REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4123/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Vukelića, predsjednika vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, sutkinje izvjestiteljice i Kamelije Parać, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE CESTE d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB 55545787885, protiv tuženika FOND ZA ZAŠTITU OKOLIŠA I ENERGETSKU UČINKOVITOST, Zagreb, Radnička cesta 80, OIB 85828625994, radi isplate iznosa od 1.212.140,35 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1986/2021 od 25. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1986/2021 od 25. srpnja 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci u točci I. odbio tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik plati iznos od 1.212.140,35 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da je predmet spora tužiteljev zahtjev za naknadu troškova koje je imao radi sanacije klizišta Rešetari na županijskoj cesti ŽC4142 na području Općine Rešetari, u iznosu od 1.212.140,35 kn. Nije sporno da je Odlukom Vlade Republike Hrvatske o postupku realizacije projekta sanacije klizišta na cestama Republike Hrvatske, klasa: 022-03/14-04/518 od 23. prosinca 2014. kao nositelj/investitor realizacije projekata sanacije klizišta na cestama u Republici Hrvatskoj određen tužitelj. Tužitelj je, sukladno ovoj Odluci, zadužen donijeti odluku o prioritetnim kapitalnim ulaganjima/projektima na cestama u Republici Hrvatskoj, pribaviti sanacijske programe na temelju kojih će provesti žurne mjere sanacije klizišta, a Ministarstvo zaštite okoliša i prirode i Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture izdat će potrebne suglasnosti na pribavljene sanacijske programe. Sukladno ovoj Odluci tuženik je, u svrhu realizacije projekta sanacije klizišta, u obvezi osigurati sredstva u iznosu od 30.000.000,00 kn iz viška prihoda za 2013. godinu, što čini 100% ukupne vrijednosti građevinskih radova, stručnog nadzora i kontrolnih ispitivanja. Nadalje, tuženik je obvezan temeljem te Odluke sklopiti odgovarajuće ugovore s tužiteljem o financiranju projekta sanacije klizišta na cestama u Republici Hrvatskoj. Nije sporno da je tužitelj tijekom 2016. godine dostavio tuženiku više dopisa kojima je tražio sklapanje ugovora o financiranju projekta sanacije klizišta za više cesta na području Republike Hrvatske, a da je tuženik, dopisom klasa: 351-01/14-01/93 od 2 kolovoza 2016., obavijestio tužitelja kako je u financijskom planu tuženika za 2016. godinu i projekciji plana za 2017. godinu i 2018. godinu za sanaciju klizišta planirano 9.000.000,00 kn, da tuženik u 2016. godini neće ostvariti planirane prihode pa neće moći realizirati niti planirane rashode, da će stoga ispuniti preuzete obveze iz ugovora o financiranju projekta sanacije klizišta Žudetići, dok nije u mogućnosti preuzimati daljnje ugovorne obveze koje se odnose na financiranje preostalih lokacija sanacija klizišta, kao i da će tuženik zatražiti od Vlade Republike Hrvatske da ga oslobodi daljnje obveze financiranja jer tuženik ne ostvaruje namjenske prihode za financiranje takve vrste projekta. Dakle, tuženik je povodom zahtjeva tužitelja za sklapanjem ugovora o financiranju projekta sanacije klizišta naveo da te projekte neće financirati jer za to nema sredstava, stoga je odbijen tužbeni zahtjev jer nisu ispunjene pretpostavke za vraćanje stečenog bez osnove u smislu odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, a niti se radi o izdatku za drugoga u smislu čl. 1119. Zakona o obveznim odnosima.

3. Protiv navedene presude je uložena žalba zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. U žalbi ponavlja navode istaknute u tijeku postupka pred sudom prvog stupnja navodeći kako smatra da postoji odgovornosti tuženika pa predlaže predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje ili istu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev.

4. Tuženik nije odgovorio na žalbu tužitelja.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijanu presudu je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13., 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ista pravilna i zakonita.

7. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

8. Navodima svoje žalbe protiv presude tužitelj kao žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.

9. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tuženik povodom zahtjeva tužitelja za sklapanje ugovora o financiranju projekta sanacije klizišta naveo da te projekte neće financirati jer za to nema sredstava. Pravilno je utvrđeno i da je tužitelj sam snosio trošak izvođenja radova i nadzora na sanaciji klizišta Rešetari u ukupnom iznosu od 1.212.140,35 kn. Na tako utvrđeno činjenično stanje je pravilno sud prvog stupnja zaključio da pogrešno tužitelj smatra da je time došlo do stjecanja bez osnove na strani tuženika. Odredbom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. i 78/15.; dalje: ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. U konkretnom slučaju tuženik je odbio sklopiti ugovor o financiranju projekta sanacije klizišta s tužiteljem, ali time nije došlo do prijelaza imovine tužitelja u imovinu tuženika jer obveza tuženika za plaćanjem predmetnih troškova nije ni nastala. Naime, točno je da je tuženik naveo kako će snositi troškove za sanaciju nekih klizišta, ali prema programu i u okviru raspoloživih sredstava, stoga kako nije preuzeo obvezu za plaćanje konkretne sanacije, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti za vraćanje stečenog bez osnove u smislu odredbe čl. 1111. ZOO-a.

10. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da se ne radi niti o izdatku za drugog u smislu odredbe čl. 1119. ZOO-a koja propisuje da onaj koji za drugog učini kakav izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega. Sukladno navedenoj odredbi, o izdatku za drugog s posljedicom prava zahtijevati naknadu od njega radi se samo u situaciji ispunjenja nečije zakonske obveze a tuženik nema zakonsku obvezu financirati projekt sanacije klizišta Rešetari jer ta konkretna obveza nije za tuženika propisana niti jednim zakonom. Odluka Vlade Republike Hrvatske o postupku realizacije projekta sanacije klizišta na cestama Republike Hrvatske od 23. prosinca 2014. kojom je određeno da je tuženik dužan sklopiti ugovor o financiranju s tužiteljem nije zakon, a niti podzakonski propis jer prema odredbi čl. 31. st. 1. i čl. 31. st. 2. Zakona o Vladi Republike Hrvatske odluke Vlade nisu propis, već se njima odlučuje o pitanjima o kojima se ne donosi propis.

11. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da se ne radi niti o poslovodstvu bez naloga jer je odredbom čl. 1121. ZOO-a propisano da se obavljanju tuđeg posla bez naloga ili ovlaštenja može pristupiti samo ako posao ne trpi odgađanje te predstoji šteta ili propuštanje očite koristi. Tužitelj nije obavio nikakav posao za tuženika. Obveza tuženika iz Odluke Vlade Republike Hrvatske o postupku realizacije projekta sanacije klizišta na cestama Republike Hrvatske od 23. prosinca 2014. jest sklopiti ugovor o financiranju projekta klizišta s tužiteljem, a ne sklapati ugovore s izvođačima radova i plaćati cijenu izvođačima radova. Prema predmetnoj Odluci Vlade Republike Hrvatske tužitelj je nositelj/investitor projekta te je tužitelj kao investitor, dakle, u svojstvu naručitelja sklopio ugovore s izvođačima za izvođenje radova na sanaciji objekta. Obveza naručitelja iz tih ugovora je platiti cijenu izvođačima, što je tužitelj i učinio. Dakle, time tužitelj nije obavio nikakav tuženikov posao pa da bi se radilo o poslovodstvu bez naloga, već je obavio svoj posao kao investitor. Obveza tuženika iz Odluke Vlade Republike Hrvatske je sklopiti ugovor o financiranju s tužiteljem, u okviru raspoloživih sredstava. Sama Odluka Vlade Republike Hrvatske o postupku realizacije projekta sanacije klizišta na cestama Republike Hrvatske od 23. prosinca 2014. ne stvara međusobni pravni odnos između tužitelja i tuženika, već stvara pravni odnos između Republike Hrvatske i tužitelja i Republike Hrvatske i tuženika. Tom Odlukom Republika Hrvatska naložila je tužitelju, čiji osnivač je Republika Hrvatska, da bude investitor projekta, a tuženiku, čiji osnivač je također Republika Hrvatska, da sklopi ugovore o financiranju projekta s tužiteljem, ali sve u okviru mogućnosti i dozvoljenih proračunskih sredstava.

12. Stoga je, suprotno žalbenim navodima, na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo i odlučio o osnovanosti tužbenog zahtijeva. Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.

13. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o tužbenom zahtjevu. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.

14. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 380. ZPP-a.

Zagreb, 10. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Mario Vukelić