REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-86/22-27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ana Ćurković Dražić, u pravnoj stvari tužitelja ET OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Krunoslav Vuljak , odvjetnik iz Koprivnice, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina i Grošeta iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. prosinca, 2024., istoga dana,
p r e s u d i o j e
I Tuženik "Raiffeisenbank Austria" d.d., Magazinska cesta 69, 10 000 Zagreb, OIB:53056966535 dužan je tužitelju JT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti iznos od 714,22 EUR (5.381,30 HRK) sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa od 01.08.2008.g do 31.07.2015.g u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01.08.2015.g do 31.12.2022.g po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023.g pa do plaćanja uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to na iznose kako slijedi:
na iznos od 0,82 EUR ( 6,20 kn ) zatezna kamata od 1.1.2010
na iznos od 3,54 EUR ( 26,64 kn ) zatezna kamata od 1.2.2010
na iznos od 2,91 EUR ( 21,95 kn ) zatezna kamata od 1.3.2010
na iznos od 6,59 EUR ( 49,69 kn ) zatezna kamata od 1.4.2010
na iznos od 5,90 EUR ( 44,43 kn ) zatezna kamata od 1.5.2010
na iznos od 7,26 EUR ( 54,68 kn ) zatezna kamata od 1.6.2010
na iznos od 19,04 EUR ( 143,44 kn ) zatezna kamata od 1.7.2010
na iznos od 16,61 EUR ( 125,17 kn ) zatezna kamata od 1.8.2010
na iznos od 24,02 EUR ( 180,99 kn ) zatezna kamata od 1.9.2010
na iznos od 21,46 EUR ( 161,70 kn ) zatezna kamata od 1.10.2010
na iznos od 17,34 EUR ( 130,68 kn ) zatezna kamata od 1.11.2010
na iznos od 26,03 EUR ( 196,13 kn ) zatezna kamata od 1.12.2010
na iznos od 37,08 EUR ( 279,40 kn ) zatezna kamata od 1.1.2011
na iznos od 29,26 EUR ( 220,44 kn ) zatezna kamata od 1.2.2011
na iznos od 32,00 EUR ( 241,12 kn ) zatezna kamata od 1.3.2011
na iznos od 28,51 EUR ( 214,82 kn ) zatezna kamata od 1.4.2011
na iznos od 29,14 EUR ( 219,54 kn ) zatezna kamata od 1.5.2011
na iznos od 43,96 EUR ( 331,18 kn ) zatezna kamata od 1.6.2011
na iznos od 45,40 EUR ( 342,05 kn ) zatezna kamata od 1.7.2011
na iznos od 57,73 EUR ( 434,95 kn ) zatezna kamata od 1.8.2011
na iznos od 51,37 EUR ( 387,08 kn ) zatezna kamata od 17.8.2011
na iznos od 44,42 EUR ( 334,68 kn ) zatezna kamata od 1.10.2011
na iznos od 43,67 EUR ( 329,06 kn ) zatezna kamata od 1.11.2011
na iznos od 120,15 EUR ( 905,28 kn ) zatezna kamata od 17.11.2011 pa do plaćanja, sve u roku od 15 dana.
II Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak 1.712,35 € sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do plaćanja, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Među strankama je nesporno da su 18.01.2005 zaključile Ugovor o kreditu br. 218-50-2628150 u kojem je kao iznos kredita navedena kunska protuvrijednost iznosa od 17.406,05 CHF po srednjem tečaju RBA na dan korištenja kredita. Tužitelj se je prije utuženja obratio tuženiku sa pisanom opomenom i pozivom na plaćanje dana 19.08.2021.g. Tužitelj je zaprimio odgovor tuženika 27.08.2021.g. u kojem navodi da smatra da je zahtjev stranke neosnovan.
2. Navodi tužitelj da ga tuženik prilikom sklapanja ugovora tuženik ni na koji način nije upozorio tužitelja na mogućnost snašanja rizika uslijed rasta tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti CHF.
3. Nadalje tužitelj navodi da su odredbe Ugovora prema kojoj je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (“valutna klauzula u CHF“) je nepoštene i ništetne, što je utvrđeno pravomoćnom i ovršnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. godine donesene u tzv. Parnici Potrošač. Samim time su nepoštene i ništetne i odredbe Ugovora prema kojima se anuiteti obračunavaju u CHF i naplaćuju u kunskoj protuvrijednosti prema ugovorenom tečaju. Temeljem odredbe članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/09, 79/09), u vezi s odredbom članka 502.c Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), cit. presude u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuju ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, dakle obvezuje i naslovni sud u ovom postupku.
4. Nepoštene odredbe su ništetne od samog početka te je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvih odredbi, stoga je tuženik dužan, po osnovi stjecanja bez osnove, vratiti tužitelju preplaćenu razliku anuiteta koja je nastala zbog primjene valutne klauzule u CHF (rasta tečaja CHF). Tuženik je primjenom nepoštene ugovorne i svojom nepoštenom poslovnom praksom bez valjane pravne osnove stekao iznos od 5.349,09 kuna, tj iznos koji ovom tužbom tužitelj potražuje.
5. Nakon provedenog financijskog vještačenja potražuje po osnovi valutne klauzule isplatu 714,22 EUR sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne mjesečne iznose, te trošak postupka.
6. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor zastare i osporava osnov zahtjeva, ne osporava sadržaj presude VTS RH Pž-7129/13 (predmet Potrošač), međutim napominje da u navedenom postupku kolektivne zaštite sudovi su na apstraktnoj i općenitoj razini ispitivali mogu li sporne odredbe dovesti do neravnoteže i neravnopravnosti na štetu potrošača. U istom sporu sudovi nisu izvodili nikakve dokaze na okolnost jesu li sporne odredbe tužiteljevog ugovora o kreditu nepoštene. Unatoč činjenici da se odluke donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa ne odnose na tužiteljev ugovor o kreditu, ukoliko sud zauzme suprotan stav, tužitelj mora dokazati nepoštenost, odnosno ništetnost konkretnih ugovornih odredaba. Sukladno odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. (dalje: ZZP) tužitelj prvotno mora dokazati da mu sporne odredbe nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive. Ako isto ne bi dokazao, nije uopće dopušteno ocjenjivati njihovu poštenost. Ako pak nemaju bilo koje od navedena tri obilježja, tada se provodi test poštenosti. U tom slučaju potrebno je prvenstveno utvrditi je li se o spornoj odredbi pojedinačno pregovaralo pa ukoliko nije bilo pojedinačnog pregovaranja tužitelj mora dokazati da sporna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja. Identične odredbe sadržane su u čl. 81. st. 1. i čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003.
7. Nadalje tuženik ističe da je VTS u odluci Pž-7129/13 je zaključio da je odredba o valutnoj klauzuli u CHF bila jasna i lako uočljiva, ali da nije bila razumljiva prosječnom potrošaču jer su banke potrošačima dale informacije kroz oglase i reklame u tzv. predugovornoj fazi, dok informacije dane u konkretnom odnosu između potrošača i banke prilikom pregovaranja o kreditu i samom zaključenju ugovora o kreditu smatra odlučnim za donošenje odluke tek u pojedinačnom potrošačkom sporu.
8. Odredba kojom je ugovorena valutna klauzula sadržana je u čl. 1. Ugovora o kreditu, a prilikom zaključenja kredita tužitelju je uručen okvirni otplatni plan u kojem je iznos anuiteta izražen u CHF. Tuženik ističe kako je predmetna odredba tužitelju bila jasna, lako uočljiva i razumljiva i to kako na gramatičkoj razini, tako i u vidu shvaćanja ukupnosti njegove obveze u budućnosti u okviru realne mogućnosti prognoze budućeg neizvjesnog događaja. Tužitelju su tijekom pregovaranja o ponudi kredita obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, a na koje je tužitelj pristao te podnio zahtjev za kredit u CHF. Razumljivost sporne odredbe procjenjuje se u trenutku zaključenja kredita i podrazumijeva shvaćanje posljedica koje iz nje proizlaze, odnosno utjecaja koji bi na otplatu kredita prouzročio porast vrijednosti CHF ili smanjenje vrijednosti domaće valute i to u okviru informacija koje su bile poznate tuženiku i koje tužitelju nisu namjerno uskraćene.
9. VSRH u svojoj odluci posl.br. Revt-575/16 navodi kako se „postupanje kako banaka tako i samih klijenata treba ocjenjivati u okviru objektivnih mogućnosti svakog od njih, kao i vremenskom okviru kada su ti ugovori nastajali, pri čemu treba voditi računa i o tome kakvo su saznanje objektivno mogli imati sami klijenti pri sklapanju takvih ugovora o kreditu, posebno ako su njihova saznanja o parametrima koji utječu na formiranje tečaja bili odnosno morali biti poznati i njima.
10. Obzirom da je sporna odredba tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, nije uopće dopušteno utvrđivati da bi ona bila nepoštena. Međutim, ako bi sud smatrao da odredba o valutnoj klauzuli tužitelju nije bila razumljiva, tuženik ističe da se o njoj pojedinačno pregovaralo koja činjenica također onemogućuje daljnje vođenje postupka kojim se traži utvrđenje da bi takva odredba bila nepoštena odnosno ništetna.
11. Temeljem članka 96. ZZP iz 2007., o određenoj se ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako potrošač nije imao utjecaja na sadržaj te odredbe. Tužitelj je tijekom pregovora mogao utjecati na spornu odredbu i otkloniti njenu primjenu ugovaranjem traženog iznosa u kunama ili npr. uz valutnu klauzulu u EUR, što je većina potrošača i činila.
12. Valutna klauzula nije ugovorena kao jednostrana klauzula, dakle kao klauzula koja bi štitila tuženika u slučaju aprecijacije švicarskog franka, ali ne bi djelovala u korist tužitelja u slučaju devalvacije švicarskog franka, već je ugovorena kao dvostrana klauzula, koja prati kretanje švicarskog franka u odnosu na hrvatsku kunu u oba smjera. Tuženik je prilikom odobrenja i zaključenja predmetnog kredita postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, vodeći računa o informacijama koje su mu bile dostupne. Ističe i da je predmetni ugovor o kreditu otplaćen u cijelosti, a da povrede na koje tužitelj ukazuje predstavljaju eventualno zabrane manjeg značaja zbog čega se, sukladno čl. 326. ZOO, ništetnost ne može isticati. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti te tužitelju naložiti da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak uvećan za zateznu kamatu.
13. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u poziv na plaćanje (list 18), ugovor o kreditu (list 6-10) prijepis knjigovodstvene kartice (lsit 11-15), izračun (list 16), promotivni uvjeti (list 58), proveo financijsko vještačenje po sudskom vještaku Koraljka Cesarec Noršić (list 78), saslušao tužitelja (list 171), te temeljem čl. 8 i 219 ZPP utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
14. Tuženik je odustao od dokaznog prijedloga da se sasluša djelatnica banke ZT, kao svjedok, dok je sud odbio prijedlog da se sasluša javni bilježnik koji je solemnizirao ugovor, uzimajući u obzir praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom se prihvatljivom ocijenila praksa niže stupanjskih sudova po kojoj se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru ( odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 4223/2021 od 1. prosinca 2021., U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022. etc.).
15. U odnosu na nepoštenost odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu CHF odluka TS Zagreb P-1401/12 je postala pravomoćna donošenjem odluke broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018., s datumom donošenja te odluke. Kako je tužba je podnesena 03.09.2021., podnesena je unutar roka od 5 g, pa je prigovor zastare neosnovan.
16. Sukladno odredbi čl. 502. c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 14/14, 110/15, 14/19) sud je vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. Dakle, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen je postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod posl. brojem P- 1401/12. Iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i posl. broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da je utvrđeno da je ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača-korisnika kredita, koristeći u Ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF te na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva, a tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali o odredbi odnosno parametrima koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorne kamatne stope što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača. Dakle, iz istih u bitnome proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.
17. Sukladno odredbi čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/2014), odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013), cit. presude obvezujuće su i u predmetnom postupku za naslovni sud, u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke, odnosno obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u švicarskom franku.
18. Kako su odredbe citiranog ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu (čl. 1., čl. 7.) nepoštene, a time i ništetne, što u ovome postupku predstavlja prethodno pitanje, sud smatra da tužitelj ovom tužbom ne treba postavljati zaseban deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnosti tih odredaba, već je dovoljno tražiti isplatu po osnovi stjecanja bez osnove.
19. U odnosu na navod tuženika da je ugovor otplaćen i solemniziran valja istaknuti da tužitelj unatoč navedenim okolnostima ima pravo tražiti pravnu zaštitu sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. i odredbi čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) u vezi s odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a. Naime sud je vezan za utvrđenja iz navedene parnice te javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti rizik promjene tečaja švicarskog franka .
20. Tužitelj Iskazuje da je kredit uzimao za kupnju automobila za osobne potrebe. Auto kuća gdje je kupovao vozilo preporučila mu je banku – tuženika. Nije se zbog toga raspitivao u drugim bankama. U RBA su sastavili ugovor, nije posebno postavljao pitanja osim što je pitao zašto baš CHF, objasnili su mu da jedino može u toj valuti dobiti kredit. Nitko ga nije upozorio u banci vezano za valutu CHF. Nije razumio što znači valutna klauzula. Kredit je otplatio osobno, vozilo je koristio u osobne svrhe . Nije mu bio ponuđen kredit u nekoj drugoj valuti eurima ili kunama, niti je imao mogućnost prigovora. Ugovor je pročitao, nije imao posebnih pitanja.
21. Iz iskaza tužitelja sud zaključuje da se u procesu pregovaranja i odluke tužitelju tuženik nije spominjao eventualne rizike tečaja CHF, niti pojam valutne klauzule. Također nije imao mogućnosti pregovaranja. Kako je tuženik odustao od dokaznog prijedloga da se sasluša službenik banke, to sud o procesu koji je prethodio zaključenju ugovora, zaključuje prema iskazu tužitelja.
22. Ugrađujući baš švicarski franak u valutnu klauzulu, a preko nje u Ugovor tuženik je postupio i formirao ovaj ugovorni odnos suprotno zakonskim odredbama i svrsi samog prava ustanovljenog tim odredbama, te je na ovaj način povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz čl. 3. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a, načelo zabrane zloupotrebe prava iz čl. 6. ZOO-a, načelo jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO-a, te načelo zabrane prouzročenja štete iz čl. 8. ZOO-a koja načela su konkretizirana i sankcionirana ništetnošću u odredbi čl.- 81. st. 1. i 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP/03), a sve ovo na način da je tuženik postupajući s aspekta jače ugovorne strane tužitelju nametnuo odredbu koja ga dovodi u neravnopravan položaj te mu u konačnici nanosi štetu.
23. Na taj način tuženik je suprotno čl. 6. ZOO-a (načelo jednake vrijednost činidaba) ostvarivao pravo iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato i to na štetu tužitelja, sve suprotno čl. 81. st. 1. ZZP/03 i čl. 96. st. 1. ZZP/07 i to iz razloga što je istovremeno rasla i kamata i glavnica obveze kao i sam anuitet pa je tužitelj plaćao anuitete koji su bili bitno veći od početno ugovorenih.
24. Povećanje glavnice zbog povišenja tečaja švicarskog franka je dovelo do dvostrukog povećanja kamata s dva osnova, a takav ugovorni mehanizam je sukladno odredbama čl. 81. st. 1. i 87. st. 1. ZZP/03 i čl. 96. st. 1. i čl. 102. st. 1. ZZP/07 ništetan, a ništetan je i prema odredbi čl. 322. ZOO-a te prema odredbama čl. 295. i 296. ZOO- a.
25. Predmetni Ugovor o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora o kreditu kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. ZOO-a jer se radi o Ugovoru unaprijed sastavljenom za veći broj Ugovora koje jedna ugovorna strana-sastavljač, nudi drugoj ugovornoj strani Ugovor po principu uzmi ili ostavi.
26. Da je takvo postupanje banke nepošteno utvrdio je Sud Europske unije u svojoj odluci u predmetu C-186/16 E i dr. protiv Banca Romaneasca SA, a koja presuda obvezuje i ovaj sud. U toj presudi Sud Europske unije utvrđuje da je banka bila dužna potrošaču detaljno objasniti kako funkcionira kreditni paket do te mjere da mu je morao ako je potrebno kroz simulacije demonstrirati kako će moguće promjene tečaja posebno povezane uz moguće promjene kamatne stope utjecati na njegove mjesečne rate te ukupnu kreditnu obvezu i kroz koje točno mehanizme.
27. Obzirom je sud vezan za utvrđenja iz gore navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, odnosno kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti kao osnovan (osim za iznose koji su u zastari) temeljem odredbe čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12, 56/13) i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19), čl. 3.-4., čl. 269,, čl. 272, i 323, Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) i odredbe čl. 502.a i c ZPP-a te odlučiti kao u izreci.
28. Iz nalaza i mišljenje vještaka Koraljka Cesarec Noršić proizlazi da su utvrđeni iznosi anuiteta u CHF koje je tužitelj plaćao, kad se isti preračunaju u kunske iznose prema primijenjenom tečaju na dan prijenosa sredstava kredita, te su utvrđeni kunski iznosi koje je tužitelj plaćao prema primijenjenom tečaju za valutu CHF na dan plaćanja. Preplata za svaki pojedini anuitet u utuženom periodu od 31.12.2009. do 30.11.2011. uzevši u obzir i anuitete kada je tečaj bio niži od tečaja na dan isplate kredita iznosi 5.381,30 kn, tj. 714,22 eura po tečaju fiksnom tečaju konverzije 1 euro/7,5345, a pregled iznosa i dospijeća vještak je dao u pripadajućoj tablici, u skladu sa kojom je tužitelj uredio zahtjev.
29. Radi navedenog sud je tužitelju na ime preplate temeljem valutne klauzule sukladno odredbi čl. 1111. ZOO-a dosudio iznos glavnice od 714,22 eura sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog više plaćenog iznosa do isplate.
30. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima. Dospijeće pojedinih anuiteta nije bilo sporno među strankama. Stope zatezne kamate za pojedine periode precizirane su u izreci.
31. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, a trošak je tužitelju određen prema vps-u iz tužbe 714,22 € u kojem je tužitelj uspio u cijelosti (te sukladno OT (NN 75/09, 18/11, 126/21, 138/23) i specificiranom troškovniku; odmjereno je za sastav tužbe 75 bodova, podnesak 17.11.21. 75 bodova, podn. 30.11.22. 75 bodova, podn.02.11.23. 75 bodova, ročište 03.10.22. 75 bodova, roč.06.11.23. 75 bodova, ročište 22..03.24. 75 bodova, ročište 13.11.24. 75 bodova, uz dodani pdv, trošak vještačenja 199,08 € , pritstojba na tužbu 13,27 € sve prema Tbr 7/1, Tbr 8/1, Tbr 9/1 i Tbr 42 OT. Vrijednost boda iznosi 2,00 EUR prema tbr. 54. OT (NN 138/23), ukupno 1.712,35 EUR.
32. Sud je tužitelju dosudio kamatu na parnični trošak sukladno čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona od donošenja presude do isplate po stopi preciziranoj u toč. IV izreke.
U Zagrebu 10. prosinca 2024.
Sudac:
Ana Ćurković Dražić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
1. tužitelju po pun.
2. tuženiku po pun.
