom centru, upućuju da je tužiteljica odgajana kao pripadnik hrvatskog naroda, budući da se pripadnost nekom narodu ne stječe preko noći, nego kroz cijeli život i odgojem.

18. Također, sukladno pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj U-III-4851/2019 od 22. prosinca 2020. u kojem je navedeno da stajališta tuženika i upravnih sudova - da je u konkretnom slučaju odlučan izostanak navođenja hrvatske narodnosti u pojedinim ispravama - nije u skladu s mjerodavnim odredbama Zakona o hrvatskom državljanstvu, jer se navedenim Zakonom kao dokazna sredstava nisu popisivale samo i isključivo isprave. Nadalje Ustavni sud navodi da opisano tumačenje mjerodavnih odredbi Zakona o hrvatskom državljanstvu ima tim više elemente arbitrarnosti, jer tuženik i upravni sudovi, navodeći da se pripadnost hrvatskom narodu dokazuje ispravom u kojoj je upisan podatak o narodnosti, nisu uzeli u obzir činjenicu da takav uvjet odnosno pretpostavka nisu bili propisani Zakonom o hrvatskom državljanstvu, niti su na bilo koji način proizlazili iz mjerodavnih odredbi Zakona o hrvatskom državljanstvu.

19. Stoga osnovano tvrdi tužiteljica da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno niti su pravilno ocijenjeni priloženi dokazi. Tužiteljica je prema tome, određenu dokumentaciju u kojoj se izjašnjavala i iz koje je razvidna njezina aktivnost u Hrvatsko - američkom društvu u Sacramentu dostavila, ali po ocjeni ovoga suda tuženo tijelo istu nije u potpunosti ocijenilo niti uzelo u obzir, a niti je to odgovarajuće obrazložilo.

20. Iz navedenih razloga, prema mišljenju suda, osporavanim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužitelja.

21. Stoga će u postupku nakon ove presude nadležno tijelo donijeti novo rješenje, te utvrditi ispunjava li tužiteljica ostale uvjete za primitak u hrvatsko državljanstvo sukladno citiranim propisima nakon što potpuno i pravilno utvrdi činjenično stanje uvažavajući pri tome iznesena pravna shvaćanja i primjedbe suda.

22. Slijedom navedenog je sud na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, uvažio tužbeni zahtjev.

U Zagrebu 10. prosinca 2024.

Sutkinja

Manuela Ostoić Čačinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba sukladno članku 127. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima.

Dna:

1. Odvj. Sanja Đurišić, [adresa] Zagreb, Vukovarska 274

2. MUP RH, [adresa] Zagreb, Vukovarska 33 – uz spis tuženika

3. U spis