REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski prekršajni sud u Zagrebu
Poslovni broj: Pp-10023/2024-16
[adresa]
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Katarini Jurišić, uz sudjelovanje Ivane Kraljić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I okrivljenika ŠJ, zastupanog po branitelju Marku Plavetiću, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 43. stavak 2. i 3. u svezi članka 293. stavak 2. i članka 175. stavak 1. točka 3. i stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) i II okrivljenika ZJ zbog djela prekršaja iz članka 124. stavak 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) i članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novineˮ, broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.), povodom optužnog prijedloga PU karlovačke, Postaje prometne policije Karlovac, oznake KLASA: 211-07/23-5/33002, URBROJ: 511-05-13-23-1 od 24. studenog od 2023., nakon glavne i javne rasprave održane 5. prosinca 2024. u nazočnosti, II okrivljenika i braniteljice I okrivljenika, 10. prosinca 2024. javno je objavio i
p r e s u d i o j e
I I okrivljenik ŠJ, sin KJ i Š rođene Z, rođen **.**.1974. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanin RH, s prebivalištem u [adresa], SSS, zaposlen kao vozač specijalnog vozila za premještanje vozila, s mjesečnim primanjima od 900,00 eura, oženjen, otac dvoje djece, lošeg imovnog stanja, prekršajno nekažnjavan, ne vodi se postupak za koji drugi prekršaj ili kazneno djelo
k r i v j e
1) što je 9. svibnja 2023. u 11,00 sati u Karlovcu kao vozač specijalnog vozila „paukˮ registracijske oznake [registarska oznaka] u [adresa], koje vozilo je bilo zaustavljeno i na isto je bilo utovareno osobno vozilo u vlasništvu II okrivljenika, započeo radnju kretanja vozilom prema naprijed za vrijeme dok je II okrivljenik kao pješak stajao uz lijeva bočna vrata „paukˮ-vozila i lijevom rukom se držao za lijevo bočno ogledalo, a desnom rukom za vozačeva vrata, iako se nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, ne vodeći pri tome računa o položaju vozila te smjeru i brzini kretanja, uslijed čega je II okrivljenik pao na kolnik i u istoj prometnoj nesreći je zadobio lake tjelesne ozljede,
čime je počinio djelo prekršaja iz članka 43. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), kažnjivo po članku 43. stavak 3. u svezi članka 293. stavak 2. istog Zakona,
2) što je istom zgodom, nakon što je prouzročio prometnu nesreću s ozlijeđenom osobom, specijalnim vozilom „paukˮ napustio mjesto događaja a da o prometnoj nesreći nije obavijestio najbližu policijsku upravu ili policijsku postaju i sačekao dolazak ovlaštene osobe koja obavlja očevid,
čime je počinio djelo prekršaja iz članka 175. stavak 1. točka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 107/18., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), kažnjivo po članku 175. stavak 3. istog Zakona
pa mu se na osnovi citiranih propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.)
utvrđuju
za djelo pod točkom 1)
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 250,00 (dvije stotine i pedeset) eura,
za djelo pod točkom 2)
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 600,00 (šest stotina) eura.
II Temeljem članka 39. stavak 1. točka 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) I okrivljeniku se izriče UKUPNA NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 850,00 (osam stotina i pedeset) eura.
Temeljem odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) I okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude jer će se u protivnom postupiti po odredbama članka 34. Prekršajnog zakona.
Ako I okrivljenik u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u korist Državnog proračuna prema priloženom predlošku uplatnice, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.
III Temeljem odredbe članka 139. stavka 3., u svezi članka 138. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona I okrivljenik je obavezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 (petnaest) eura i troškove izrade skice mjesta nastanka prometne nesreće u iznosu od 27,00 (dvadeset i sedam) eura u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude jer će se u protivnom postupiti po odredbama članka 152. stavka 4. i 11. Prekršajnog zakona.
IV II okrivljenik ZJ, sin K i S rođene M, rođen **.**.1956. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanin RH, s prebivalištem u [adresa], VSS, umirovljenik, s mjesečnim primanjima od oko 415,00 eura, razveden, otac dvoje djece, lošeg imovnog stanja, prekršajno kažnjavan, ne vodi se postupak za koji drugi prekršaj ili kazneno djelo
k r i v j e
3) što je 9. svibnja 2023. u 11,00 sati u [adresa], u [adresa], kao pješak istrčao i stao na kolnik ispred specijalnog vozila „paukˮ kojim je upravljao I okrivljenik, a na kojem je bilo natovareno njegovo osobno vozilo, gdje se zadržavao u cilju zaustavljanja specijalnog vozila „paukˮ i sprečavanja odvoženja njegovog vozila,
čime je počinio djelo prekršaja iz članka 124. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), kažnjivo po članku 124. stavak 2. istog Zakona,
4) što je istom zgodom kada je prišao vozačevim vratima specijalnog vozila „paukˮ narušavao javni red i mir na način da je glasno vikao i galamio vrijeđajući zaposlenike tvrtke Mladost d.o.o. - specijalnog vozila „paukˮ ŠJ i SJ riječima: „uhljebi, spustite mi autoˮ,
čime je počinio djelo prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novineˮ, broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.)
pa mu se na osnovi citiranih propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.)
utvrđuju
za djelo pod točkom 3)
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 20,00 (dvadeset) eura.
za djelo pod točkom 4)
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 130,00 (jedna stotina i trideset) eura.
V Temeljem članka 39. stavak 1. točka 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) II okrivljeniku se izriče UKUPNA NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 150,00 (jedna stotina i pedeset) eura.
Temeljem odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) II okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude jer će se u protivnom postupiti po odredbama članka 34. Prekršajnog zakona.
Ako II okrivljenik u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u korist Državnog proračuna prema priloženom predlošku uplatnice, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.
VI Temeljem odredbe članka 139. stavka 3., u svezi članka 138. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona II okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 (petnaest) eura u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice u roku 15 dana po pravomoćnosti presude jer će se u protivnom postupiti po odredbama članka 152. stavka 4. i 11. Prekršajnog zakona.
O b r a z l o ž e n j e
1. PU karlovačka, Postaja prometne policije Karlovac, oznake KLASA: 211- 07/23-5/33002, URBROJ: 511-05-13-23-1 od 24. studenog od 2023., podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude. Rješenjem Visokog prekršajnog suda RH od 5. srpnja 2024. ovaj sud je određen kao drugi stvarno nadležni sud za postupanje po prekršajnim predmetima Općinskog suda u Karlovcu.
2. I okrivljenik ŠJ je u svojoj obrani naveo da se 9. svibnja 2023. u 11,00 sati kao vozač specijalnog vozila za premještanje vozila registracijske oznake [registarska oznaka] nalazio u [adresa] u [adresa], gdje je imao postupanje koje se sastojalo u premještanju vozila i to po nalogu koji im je izdao prometni redar. Napomenuo je da oni u svom poslu postupaju po nalogu ovlaštenih službenih osoba, što su učinili i taj put kolega i on te je naveo da su vozilo već bili utovarili na svoje specijalno vozilo. Nadalje je naveo da je tada došao jedan čovjek koji je počeo govoriti da stanu dok dođe vlasnik vozila, da bi se ubrzo pojavio i II okrivljenik kao vlasnik tog vozila i da se sjeća da je isti bio gol do pojasa i da je stao pred njegovo vozilo „paukaˮ u namjeri da ga spriječi u kretanju. Nakon toga isti je prišao do njegovih vrata gdje se rukom primio za vanjsko bočno ogledalo i počeo je na njega i na kolegu vikati i vrijeđati ih, uglavnom govoreći da mu spuste auto, da oni ne znaju tko je on, da će vidjeti, a da je bilo i pogrdnih riječi da su cigani, uhljebi, smeće i slično. Naveo je da se sjeća da je II okrivljenik pokušavao i otvoriti njegova vrata, na što se on zaključao i da je u jednom trenutku II okrivljenik pustio taj retrovizor, odnosno on ga više nije vidio i krenuo je vožnjom unaprijed prema deponiju. Kolega koji je s njim bio u autu signalizirao mu je da se taj susjed koji je prvi pristupio još uvijek nalazi tamo pa je on obraćao pozornost na njega i kada su se udaljili pedesetak metara čula se je vika, ali je i dalje mislio da II okrivljenik na njih viče. Napomenuo je da ni u jednom trenutku nije vidio da bi se isti i dalje držao za vozilo i da bi pao, već kad je došao na deponij da su ga kolege izvijestili da je zvala policija te se on vratio na mjesto događaja, gdje je bio za sve vrijeme obavljanja očevida. Također je napomenuo da tamo više nije vidio II okrivljenika, koji je po njegovim saznanjima već bio odvezen da mu se ukaže liječnička pomoć. Istaknuo je da mu je jako žao što je do ovoga došlo i ukoliko jest doprinio tome da je gospodin ozlijeđen, da to nije učinio s namjerom, već je obavljao svoj posao, a da se je isti držao za automobil i pokušavao ga onemogućiti u kretanju i pri tome ga još i vrijeđao. Kao što je uvodno rekao, vozilom je krenuo isključivo i jedino iz razloga što više nije vidio da bi se isti držao za njegovo vozilo pa nije ni imao saznanja što se dogodilo, tako da smatra da nije s namjerom napustio mjesto događaja, a i odmah se vratio.
3. II okrivljenik ZJ je u svojoj obrani naveo da mu je 9. svibnja 2023., nešto malo iza 11,00 sati, u [adresa] na adresi [adresa] došao susjed koji je rekao da mu „paukˮ diže vozilo i da je on tada izišao van vidjeti što se događa. Napomenuo je da on inače ne živi na toj adresi, ali da tamo povremeno boravi kod jedne gospođe. Naveo je da je tako i tada večer prije svoje osobno vozilo parkirao ispred tog kućnog broja na kolniku i da smatra da vozilo nije bilo nepropisno parkirano jer nije bilo nikakvog znaka zabrane. Kada je došao vidio je da je njegovo vozilo utovareno na „paukˮ i tada je I okrivljeniku, koji je bio vozač tog vozila, vikao neka mu spusti vozilo, koje mu je neophodno, ali da je potpuno netočno da bi njega i kolegu vrijeđao bilo kakvim pogrdnim riječima. Dopustio je mogućnost da je bio glasan, ali govoreći samo da mu spuste vozilo, odnosno da mu ga vrate. Napomenuo je i to da on nije vidio niti mu je predočen bilo kakav nalog neke ovlaštene osobe za premještanje njegovog vozila i da je smatrao da nema nikakvog razloga da mu se vozilo ne vrati i da mu se eventualno naplati neka kazna ukoliko se utvrdi nepropisno parkiranje. Nadalje je naveo da s obzirom na to da I okrivljenik nije pokazivao namjeru spustiti njegovo vozilo, nogom je stao na stubu koja služi za ulazak u vozačku kabinu na vozilu „paukaˮ i doista se rukom držao za retrovizor i za vrata i razgovarao s istim kroz prozor i dalje mu govoreći da mu spusti vozilo i da zapravo u prvi mah nije bio svjestan da se vozilo kreće, već da je tek nakon nekog vremena shvatio da I okrivljenik ide vozilom naprijed, a da je on bio u prilično nezavidnom položaju, tako da je zapravo bio prinuđen trčati uz automobil. Naveo je da je pokušao sići s tog podesta i kada je shvatio da se vozilo kreće hodao je uz njega, a kako je počelo ubrzavati, morao je i trčati, što on zbog svog općeg zdravstvenog stanje ne može, a prijetila je opasnost da u takvom položaju padne pod prednji kotač. Vidjevši da vozilo nema namjeru zaustavljanja otpustio se i istovremeno odgurnuo od tog vozila te pao na kolnik i to na način da se našao u opasnosti da ga vozilo pregazi zadnjim kotačem pa se nekako uspio povući, tako da mu je zadnji lijevi kotač prošao neposredno uz gornji dio tijela i zadobio je udarac u desni kuk, dok je I okrivljenik nastavio vožnju bez stajanja, a on je ostao tamo na kolniku. Na to su mu pristupili ljudi koji su se tamo našli i potom je pozvana hitna pomoć. Smatra da je I okrivljenik potpuno nepotrebno nastavio kretanje vozilom i pri tome mu prouzročio ozljedu, a potom napustio mjesto događaja. Na iskaz II okrivljenika branitelj I okrivljenika se očitovao da stavlja prigovor na iskaz kao neistinit u dijelu u kojem je isti kontradiktoran u odnosu na iskaz I okrivljenika.
4. U dokaznom postupku ispitani su svjedoci SJ, MJ i KJ.
4.1. Svjedok SJ je izjavio da su 9. svibnja 2023. oko 11,00 sati I okrivljenik i on kao djelatnici poduzeća koje se bavi, između ostalog, i premještanjem nepropisno parkiranih vozila, došli na intervenciju u [adresa] u [adresa] nakon što je prethodno zaprimljena dojava o nepropisno parkiranom vozilu. Dolaskom na mjesto događaja, gdje je on bio u svojstvu suvozača, a I okrivljenik je bio vozač „paukaˮ, izišao je van i zatekao nepropisno parkirano vozilo, za koje se više ne sjeća registracijske oznake, koje je poslikao i u njihovu bazu poslao fotografije. Naveo je da oni postupaju na takav način da fotografiraju zatečeno stanje i to pošalju u bazu i nakon što dobiju odobrenje pristupaju premještanju vozila. U konkretnom slučaju dobili su odobrenje, odnosno utvrđeno je da je vozilo u prekršaju, na što su pristupili premještanju vozila i vozilo su podigli na platformu vozila „paukˮ. Kada je to dovršeno I okrivljenik je vozilom krenuo, kada je odnekud dotrčao II okrivljenik, koji je bio bez majice i stao je ispred vozila, na što je I okrivljenik zaustavio njihovo vozilo. II okrivljenik je bio vrlo glasan na način da je vikao i vrijeđao ih, time da više ne može sa sigurnošću ponoviti koje su to bile riječi, ali da im je u svakom slučaju spominjao obitelj, nešto u smislu da im pas mater i tome slično. Nakon toga njegov kolega, I okrivljenik, je zaključao vrata vozila i spustio prozor, dok se II okrivljenik popeo na stubu njihovog vozila, tako da je njemu bio vidljiv s njegove pozicije i da su tamo kolega i on razgovarali. II okrivljenik je najprije i dalje vikao i između ostalog govorio da mu spuste auto i da su gradski uhljebi, a onda se malo smirio i kolega mu je objasnio da vozilo ne mogu spustiti jer je takav protokol postupanja. Nakon kraćeg vremena on II okrivljenika više nije vidio, iz čega je zaključio da je sišao s te stube i kolega je krenuo u pravcu deponija. Sjeća se da se tamo nalazio još jedan susjed koji je bio ispred vozila i on je kolegi signalizirao da pripazi na njega, na što je on obratio pozornost i nastavili su kretanje. Dolaskom do njihovog deponija vozilo je spušteno i nakon nekog kraćeg vremena njihovu službu je izvijestila policija, odnosno njihova služba im je rekla da se moraju vratiti na mjesto događaja, što su I okrivljenik i on učinili. Kada su se vratili na mjesto događaja tamo se nalazio II okrivljenik, koji je, koliko se sjeća, imao neke ogrebotine po rukama, a bilo je i drugih ljudi. Naveo je da se sjeća da je tamo bila policija, ali da se ne sjeća da bi dolazilo vozilo hitne pomoći. Napomenuo je da su oni imali spuštene prozore na vozilu kada je došao II okrivljenik i da je isti u svojoj komunikaciji bio vrlo glasan, što su mogli čuti prolaznici i ljudi koji su se tamo zatekli. Za vrijeme dok je II okrivljenik razgovarao s I okrivljenikom isti je stajao na stubi njihovog vozila, tako da je bio u razini gdje ga je on mogao vidjeti, a kada je završio razgovor sišao je i udaljio se od vozila cca metar do metar i pol jer mu je on iz vozila s te pozicije vidio glavu. Nakon što je kolega vozilom krenuo II okrivljenika više nije vidio. Na poseban upit braniteljice I okrivljenika svjedok je odgovorio da se II okrivljenik za vrijeme dok je razgovarao s I okrivljenikom držao za retrovizor njihovog vozila, a kada je završio razgovor i odstupio, tada je vidio da se isti više ne drži za retrovizor. Na daljnji upit svjedok je odgovorio da bi zasigurno vidio II okrivljenika sa svoje pozicije da se isti i dalje držao za retrovizor kada je I okrivljenik pokrenuo vozilo. Nadalje je odgovorio da nakon što vozilo podignu na vozilo „paukaˮ u pravilu odmah idu na deponij, odnosno da ne bi smjeli to činiti s odgodom. Nadalje je odgovorio da trenutno u gradu [adresa] postoji samo jedan vozač vozila „paukˮ, a to je I okrivljenik. Na poseban upit II okrivljenika svjedok je odgovorio da, s obzirom na mjesto koje on u vozilu ima kao suvozač, apsolutno je dobro vidio II okrivljenika koji se popeo na stubu vozila jer mu se tada našao u ravnini, a kada siđe s te stube, tada ga ne može vidjeti, dok u situaciji kada se odmaknuo metar do metar i pol tada mu je vidio glavu. Na daljnji upit II okrivljenika svjedok je odgovorio da nije čuo da bi isti vikao, galamio i molio da vozilo stane kako bi se odvojio jer su po kretanju podigli prozore i nastavili vožnju. Nadalje je svjedok odgovorio da su, nakon što je vozilo „paukaˮ krenulo, dolaskom do glavne ulice stali poštujući prometna pravila kako bi se uključili u promet, a ne iz nikakvog drugog razloga. Nadalje je odgovorio da na svom retrovizoru prilikom tog stajanja kod uključivanja u promet nije vidio da bi na mjestu ukrcaja vozila bilo nekog meteža ili da bi II okrivljenik ležao na kolniku okružen nekim osobama. Na iskaz svjedoka II okrivljenik je stavio primjedbu da je neistinit u dijelu u kojem je svjedok naveo da je on njega i I okrivljenika vrijeđao pogrdnim riječima jer nije, već je jedino točno da je vikao isključivo i jedino iz razloga što je zahtijevao da se vozilo, koje je neovlašteno premješteno, skine s vozila „paukaˮ. Nadalje se očitovao da se vozilo „paukaˮ zaustavilo tridesetak metara dalje od mjesta događaja i da je svjedok tada zasigurno u retrovizoru mogao vidjeti da je on ozlijeđen i da su mu ljudi priskočili u pomoć, a I okrivljenik je unatoč tome nastavio vožnju. Isto tako se očitovao da je iskaz svjedoka neistinit jer je isti izričito naveo kako je čuo da on viče, galami i vrijeđa ih, dok nije čuo da je zapomagao i molio pomoć dok ga je vozilo vuklo. Generalno je prigovorio istinitosti navoda svjedoka. Na navedeno se svjedok očitovao da njegova dužnost kao suvozača nije da gleda u retrovizor, u koji i nije gledao, i da doista ne zna što se događalo kada su krenuli.
4.2. Svjedok MJ je izjavio da stanuje na adresi u [adresa], i da se 9. svibnja 2023. u 11,00 sati vraćao iz trgovine iz susjednog kvarta kada je vidio da je na navedenoj adresi vozilo „paukˮ, koje je vršilo utovar vozila II okrivljenika, koje je tamo bilo parkirano. S obzirom na to da je prepoznao da je to njegovo vozilo, odmah mu je to otišao reći i kako isti nije bio prikladno odjeven, nije odmah izišao van, već je možda došao kroz cca 2 minute. U međuvremenu je on razgovarao sa suvozačem vozila „paukˮ kojem je rekao da je to susjedovo vozilo i da će čovjek odmah doći te da ga spuste, na što mu je isti rekao da nakon što je vozilo utovareno više ne mogu isto spuštati. Napomenuo je da se on nalazio s desne strane vozila pauka, i to iza, dok je II okrivljenik, koji je došao u međuvremenu, prošao s lijeve strane vozila, tako da nije vidio što se s te strane događalo. Čuo je da je bilo povišenih tonova, ali se nije mogao očitovati o tome što je tko točno govorio iz razloga što i kamion stvara buku i da se ne može sve dobro čuti. Nadalje je naveo da je nakon kraćeg vremena vozilo pauka nastavilo vožnju i da je tada vidio II okrivljenika koji je, koliko se sjeća, ležao na cesti na lijevom boku, zgrčen, da je imao ogrebotine po rukama i ramenima, a da je preko leđa imao dvije crte širine svaka sedam do osam centimetara. Napomenuo je da je II okrivljenik bio gol do pojasa i u kratkim hlačama, tako da su se te ozljede po njegovom tijelu jako dobro vidjele i te crte na leđima su se pretvarale u podljeve, na što je on pitao treba li zvati policiju i hitnu pomoć, a na što je II okrivljenik rekao da pozove hitnu pomoć, što je i učinio. Vozilo „paukaˮ je po njegovom opažanju zastalo na udaljenosti nekih 20 do 30 metara od mjesta događaja i potom nastavilo vožnju, a nakon nekog kraćeg vremenskog perioda, o kojem se ne može točno očitovati koliko je trajalo, vozilo se vratilo na mjesto događaja kada je tamo već bila policija. Kao što je rekao, on nije vidio što se događalo s te lijeve strane vozila, ali njegova je pretpostavka da je II okrivljenik pokušao razgovarati s vozačem u namjeri da mu spuste vozilo. Za vrijeme dok se II okrivljenik nalazio izvan njegovog vidokruga nije čuo da bi isti zapomagao jer, kao što je uvodno rekao, nije mogao razabrati riječi, ali kada ga je vidio ozlijeđenog na tlu tada je jaukao i, kao što je rekao, ležao zgrčen. Na poseban upit braniteljice I okrivljenika svjedok je odgovorio da II okrivljenik živi na adresi u [adresa], i da je on bio nazočan kada je policija radila očevid, gdje su bili nazočni vozač „paukaˮ i suvozač, on i drugi svjedok i da se ne može sa sigurnošću očitovati je li II okrivljenik tada bio tamo ili ga je već odvezla hitna pomoć. Na daljnji upit je odgovorio da nema saznanja zašto je vozilo „paukaˮ nakon 20 do 30 metara zastalo te da se tamo nalazi uključenje na glavnu cestu. Na poseban upit II okrivljenika svjedok je odgovorio da nije čuo komunikaciju II okrivljenika i I okrivljenika za vrijeme dok se II okrivljenik nalazio s lijeve strane vozila i to iz razloga što je kamion stvarao buku radom motora, a on se nalazio iza njega, a isto tako da nešto lošije i čuje. Na iskaz svjedoka braniteljica I okrivljenika je stavila primjedbu da je ovo posljednje pitanje postavljeno sugestivno i kao pretpostavka, iako svjedok o tome nema osobnih saznanja.
4.3. Svjedok KJ je izjavio da stanuje na adresi u [adresa], i da je 9. svibnja 2023. u 11,00 sati bio u svom stanu, koji je na četvrtom katu stambene zgrade i da je vidio da se vozilo „paukaˮ kretalo ispred kućnog broja 13a s natovarenim automobilom. Vidio je da je to vozilo II okrivljenika, koji tamo i stanuje, i da je ubrzo potom vidio i II okrivljenika, koji je istrčao iz zgrade i prišao vozilu pauka sa strane vozača. Koliko se sjeća, II okrivljenik na sebi nije imao majicu, odnosno bio je gol do pojasa i imao je kratke hlače i vidio je da se rukom primio za retrovizor vozila „paukaˮ i inzistirao da mu skinu vozilo, time da nije čuo nikakvu drugu komunikaciju. U jednom trenutku taj vozač „paukaˮ je doslovce dao gas i II okrivljenika odbacio blatobranom na tlo i da isti nije povukao noge, vjerojatno bi ga i pregazio. Dolaskom do njegovog ulaza, a što je 20 do 30 metara udaljeno od mjesta ukrcaja, „paukˮ se zaustavio nakratko i vidio je da je vozač pogledao u retrovizor i potom dao gas i nastavio vožnju. Vidio je da je II okrivljenik ostao ležati na tlu zgrčen i vidljivo ozlijeđen, na što je on sišao dolje i svjedočio je zato što je čovjek zaista bio ugrožen. Nakon toga ubrzo je došla policija i hitna, a „paukˮ se vratio nakon gotovo sat vremena. Činjenicu da je vozač „paukaˮ pogledao u retrovizor kod njegovog ulaza vidio je s obzirom na to da se nalazio s njegove strane i stajao je gotovo pola minute do minutu jer je tamo uključenje na glavnu cestu. Na poseban upit sutkinje svjedok je odgovorio da nije vidio da bi vozilo pauka vuklo II okrivljenika i da bi isti trčao uz vozilo, već je vidio da ga je odbacilo blatobranom na tlo. Svjedok je nadalje naveo da se javio da bude svjedok upravo iz razloga što mu je zasmetala bahatost vozača „paukaˮ. Na poseban upit braniteljice I okrivljenika svjedok je odgovorio da je visina četvrtog kata zgrade gdje on stanuje 10 metara i da je pogled na navedenu situaciju imao bez ometanja i to s bočne strane, a ne iz ptičje perspektive. Nadalje je odgovorio da je od njegovog balkona pa do mjesta događaja dijagonalna udaljenost cca 30 metara. Na daljnji upit svjedok je odgovorio da je II okrivljenik za vrijeme dok se držao za retrovizor vozila „paukaˮ stajao na tlu. Na iskaz svjedoka II okrivljenik je stavio primjedbu da između ulaza na kojem se nalazio svjedok i ulaza gdje se odvijao događaj je horizontalna udaljenost cca 20 do 25 metara. Braniteljica I okrivljenika je prigovorila iskazu svjedoka da je neistinit i kontradiktoran u odnosu na druge izvedene dokaze u dijelu u kojem isti navodi da se vozilo „paukaˮ vratilo na mjesto događaja nakon sat vremena, a potom i u dijelu u kojem navodi da je II okrivljenik odbačen blatobranom vozila i da je za vrijeme dok se držao za retrovizor stajao na kolniku.
4.4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu u svezi prometne nesreće koja se dogodila 9. svibnja 2023. u 11,00 sati u [adresa], u [adresa], iz kojeg je razvidno da je izlazak policije na mjesto događaja bio povodom dojave svjedoka MJ te da je očevidu bio nazočan I okrivljenik ŠJ. Iz istog zapisnika je također vidljivo da se predmetna nesreća dogodila na prilaznom kolniku ispred stambene zgrade [adresa] u [adresa], koji je namijenjen za odvijanje prometa iz suprotnih smjerova, bez oznaka na kolniku i da je sa zapadne strane kolnika izvedeno parkiralište s obilježenim parkirnim mjestima. Nadalje je vidljivo da je riječ o asfaltiranom kolniku koji je suh i čist, širine 4,2 metra, gdje je ograničenje brzine kretanja 50 km/h, da je stanje prometa bilo normalno, a vrijeme bilo oblačno. Navedeno je da je u predmetnoj prometnoj nesreći sudjelovalo teretno vozilo N2 marke Iveco, registracijske oznake [registarska oznaka], na kojem nije nastala materijalna šteta. Mjesto događaja je do dolaska ekipe za očevid izmijenjeno na način da se vozač ŠJ navedenim teretnim automobilom udaljio s mjesta prometne nesreće, dok je pješak ZJ vozilom Zavoda za hitnu medicinu karlovačke županije prevezen u Opću bolnicu Karlovac. Na mjestu događaja nisu pronađeni tragovi prometne nesreće, a kao građani očevici događaja označeni su KJ, MJ i SJ. Dinamika prometne nesreće opisana je u skici mjesta događaja, dok je na dostavljenim fotografijama vidljivo vozilo kojim je upravljao I okrivljenik i koje je fotografirano prilikom obavljanja očevida, kada se isti vratio na mjesto događaja. Iz priloženih zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola kod okrivljenika vidljivo je da je ispitivanje I okrivljenika provedeno 9. svibnja 2023 u 11,57, a II okrivljenika istoga dana u 12,43 sati te da kod istih nije utvrđena prisutnost alkohola u organizmu.
4.5. Isto tako, u postupku je izvršen uvid u bolničku prijavu izdanu na ime II okrivljenika od Opće bolnice Karlovac 9. svibnja 2023. iz koje je vidljivo da je isti toga dana u 11,31 sati dovezen u istu ustanovu vozilom hitne medicinske pomoći i da mu je ukazana liječnička pomoć zbog zadobivenih lakih tjelesnih ozljeda u vidu kontuzije desnog kuka, hematoma desne natkoljenice, kontuzije leđa lumbalne regije, kontuzije desnog hemitoraksa, ogrebotine kože desnog hemitoraksa, kontuzije desnog lakta i ogrebotine kože desnog lakta.
4.6. Sud je također izvršio uvid u izvadak iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa RH od 1. kolovoza 2024. iz kojeg je vidljivo da I okrivljenik nije prekršajno evidentiran te da II okrivljenik nije prekršajno kažnjavan u pogledu istovrsnih prekršaja.
5. U završnoj riječi braniteljica I okrivljenika je izjavila da je za donošenje zaključka kako je upravo I okrivljenik kriv za počinjenje prekršajnog djela iz članka 43. stavak 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama potrebno utvrditi cjelokupno činjenično stanje vezano uz dinamiku nastanka prometne nesreće, a osobito činjenicu da je upravo zbog kršenja prometnih propisa I okrivljenik izazvao prometnu nesreću u kojoj su nastale tjelesne ozljede II okrivljeniku. Dakle, iz iskaza I okrivljenika i svjedoka SJ proizlazi da I okrivljenik nije kršio prometne propise jer je krenuo s vožnjom „paukˮ-vozila prema naprijed u trenutku kada je II okrivljenik prethodno već bio pustio retrovizor i kada se nije nalazio u vidokrugu I okrivljenika pa je jasno kako se I okrivljenik uvjerio da može vozilom krenuti prema naprijed bez opasnosti za druge sudionike u prometu. Stoga je već iz navedenog razvidno da I okrivljenik nije ostvario biće prekršajnog djela iz članka 43. stavak 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. U odnosu na prekršajno djelo iz članka 175. stavak 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama iz dokaznog postupka proizlazi kako je I okrivljenik, nakon što više nije vidio II okrivljenika u svom vidokrugu, započeo kretanje „paukˮ-vozilom prema deponiju radi smještaja vozila II okrivljenika, dakle, I okrivljenik nije imao namjeru napustiti mjesto prometne nesreće s obzirom na to da je u trenutku kada je pokrenuo vozilo nije bio ni svjestan da je do ikakve prometne nesreće uopće došlo, a njegovo napuštanje adrese UJ bilo je motivirano isključivo premještanjem nepropisno parkiranog vozila na deponij. Štoviše, I okrivljenik je za prometnu nesreću saznao kada su ga kolege izvijestile da je policija kontaktirala „paukˮ-službu, prilikom čega se I okrivljenik odmah vratio na mjesto nesreće te je prisustvovao policijskom očevidu, što je i razvidno iz iskaza svjedoka, kao i zapisnika o očevidu. Prema tome, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi kako nisu ispunjena obilježja niti jednog prekršaja koji se I okrivljeniku stavlja na teret, a razvidno je kako nedostaje subjektivni element prekršaja. Pritom I okrivljenik nije znao da bi kretanjem prema deponiju ostvario obilježja prekršaja iz članka 175. stavak 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dakle, u odnosu na isti prekršaj bio je u zabludi o protupravnosti djela. Dodatno se napominje kako je I okrivljenik jedini vozač „paukˮ-vozila u gradu [adresa] te mu je vozačka dozvola neophodna ne samo radi zadržavanja radnog odnosa, već i zaštite javnog interesa i sigurnosti, s obzirom na to da bi se oduzimanjem vozačke dozvole I okrivljeniku iste ugrozile te bi potencijalno dovele do gašenja „paukˮ-službe u gradu [adresa]. Slijedom svega navedenog predlaže se da se I okrivljenika oslobodi optužbe za prekršaje koji mu se stavljaju na teret.
5.1. II okrivljenik je završnoj riječi izjavio da prvenstveno želi istaknuti da je polazna točka cijelog ovog događaja navodno nepropisno parkirano njegovo vozilo, koja okolnost ničim nije dokazana, tako da nema niti opravdanja za postupanje službe „paukaˮ. Nadalje je naveo da ne postoji mogućnost da ga I okrivljenik kao vozač nije vidio s obzirom na to da je stajao na stubi vozila i bio s njim u ravnini, a svaki vozač mora u svakom trenutku voditi računa o sebi i svom vozilu, kao i svim drugim sudionicima u prometu, tako da je u svakom slučaju morao poduzeti sve potrebne mjere da ne dođe do štetnih posljedica, a do kojih je, nažalost, došlo i on je ozlijeđen. Napomenuo je da je u svakom slučaju krivnja za ovaj događaj na vozaču „paukaˮ koji je postupio bezobzirno i da je došlo do toga da je ozlijeđen, a posljedice su mogle svakako biti i gore, time da je izričito tvrdio da nije vikao niti ga je vrijeđao, a i da jest, to nije razlog da se tako postupi prema njemu i da se udalji s mjesta događaja. Stoga smatra da nije počinio prekršaje koji mu se stavljaju na teret, već da je u konkretnom slučaju jedina odgovornost na I okrivljeniku.
6. Na temelju rezultata provedenog postupka, cijeneći obrane I i II okrivljenika i iskaze ispitanih svjedoka, zasebno i u međusobnoj povezanosti te razgledavši navode iz optužnog prijedloga i priloženu dokumentaciju, sud smatra dokazanim djela prekršaja koja se okrivljenicima stavljaju na teret, opisana u izreci ove presude.
7. Sud smatra da je navedenu prometnu nesreću nesporno skrivio I okrivljenik na način da je vozilom poduzeo radnju kretanja prema naprijed, iako se nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, ne vodeći pri tome računa o položaju i smjeru svog vozila dok se II okrivljenik držao lijevom rukom za lijevo bočno ogledalo njegovog vozila, uslijed čega je isti pao na kolnik i zadobio je tjelesne ozljede te da je potom istim vozilo napustio mjesto događaja a da o istoj prometnoj nesreći nije obavijestio policiju i sačekao dolazak ekipe za očevid. Do ovakvog zaključka sud je došao poklanjajući u prvom redu vjeru iskazu svjedoka KJ koji je bio očevidac kritičnog događaja, a koji je po ocjeni ovog suda iskazivao vrlo uvjerljivo i detaljno. Naime, iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi da je on sa svog balkona s udaljenosti od 30-tak metara promatrao događaj i vidio da je II okrivljenik prišao vozilu „paukaˮ do vrata vozača gdje se rukom primio za retrovizor vozila i inzistirao da mu skinu vozilo, na što je vozač „paukaˮ dao gas i krenuo te pri tome II okrivljenika odbacio blatobranom na tlo. Potom je isti nastavio vožnju i nakon 20-tak metara se zaustavio nakratko i potom nastavio vožnju te se naknadno, nakon gotovo sat vremena, vratio. Naveo je i to da je vidio da je II okrivljenik ostao ležati na tlu u zgrčenom položaju, vidljivo ozlijeđen i da mu je ukazana hitna medicinska pomoć.
7.1. Prema iskazu svjedoka MJ proizlazi da je on obavijestio II okrivljenika da mu vozilo „paukaˮ odvozi automobil i da je isti pristupio nakon kraćeg vremena i prišao istom vozilu s lijeve strane do vrata vozača, dok se on nalazio iza vozila s desne strane, tako da nije vidio što se točno događalo. Čuo je povišene tonove i nakon kraćeg vremena vozilo „paukaˮ je krenulo, dok je II okrivljenik ležao na cesti, na lijevom boku, zgrčen i vidljivo ozlijeđen. Vozilo „paukaˮ je zastalo na udaljenosti od 20 do 30 metra, a potom je nastavilo vožnju i udaljilo se i na mjesto događaja se vratilo nakon kraćeg vremenskog perioda.
7.2. Iz priložene bolničke prijave je vidljivo da je II okrivljeniku neposredno nakon kritičnog događaja ukazana liječnička pomoć zbog zadobivenih lakih tjelesnih ozljeda.
7.3. Slijedom navedenog, ocijenivši iskaz svjedoka KJ, koji je utemeljen na neposrednom opažanju, objektivnim i istinitim, sud smatra utvrđenim da je I okrivljenik radnju kretanja vozilom poduzeo neoprezno, odnosno da se prethodno nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, uslijed čega je II okrivljenik koji se držao za njegovo vozilo pao i ozlijedio se.
7.4. Pri tome je sud imao u vidu i to da je I okrivljenik u svojoj obrani izjavio da je vidio da se II okrivljenik drži za vanjsko bočno ogledalo i da je isto u jednom trenutku pustio te da ga on više nije vidio pa je krenuo vožnjom unaprijed. Odredbom članka 43. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da se je vozač prije započinjanja radnje vozilom dužan uvjeriti se da tu radnju može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pri tome računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja. Sukladno navedenom vozač je dužan u svakom slučaju na nedvojben način uvjeriti se da radnju u prometu može poduzeti a da pri tome ne ugrozi druge sudionike u prometu. Stoga sama činjenica da je I okrivljenik vidio da je II okrivljenik pustio bočno ogledalo, odnosno da ga u jednom trenutku nije vidio i da je tada krenuo nije dovoljna, već je isti bio u obvezi provjeriti nalazi li se još uvijek II okrivljenik u blizini vozila da bi radnju kretanja vozilom mogao poduzeti na siguran način. Slijedom iznijetog sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je II okrivljenik radnju kretanja vozilom poduzeo a da se prethodno nije uvjerio da je može poduzeti bez opasnosti po druge sudionike u prometu, uslijed čega je došlo do ozljeđivanja II okrivljenika, čime je ostvario bitna obilježja djela prekršaja kažnjivog po članku 43. stavak 3. u svezi članka 293. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
7.5. Isto tako sud smatra utvrđenim da je I okrivljenik nakon prometne nesreće u kojoj je jedna osoba ozlijeđena napustio mjesto nesreće a da o prometnoj nesreći nije obavijestio policijsku postaju i pričekao dolazak ovlaštene osobe koja obavlja očevid. Naime, iz iskaza ispitanih svjedoka MJ i KJ, koji su bili očevici događaja, nesporno proizlazi da je I okrivljenik kada je krenuo vozilom i kada je II okrivljenik pao na tlo nastavio vožnju i pri tome nakratko zastao, a potom se udaljio s mjesta događaja te da se vratio tek naknadno. Odredbom članka 175. stavak 1. točka 3. propisano je da je sudionik prometne nesreće u kojoj je netko ozlijeđen dužan o prometnoj nesreći obavijestiti najbližu policijsku upravu ili policijsku postaju i vratiti se na mjesto prometne nesreće i sačekati dolazak ovlaštene osobe koja obavlja očevid. Sukladno navedenom, cijeneći da su svjedoci očevidci suglasno izjavili da je I okrivljenik nakon što je II okrivljenik pao na tlo nastavio vožnju bez zaustavljanja te da je i sam I okrivljenik u svojoj obrani rekao da se II okrivljenik držao za njegovo vozilo i pokušao ga onemogućiti u kretanju, sud smatra da je u takvoj situaciji obaveza I okrivljenika bila uvjeriti se je li eventualno došlo do ozljeđivanja istog, a kako jest, ostati na mjestu događaja i o istom obavijestiti policiju. Sukladno iznesenom sud smatra utvrđenim da je I okrivljenik svojim propustom ostvario i bitna obilježja navedenog prekršaja.
7.6. U pogledu djela prekršaja opisanog pod točkom 1) izreke ove presude sud je prema činjeničnom stanju utvrđenom u postupku pročistio i precizirao činjenični opis prekršaja ispustivši dio na način da je smanjio činjenični opis, ne dirajući pri tome u identitet samog djela jer su činjenice koje su u postupku nesporno utvrđene dovoljne da u ponašanju I okrivljenika bude ostvareno biće navedenog prekršaja. Naime, prema navodima iz optuženja I okrivljeniku se stavlja na teret da je kritičnom zgodom prilikom kretanja vozilom istu radnju poduzeo iako se nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, ne vodeći pri tome računa o položaju vozila te smjeru i brzini kretanja, uslijed čega je II okrivljenika koji se lijevom rukom držao za lijevo bočno ogledalo njegovog vozila vukao nekoliko metara, a potom je isti pao na kolnik. Prema provedenom dokaznom postupku po ocjeni ovog suda nesporno je utvrđeno da je I okrivljenik radnju kretanja vozila poduzeo a da se prethodno nije uvjerio da je može poduzeti na siguran način, bez opasnosti za druge sudionike u prometu, uslijed čega je II okrivljenik pao na tlo i ozlijedio se, čime je ostvario bitna obilježja prekršaja iz članka 43. stavak 2. i 3. u svezi članka 293. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Pri tome je sud činjenični opis radnje predmetnog prekršaja izmijenio na način da je iz istog ispustio da bi I okrivljenik nekoliko metara vozilom vukao II okrivljenika, odnosno oglasio ga je krivim da je svojom neopreznom radnjom kretanja vozilom prouzročio da je II okrivljenik pao na tlo, kako to proizlazi iz iskaza ispitanog svjedoka KJ, ne dirajući time u objektivni identitet optužbe, budući da bitno obilježje citiranog prekršaja predstavlja poduzimanje radnje u prometu na neoprezan način koje je za posljedicu imalo tjelesno ozljeđivanje drugog sudionika u prometu.
8. Nadalje, sud smatra nedvojbeno utvrđenim da se II okrivljenik kao pješak kritičnom zgodom zadržavao na kolniku i da je pri tome vikom i galamom te vrijeđanjem narušavao javni red i mir.
8.1. Naime, iz obrane II okrivljenika proizlazi da se on kretao po kolniku pored specijalnog vozila „pauk“ na koje je bilo natovareno njegovo osobno vozilo, a što proizlazi i iz iskaza svih ispitanih svjedoka. Odredbom članka 124. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da se pješak ne smije kretati ni zadržavati na kolniku. Sukladno iznijetom sud smatra utvrđenim da se II okrivljenik kao pješak kretao i zadržavao na kolniku i tako ostvario bitna obilježja citiranog prekršaja.
8.2. Isto tako sud smatra da je II okrivljenik tom zgodom narušavao javni red mir na način da je vikao, galamio i vrijeđao djelatnike službe za premještanje vozila. Do ovakvog zaključka sud je došao uzimajući u obzir da je sam II okrivljenik u svojoj obrani izjavio da je bio glasan, odnosno da je vikao da mu spuste vozilo, time da je osporio da bi djelatnike iste službe vrijeđao pogrdnim riječima. Prema iskazima svjedoka MJ i KJ, koji su bili neposredni očevidci događaja, proizlazi da je bilo povišenih tonova, time da se isti nisu očitovali o sadržaju komunikacije. Svjedok SJ je izjavio da je II okrivljenik kada je pristupio njihovom vozilu bio vrlo glasan, odnosno da je vikao, uglavnom govoreći da mu spuste vozilo, da su gradski uhljebi te da je bilo i pogrdnih riječi kojih se nije mogao sjetiti. Slijedom navedenog, cijeneći da iz iskaza svih ispitanih svjedoka proizlazi da je II okrivljenik bio glasan, a što je i sam potvrdio u svojoj obrani te da je svjedok SJ iskazao da je isti i vrijeđao njega i kolegu, sud smatra da je isti na taj način ostvario bitna obilježja djela prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, budući da se predmetni događaj odvijao na ulici koja po svojoj funkciji predstavlja bezuvjetno javno mjesto.
8.3. II okrivljeniku se stavlja na teret da je kritičnom zgodom kao pješak krećući se i zadržavajući se na kolniku prouzročio prometnu nesreću u kojoj je zadobio tjelesne ozljede u kojem dijelu sud istoga nije teretio. Prema utvrđenom činjeničnom stanju sud je nesporno utvrdio da je za predmetnu prometnu nesreću odgovoran I okrivljenik koji je radnju kretanja vozilom poduzeo neoprezno, a ne II okrivljenik kao pješak, koji je proglašen krivim zbog djela prekršaja iz članka 124. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, budući da je nesporno utvrđeno da se isti kao pješak kretao i zadržavao na kolniku.
8.4. Prema navodima iz optuženja II okrivljeniku se stavlja na teret da je osim riječima navedenim u izreci ove presude vikao i riječima: „cigani, smeće jedno“, u kojem dijelu isti nije oglašen krivim. Sud smatra da je u provedenom postupku nesporno utvrđeno da je okrivljenik tada vikao i galamio riječima navedenim u izreci ove presude, čime je ostvario bitna obilježja djela prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, dok sa sigurnošću nije utvrđeno da bi vikao i riječima: „cigani, smeće jedno“, koje su ispuštene iz izreke presude, ne dirajući time u objektivni identitet optužbe.
8.5. Zbog svega navedenog sud nije prihvatio obrane okrivljenika ocijenivši ih neuvjerljivima, već je odlučio kao u izreci ove presude.
9. Kod odmjeravanja kazna uzete su u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne (članak 36. stavak 2. Prekršajnog zakona). Kao olakotno I okrivljeniku je cijenjena činjenica da do sada nije prekršajno kažnjavan, a II okrivljeniku dosadašnja nekažnjavanost u pogledu istovrsnih prekršaja, dok otegotne okolnosti koje bi utjecale da kazna bude stroža nisu utvrđene.
9.1. Cijeneći naprijed navedene okolnosti te imajući u vidu činjenicu da počinjenim prekršajima nisu nastale teže štetne posljedice, kao i okolnost da se I okrivljenik ubrzo nakon nesreće vratio na mjesto događaja i bio je nazočan provođenju očevida, sud je primjenom odredbe članka 37. Prekršajnog zakona novčane kazne ublažio, odnosno okrivljenicima je za svaki prekršaj utvrdio novčane kazne u iznosu ispod propisanog zakonskog minimuma za narečene prekršaje i izrekao im ukupne novčane kazne u označenim iznosima.
9.2. Pri tome je sud uvjerenja da su izrečene novčane kazne primjerene težini počinjenih prekršaja i stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika, kao i njihovim osobnim prilikama, a cijeneći da će se izrečenim novčanim kaznama u konkretnom slučaju u potpunosti postići svrha kažnjavanja.
9.3. Sukladno odredbi članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), ako okrivljenici u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, iste će se smatrati plaćenima u cjelini.
10. Trošak prekršajnog postupka određen je u paušalnom iznosu koji se smatra primjerenim s obzirom na trajanje i složenost postupka te imovno stanje okrivljenika. I okrivljenik je također dužan snositi troškove izrade skice mjesta nastanka prometne nesreće, u pogledu koje je oglašen krivim, prema zahtjevu za naknadu troškova tužitelja.
11. Sud I okrivljeniku nije izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom predviđenu člankom 58. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), budući da zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom nije obvezna, a isti do sada nije prekršajno kažnjavan, imajući pri tome u vidu da II okrivljenik radi na poslovima vozača specijalnog vozila za premještanje vozila, za obavljanje kojih poslova mu je vozačka dozvola neophodna.
U Zagrebu 10. prosinca 2024.
Zapisničarka
Sutkinja
Ivana Kraljić
Katarina Jurišić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, na adresu [adresa], u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Dostavna naredba:
1. I okrivljenik: ŠJ, [adresa]
2. II okrivljenik: JJ, [adresa]
3. branitelj I okrivljenika: odvjetnik Marko Plavetić, Ivana Gorana Kovačića 3, [adresa] Karlovac
4. tužitelj: PU karlovačka, Postaja prometne policije, Vlatka Mačeka 13, [adresa] Karlovac
5. spis
