REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-3205/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze i Anđele Hambašić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice HCŽ iz [adresa], koju zastupaju opunomoćenica Ana-Marija Leško Blažić, odvjetnica u Zagrebu, Ulica Kneza Branimira 117, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, u Zagrebu, Radnička cesta 1, radi prekida upravnog postupka, 10. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, KLASA: UP/II-102-05/21-01/159, URBROJ: 344-222/7-24-52, od 18. lipnja 2024.

II Poništava se rješenje o prekidu postupka Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Zagreb, KLASA: UP/I-102-05/08-01/5665, URBROJ: 251-103/14-24-60, od 2. travnja 2024.

III Nalaže se prvostupanjskom tijelu tuženika da, u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude u ovom upravnom sporu, donese novu odluku po zahtjevu tužiteljice.

IV Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za zapošljavanje u Zagrebu, Radnička cesta 1, OIB 91547293790, da, u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima, naknadi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura (slovima: tisućudvijestotineipedeset eura) sa zateznim kamatama koje je tuženik dužan isplatiti ako ne podmiri trošak upravnog spora u ostavljenom roku, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, a koje teku od dana donošenja ove presude do isplate. V U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora se odbija.

Obrazloženje

1. Rješenjem o prekidu postupka Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Zagreb, KLASA: UP/I-102-05/08-01/5665, URBROJ: 251-103/14-24-60, od 2. travnja 2024. (u daljnjem tekstu Prvostupanjsko rješenje), prekinut je postupak po zahtjevu tužiteljice za priznavanjem prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti, zbog rješavanja prethodnog pitanja pred Općinskim sudom u Zagrebu.

2. Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužiteljice, izjavljena protiv Prvostupanjskog rješenja, uz obrazloženje tuženika kako je u konkretnom slučaju potrebno nesporno utvrditi činjenicu prestanka radnog odnosa kao i razlog tog prestanka, a imajući na umu da je tužiteljica pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu pokrenula spor radi utvrđenja nezakonitosti i nedopuštenosti otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, od 9. listopada 2023.

3. Osporavajući naprijed navedeno rješenje, tužiteljica u svojoj tužbi ukazuje kako je pogrešan stav tuženika, sukladno kojem smatra da je razlog prestanka radnog odnosa prethodno pitanje, bez čijeg rješenja ne postoji mogućnost odluke u glavnoj stvari. Suprotno stavu tuženika smatra kako razlog prestanka radnog odnosa nije odlučna činjenica za odluku u ovoj upravnoj stvari te da nijedna odredba Zakona o tržištu rada, ili nekog drugog zakona ne propisuje razloge otkaza ugovora o radu koji bi bili zapreka priznavanju prava na novčanu naknadu. Ističe da ono što je relevantno za odluku je utvrđenje činjenice da je radni odnos prestao, kao i utvrđenje (u situaciji kada se utvrdi prestanak) načina prestanka tog odnosa, a što proizlazi iz članaka 47. i 48. Zakona o tržištu rada. Slijedom ovog stava navodi kako su odlučne činjenice u ovoj upravnoj stvari okolnost da je tužiteljici radni odnos prestao redovitim poslovno uvjetovanim otkazom, kao i da je ona odjavljena s 20. veljače 2024. te da je zahtjev za priznanje prava podnijela u roku od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa. Ukazuje kako su naprijed pobrojane okolnosti poznate tuženiku, iz kojeg razloga nije jasno zašto upravno tijelo smatra da bi ishod postupka koji se vodi pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu, bio odlučan za ovu upravnu stvar, a posebno imajući na umu da se u tom sporu i neće raspravljati o okolnostima iz članka 48. Zakona o tržištu rada. Ističe i kako njene navode dokazuje i potvrda poslodavca o plaći zaposlenika, od 14. ožujka 2023., a u kojoj je jasno navedeno da je razlog prestanka radnog odnosa – poslovno uvjetovani otkaz kao i da radni odnos prestaje s 20. veljače 2024. Dodaje i da je u potvrdi naznačen iznos njene bruto mjesečne plaće, a koji podatak je tražen upravo po Zavodu kako bi se mogla utvrditi osnovica za izračun naknade. Mišljenja je da ishod parničnog postupka može biti relevantan samo za primjenu članka 75. stavka 5. Zakona o tržištu rada, ali da taj ishod zacijelo neće utjecati na okolnost da je trenutno nezaposlena osoba i da je time stekla pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti. Smatra i kako smisao odredbi Zakona o tržištu rada, nije da se čeka pravomoćno okončanje sudskih postupaka, već da se promptno pomogne osobi koja je uslijed prestanka radnog odnosa ostala bez redovnih primanja. Ukazuje i kako ju je tuženik, primjenom opisanog stava, stavio u neravnopravan položaj sa svim onim nezaposlenim osobama kojima je pravo priznato i neovisno o vođenju sudskog spora, a što je stavlja u nejednaku poziciju iz nejasnih razloga. Konačno dodaje kako joj je tuženik u jednakim situacijama već priznavao pravo na pomoć, iz kojeg razloga smatra da promjena njegove prakse postupanja nema uporišta u zakonu. Predlaže Sudu da uvaži tužbeni zahtjev i poništiti rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje te predmet vratiti na ponovni postupak tijelu prvog stupnja, uz naknadu troškova ovog upravnog spora.

4. Tuženik, u svom odgovoru na tužbu, navodi kako tužiteljica u sudskom postupku koji se vodi pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu traži utvrđenje nedopuštenosti i nezakonitosti Odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 9. listopada 2023. te da istovremeno temeljem iste odluke traži priznanje prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti. Iz ovog zaključuje kako je osnovano prekinut postupak priznavanja prava na novčanu naknadu do okončanja sudskog spora. Predlaže da Sud odbije tužbu i na snazi ostavi osporeno rješenje.

5. Podneskom od 4. rujna 2024. tužiteljica u bitnom ponavlja razloge zbog kojih smatra kako je odluka kojom se postupak priznanja prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti prekida nezakonit, uz novu specifikaciju troškova ovog upravnog spora.

6. U ovoj upravnoj stvari sporna je primjena materijalnog prava, dok činjenice nisu sporne. Nadalje, stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave iz članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 36/24.) te je Sud na temelju citiranog članka Zakona spor riješio bez rasprave.

7.Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid, kao i uvid u spis tuženika i priložene isprave.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 114. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Člankom 55. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21.), propisano je da ako se u postupku rješavanja upravne stvari pojavi pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a bez rješavanja kojeg nije moguće riješiti upravnu stvar, službena osoba može riješiti to pitanje ili postupak prekinuti rješenjem dok nadležni sud ili javnopravno tijelo to pitanje ne riješe.

10. Ponovljeno, temeljni stav tuženika sadržan u osporenom rješenju je da je za rješavanje tužiteljičina zahtjeva za novčanom naknadom za vrijeme nezaposlenosti, potrebno utvrditi činjenicu prestanka radnog odnosa i razlog prestanka tog odnosa, kao samostalnu pravnu cjelinu iz naprijed citiranog članka 55. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, a sve imajući na umu da tužiteljica ove okolnosti osporava pred nadležnim radnim sudom. Suprotno ovom tužiteljica smatra da razlog i činjenica prestanka radnog odnosa nisu razlozi koji bi mogli imati utjecaj na odluku o njenom pravu na novčanu naknadu.

11. Razmatrajući suprotstavljene stavove Sud kreće od stava da prethodno pitanje uvijek mora biti samostalna pravna cjelina. Utvrđenje neke činjenice iz stvarnog svijeta, kao primjerice prestanak radnog odnosa, ili utvrđenje razloga ili motivacije stranaka koji su do tog prestanka doveli, nisu pravna cjelina, već je obično utvrđenje pravno relevantnih okolnsoti. Ona samostalna pravna cjelina o kojoj tuženik zapravo želi odgovor je zakonitost i dopuštenost Odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, od 9. listopada 2023. (u daljnjem tekstu Odluka o otkazu) i za koje pitanje je, po tužbi tužiteljice, nadležan radni sud kao tijelo iz naprijed citiranog članka 55. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku.

12. Nadalje, Sud navodi i kako je, temeljem činjenice koju je sam tuženik utvrdio, odnosno koja proizlazi iz Odluke o otkazu, nedvosmisleno utvrđeno da „Poslodavac nema stvarne potrebe za radom Radnice na radnom mjestu Senior Administrator, stoga Poslodavac otkazuje ovaj Ugovor o radu iz poslovno uvjetovanih razloga.“ Iz ovog slijedi da je sa sada i do drukčije odluke nadležnog suda, Ugovor o radu valjano otkazan iz poslovno uvjetovanih razloga. Stoga se odlučnim u ovom sporu postavlja pitanje da li se odluka o zakonitosti otkaza nekog ugovora o radu može smatrati prethodnim pitanjem u postupku priznavanja prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti, osobi kojoj je radni odnos prestao.

13. Člankom 47. stavkom 1. Zakona o tržištu rada (Narodne novine, broj 118/18., 32/20., 18/22. – u daljnjem tekstu Zakon), propisano je da pravo na novčanu naknadu stječe nezaposlena osoba: kojoj je prestao radni odnos, ako se prijavi Zavodu i podnese zahtjev u roku od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa, prestanka privremene nesposobnosti za rad odnosno rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog ili skrbničkog dopusta nakon prestanka radnog odnosa; ili koja je prestala obavljati samostalnu djelatnost, ako se prijavi Zavodu i podnese zahtjev u roku od 30 dana od dana prestanka obavljanja samostalne djelatnosti, prestanka privremene nesposobnosti za rad odnosno rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog ili skrbničkog dopusta nakon prestanka obavljanja samostalne djelatnosti.

14. Člankom 48. stavkom 1. Zakona određeno je da pravo na novčanu naknadu nema nezaposlena osoba kojoj je radni odnos prestao: zbog toga što je otkazala radni odnos odnosno službu, osim u slučaju izvanrednog otkaza ugovora o radu uzrokovanog ponašanjem poslodavca; pisanim sporazumom o prestanku radnog odnosa odnosno službe; sudskom nagodbom kojom je utvrđen prestanak radnog odnosa; zbog toga što nije zadovoljila na probnom radu ili nije zadovoljila tijekom pripravničkog odnosno vježbeničkog staža odnosno nije u propisanom roku položila stručni ispit koji je posebnim propisom utvrđen kao uvjet za nastavak rada; redovnim otkazom uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika ili izvanrednim otkazom zbog teške povrede radne obveze odnosno službene dužnosti ili prestankom službe po sili zakona zbog razloga uvjetovanih ponašanjem službenika ili zbog izdržavanja kazne zatvora duže od tri mjeseca.

15. Sukladno navedenim odredbama Sud nalazi kako je u postupku koji je prethodio osporenom rješenju nedvosmisleno utvrđeno da je tužiteljici radni odnos prestao, dok je pitanje zakonitosti tog prestanka, okolnost koja nije zapreka priznanju prava iz članka 48. stavka 1. Zakona.

16. I izvan ovog utvrđenja Sud navodi kako je potpuno suglasan sa stavovima tužiteljice u kojima navodi kako je smisao Zakona isplata naknade nezaposlenoj osobi radi olakšanja egzistencije neposredno nakon prestanka radnog odnosa, kada ostaje bez redovnih primanja. Sud uočava i da sama ocjena zakonitosti prestanka tog odnosa. a koja ocjena evidentno dolazi nakon vremena u kojem je sama naknada potrebna, nema utjecaja na razlog uspostave prava. Iz ovog razloga i nema smisla prekidati postupak naknade do donošenja sudske odluke, jer tada odluka o naknadi dolazi nakon vremena u kojem treba ostvariti smisao zbog koje je uspostavljena.

17. Konačno Sud ukazuje i kako je člankom 75. stavkom 5. Zakona propisano da je radnik dužan vratiti Zavodu iznose isplaćene novčane naknade, ako je na osnovi pravomoćne sudske odluke ili odluke poslodavca vraćen na rad i počeo raditi te su mu uspostavljena prava po osnovi rada za razdoblje u kojem je bio nezaposlen.

18. Stoga je regulacija situacije u kojoj se odluka o prestanku radnog odnosa pokaže nezakonitom propisana samostalnom normom koja zahtjeva povrat plaćenog, a što tada po logici nalaže plaćanje prije odluke o zakonitosti prestanka radnog odnosa. Sud navodi i kako razmatranja mogućnosti vraćanja isplaćenih novčanih naknada, ne mogu utjecati na odluku o priznanju prava.

19. Slijedom navedenog Sud zaključuje kako nije postojala na Zakonu propisana osnova da prvostupanjsko tijelo prekine postupak priznavanja prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti, do okončanja sudskog spora koji se po zahtjevu tužiteljice vodi pred nadležnim radnim sudom, a što tada odluku prvostupanjskog tijela tuženika. Posljedično tome nezakonita je i odluka samog tuženika. Stoga je odlučeno kao u točkama I i II izreke ove presude.

20. U nastavnom postupanju nakon ove presude, prvostupanjsko tijelo tuženika razmotriti će ostale uvjete za priznavanje prava na novčanu naknadu, kao i ostala traženja tužiteljice i donijeti novu odluku o njenom zahtjevu. Stoga je odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

21. Stoga je, temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno kao u presudi.

22. U odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora, specificiranog njenim troškovnikom sadržanim u podnesku od 4. rujna 2024. (list 98 spisa), Sud navodi kako je isti utemeljen na članku 144. stavku 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima te na temelju tbr. 27 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23. - u daljnjem tekstu Tarifa). Tužiteljica je na temelju tbr. 27. točke 1. alineje 2. Tarife, podnijela zahtjev za sastav tužbe od 15. srpnja 2024. te za sastav podneska od 4. rujna 2024., u iznosu od po 1.000,00 Eura, sve uz uvećanje pripadajućim javnim davanjima, a što ukupno iznosi 2.500,00 Eura.

23. Člankom 144. stavkom 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima određeno je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.

24. Člankom 147. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

25. Imajući na umu kako je ovaj spor okončan na način da je poništeno rješenje tuženika, odnosno njegovog prvostupanjskog tijela, Sud zaključuje kako je tužiteljica u cijelosti uspjela sa svojim tužbenim zahtjevom, a koja okolnost tada dovodi do obveze tuženika da snosi sve opravdane troškove spora. Iz ovog razloga Sud je u obvezi utvrditi koji se troškovi, a koje troškove tužiteljica potražuje svojim zahtjevom, mogu smatrati opravdanim.

26. Sud u cijelosti osnovanim uzima zahtjev za naknadom troškova sastava tužbe, kojom je iniciran spor koji je u odnosu na tužiteljicu povoljno okončan. Stoga je odlučeno kao u točki IV izreke ove odluke.

27. Suprotno ovom Sud navodi kako podnesak tužiteljice od 4. rujna 2024. nije utjecao na odluku u ovom sporu, budući se istim ponovno obrazlaže razlog nezakonitosti osporenog rješenja, na jednak način kao i u tužbi, a što je posljedica okolnosti da tuženik u svom odgovoru nije iznio niti jedan novi stav kojeg bi bilo potrebno posebno razmatrati, ili o njemu raspravljati. Stoga je odlučeno kao u točki V izreke ove odluke.

U Zagrebu 10. prosinca 2024.

Sudac

Vlaho Bassegli Gozze

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnica Ana-Marija Leško Blažić u Zagrebu, Ulica Kneza Branimira 117

2. Hrvatski zavod za zapošljavanje, Središnja služba, Zagreb, Radnička cesta 1

3. U spis